Psychosocial development from childhood to mature age Alma’s life story – case study

U radu je predstavljen psihosocijalni razvoj osobe od djetinjstva do zrele dobi, promatran kroz prizmu sedam različitih razvojnih teorija. Ukratko su predstavljene i kroz životnu priču provedene teorije dječjeg razvoja Lava Vygotskoga, Reuvena Feuersteina, Alberta Bandure, Erica Bernea, Uriea Bronfenbrennera, Howarda Gardnera i Viktora Frankla. Psihologija dječjeg razvoja kao disciplina razvija se nekih zadnjih sto godina a nabrojeni autori su ključne osobe koje su utjecale na stavove učitelja, psihologa, odgojitelja i društva u cjelini. Njihove teorije postale su temeljem brojnih istraživanja u različitim krajevima svijeta. Ako na prikazanom slučaju usporedimo sve te teorije, možemo zaključiti koliko je važno da roditelji i ostali odgojitelji vjeruju u djetetove kompetencije, u njegove sposobnosti da otkrije svoje vlastite afinitete i sposobnosti te kako je važno poticati dijete u tom traženju i istovremeno mu omogućiti da samostalno odlučuje. Na taj način potičemo razvoj djetetove autonomnosti i odgovornosti da pronađe svoju ulogu u svijetu u kome živi, zadovolji svoje potrebe, uspostavi dobre odnose sa svojom okolinom, uspješno se nosi sa svim životnim izazovima i otkrije smisao vlastitoga postojanja.This paper presents psychosocial development of an individual from childhood to mature age, viewed through the prism of seven different developmental theories. Lav Vygotsky’s, Reuven Feuerstein’s, Albert Bandura’s, Eric Berne’s, Urie Bronfenbrenner’s, Howard Gardner’s and Viktor Frankl’s theories of child development have been briefly presented and carried through the life story. Psychology of child development as a discipline has been developing for some last hundred years and the above mentioned authors are the key people who have influenced the attitudes of teachers, psychologists, educators and the society as a whole. Their theories have become the basis of numerous studies in different parts of the world. If, on the presented case, we compare all these theories, we can conclude how important it is that parents and other educators believe in child’s competencies, in his ability to identify his own affinities and abilities and how important it is to encourage the child in this search and at the same time to enable him to make independent decisions. In this way we encourage the development of child’s autonomy and responsibility to find his role in the world he lives in, to meet his own needs, to establish good relationships with his environment, to cope successfully with all life challenges and to discover the meaning of his own existence

Utjecaj logopedagoške edukacije učitelja na neke aspekte njihovog profesionalnog i osobnog života

Na postavkama logoterapije Viktora Frankla, kojom on vraća duhovnu dimenziju predodžbi o čovjeku, razvija se logopedagogija – logoterapija primijenjena u pedagogiji, odnosno u procesu odgoja i obrazovanja. S druge strane, od početka novog tisućljeća počinje se razvijati pozitivna psihologija koja stavlja naglasak na istraživanja pozitivnih ljudskih strana i najprihvatljivije ljudsko funkcioniranje. Cilj provedenoga istraživanja bio je odgovoriti na pitanje može li se logopedagoškom edukacijom utjecati na doživljaj poboljšanja profesionalnog identiteta kod učitelja, doživljaj povećanja smisla i zadovoljstva poslom i doživljaj povećanja smisla i zadovoljstva životom. Istraživanje je provedeno na šest grupa učitelja iz šest zagrebačkih osnovnih škola od kojih su tri bile eksperimentalne i tri kontrolne. Između dvaju mjerenja, učitelji eksperimentalnih grupa prošli su edukaciju iz logopedagogije u trajanju od 20 sati. Dobiveni rezultati pokazuju da su učitelji eksperimentalne skupine u ponovljenom mjerenju u većoj mjeri pronalazili sreću u smislenom životu, imali izraženiji profesionalni identitet, svoj su posao doživljavali smislenijim, smislenijim su percipirali svoj život, pronalazili su više izvora smisla te općenito bili zadovoljniji poslom u odnosu na učitelje kontrolne skupine

Logotherapy as a Psychotherapeutic Technique in Psychogeriatric Palliative Care Wards

Kod svakog bolesnika, a osobito onog s neizlječivom bolesti kao što je demencija, neophodan je holistički pristup. Posljednjih godina se razvojem palijativne medicine nastoji ublažiti tjelesna bol i psihološka patnja, kako bi se bolesniku poboljšala preostala kvaliteta života i omogućilo dostojanstveno umiranje. Patnja kroz koju prolazi bolesnik utječe na članove njegove obitelji, ali i na medicinsko osoblje - članove palijativnog tima. Postavlja se pitanje kako pomoći kada je kurativna medicina svojim dijagnostičkim i terapijskim pristupom iscrpila svoje mogućnosti. Budući da je jedan od principa djelovanja u palijativnoj medicini integralna medicinska skrb na fizičkoj, psihičkoj i duhovnoj razini, najprihvatljivija psihoterapijska metoda kod ovih bolesnika je logoterapija, koja osobu doživljava kroz sve ove dimenzije, a posebno naglašava važnost duhovne. Logoterapija se uspješno koristi i kod članova obitelji bolesnika, a njeni principi pomažu i članovima palijativnog tima da se nose s različitim izazovima svakodnevnog posla. U središtu logoterapije je spoznaja da je čovjek, prema svojoj prirodi, usmjeren prema traženju smisla, u čemu treba osluškivati svoju savjest. Logoterapija ukazuje na prepoznavanje sudbinskog i slobodnog prostora i potiče na aktivno djelovanje u slobodnom prostoru. Čak i kada se sudbina ne može promijeniti (bolest, smrt), čovjek je slobodan prema njoj zauzeti stav. Naša najjača motivacija je tražiti smisao izvan sebe, u nekome ili nečemu, na način da nadiđemo svoje „ja“. Imati smislenu životnu zadaću, znači imati zdravi život.With each patient, especially those with an incurable disease such as dementia, a holistic approach is essential. In recent years, through the development of palliative medicine, medical professionals have been trying to reduce physical pain and psychological suffering in order to improve the patient’s quality of life and to enable a dignified death. The patient’s suffering affects their family members, as well as medical staff - the palliative care professionals. The question is how to help when curative medicine has exhausted all its options with its diagnostic and therapy treatments. Since integral medical care on a physical, psychological, and spiritual level is one of the principles of action in palliative medicine, the best psychotherapeutic method for treating such patients is logotherapy, which considers a person through all these dimensions, with special focus on the spiritual. Logotherapy is successfully used with the patient’s family members, and its principles help palliative care professionals deal with the different challenges of their daily work. Logotherapy is based on the understanding that it is in the human nature to search for meaning while guided by conscience. Logotherapy points at recognizing human fate and freedom and encourages actively exercising that freedom. Even when fate cannot be changed (death, illness), a person is free to choose the attitude they have toward it. Our strongest motivation is to search for meaning outside ourselves, in someone or something, by transcending our “self”. To have a meaningful purpose in life is to have a healthy life

Utjecaj logopedagoške edukacije učitelja na neke aspekte njihovog profesionalnog i osobnog života

Na postavkama logoterapije Viktora Frankla, kojom on vraća duhovnu dimenziju predodžbi o čovjeku, razvija se logopedagogija – logoterapija primijenjena u pedagogiji, odnosno u procesu odgoja i obrazovanja. S druge strane, od početka novog tisućljeća počinje se razvijati pozitivna psihologija koja stavlja naglasak na istraživanja pozitivnih ljudskih strana i najprihvatljivije ljudsko funkcioniranje. Cilj provedenoga istraživanja bio je odgovoriti na pitanje može li se logopedagoškom edukacijom utjecati na doživljaj poboljšanja profesionalnog identiteta kod učitelja, doživljaj povećanja smisla i zadovoljstva poslom i doživljaj povećanja smisla i zadovoljstva životom. Istraživanje je provedeno na šest grupa učitelja iz šest zagrebačkih osnovnih škola od kojih su tri bile eksperimentalne i tri kontrolne. Između dvaju mjerenja, učitelji eksperimentalnih grupa prošli su edukaciju iz logopedagogije u trajanju od 20 sati. Dobiveni rezultati pokazuju da su učitelji eksperimentalne skupine u ponovljenom mjerenju u većoj mjeri pronalazili sreću u smislenom životu, imali izraženiji profesionalni identitet, svoj su posao doživljavali smislenijim, smislenijim su percipirali svoj život, pronalazili su više izvora smisla te općenito bili zadovoljniji poslom u odnosu na učitelje kontrolne skupine