Krvne grupe i hematološki parametri u istarskih goniča

The research involved 30 pure breed Istrian pointers, 12 females and 18 males in age groups from 3 months to 8 years. Blood samples were taken from all animals in order to determine blood group DEA 1.1. and standard haemogram. Of the total of 30 tested dogs 20 (66.7%) had blood group DEA 1.1., which is a higher percentage in comparison with data provided in the literature to date. Average values of haematological indicators are within physiological standards.Istraženo je ukupno 30 čistokrvnih istarskih goniča, 12 ženki i 18 mužjaka u dobi od 3 mjeseca do 8 godina. Životinjama je uzeta krv za određivanje krvne grupe DEA 1.1. i standardni hemogram. Od 30 pretraženih pasa njih 20 (66.7%) imalo je krvnu grupu DEA 1.1., što je veći postotak s obzirom na do sada poznate podatke. Prosječne vrijednosti hematoloških parametara bile su unutar fizioloških vrijednosti

Preliminarno istraživanje učestalosti pojave bakterije Chlamydophila felis u domaće mačke u Gradu Zagrebu i na području Zagrebačke županije

This research was preliminary study of the presence and prevalence of Chlamydophila felis (Cp. felis) among domestic cats in the City of Zagreb and Zagreb County in Croatia. 48 pure and mixed breed cats were examined. 192 conjunctival and nasal swab samples were examined using a rapid immunoenzyme assay (EIA). 30 conjunctival scraping samples of 15 cats that were EIA positive were examined using DIF. Four of them were positive, while the results of two samples were inconclusive. These six samples (three nostril samples and three eye samples) were examined using a conventional polymerase chain reaction (PCR), and only two samples from the same cat were found to be positive for Cp. felis. The sequencing of the PCR product confirmed that the causative agent of the cat’s conjunctivitis was Cp. felis. By using direct immunofluorescence as well as a polymerase chain reaction procedure and sequencing, the results of the research established the existence of the bacteria Cp. felis in one out of 48 domestic cats.Cilj ovog preliminarnog istraživanja bio je ustanoviti učestalost pojave bakterije Chlamydophila felis (Cp. felis) u domaće mačke u Gradu Zagrebu i na području Zagrebačke županije. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 48 mačaka različitih pasmina. Brzim enzimskim imunološkim dijagnostičkim postupkom (EIA) pretraženo je 192 uzoraka obrisaka konjunktiva i nosnica te 12 uzoraka obriska sluznice rektuma. Trideset obrisaka konjuktiva s 15 mačaka, pozitivnih na EIA, pretraženo je postupkom izravne imunofluorescencije (DIF). Četiri su uzorka bila je pozitivna, a u dva je nalaz bio sumnjiv. Potom je tih šest uzoraka (tri uzoraka obriska nosne sluznice i tri obriska konjunktive) pretraženo postupkom lančane reakcije polimerazom (PCR). Dva su uzorka, podrijetlom s iste mačke, bila pozitivna. Rezultat sekvencioniranja produkta PCR dokazao je da je bolest u te domaće mačke bila uzrokovana upravo bakterijom Cp. felis. Korištenjem postupka izravne imunofluorescencije, lančane reacije polimerazom te sekvenciranjem produkta PCR dokazano je postojanje bakterije Cp. felis kao uzročnika mačje klamidioze u jedne od 48 mačaka

Welfare of pet dogs and cats in circumstantial manifestations of most frequent abnormal behaviors

Dobrobit pasa i mačaka uvelike ovisi o njihovu ponašanju te nenormalna ponašanja uglavnom rezultiraju ugrožavanjem dobrobiti učestalim i neprimjerenim kažnjavanjem, napuštanjem ili čak eutanazijom. Život u gradskoj sredini, stres, nedovoljno fizičkih i mentalnih poticaja, kao i namjena koja nije u skladu s pasminom ili naravi životinje često uzrokuju niz nenormalnih ponašanja poput agresivnosti prema ljudima i drugim životinjama, straha, tjeskobe, mokrenja i defekacije na neprikladnim mjestima i drugih. Dok je dio takvih ponašanja relativno lako ispraviti, dio zahtijeva veterinarsku obradu kako bi se isključile određene organske bolesti, nakon čega slijedi dugotrajno i zahtjevno liječenje. Katkad se nenormalno ponašanje može tek ublažiti do određene razine, međutim ne i izliječiti, te se dio vlasnika odlučuje na napuštanje ili eutanaziju ljubimca. Procjena ponašanja trebala bi biti dio svakoga veterinarskog pregleda kako bi se na vrijeme otkrilo nenormalno ponašanje i njegovi uzroci te spriječile ili umanjile negativne posljedice takvog ponašanja za životinju i čovjeka. Današnja uloga veterinara uključuje i savjetovanje vlasnika u vezi s nenormalnim ponašanjem životinja kako bi mu suživot s ljubimcem bio uspješan, a dobrobit životinje osigurana i očuvana.The welfare of dogs and cats depends largely on their behavior, and abnormal behaviors mostly result in endangerment from frequent and inappropriate punishment, abandonment by the owner, or even euthanasia. Urban life, stress, inadequate physical and mental stimuli, and a life often in disharmony with the animal’s nature often cause a series of abnormal behaviors, such as aggression against humans and other animals, fear, anxiety, urination and defecation in inappropriate places, and others. While some of this behavior is relatively straightforward, some requires veterinary treatment to exclude certain organic diseases followed by long–term and demanding treatment. Sometimes abnormal behavior can only be alleviated to a certain degree, but not cured, so some owners decide to abandon or euthanize their pet. Behavioral assessment should be part of the veterinary examination to detect abnormal behavior and its causes at the same time, and prevent or mitigate the negative consequences of such behavior for animals and humans. The role of veterinarians today includes counseling owners regarding the abnormal behavior of their pets, in order to ensure that their coexistence with pets will be successful, and the welfare of the animals is ensured and preserved

Welfare of pet dogs and cats in circumstantial manifestations of most frequent abnormal behaviors

Dobrobit pasa i mačaka uvelike ovisi o njihovu ponašanju te nenormalna ponašanja uglavnom rezultiraju ugrožavanjem dobrobiti učestalim i neprimjerenim kažnjavanjem, napuštanjem ili čak eutanazijom. Život u gradskoj sredini, stres, nedovoljno fizičkih i mentalnih poticaja, kao i namjena koja nije u skladu s pasminom ili naravi životinje često uzrokuju niz nenormalnih ponašanja poput agresivnosti prema ljudima i drugim životinjama, straha, tjeskobe, mokrenja i defekacije na neprikladnim mjestima i drugih. Dok je dio takvih ponašanja relativno lako ispraviti, dio zahtijeva veterinarsku obradu kako bi se isključile određene organske bolesti, nakon čega slijedi dugotrajno i zahtjevno liječenje. Katkad se nenormalno ponašanje može tek ublažiti do određene razine, međutim ne i izliječiti, te se dio vlasnika odlučuje na napuštanje ili eutanaziju ljubimca. Procjena ponašanja trebala bi biti dio svakoga veterinarskog pregleda kako bi se na vrijeme otkrilo nenormalno ponašanje i njegovi uzroci te spriječile ili umanjile negativne posljedice takvog ponašanja za životinju i čovjeka. Današnja uloga veterinara uključuje i savjetovanje vlasnika u vezi s nenormalnim ponašanjem životinja kako bi mu suživot s ljubimcem bio uspješan, a dobrobit životinje osigurana i očuvana.The welfare of dogs and cats depends largely on their behavior, and abnormal behaviors mostly result in endangerment from frequent and inappropriate punishment, abandonment by the owner, or even euthanasia. Urban life, stress, inadequate physical and mental stimuli, and a life often in disharmony with the animal’s nature often cause a series of abnormal behaviors, such as aggression against humans and other animals, fear, anxiety, urination and defecation in inappropriate places, and others. While some of this behavior is relatively straightforward, some requires veterinary treatment to exclude certain organic diseases followed by long–term and demanding treatment. Sometimes abnormal behavior can only be alleviated to a certain degree, but not cured, so some owners decide to abandon or euthanize their pet. Behavioral assessment should be part of the veterinary examination to detect abnormal behavior and its causes at the same time, and prevent or mitigate the negative consequences of such behavior for animals and humans. The role of veterinarians today includes counseling owners regarding the abnormal behavior of their pets, in order to ensure that their coexistence with pets will be successful, and the welfare of the animals is ensured and preserved

Praćenje razine kortizola u slini mliječnih koza u travnju, svibnju i srpnju u poluintenzivnom sustavu držanja

The aim of the current study was to evaluate the level of saliva cortisol and heart rate in lactating goats depending on different environmental condition, from early spring to the summer heat in the mountainous region of Croatia with a moderate climate zone (average winter air temperature from -2°C to -4°C and summer below 20°C). Ten lactating goats (6 Saanen and 4 Alpine) kept confined, occasionally tethered, were included in the study. The barn was wooden, thermally insulated, divided into five equal pens divided by wooden partitions. Each pen housed two goats on deep hay bedding and ensuring sufficient space allowance per animal. Saliva sampling was carried out in early April when goats were kept exclusively in the barn and occasionally tethered, at the end of May when they spent part of the day grazing freely, and the end of July when they spent only the night in barn. Saliva samples of saliva were taken at 11 a.m. using special equipment and frozen until analysis, and heart rate was determined by palpation of a. femoralis. Samples were analysed by the enzyme immunoassay (EIA). Following statistical analysis of the results, no statistically significant differences in cortisol levels and heart rate were observed during the sampling period. Since the hypothalamus- pituitary-adrenal gland is extremely susceptible to environmental changes, cortisol level is considered to be a credible indicator of the ability of animals to adapt to changing environmental conditions. Based on the obtained results, it is possible to conclude that the investigated goats were kept in conditions and in a way that was not stressful to them and are almost ideal for achieving their optimal production performance, and goats adapted very well to the environmental changes during different seasons.Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti razinu kortizola u slini mliječnih koza te vrijednosti b la ovisno o različitim uvjetima držanja, od ranog proljeća do vrhunca ljetnih vrućina u unutrašnjem planinskom području Hrvatske s umjerenom kontinentalnom klimom (zimi se prosječne temperature zraka kreću od -2 °C do -4 °C, a ljeti ispod 20 °C). Istraživanjem je bilo obuhvaćeno deset mliječnih koza u laktaciji (6 sanskih i 4 alpskih) koje su cijelu zimu provele zatvorene u oboru i povremeno na vezu. Obor je bio drveni, toplinski izoliran, podijeljen drvenom pregradom u 5 jednakih odjeljaka. U svakom su odjeljku bile smještene po dvije koze na dubokoj stelji od sijena i na površini više no dostatnoj po grlu. Uzorkovanje sline i utvrđivanje vrijednosti b la provodilo se početkom travnja kada su koze držane isključivo u zatvorenom i povremeno na vezu, krajem svibnja kada su dio dana provodile slobodne na ispaši i krajem srpnja kada su u oboru jedino provodile noć. Uzorci sline korištenjem posebnog pribora uzimani su ujutro u 11 sati, i smrznuti do izvođenja pretrage. Vrijednosti b la utvrđivane su palpacijom a. femoralis. Uzorci sline analizirani su imunoenzimnim postupkom (EIA). Nakon statističke obrade rezultata utvrđeno je da nema statistički značajne razlike u razini kortizola i vrijednosti b la tijekom različitih mjeseci uzorkovanja. S obzirom da je os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda iznimno osjetljiva na promjene u okolišu, razina kortizola uzima se kao vjerodostojan pokazatelj sposobnosti prilagodbe životinje na promijenjene okolišne uvjete. Na temelju dobivenih rezultata moguće je zaključiti da su istraživane koze držane u uvjetima i na način koji za njih ne predstavljaju stres te su gotovo savršeni za postizanje njihova optimalnog proizvodnog potencijala, kao i da su se na promjene u okolišu tijekom različitih godišnjih doba vrlo dobro prilagođavale

Praćenje razine kortizola u slini mliječnih koza u travnju, svibnju i srpnju u poluintenzivnom sustavu držanja

The aim of the current study was to evaluate the level of saliva cortisol and heart rate in lactating goats depending on different environmental condition, from early spring to the summer heat in the mountainous region of Croatia with a moderate climate zone (average winter air temperature from -2°C to -4°C and summer below 20°C). Ten lactating goats (6 Saanen and 4 Alpine) kept confined, occasionally tethered, were included in the study. The barn was wooden, thermally insulated, divided into five equal pens divided by wooden partitions. Each pen housed two goats on deep hay bedding and ensuring sufficient space allowance per animal. Saliva sampling was carried out in early April when goats were kept exclusively in the barn and occasionally tethered, at the end of May when they spent part of the day grazing freely, and the end of July when they spent only the night in barn. Saliva samples of saliva were taken at 11 a.m. using special equipment and frozen until analysis, and heart rate was determined by palpation of a. femoralis. Samples were analysed by the enzyme immunoassay (EIA). Following statistical analysis of the results, no statistically significant differences in cortisol levels and heart rate were observed during the sampling period. Since the hypothalamus- pituitary-adrenal gland is extremely susceptible to environmental changes, cortisol level is considered to be a credible indicator of the ability of animals to adapt to changing environmental conditions. Based on the obtained results, it is possible to conclude that the investigated goats were kept in conditions and in a way that was not stressful to them and are almost ideal for achieving their optimal production performance, and goats adapted very well to the environmental changes during different seasons.Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti razinu kortizola u slini mliječnih koza te vrijednosti b la ovisno o različitim uvjetima držanja, od ranog proljeća do vrhunca ljetnih vrućina u unutrašnjem planinskom području Hrvatske s umjerenom kontinentalnom klimom (zimi se prosječne temperature zraka kreću od -2 °C do -4 °C, a ljeti ispod 20 °C). Istraživanjem je bilo obuhvaćeno deset mliječnih koza u laktaciji (6 sanskih i 4 alpskih) koje su cijelu zimu provele zatvorene u oboru i povremeno na vezu. Obor je bio drveni, toplinski izoliran, podijeljen drvenom pregradom u 5 jednakih odjeljaka. U svakom su odjeljku bile smještene po dvije koze na dubokoj stelji od sijena i na površini više no dostatnoj po grlu. Uzorkovanje sline i utvrđivanje vrijednosti b la provodilo se početkom travnja kada su koze držane isključivo u zatvorenom i povremeno na vezu, krajem svibnja kada su dio dana provodile slobodne na ispaši i krajem srpnja kada su u oboru jedino provodile noć. Uzorci sline korištenjem posebnog pribora uzimani su ujutro u 11 sati, i smrznuti do izvođenja pretrage. Vrijednosti b la utvrđivane su palpacijom a. femoralis. Uzorci sline analizirani su imunoenzimnim postupkom (EIA). Nakon statističke obrade rezultata utvrđeno je da nema statistički značajne razlike u razini kortizola i vrijednosti b la tijekom različitih mjeseci uzorkovanja. S obzirom da je os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda iznimno osjetljiva na promjene u okolišu, razina kortizola uzima se kao vjerodostojan pokazatelj sposobnosti prilagodbe životinje na promijenjene okolišne uvjete. Na temelju dobivenih rezultata moguće je zaključiti da su istraživane koze držane u uvjetima i na način koji za njih ne predstavljaju stres te su gotovo savršeni za postizanje njihova optimalnog proizvodnog potencijala, kao i da su se na promjene u okolišu tijekom različitih godišnjih doba vrlo dobro prilagođavale

Turski pastirski pas – Kangal

Turski pastirski pas kangal jedna je od četiri pasmine turskih autohtonih pastirskih pasa. Potječe iz Anadolije, oblasti u jugozapadnoj Aziji, odnosno azijskom dijelu Turske. Stoljećima je služio kao radni pas koji je štitio stado od predatora. Standardizacijom mjera njegove vanjštine te priznavanjem kao autohtone turske pasmine napravljen je znatan korak da ga kao pasminu prizna i Svjetska kinološka organizacija (franc. Fédération Cynologique Internationale, FCI). Njegova veličina, karakter smirenog i dobroćudnog, zaštitnički raspoloženog psa, vrlo odanog obitelji čine ga sve poželjnijim psom i na našim prostorima. No, prilikom izbora te pasmine, upravo zbog svih navedenih karakteristika nužno mu je osigurati smještaj i skrb koji neće ugroziti njegovu dobrobit

Krvne grupe, hematološki i biokemijski pokazatelji u autohtonih pasmina pasa. I. Hrvatski ovčar

The research involved 95 pure breed Croatian sheepdogs, 48 females and 47 males ranging in age from 1 to 12 years. Blood samples were taken to establish certain biochemical indicators (urea, creatinine, total proteins, glucose, total bilirubin, AST, ALT, alkaline phosphatase, creatine kinase, amylase, Ca, P). No changes were observed through comparison of average values. Blood samples of 30 dogs, from that group, also were taken to establish blood group DEA (Dog Erythrocyte Antigen) 1.1. and standard haemogram. In 27 dogs (90.0%) the blood group DEA 1.1., was found, which is a significantly higher percentage than in all investigations to date. It was observed that the average values of all haematological indicators were within physiological parametersU uzorcima krvi 95 pasa hrvatskih ovčara, 48 ženki i 47 mužjaka u dobi od jedne do 12 godina istraženi su neki biokemijski pokazatelji (ureja, kreatinin, ukupne bjelančevine, glukoza, ukupni bilirubin, AST, ALT, alkalna fosfataza, kreatinska kinaza, amilaza, Ca, P). Vrijednosti biokemijskih pokazatelja bile su unutar fizioloških granica. U 30 pasa iz te skupine također je određivana krvna grupa (DEA, engl. Dog Erythrocyte Antigen) 1.1. i standardni hemogram. U 27 pasa (90%) utvrđena je krvna grupa DEA1.1., što je značajno više od do sada objavljenih rezultata. Vrijednosti hematoloških pokazatelja bile su unutar fizioloških granica

Aktivnost glutation-peroksidaze u krvi goveda pri različitim uvjetima pohranjivanja uzoraka.

The purpose was to determine glutathione peroxidase (GSH-Px) activities in samples of whole blood of fattening yearlings under different storage conditions. Blood samples from v. jugularis were taken from seven healthy male animals aged 6-8 months into Vacutainer epruvettes. Each sample was separated into nine Eppendorf epruvettes. Four samples from each animal were stored in a refrigerator at 4 oC, while five samples were stored in a freezer at -20 oC. The glutinatione peroxidase activity in samples was determined immediately, and on the first, second, fourth and seventh days after the samples were taken. In samples stored at -20 oC activity was also determined on the 15th day after sample taking. GSH-Px activity was determined by the RANSEL (Randox-Laboratories) method. The average value of enzyme activity increased during the first seven days of measuring in all tested samples (P>0.05), although it is pointed out that the increase was lower in the frozen samples. Also, on the fifteenth day, GSH-Px activity in samples stored at -20 oC returned to its starting values (P<0.05). The study suggests to determine glutathione peroxidase activity within two days after collection in samples stored at 4 oC, and within 15 days in frozen samples.Određivana je aktivnost glutation-peroksidaze u punoj krvi tovne junadi pri različitim uvjetima pohranjivanja uzoraka. Pretraženi su bili uzorci od sedam zdravih bičića u dobi 6-8 mjeseci. Krv je uzimana iz jugularne vene u Vacutainer epruvete. Svaki od sedam krvnih uzoraka bio je razdijeljen u 9 Eppendorf epruveta. Četiri uzorka od jedne životinje bila su pohranjena u hladnjak na 4 °C, a pet uzoraka u zamrzivač na -20 °C. Aktivnost glutation peroksidaze u uzorcima pohranjenima na 4 °C i -20 °C određivana je netom nakon uzimanja, zatim prvoga, drugoga, četvrtoga i sedmoga dana nakon uzimanja, a u uzorcima pohranjenim na -20 °C još i petnaestoga dana nakon uzimanja krvi. Aktivnost GSH-Px određivana je RANSEL (Randox-Laboratories) metodom. Dobivenim vrijednostima izračunata je srednja vrijednost i analiza varijance. U svim istraživanim uzorcima srednja vrijednost aktivnosti enzima blago se povećala u prvih 7 dana mjerenja, s time da je manje rasla u uzorcima koji su bili zamrznuti. Blagi porast izmjerene aktivnosti može se pripisati dehidraciji pohranjenoga uzorka. U uzorcima pohranjenima na -20 °C aktivnost GSH-Px petnaesti se dan vratila na početne vrijednosti. Istraživanje upućuje na potrebu da se uzorci pohranjeni na 4 °C pretraže unutar dva dana, a zamznuti na -20 unutar 15 dana od vađenja krvi

Krvne grupe, hematološki i biokemijski pokazatelji u autohtonih pasmina pasa. I. Hrvatski ovčar

The research involved 95 pure breed Croatian sheepdogs, 48 females and 47 males ranging in age from 1 to 12 years. Blood samples were taken to establish certain biochemical indicators (urea, creatinine, total proteins, glucose, total bilirubin, AST, ALT, alkaline phosphatase, creatine kinase, amylase, Ca, P). No changes were observed through comparison of average values. Blood samples of 30 dogs, from that group, also were taken to establish blood group DEA (Dog Erythrocyte Antigen) 1.1. and standard haemogram. In 27 dogs (90.0%) the blood group DEA 1.1., was found, which is a significantly higher percentage than in all investigations to date. It was observed that the average values of all haematological indicators were within physiological parametersU uzorcima krvi 95 pasa hrvatskih ovčara, 48 ženki i 47 mužjaka u dobi od jedne do 12 godina istraženi su neki biokemijski pokazatelji (ureja, kreatinin, ukupne bjelančevine, glukoza, ukupni bilirubin, AST, ALT, alkalna fosfataza, kreatinska kinaza, amilaza, Ca, P). Vrijednosti biokemijskih pokazatelja bile su unutar fizioloških granica. U 30 pasa iz te skupine također je određivana krvna grupa (DEA, engl. Dog Erythrocyte Antigen) 1.1. i standardni hemogram. U 27 pasa (90%) utvrđena je krvna grupa DEA1.1., što je značajno više od do sada objavljenih rezultata. Vrijednosti hematoloških pokazatelja bile su unutar fizioloških granica