Cave Bear, Cave Lion and Cave Hyena Skulls from the Public Collection at the Humboldt Museum in Berlin

The Linnean binomial system rests on the description of a holotype. The first fossil vertebrate species named accordingly was Ursus spelaeus, the cave bear. It was described by Rosenmüller in 1794 in his dissertation using a skull from the Zoolithen Cave (Gailenreuth Cave) in Frankonia, Germany. The whereabouts of this skull is unknown. In the Humboldt Museum, Berlin, historic skulls of the three “spelaeus species” (cave bear, cave lion, cave hyena) are displayed. We were allowed to investigate them and further material in the Museum’s archive in an attempt to locate the holotype skull. Here we report about our findings giving pertinent measurements of this historic material and depicting it for the first time. Studying the old labels we were able to establish the provenience of much of the material that includes in fact specimens from the original Rosenmüller collection. One of the cave lion skulls may actually be the one used in establishing the cave lion by Goldfuß (Diedrich 2008) while another may be the original that was used to define a “cave wolf ”

Fosol žderonje (Gulo gulo) iz jame Zvonečka II

Fosilni ostaci žderonje (Gulo gulo) nađeni su u jami Zvonečka II na brdu Lipnik blizu Karlovca, Hrvatska. Ova vrsta porodice Mustelidae obitava na sjeveru Euroazije i u Sjevernoj Americi. Tijekom pleistocena njezino područje rasprostranjenosti sezalo je i do južnijih predjela sve do Hrvatske koja je bila južna granica njezine rasprostranjenosti u ovom dijelu Europe. Fosilni ostaci roda Gulo nađeni su na sveukupno deset lokacija: Šandalja II, Pećina u Brini, Vindija, Pećina na Saftici, Pisana stina, Velika pećina, u koštanoj breči iz Pule, u koštanoj breči s Hvara, u koštanoj breči s nepoznate lokacije te u Zvonečkoj II. Morfologija jame, pozicija ulaza i nalaza ne ukazuju na to da je jama funkcionirala kao prirodna klopka u koju je životinja upala. Životinje su u špilju ulazile kroz vrtaču duboku 20-ak metara koja se nalazi otprilike iznad dvorane. Prethodni ulaz u špilju koji se nalazio na dnu vrtače sada je zatvoren, ali znamo da je postojao zbog velike količine sedimenta u dvorani koji su došli kroz njega. Lubanja je nađena na samom kraju padine. Ostaci žderonje sastoje se od frontalnog dijela lubanje s potpuno očuvanim lijevim očnjakom i zubima obraza, klimavim lijevim sjekutićima, fragmentom desne gornje vilice i klimavim desnim očnjakom. Sudeći po veličini gornjeg četvrtog pretkutnjaka i usporedbi s ostalim fosilima i nalazima žderonja, možemo zaključiti kako se u Zvonečkoj II radi o većem mužjaku. Datiranje žderonje odrađeno je u centru Klaus-Tschira-Labor (KTL, Curt Engelhorn-Zentrum Archäometrie) u Mannheimu, te je uzorak datiran na 28,144 ± 101 14C godina prije sadašnjosti (MAMS-11067). Fosilni ostaci žderonje čuvaju se u Gradskom muzeju grada Karlovca.Nedavno istraživanje drevnog mitohondrijskog DNK Pleistocenskog Europskog žderonje ustanovilo je određenu razinu vremenske i prostorne sličnosti među populacijama. Sekvencijskom analizom DNK od otprilike 40 fosiliziranih žderonja pokazalo je kako je izumrla europska populacija imala veću genetsku raznolikost od recentnih populacija na području Skandinavije što upućuje na njezinu dugogodišnju izoliranost. Današnje žderonje nisu potomci onih iz pleistocena koje su bile sekvencirane, isto tako, te životinje početkom holocenskog zagrijavanja nisu migrirale na sjever, nego su izumrle. Navedene analize nisu bile provedene na uzorku žderonje s hrvatskog teritorija tako da je sekvenciranje njenog DNK još uvijek u tijeku

Fosol žderonje (Gulo gulo) iz jame Zvonečka II

Fosilni ostaci žderonje (Gulo gulo) nađeni su u jami Zvonečka II na brdu Lipnik blizu Karlovca, Hrvatska. Ova vrsta porodice Mustelidae obitava na sjeveru Euroazije i u Sjevernoj Americi. Tijekom pleistocena njezino područje rasprostranjenosti sezalo je i do južnijih predjela sve do Hrvatske koja je bila južna granica njezine rasprostranjenosti u ovom dijelu Europe. Fosilni ostaci roda Gulo nađeni su na sveukupno deset lokacija: Šandalja II, Pećina u Brini, Vindija, Pećina na Saftici, Pisana stina, Velika pećina, u koštanoj breči iz Pule, u koštanoj breči s Hvara, u koštanoj breči s nepoznate lokacije te u Zvonečkoj II. Morfologija jame, pozicija ulaza i nalaza ne ukazuju na to da je jama funkcionirala kao prirodna klopka u koju je životinja upala. Životinje su u špilju ulazile kroz vrtaču duboku 20-ak metara koja se nalazi otprilike iznad dvorane. Prethodni ulaz u špilju koji se nalazio na dnu vrtače sada je zatvoren, ali znamo da je postojao zbog velike količine sedimenta u dvorani koji su došli kroz njega. Lubanja je nađena na samom kraju padine. Ostaci žderonje sastoje se od frontalnog dijela lubanje s potpuno očuvanim lijevim očnjakom i zubima obraza, klimavim lijevim sjekutićima, fragmentom desne gornje vilice i klimavim desnim očnjakom. Sudeći po veličini gornjeg četvrtog pretkutnjaka i usporedbi s ostalim fosilima i nalazima žderonja, možemo zaključiti kako se u Zvonečkoj II radi o većem mužjaku. Datiranje žderonje odrađeno je u centru Klaus-Tschira-Labor (KTL, Curt Engelhorn-Zentrum Archäometrie) u Mannheimu, te je uzorak datiran na 28,144 ± 101 14C godina prije sadašnjosti (MAMS-11067). Fosilni ostaci žderonje čuvaju se u Gradskom muzeju grada Karlovca.Nedavno istraživanje drevnog mitohondrijskog DNK Pleistocenskog Europskog žderonje ustanovilo je određenu razinu vremenske i prostorne sličnosti među populacijama. Sekvencijskom analizom DNK od otprilike 40 fosiliziranih žderonja pokazalo je kako je izumrla europska populacija imala veću genetsku raznolikost od recentnih populacija na području Skandinavije što upućuje na njezinu dugogodišnju izoliranost. Današnje žderonje nisu potomci onih iz pleistocena koje su bile sekvencirane, isto tako, te životinje početkom holocenskog zagrijavanja nisu migrirale na sjever, nego su izumrle. Navedene analize nisu bile provedene na uzorku žderonje s hrvatskog teritorija tako da je sekvenciranje njenog DNK još uvijek u tijeku

The first directly dated cave bear from the Covoli di Velo Cave (Verona Province, Veneto, northern Italy) with some discussion of Italian Alps cave bears

n/