Javno zdravstvo u Domovinskom ratu

Početkom rata znao sam da se o ratu treba pisati. Svijet mora saznati o našim naporima i o našim žrtvama. To je najbolje učiniti kroz stručne medicinske radove, koji će se objaviti u domaćoj ili stranoj znanstvenoj literaturi. Stoga sam već tijekom 1991. godine u "Medicinskom vjesniku" objavio članak pod naslovom "Nepoštivanje sanitetskog osoblja i oznake crvenog križa". Prema prikupljenim podatcima, u zadnja četiri mjeseca te godine na području Slavonije stradale su (poginule ili ranjene) 23 osobe koje su pripadale sanitetu, te čak 31 sanitetsko vozilo. Tako velik broj stradalih ljudi i uništenih vozila ukazivao je na činjenicu da neprijatelj ne poštuje odredbe Ženevske konvencije te da namjerno puca u one koji nose oznaku crvenoga križa. Brzo sam shvatio da se podatci moraju objavljivati u časopisima s međunarodnom reputacijom i obvezatno na engleskom jeziku, kako bi bili dostupni i strancima. Stoga sam rad preuredio i objavio pod sličnim naslovom na engleskom u "Croatian Medical Journal". Svijet mora saznati za strahote kroz koje prolazimo i koliko nam je potrebna kvalitetna međunarodna pomoć. Urednik spomenutoga časopisa, moj kolega sa studija, prof. Matko M., inzistirao je upravo na člancima koji će svijetu predočiti istinu. Tražio je od nas da članke šaljemo u međunarodne medicinske časopise, kako bismo bili uvjerljiviji i dalje stigli s istinom. Iz tih članaka bilo je očito da je naša organizacija zbrinjavanja ranjenika izuzetno kvalitetna. Prva medicinska pomoć, brzi transport, blizina bolnica i kvalitetan kirurški rad dostigli su svjetske rezultate. Smrtnost kod ranjavanja bila je niža negoli su je imale znatno razvijenije zemlje tijekom ratova koje su vodile zadnjih nekoliko desetljeća. Smrtnost kod operiranih bila je ispod razine snova, od svega 1 %. Možete li zamisliti do koje mjere je narušeno higijensko i epidemiološko stanje u zemlji koja vodi rat? Uništena je infrastruktura. Razorene su ili prekinute komunikacije. Uništeni vodovodni sustavi, ili su u najmanju ruku nesigurni zato što izvorišta neprijatelj drži okupiranima. Uništene tvornice, poput osječke „Saponije“, koja je bila najveći proizvođač higijenskih potrepština prije rata. Uništeni hoteli i odmarališta. Uništene bolnice i drugi zdravstveni kapaciteti. Uništene škole i sportske dvorane. Uništene crkve. Uništen velik broj stambenih objekata i privatnih kuća. Stanovništvo primorano na odlazak iz svojih domova. Imovina opljačkana. U takvim, posve nepovoljnim, okolnostima veliki značaj ima dobro uspostavljena preventivna medicinska služba. Zakaže li ona, moguće su nesagledive zdravstvene posljedice, kao što su izbijanje epidemija zaraznih bolesti i narušavanje zdravstvenog stanja naroda nedostatnom i nekvalitetnom prehranom i neispravnom vodom za piće. Zbog mogućnosti da se pije neispravna voda, osobito pripadnici OS na terenu, vrlo brzo je dogovoreno da farmaceutska industrija "Pliva" započne s proizvodnjom tableta klora. Tako je svaki vojnik u svojoj torbici, prigodom odlaska na teren, nosio tablete klora s jasnom uputom kako se primjenjuju. Smanjena je i procijepljenost osoba te uočena pojava bolesti protiv kojih se inače uspješno cijepi. Epidemiolozi dobro znaju da miješanje stanovništva iz različitih sredina, s različitim navikama i iz različitog kulturološkog okruženja dovodi do rizika pojave zaraznih bolesti i pada kolektivnog imuniteta. Sve to morali smo izbjeći. Ali kako? Jedino odličnom organizacijom rada javnog zdravstva. Stoga je vrlo rano, prije početka ozbiljnih ratnih aktivnosti, uspostavljen vertikalni sustav preventivno-medicinskih ustanova, laboratorija, terenskih ekipa i pojedinaca. Cijeli sustav bio je iznutra odlično informacijski povezan, a što je vrlo značajno i subordinacijski. Javno zdravstvo u državi djelovalo je kao vojna organizacija. Znalo se tko donosi strateške odluke, a tko će ih na terenu provesti u život. Stoga je u GSSRH uspostavljen epidemiološki model upravljanja krizom, uz angažman specijaliziranih laboratorija i interventnih timova koji su bili raspoređeni u 11 higijensko epidemioloških centara na cijelom području Hrvatske. Na samome vrhu bio je naš GSSRH sa suradničkim ustanovama, poput Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, županijskih zavoda i grada Zagreba. Osim toga, znali smo da "epidemiju ranjavanja", koja se javlja u svakom ratu, prati i epidemija tetanusa. Naša populacija visoko je zaštićena aktivnom imunizacijom. Bolest se u mirno doba javlja posve sporadično i to među starijim dobnim skupinama, poglavito ženskog spola i to sa sela. Ciljne skupine bile su nam jasne. Trebalo je procijepiti sve pripadnike OS koji mogu biti povrijeđeni. Njima je dovoljna samo jedna doza cjepiva (booster doza), kojom se stimulira postojeći imunitet. Uz njih trebalo je procijepiti ljude starije od 55 godina, zato što su oni zbog pada cijepnog imuniteta bili pod povećanim rizikom. Osobito se to odnosilo na žene sa sela koje prije nisu služile vojni rok i nisu bile redovito docjepljivane. Morao se uspostaviti sustav kontrole i uzorkovanja vode iz vodovoda iz kojih se opskrbljivala vojska i civili. Potom je trebalo kontrolirati i sve restorane društvene prehrane u kojima se priređivala hrana za brojne izbjeglice i prognanike. Već tijekom 1991. godine Hrvatska se suočila s nevjerojatnim valom izbjeglica. Više od 700.000 ljudi napustilo je svoje domove zbog oštećenja kuća ili etničkog čišćenja. Tako je tijekom 1991. pregledano gotovo 6.000 uzoraka vode u ugroženim područjima, a iduće godine 5.000. Uz to pregledano je više od 5.000 uzoraka hrane u 1991. te gotovo 4.000 iduće godine. Morao se uspostaviti organizirani prihvat svih izbjeglih i prognanih osoba i masovno cijepljenje. Protiv tetanusa u 1991. godini procijepljeno je oko 200.000 pripadnika HV i 250.000 osoba starijih od 55 godina. Izbjegla i prognana djeca primila su booster dozu uobičajenog cjepiva (DI-TE-PER, polio i MO-PA-RU cjepiva). Tijekom 1991. procijepljeno je protiv B hepatitisa gotovo 6.000 zdravstvenih djelatnika, a iduće još oko 3.000. Incidencija zaraznih bolesti bila je izuzetno niska, s obzirom na činjenicu da je cilj djelovanja neprijatelja bilo civilno stanovništvo i infrastruktura u naseljima. Zanimljivo, broj oboljelih od tetanusa smanjen je u odnosu na predratno razdoblje, što se moglo i očekivati s obzirom na poduzete mjere specifične zaštite ugroženih skupina. Od zaraznih bolesti, koje bi mogle biti povezane s ratnim zbivanjima, treba spomenuti da je tijekom 1992. izbila epidemija trbušnog tifusa (zbog zagađenja lokalnog, kućnog vodovoda kanalizacijskim vodama) s 21 bolesnikom. Među izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine izbila je još jedna sa 17 bolesnika koji su se zarazili tijekom povlačenja, kad su pile vodu iz rijeke Pive. Š irenja epidemija na pučanstvo nije bilo. Ova uspješna priča pretvorila se u noćnu moru izbijanjem rata u Bosni u svibnju 1992. godine. Masovno etničko čišćenje poslalo je stotine tisuća izbjeglica preko granice, u Hrvatsku, koje su se onamo slijevale u potrazi za sigurnošću. Ovih nekoliko šturih podataka pokazuje koliki je posao uspješno odradila služba javnog zdravstva u Hrvatskoj. Na te smo rezultate doista mogli biti ponosni. Ubrzo smo shvatili da i mi, poput kirurga, moramo svijetu prikazati izvanredne rezultate koje smo postigli svojim radom. Stoga smo objavili rad pod naslovom „Public Health Service in Croatia during the Homeland War 1991/92“, također u "Craotian Medical Journal", na engleskom jeziku

Virilation of the Geneve convention regarding medical personnel and red cross sign

Na području Slavonije praćeno je poštivanje Ženevskih konvencija glede sanitetskog osoblja i oznake Crvenog križa na sanitetskim vozilima kojima su prevoženi ranjeni pripadnici Hrvatske vojske. Prikazani su podaci za posljednja četiri mjeseca rata tijekom 1991. godine. U tom razdoblju ukupno svi stradale 23 sanitetske osobe, prije svega zbog eksplozija granata, i oštećeno je 31 sanitetsko vozilo. Ozljeđivanje je različita intenziteta, od pogibije do blažih ozljeda. Tako je i s vozilima. Neka su vozila lakše oštećena, dok ima i potpuno uništenih. I kod vozila je najveći broj oštećenja posljedica eksplozija granata.Observance of the Geneva Convention concerning medical personnel and ambulance cars with a Red Cross sign transporting wounded members of the Croatian Army was monitored in the region of Slavonia. Data are presented for the last four months of 1991. During that period 23 medical professionals were killed or wounded, mainly by shells, and 31 ambulances were damaged or completely destroyed. Most of the damage on ambulances was also due to shell explosion

Asanacija bojišnice u Ivanovcu u prosincu 1991. godine

Načelnik Veterinarske službe 1. OZ bio je dr. veterine Hrvoje L. Prije negoli je postavljen na tu dužnost, a postavljen je na moj prijedlog zapovjedniku, bio je načelnik saniteta 106. br. Iako je u toj brigadi bio od njezina osnutka i bio vrlo hrabar, smatrao sam da nije u redu da veterinar bude načelnik saniteta. Na moj prijedlog osnovana je VtSlOZ, a Hrvoje postao prvim načelnikom. Znao sam da se veterinarska služba mora osamostaliti, ako želimo postići njen razvoj i operativnost. Bavili su se brojnim problemima vezanim za tisuće grla stoke koja je lutala po bojišnici. Trebalo je organizirati njezino hvatanje i prijevoz na sigurno područje. U većini stoka je završavala u klaonicama, a meso se vraćalo za prehranu pripadnika OS. Stoga je njihov rad bio višestruko koristan. Bilo je tu i drugih značajnih poslova, među kojima i asanacija bojišnice od lešina koje su posvuda ležale i raspadale se. Trebalo ih je neškodljivo ukloniti. Nije bilo moguće odvoziti sve lešine u kafileriju u Sesvetski Kraljevac, već je trebalo organizirati njihovo pokapanje na terenu. Jednog dana, potkraj zime, najavio je Hrvoje prvu veliku asanaciju na području sela Ivanovac (prije rata selo se zvalo Jovanovac), na čijem rubu se nalazila farma goveda Rudine. Selo je bilo nedaleko Osijeka, uz cestu prema čakovu. Trebalo je ukloniti desetak lešina ubijenih krava koje je neprijatelj pobio granatama na obližnjoj stočnoj farmi. Dogovorio sam sa svojim suradnicima da ćemo se pridružiti ekipi za asanaciju terena, kako bismo pomogli, a istodobno i stekli iskustvo u tom važnom poslu. Hrvoje je imao veliku ekipu svojih ljudi, a angažirao je i Civilnu zaštitu. Na teren smo otišli prateći bager i veliki traktor s prikolicom. Akciju asanacije zahtijevali su europski promatrači čiji nas je predstavnik dočekao na terenu. Na našu žalost, goveda su ležala na dijelu koji je bio između naših i neprijateljskih položaja prema selu Divoš. Bio je lijep dan. Kad smo stigli u blizinu uništene farme, imali smo što vidjeti. Desetak lešina goveda ležalo je posvuda u poluraspadnutom stanju. Hrvoje je autoritativno i znalački vodio cijelu akciju. Prvo bi bager iskopao nekoliko velikih jama u koje bi se iz cisterni izlila otopina s klorom. Potom bi svojom velikom prednjom košarom, uz pomoć čeličnih užeta, podigao raspadnuto tijelo i stavio ga u traktorsku prikolicu. Kako u prikolicu nije stalo više od tri do četiri lešine, moralo se odvoziti do obližnje iskopane duboke jame. Jama je bila polivena, gotovo napola napunjena otopinom klornog preparata. U nju su se ubacivale lešine. Kad je jama bila napunjena, bager je navlačio veliku količinu iskopane zemlje i tako zatrpavao tijela. Željelo se spriječiti da psi lutalice ili lisice dođu do tih tijela, a s druge strane da se onemogući zagađenje vodonosnog sloja zemlje. Cijeli ovaj posao ne bi bio toliko značajan i opasan da se to nije odvijalo pred samim neprijateljem. Naime, neprijatelj je držao selo Divoš i na obližnju trafo-stanicu postavio mitraljesko gnijezdo. S naših položaja mogli smo vidjeti čovjeka kako leži uz mitraljez i drži nas na nišanu. Između njega i nas nalazio se kao "osiguranje" samo jedan predstavnik europskih promatrača, u prepoznatljivoj bijeloj odori. Nije mi ulijevao nikakvo povjerenje, da dođe do puškaranja prvi bi nestao odavde. Kad sam povremeno pogledavao prema neprijateljskom vojniku za mitraljezom, razmišljao sam o tome nije li to neki momak iz susjednog sela, kojemu je spaljena kuća, ili ubijen netko bližnji. Može zapucati na nas bez ikakva povoda. A možda je umoran od sinoćnje straže, ili kakve pijanke. Klone li mu umorna glava, može posve nesvjesno povući obarač svoga nabijenog mitraljeza i pobiti nas kao zečeve na streljani. Koliko sitnica je odlučivalo o našoj stvarnoj sigurnosti. Previše je tu bilo neizvjesnosti da bi se moglo i pomisliti kako je ova asanacija jednostavna i bezazlena akcija ukopavanja goveda. Drugi razlog zbog kojeg smo mogli stradati bio je dodatni tajni zadatak. Osim uklanjanja goveda, trebalo je bagerom prokopati cestu i tako spojiti naše rovove. Rov je bio prekinut preko tvrde makadamske ceste, koju naši borci nisu uspjeli prokopati svojim lopatama. Da bi osiguravali cijelu dužinu linije razdvajanja, morali su noću pretrčavati iz jednog u drugi rov. Tom prigodom redovito su bili izloženi neprijateljskoj vatri. Nije bila šala odlučiti se izdići iz rova i tako doći na nišan neprijateljskom snajperistu, koji upravo to čeka. Bilo je stradavanja. Stoga je prioritetni zadatak tijekom asanacije bio prokopavanje rova. No našu aktivnost nije smio uočiti niti "sladoledar", zato što bi smjesta prekinuo akciju asanacije. Stoga smo ga uputili da se drži malo podalje od nas u smjeru neprijateljskog položaja, tvrdeći da smo jedino tako sigurni od paljbe. Pa neće luđaci pucati prvo po njemu, a potom po nama. To si, ipak, nisu smjeli dopustiti. Tako je "bijelac" šetkarao gore-dolje, udaljen nekih stotinjak metara od nas. To je bilo dovoljno da ne uoči našu nakanu. Osim toga, aktivnost smo prikrili tako što smo ispred bagera postavili traktor s nekoliko lešina i povremeno na njih dodavali zemlju (koju je bager iskopao). činilo se da smo nešto duže zabavljeni oko nekog problema s kojim smo se susreli pri vađenju lešina. Srećom neprijateljski vojnik nije uočio što mi to doista radimo. U protivnom bez razmišljanja bi otvorio po nama vatru iz teškog mitraljeza. Kada smo završili s prokopavanjem rova, završili smo i s našom asanacijom. Akcija je bila tako dobro planirana i izvedena da je Hrvoje zaslužio svaku pohvalu. Nekoliko godina nakon ovih događaja Hrvoje je, nažalost, sebi oduzeo život. Tada je već bio u činu pukovnika HV. U sjećanje na tog dragog i hrabrog čovjeka, prvog načelnika Veterinarske službe u jednoj OZ tijekom rata, ostao je teniski turnir koji ponosno nosi njegovo ime, a održava se svake godine u Osijeku

Häufigkeit und Verbreitung sexuellen Kindesmissbrauchs in Kroatien in der Zeit von 1993 bis 2002

U članku je opisana incidencija seksualnoga zlostavljanja djece koja je sankcionirana Kaznenim zakonom RH. Promatrana je učestalost i rasprostranjenost ove pojave po županijama u cijeloj Hrvatskoj od 1993. do 2002. godine. Među pet opisanih kaznenih djela najučestalije su bludne radnje s djetetom, koje imaju prosječnu godišnju incidenciju od 3,5 na 100.000 djece u dobi do 18 godina. Slijedi spolni odnošaj s djetetom, uz incidenciju od 2,5; potom zadovoljenje pohote pred djetetom, uz incidenciju od 1,0. Preostala kaznena djela povezana uz pornografiju za sada u strukturi seksualnoga zlostavljanja djece u nas nemaju veće značenje. U promatranom razdoblju ukupna incidencija svih kaznenih djela seksualnoga zlostavljanja djece kretala se između 0,9 u 1993. i 14,1 u 2002. godini, uz porast od 15,1 u 2000. godini. Prosječna godišnja incidencija u ovom desetogodišnjem razdoblju bila je 7,4 na 100.000 djece, uz statistički značajan porast (y=1,53+0,35x; p=0,03; r=0,69). Prikazani rezultati upućuju na činjenicu da naše društvo nije imuno na pojavu seksualnoga zlostavljanja djece, no ta pojava nije potpuno i sveobuhvatno istražena na nacionalnoj razini. Nužna su specifična i sustavna multidisciplinarna istraživanja.The incidence of child sexual abuse penalized according to the Croatian Criminal Justice Act is presented. The prevalence and distribution of the phenomenon according to counties during the 1993-2002 period were analyzed. Of the five criminal offenses described, acts of indecency involving a child were most common with a mean annual incidence of 3.5 per 100,000 children aged <18 years, followed by sexual act with a child (2.5/100,000), and lascivious acts in the presence of a child (1.0/100,000). At present, other criminal offenses related to pornography are of a minor importance in the structure of child sexual abuse. During the period of observation, the cumulative incidence of child sexual abuse ranged from 0.9 in 1993 to 14.1 in 2002, with a peak of 15.1 in 2000. The mean annual incidence during the 10-year period was 7.4 per 100,000 children, showing a statistically significant increase (y=1.53+0.35x; p=0.03; r=0.69). Results of the study showed the Croatian society to be by no means free from the problem of child sexual abuse, however, the issue has not yet been thoroughly and comprehensively considered at the national level, thus necessitating specific and systematic multidisciplinary studies.Der Artikel beschreibt die Inzidenz sexuellen Kindesmissbrauchs, dessen Sanktionierung im Strafgesetzbuch der Republik Kroatien vorgesehen ist. Untersucht werden Häufigkeit und Verbreitung dieses Phänomens in den einzelnen Gespanschaften des ganzen Landes im Zeitraum von 1993 bis 2002. Unter den fünf beschriebenen Straftaten kommen sexuelle Handlungen mit Kindern am häufigsten vor: Die durchschnittliche Jahresinzidenz beträgt 3,5 bei einer Zahl von 100.000 Kindern im Alter bis zu 18 Jahren. Es folgt der vollzogene Geschlechtsverkehr mit einem Kind – Inzidenz: 2,5. Sodann kommt die Lustbefriedigung (Masturbation) vor einem Kind – Inzidenz: 1,0. Die übrigen Straftaten werden mit Pornografie in Verbindung gebracht und haben im Rahmen des sexuellen Kindesmissbrauchs in Kroatien bislang keine größere Bedeutung. Im untersuchten Zeitraum wies der gesamte Umfang von Tatbeständen, in denen sexueller Kindesmissbrauch vorlag, eine Inzidenz von 0,9 (1993) bis 14,1 (2002) auf; die Anstiegsrate im Jahr 2000 betrug 15,1. Die durchschnittliche Jahresinzidenz in dem untersuchten Jahrzehnt betrug 7,4 / 100.000 Kinder, begleitet von einem statistisch relevanten Anstieg (y=1,53+0,35x; p=0,03; r=0,69). Die Untersuchungsergebnisse zeigen, dass die kroatische Gesellschaft bezüglich des sexuellen Kindesmissbrauchs nicht unbelastet ist, doch ist dieses Phänomen nicht umfassend auf nationaler Ebene untersucht worden. Notwendige spezifische und systematische multidisziplinäre Untersuchungen stehen noch aus

Fracture of Removable Partial Dentures

Izvršena je analiza lomova metalnih proteza kod 100 pacijenata. Analizi se pristupilo s više aspekata: starosti pacijenta, starosti same proteze, učestalosti lomova, lokacije loma i stanja u antagonističkoj čeljusti. Od obrađenih pacijenata 73% je muškog spola, a 43% u dobnoj skupini od 40-49 godina. Raspon starosti proteza kretao se od 1 do 13 godina. U antagonističkoj čeljusti 33% pacijenata imalo je fiksne zubne proteze.Fractures of the metallic removable partial dentures were analyzed according to age, duration of denture usage, location of fracture and state of the opposite jaw, in 100 subjects, 73% of males and 43% o f females aged 40-49 years. The dentures had been used for 1-13 years, and 33% o f the patients had fixed dentures contralaterally