Posturalna adaptacija idiopatskih adolescentnih skolioza (ias)

Idiopathic adolescent scoliosis (IAS) is a pathologic postural adaptation in 65% of cases of scolioses. The causes of this condition are determined or suggested by a series of scientific studies and clinical experience. The results of the studies imply the correlation of IAS, the pathologic movement pattern and the pathologic postural adaptation which is governed by the central nervous system’s mode of function. The pattern of pathologic postural adaptation has been confirmed by different methods and procedures: a physiological analysis of the soft tissues and of the specific functioning of organs’ systems, a biomechanical analysis of the muscles and joints, an analysis of mobility and the degree of motor function of body segments as well as of the whole body and also by the clinical experience gained from surgical and treatment procedures on children with IAS.Idiopatska adolescentna skolioza patološka je posturalna adaptacija u 65% slučajeva između ostalih skolioza. Uzroci nastanka utvrđeni su ili se pretpostavljaju kroz niz znanstvenih istraživanja i klinička iskustva. Istraživanja ukazuju na povezanost IAS s patološkim obrascem pokretanja i patološkom posturalnom adaptacijom koju uvjetuje način funkcioniranja središnjeg živčanog sustava. Obrazac patološke posturalne adaptacije potvrđen je iz više kutova; fiziološkom analizom mekih tkiva i specifičnosti funkcioniranja organskih sustava, biomehaničkom analizom muskulature i zglobnih sustava, analizom pokretljivosti i stupnja motoričke funkcije segmenata tijela i cijelog tijela te kliničkim iskustvom tijekom operativnih zahvata i terapijskih postupaka kod djece s IAS

RETROSPECTIVE ANALYSIS ABOUT THE INJURIES IN KINESIOLOGY STUDENTS – COMPARISON OF TWO STUDY PROGRAMS

Glavni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u učestalosti i specifičnosti ozljeđivanja studenata Kineziološkog fakulteta koji su studirali prema starom (integriranom četverogodišnjem) i onih koji studiraju prema novom petogodišnjem (3+2) programu studija. Istraživanje je provedeno na uzorku od 77 ispitanika (36 studentica i 41 studenta) Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji studiraju prema novom, petogodišnjem programu studija. Studenti su na kraju osmog semestra ispunili posebni anketni upitnik. Njihovi su rezultati uspoređeni s onima dobivenim na studentima koji su studirali prema starom studijskom programu. Prema rezultatima, učestalost ozljeđivanja studenata Kineziološkog fakulteta koji su studirali prema novom ili starom programu studija vrlo je visoka. U prosjeku svaki se anketirani student ozlijedio barem jedan put u četiri godine studija. Pri tome prevladavaju ozljede zglobova, pogotovo donjih ekstremiteta, a studenti se češće ozljeđuju od studentica. Distribucija ozljeda po godinama studija kod studenata koji su studirali prema starom ili prema novom programu studija vrlo je slična, a rizik ozljeđivanja se u obama generacijama znatno smanjuje tek na četvrtoj godini, što je najvjerojatnije odraz smanjenja broja obveznih praktičnih predmeta. Uvođenje novog programa, dovelo je do znatnog smanjenja rizika ozljeđivanja studenata na sportskoj gimnastici uz istovremeno povećanje rizika ozljeđivanja na rukometu. Osim toga, ozljede koje su pretrpjeli studenti novije generacije lakše su naravi te znatno ne utjeću na tijek njihova studiranja. Nadalje, studenti novije generacije u većem se omjeru ozljeđuju na nastavi, dok su se oni koji su studirali prema starom programu češće ozljeđivali tijekom samostalnog pripremanja ispita. Dva puta dokazana visoka učestalost ozljeđivanja studenata Kineziološkog fakulteta ukazuje na potrebu za uvođenjem određenih promjena u novom programu studija (3+2). U tom smislu vrijedilo bi pokušati sa dodatnim smanjenjem broja studenata po grupi, pogotovo na vježbama, kada se studenti najčešće i ozljeđuju. Osim toga, dodatno povećanje broja predavaonica i sportskih dvorana (terena), u smislu jutarnjeg rasporeda nastave moglo bi spriječiti nakupljanje umora tijekom dugih radnih dana te indirektno smanjiti utjecaj umora na mogućnost ozljede studenataThe main goal of this study was to search for possible differences in frequency and specificity of injuries between the Kinesiology students who attended the Faculty of Kinesiology, University of Zagreb according to the old study program (4 years), and those who are attending the new study program (5 years). The sample was composed of 77 students (36 female and 41 male) attending the new study program, who were compared to the previously studied sample. They filled up a questionnaire at the end of their eight semester. Their results where than compared with those of the students who attended the old study program. The results showed a high injury rate in both samples. In average, every examinee suffered at least one injury during his/her study. Mostly, they injured their lower extremities, and the male students where injured more often. The injury risk in both generations decreased only in the 4th study year, probably because of less compulsory practical subjects. The implementation of the new study program resulted in a biggest injury risk during team handball, and smaller risk during sport gymnastics. Besides, the injuries sustained by the students who attended the new study program, were less serious with much lower implications for the regularity of their study. Further, numerous students attending the new study program suffered an injury during the classes, while the ones attending the old study program where mostly injured when preparing the exam. Since the injury rate was very high in both groups, there is a need to introduce some changes in the new study program in order to decrease the injury risk of Kinesiology students. An additional reduction in number of students per group, especially for the practical classes, may be helpful. Besides, a bigger number of classrooms as well as sport halls may implicate a morning schedule, giving the students more time to rest before their afternoon practice, eventually leading to a smaller number of injuries due to fatigu

Konzervativno liječenje kod puknuća prednje ukrižene sveze : prikaz slučaja

Cilj ovog rada je prikazati proces rehabilitacije nakon puknuća, odnosno rupture prednje ukrižene sveze, unutar kojeg se koriste fizikalna sredstva, te plan i program kineziterapijskog liječenja. Program rehabilitacije je proveden na pacijentu u dobi od 23 godine, koji je ozlijeđen na skijanju. Prilikom pada došlo je do rotacije trupa, te time i samog desnog koljena što je dovelo do, ustanovljeno magnetnom rezonancijom, puknuća prednjeg križnog ligamenta, medijalnog kolateralnog ligamenta, te rascjepa stražnjeg roga lateralnog meniska. Oporavak od ovakve ozljede i povratak u puno opterećenje je do 6 mjeseci, sa operacijom ili bez nje. Pacijent se primjenom ovog programa oporavio za 4 mjeseca i 15 dana. Sa kineziološkog gledišta kineziterapija sadrži elemente primijenjene kineziologije, gdje operatori služe u procesu terapije. Primjena kineziterapije u liječenju traje od akutne faze pa do potpunog oporavka pacijenta, u nekim slučajevima i nakon oporavka sa smislom prevencije i ponovnog nastanka ozljede. Cilj kineziterapije je procesom vježbanja i rehabilitacije poslije ozljede osobi olakšati vraćanje u svakodnevni način života i olakšati mu radno manipulativna opterećenja. Prikazani plan i program rada u procesu rehabilitacije kod puknuća prednje ukrižene sveze omogućiti će uvid u potpun program rada, te olakšati korištenje istoga

Teilnahme an der gestaltung aktiver freizeit und die selbsteinschätzung der gesundheit bei den studenten der universität split

The research was performed to find out the way in which students at the University of Split spend their leisure time and what was the portion of sporting activities in it in relation to self-appraisal of their health status. A sample of 449 subjects (mean age 21 years; 380 female and 69 male students) was surveyed by questionnaire. The results of the t-test showed statistically significant gender differences in criterion variables. The students with longer sport experience felt far less health-related discomforts than the others. The female students with more leisure time self-evaluated their health as better. The sport experience of men was longer than the experience of the women, and they preferred sport games and resistance training in gyms. The self-perceived health evaluation of men was generally higher than the self-perception of health in women, except for anger, which was lower in female students. The female students listed numerous health-related discomforts and medical conditions, among which particularly conspicuous was the general feeling of being tired connected with a sequence of psychosomatic discomforts (tension, feeling restless, back pain and leg pain). The discomforts and medical conditions reported by the young female students are comparable to those already reported by the general population of older people. They were caused primarily by hypokinesis and stress, or vice versa, the majority of discomforts and medical conditions were induced by insufficient physical activity, that is, by a sedentary lifestyle, which draws attention to the necessity for intervention in the leisure time of the young, especially college or university students.Uvod U ovom je radu istražena povezanost načina na koji studenti Sveučilišta u Splitu provode slobodno vrijeme i subjektivne ocjene njihova zdravlja. Studentska populacija budući su nositelji društvenog ustroja i socijalno-ekonomske nadgradnje te su budući rukovoditelji u svakom razvijenom društvu. Ovim istraživanjem željeli su se utvrditi načini i trendovi provođenja slobodnog vremena studentske populacije, koji su osobni izbor pojedinca s čitavim nizom učinaka. Slobodno vrijeme utječe na učinkovitost rada, a to se pravilo može primijeniti i na kvalitetu studiranja, čija će uspješnost zavisiti, između ostaloga, i od psihofizičkog stanja svakog pojedinca. Autori su željeli ustanoviti koliko je sportska aktivnost zastupljena u slobodnom vremenu ispitanika te koliki je, prema subjektivnoj procjeni studenata, njihov stupanj zdravlja i kakve zdravstvene smetnje osjećaju. Isto se tako istražilo u kojoj je mjeri bavljenje sportom studenata/ica povezano s manifestacijom različitih psihičkih i somatskih smetnji. Metode Uzorak je obuhvatio 449 ispitanika iz populacije studenata sa šest splitskih fakulteta, 380 studentica i 69 studenata. Prosječna dob anketiranih studenata iznosila je 21,39 godina. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom radi utvrđivanja načina na koji studenti provode slobodno vrijeme. U radu je istražena zastupljenost i vrsta sportskih aktivnosti kojima se studenti bave te zdravstvene smetnje prema subjektivnoj procjeni studenata. Isto se tako željela istražiti povezanost bavljenja sportom studenata/ica s manifestacijom različitih psihičkih i somatskih smetnji. U radu su korištene sljedeće statističke metode: deskriptivna analiza, analiza frekvencija (F) i postotaka (%), T-test nezavisnih uzoraka (t - vrijednost t-testa, df – stupnjevi slobode, p - prag značajnosti) te regresijska analiza u kojoj su prediktorske varijable bile pitanja iz ankete: LEART - Koliko vremena dnevno provodite u učenju?; LEI-SURE - Koliko sati dnevno imate slobodnog vremena?; SPORT - Bavite li se sada sportom?; ACTYRS - Koliko se dugo bavite sportom?; HRSPW - Koliko se puta tjedno bavite sportskim aktivnostima?. Kriterijska varijabla, Poteškoće sa zdravljem, vezana je uz odgovor na pitanje iz ankete: Kakve poteškoće imate sa zdravljem? Druga kriterijska varijabla, Zdravstvene smetnje, vezana je uz odgovore na pitanje iz ankete: Zaokružite zdravstvene smetnje koje imate. Rezultati i rasprava Iako su uzorak činile pretežito studentice (omjer u odnosu na muškarce gotovo 3:1), t-test analize razlika pokazala je u kriterijskim varijablama značajne razlike između spolova (tablica 2). Regresijska analiza (tablica 3), pokazala je statistički značajan utjecaj prediktorskih varijabli na smetnje sa zdravljem u uzorku studenata (p=0,03). Od svih prediktorskih varijabli najveću korelaciju sa zdravstvenim smetnjama imalo je pitanje Koliko se dugo bavite sportom? Izračunati koeficijent regresije te varijable statistički je značajan (p=0,02), a očito je da ispitanici koji se duže vremena bave sportom imaju manje poteškoća sa zdravljem (nega-tivna povezanost). Druga regresijska analiza (tablica 4) ukazala je na statistički značajan utjecaj prediktorskih varijabli na smetnje vezane uz stanje zdravlja u uzorku studentica (p=0,02). Najveću korelaciju sa zdravstvenim smetnjama ima pitanje Koliko imate sati slobodnog vremena? Izračunati koeficijent regresije te varijable statistički je značajan (p=0,00). Ispitanice koje dnevno imaju više slobodnog vremena, imaju i manje poteškoća sa zdravljem. U tablici 5, prikazane su frekvencije subjektivnih smetnji kod studentica i studenata koje se manifestiraju kao psihosomatske smetnje. Kod studentica se posebice ističe prisutnost učestalog umora (52%) i generalni nedostatak vremena (43,9%). Uz to znatan postotak (39,7%) studentica učestalo osjeća napetost, a velik dio njih (23,9%) lošije spava i osjeća nemir (24,2%). Može se reći da je i prisutnost ljutnje zastupljena kod studentica u znatnom postotku (17,4%), što možemo pripisati prethodnim manifestacijama i nemogućnosti da ostvare zadane ciljeve tijekom studiranja. Smetnje koje su studentice navele, ograničavajući su faktor psihofizičke sposobnosti koja je neophodna u realizaciji različitih ciljeva. Kod studenata je najprisutnija ljutnja (31,9%) i osjećaj napetosti (30%). Neobična je pojava kod studenata da koriste različite lijekove (8,7%). Iako udio studenata i studentica u uzorku nije proporcionalan, može se reći da veliki broj studenata ima subjektivne poteškoće proizašle iz različitih studentskih obveza i opterećenja, ali vjerojatno i iz životnih navika. Pitanje je jesu li studenti općenito preopterećeni studentskim obvezama, ali i u kojoj su mjeri svjesni smetnji koje bi mogli smanjiti ili otkloniti u slobodnom vremenu. Tablica 6 pokazuje frekvenciju odgovora studenata i studentica na zdravstvene smetnje koje se manifestiraju kao bol. Kod studentica je učestala bol u vratnoj i lumbalnoj kralješnici. Zanimljivo je da većina studentica ima nizak krvni tlak (28,1%), što se može povezati s osjećajem umora. Studentice češće osjećaju bolove u nogama (17,4%), dok se studenti više žale na pojavu boli u stopalima. I jedni i drugi smatraju (čak je to više izraženo kod studenata 17,4%) da imaju višak tjelesne težine. Može se reći da većina smetnji i tegoba proizlazi iz stanja i funkcije sustava za kretanje, pa bi s time mogli povezati učestalost bolova u kralješnici, pretilosti, bolova u nogama i niskoga krvnog tlaka. U tablici 7, prikazane su frekvencije odgovora na pitanja vezane uz način provođenja slobodnog vremena studentica i studenata. Studentice najviše vremena posvećuju gledanju televizijskog programa (69,1%). Studenti i studentice gotovo podjednako koriste slobodno vrijeme boraveći s prijateljima u kafićima, dok studentice u većem postotku (49%) čitaju knjige i časopise. Sportsko-rekreacijskom aktivnošću se bavi svaki drugi student (53,6%), dok je tek svaka četvrta studentica tjelesno aktivna. Sportom se u sportskim klubovima bavi 20,3% studenata, dok je svega 2,9% studentica prisutno u sportu. Studentice se samo povre-meno bave nekom tjelesnom aktivnošću (40,8%), no takav pristup tjelesnoj aktivnosti ne utječe trajnije povoljno na organizam, što ujedno dokazuje da studentice ne posjeduju naviku da redovito vježbaju, što se očito manifestira i poteškoćama sa zdravljem. Porazno je da se više od polovine studentica, a radi se o dvadeset jednogodišnjakinjama, ne bavi nikakvom tjelesnom aktivnošću, čak ni povremeno. Studenti 62,3%, još iz srednjoškolskog razdoblja imaju naviku da se bave sportom, što se pozitivno reflektira na navike i u zrelijoj dobi. Udio studentica u višegodišnjem bavljenju sportom relativno je mali (18,2%). Studentice participiraju u nekoj od sportskih aktivnosti uglavnom jedanput tjedno (35%), što je nedovoljno za održavanje psihofizičkog statusa na poželjnoj, optimalnoj razini. Aktivnosti kojima se studenti najčešće bave jesu kolektivni sportovi (47,8%) te vježbanje u teretani (26,1%) (tablica 11). Studentice se, međutim, više i češće bave individualnim sportskim aktivnostima (41,8%), a manji broj njih bavi se različitim vrstama aerobike (15,6%) i plesom (13,3%). Rezultati istraživanja potvrđuju tradicionalni pristup studenata prema nekim oblicima aktivnosti kao što su nogomet, košarka, odbojka i sl., dok su studentice pokazale veći interes za individualni tip aktivnosti. Iako se iz brojnih primjera činilo da ženska populacija preferira organizirane oblike aktivnosti, u ovom slučaju se pokazalo da mlade studentice najčešće koriste aktivnosti vezane uz prirodu. To nas upućuje na potrebu daljnjih istraživanja vezanih uz uvjete provođenja sportsko-rekreacijskih sadržaja s različitih aspekata: prostornih, stručnih, ekonomskih, programskih i drugih. Zaključak Rezultati istraživanja ukazuju na značajan doprinos načina provođenja slobodnog vremena na subjektivan doživljaj zdravlja. Studenti/ce koje imaju više slobodnog vremena ocjenjuju svoj zdravstveni status boljim i višim. Studenti su znatno aktivniji od studentica, a njihov sportski staž je u odnosu na studentice duži te više preferiraju sportske igre i vježbe s opterećenjem. Subjektivna ocjena zdravstvenog stanja kod studenata je generalno viša nego kod studentica. Studentice su nabrojale brojne zdravstvene smetnje od kojih se osobito ističe opće stanje umora koje je povezano s nizom psihosomatskih smetnji (napetost, nedostatak vremena, osjećaj nemira te bolovi u kralješnici, nogama) i sl. Smetnje kod studentica možemo usporediti sa smetnjama modernog čovjeka koje su uvjetovane hipokinezijom i stresom. S obzirom na dob ispitanika - 21 godina, u prosjeku, dobiveni rezultati su vrlo zabrinjavajući budući da većina smetnji proizlazi iz nedovoljnog kretanja te da je takva subjektivna ocjena zdravstvenog stanja primjerenija starijim osobama. Strategija načina korištenja slobodnog vremena mladih trebala bi biti predmetom istraživanja i interesa različitih društvenih struktura koje bi morale potaknuti društvo na akciju za poboljšanje kvalitete života studenata. Redovita, primjerena sportsko-rekreacijska aktivnost treba ući u svakodnevni raspored mladih. Osobitu pažnju treba posvetiti programima za studentice koje očito nemaju razvijenu naviku da se bave sportom te bi se budući programi aktivnosti trebali kreirati prema njihovim objektivnim potrebama, ali i željama.Das Forschungsziel dieser Arbeit war, die Art und Weise der Freizeitgestaltung der Studenten der Universität Split festzustellen, sowie den Zusammenhang zwischen der sportlichen Betätigung und der subjektiver Wahrnehmung deren Gesundheitsstatus zu bestimmen. 449 Studenten füllten den Fragebogen aus (das Durchschnittsalter 21 Jahre; 380 Studentinnen und 69 Studenten). Die T-Test Ergebnisse zeigten statistisch signifikante Geschlechtsunterschiede in Kriteriumsvariablen. Die Studenten, die länger sportlich aktiv waren, hatten weit weniger gesundheitlicher Störungen als die anderen. Die Studentinnen mit mehr Freizeit schätzten deren Gesundheit höher ein. Die Männer machten eine längere Erfahrung in der sportlichen Betätigung als die Frauen, und sie ziehen Ballspiele und Krafttraining in Fitness-Studios vor. Die Selbstbeurteilung eigener Gesundheit bei Männern war allgemein höher als bei Frauen, außer dem Zorn, der bei Studentinnen niedriger lag. Die Studentinnen nannten zahlreiche (gesundheitsverbudene) Beschwerden und gesundheitliche Probleme, wobei ein allgemeines Gefühl der Müdigkeit besonders bemerkenswert war, die mit einer Reihe psychosomatischer Beschwerden zusammenhängt (die Anspannung, die Unruhe, Rücken- und Beinschmerzen). Die von den jungen Studentinnen angeführten Beschwerden und Krankheiten sind mit den schon ermittelten Daten bei der Grundgesamtheit der älteren Menschen vergleichbar. Der Grund dafür liegt im Bewegungsmangel und Stress, oder umgekehrt. Die meisten Beschwerden und Gesundheitsprobleme sind in erster Linie die Folge ungenügender körperlichen Aktivität, d.h. eines bewegungsarmen Lebensstils. Daraus ergibt sich die Notwendigkeit einer Intervention in die Gestaltung von Freizeit junger Menschen, besonders der jungen Akademiker

REHABILITATION PROCESS AFTER VENTRALIZATION AND MEDIALIZATION OF THE PATELLA

Glavni cilj ovog rada je prikazati i pobliže objasniti rehabilitacijski postupak nakon ventralizacije i medijalizacije patele, koji uključuje korištenje fizikalnih sredstava i kineziterapijski plan i program. Zbog izrazito povećanog Q kuta tj. kuta izmeðu tetive kvadricepsa i ligamenta patelotibiale javlja se bol u lateralnom patelofemoralnom zglobu, a jače naprezanje koljena može uzrokovati patelarnu subluksaciju ili dislokaciju. Do trajnog uspjeha operacije metodom Elmslie- Trillat vodi rani početak i svakodnevno provoðenje pravilnog rehabilitacijskog programa, kojeg zajedno izraðuju liječnik, fizioterapeut i kineziterapeut. Prikazan je program u trajanju 12 tjedana koji treba prilagoditi svakom pacijentu i njegovo provoðenje planirati ubrzano ili usporeno u dogovoru s operaterom-ortopedom. Vježbe po programu fizioterapeuta započinju već drugi dan po operaciji nakon vaðenja drena i vertikaliziranja pacijenta, pasivnim razgibavanjem koljenog zgloba. Od fizikalnih procedura u rehabilitaciji se primjenjuju: elektroterapija, magnetoterapija, terapija ultrazvukom i laserom, te krioterapija. Istovremeno s fizikalnim procedurama provodi se kineziterapija prema rehabilitacijskom planu i programu, a izvode se: pasivne i aktivne vježbe, vježbe otvorenog i zatvorenog kinetičkog lanca, statičke i dinamičke vježbe, vježbe propriocepcije, vježbe istezanja PNF metodom. Rehabilitacijski program treba dovesti pacijenta u potpuno rehabilitirano stanje, da može nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima i daljnjim bavljenjem sportom. Kod provoðenja programa treba posebno paziti da ne doðe do preranog opterećenja operiranog koljena, što bi moglo izazvati ozljedu.Main objective of this thesis is to demonstrate and explain more closely rehabilitation process after ventralization and medialization of the patella that includes implementation of physical therapy and kinesitherapeutical plan and program. Because of extremely increased Q angle i.e. angle between quadriceps tendon and patellotibial ligament pain in lateral patellofemoral joint occurs and stronger straining of the knee can cause patellar subluxation or dislocation. Permanent success of Elmslie-Trillat surgery method is achieved by early start and daily implementation of correct rehabilitation program that is assembled by physical therapist and kinesitherapist with regular follow ups by an orthopedic surgeon. Here is demonstrated 12 week rehabilitation program which needs to be adjusted to every patient and its implementation should be planned to be slower or quicker in collaboration with ortopedic surgeon. Exercises by the physical therapist program starts already second day after the surgery after the drain removal and patient verticalization with passive exercise of the knee joint. From physical procedures in rehablitation are applied: electrotherapy, magneto therapy, ultrasound therapy, laser therapy and cryotherapy. At the same time with the physical procedures kynesitherapy is implemented based on rehabilitation plan and program, and those are: active and passive exercises, exercses of the open and closed kinetic chain, static and dynamic exercises, proprioceptive exercises and straining exercises by PNF method. Rehabilitation program should bring the patient into completely rehabilitated state so patient could continue with his everyday activities and sport activities. At the implementation of the program it should be careful not to put too much pressure on the knee which could cause injury

Ein Versuch der Bestimmung von latenter Struktur der Charakteristiken von Freizeitsportarten und anderen Freizeitaktivitäten

The aim of this study was to determine the latent structure of characteristics of leisure-time sporting and other recreation activities practised in the Republic of Croatia. The analysis was based on the survey of 1,126 adults of both sexes who filled in an open-ended questionnaire, which resulted in a list of 93 items - sporting and other recreation activities - that the subjects wrote as answers to the questions regarding their participation in sporting and other recreation activities according to their own preferences and attitudes as well as their experience. Taking into account the existing well known approaches to classifications, a new solution and elaborated. On the basic of the basic information about recreation activities ten variables were obtained. Factor analysis was applied, interpreted and discussed. In accordance with the Guttman-Kaiser criterion, nine factors were obtained that explained 95% of the total variance. The factors were, as a rule, defined by only one criterion variable each. Therefore, the expected latent structure of the characteristics describing leisure-time sporting and other recreation activities was not obtained.Uvod U radu se polazi od činjenice da postoji veliki broj različitih sportova i sadržaja sportske rekreacije kojima se ljudi bave. Njihova brojnost nameće problem racionalne klasifikacije, što je predmet istraživanja kako u svijetu tako i u nas. Primjerice, COMPASS je europski projekt sa svrhom da se klasificira, standardizira i prati sudjelovanje ljudi u redovitim oblicima vježbanja. Hrvatska (još) nije formalni član COMPASS-a, ali se poduzimaju neke akcije u tom smjeru. Ovaj rad ima dva cilja. Prvi cilj je napraviti listu (popis) sportova i sadržaja sportske rekreacije kojima se bave građani Republike Hrvatske. Drugi je cilj odrediti latentnu strukturu karakteristika tih sportova i sadržaja sportske rekreacije i tako ih klasificirati, odnosno, svrstati u manji broj skupina. Pored toga, ovakvo istraživanje može doprinijeti usklađivanju hrvatskih standarda s onima deklariranima u Europi. Metode Putem anketnog upitnika otvorenog tipa, prikupljeni su podaci od 1.126 odraslih osoba, građana Republike Hrvatske. Na osnovi odgovora ispitanika registrirana su 93 različita sporta i/ili sadržaja sportske rekreacije kojima su se ispitanici nekada bavili ili se sada bave. U ovome radu, upravo ta 93 sporta i/ili sadržaja sportske rekreacije čine uzorak entiteta. Tako definiran uzorak entiteta ne pokriva sve moguće sportove i sadržaje sportske rekreacije kojima bi se ljudi mogli baviti niti ima ambiciju biti potpun i iscrpan, već je odraz onoga čime se ljudi u Hrvatskoj bave. Definiranje varijabli (kriterija) za utvrđivanje latentne strukture temelji se na postojećim teorijama u kineziologiji te na metodičkom pristupu u planiranju, programiranju, provedbi i kontroli tih sadržaja u području sportske rekreacije. Primijenjeno je 10 varijabli kojima su obuhvaćene osobine sportsko-rekreacijskih sadržaja kao: kolektivno, borilački, individualno, na otvorenom prostoru, u zatvorenom prostoru, u prirodi, atraktivno/ekstremno, transformacijski, rekreacijski, društveno-zabavno, medicinski (zdravstveno). Svaki od 93 entiteta je, temeljem procjene eksperata, svrstan u jednu od varijabli. Za obradu podataka upotrijebljen je statistički paket SPSS za Windows. Primijenjena je faktorska analiza pod komponentnim modelom, a broj značajnih faktora određen je prema Guttman-Keiserovu kriteriju. Rezultati, rasprava i zaključak Faktorskom analizom dobiveno je devet faktora koje objašnjavaju 95,5% ukupnog varijabiliteta. Komunaliteti potvrđuju dobru zastupljenost svih varijabli. Svaki od dobivenih faktora zastupljen je ravnomjerno (parcijalno nose podjednaku količinu zajedničkog varijabiliteta u ispitivanom prostoru), što upućuje na visoku kompleksnost strukture. Prvi faktor razlikuje kolektivne od svih ostalih u ovome radu opisanih sportova i sadržaja sportske rekreacije. Drugi faktor je bipolaran. Definiraju ga varijable individualnih sportova i sadržaja sportske rekreacije koji se provode kako u zatvorenom tako i na otvorenom prostoru. Treći faktor definiraju tri varijable koje pripadaju području sporta, a u osnovi se provode individualno. Unatoč tome može se reći da pokriva prostor borilačkih sportova. Četvrti faktor naglašava razliku između redovitih rekreacijskih programa koji se primjenjuju u svrhu transformacije antropoloških obilježja i njima bliskih sportova i sadržaja sportske rekreacije. Peti faktor definiraju dvije varijable kojima je zajednička karakteristika potencijala moć u transformaciji antropoloških obilježja, iako se razlikuju prema mjestu provođenja, stupnju organiziranosti i razini upravljanja. Šesti, sedmi, osmi i deveti faktor su “singl” faktori. Njih dominantno definira jedna varijabla, dok su doprinosi ostalih varijabli vrlo mali ili zanemarivi. Šesti faktor je definiran kao medicinski kontrolirani sadržaji sportske rekreacije, sedmi kao rekreacijski sadržaji koji se provode u prirodi, osmi kao atraktivne/ ekstremne sportske aktivnosti, a deveti kao rekreacijski i društveno-zabavni sadržaji. S obzirom na to da je veći broj faktora, u pravilu, bio definiran samo jednom kriterijskom varijablom nije dobivena očekivana latentna struktura varijabla koje opisuju sportske i druge sadržaje sportske rekreacije.Das Ziel dieser Studie war, zu versuchen, die latente Struktur von Charakteristiken sowohl der Freizeitsportarten, die in Kroatien getrieben werden, als auch anderer Freizeitaktivitäten zu bestimmen. Die Analyse ruhte auf der Untersuchung an 1126 Erwachsenen, Männer und Frauen, die einen offenen Fragebogen ausgefüllt und die Frage über deren Teilnahme sowohl an den Freizeitsportarten als auch an anderen Freizeitaktivitäten gemäß Präferenzen, Meinungen und Erfahrungen beantwortet haben. Das Resultat war eine aus 93 Item, Freizeitsportarten und anderen Freizeitaktivitäten, bestehende Liste. Eine neue Möglichkeit der Klassifikation von solchen Tätigkeiten wurde in diesem Artikel bearbeitet. Aufgrund Informationen über die Freizeitaktivitäten wurden 10 Variablen erhalten. Die Faktorenanalyse wurde angewandt, interpretiert und erörtert. Gemäß dem Guttman-Kaiser Kriterium wurden neun Faktoren abgeleitet, die 95% der gesamten Varianz erklärten. Die Faktoren wurden, in der Regel, nur mit einer Kriteriumsvariable definiert. Deswegen wurde die erwartete latente Struktur von Charakteristiken, die die Freizeitsportarten und andere Freizeitaktivitäten beschreiben, nicht erhalten

Cognitive behavioral therapy for functional vestibular disorders

Funkcionalne vrtoglavice po incidenciji predstavljaju drugi najčešći vestibularni poremećaj u općoj populaciji, te značajno ograničavaju svakodnevno funkcioniranje pojedinca. Kroz povijest, koncept funkcionalnih vrtoglavica predstavljao je nekoliko kliničkih entiteta. Aktualni prijedlog Odbora za nomenklaturu i klasifikaciju vestibularnih poremećaja Baranyeva društva uvršten u nacrt 11. izdanja Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema uvodi pojam perzistentne posturalno-perceptivne vrtoglavice kao najčešćeg funkcionalnog neurovestibularnog poremećaja. Istraživanja sugeriraju da potencijalni uzrok funkcionalnih vrtoglavica leži u neuroanatomskoj i funkcionalnoj povezanosti centara u mozgu odgovornih za kontrolu pokreta i položaja tijela s onim zaduženim za percepciju opasnosti i straha. Doživljaj posturalne nestabilnosti kod pacijenata je praćen nesigurnošću, padom samopouzdanja i anksiozno-depresivnom simptomatologijom. Svrha ovog rada je prikazati pregled psiholoških čimbenika koji utječu na oporavak od funkcionalnih vestibularnih poremećaja, te terapijskih postupaka koji su se pokazali efikasnim u liječenju istih, pri čemu je poseban naglasak stavljen na elaboraciju kognitivno- bihevioralnog modela i terapije perzistentne posturalno-perceptivne vrtoglavice.Functional dizziness is the second most common vestibular disorder in adult population that significantly interferes with everyday functioning. Through history, the concept of functional dizziness represented several clinical entities. The consensus document of the Committee for the Classification of Vestibular Disorders of the Bárány Society included in the forthcoming 11th edition of the International Classification of Diseases (ICD-introduces the term of persistent postural-perceptive dizziness as the most common functional neuro-vestibular disorder. Studies suggest that the cause of functional dizziness lies in neuroanatomical and functional connections of the brain regions responsible for controlling movement and body position and those responsible for perception of danger and fear. A sense of postural instability is frequently followed by insecurity, low self- confidence and anxious- depressive symptomatology. The aim of this review is to discuss psychological factors and therapeutic interventions affecting recovery from functional vestibular disorders with special emphasis on the elaboration of the cognitive behavioral model and therapy of persistent postural-perceptive dizziness

Is Sports Recreation Important to University Students?

The aim of this research is to examine university students’ attitudes on recreational exercise. The sample included 473 students from the University of Zagreb. We analyzed the data by analysis of frequency and a statistical method called »Relation model of action«. The results indicated that there were two general courses in students’ attitudes on recreation activities. The first course represents general values and the second course reflects the attitudes on specific sports and recreational activities. It can be concluded that university students recognize the importance of exercise but they do not understand its real meaning and they do not exercise regularly. Therefore, it is important to foster positive attitudes towards exercise early in youth, which would allow young people to preserve the healthy habit of exercise throughout their whole life. There is a need for quality system of education, which would start early in childhood

A NEW APPROACH IN THE KINESIOTHERAPEUTICAL PROGRAMME IN WORKING WITH PERSONS WITH CEREBRAL PALSY

Osobe s cerebralnom paralizom bile su uključene u novi kineziterapijski program koji je trajao šest mjeseci i održavao se u polivalentnom trim-kabinetu Kineziološkoga fakulteta. Program se provodio jednom tjedno pod stručnim vodstvom u trajanju od dva sata. Broj korisnika je bio od 8 do 10, u dobi od 25 do 35 godina. Novi pristup kineziterapijskoga programa očitovao se u činjenici da su se sve kineziološke aktivnosti uvijek odvijale u invalidskim kolicima osoba s cerebralnom paralizom, dok su se po prvi put primijenile individualne vježbe na spravama. Za dolazak u dvoranu i kretanje po dvorani (dolazak do pojedine sprave za vježbanje, strunjače, švedskih ljestvi), sudionici su koristili različita ortopedska pomagala (elektromotorna kolica, standardna invalidska kolica i hodalice). Stupanj invaliditeta pojedinoga korisnika zahtijevao je individualni pristup pri provođenju programa. Zbog toga je broj prisutnih studenata bio isti kao i broj sudionika u programu. Metodičko-organizacijski oblici rada bili su prilagođeni osobama s cerebralnom paralizom, a realizirali su se u sklopu uvodnoga, glavnoga i završnoga dijela kineziterapijskoga programa. Takav način rada zahtijevao je određena znanja iz medicinskih znanosti (studenta-asistenta) koja se odnose na neurološku promjenu motoričkih sposobnosti (obrazaca) osoba s cerebralnom paralizom te poznavanje metodoloških i metodičkih principa u kineziterapiji. Upravo takva sinteza znanja iz različitih područja (medicinskoga i kineziološkoga) bila je u funkciji interdisciplinarnoga pristupa kod osoba s cerebralnom paralizom s ciljem poboljšanja cjelokupnoga motoričkog statusa.Persons with cerebral palsy were included in a new kinesiotherapeutical programme lasting for six months and held in the new polyvalent gymnasium of the Faculty of Kinesiology. The programme was carried out for two hours once a week under professional guidance. There were 8 to 10 participants, aged 25 to 35. The fact that all the participants took part in the kinesiotherapeutical activities in their wheelchairs speaks of a new approach in the kinesiotherapeutical programme. For the fi rst time, individual exercises on exercise machines were applied. To enter and move around the gym (reaching each exercise machine, the gym mat, stall bars), the participants used various orthopaedic devices (motor-driven wheelchairs, standard wheelchairs and walking frames). The disability level of each user required an individual approach in carrying out the programme. For this reason, the number of students present equalled the number of participants. The methodological-organisational aspects of this work were adapted to persons with cerebral palsy and were achieved through the introductory, main and closing part of the kinesiotherapeutical programme. This kind of work required specific knowledge in the field of medical science (student-assistants) related to the neurological changes of the motor skills of persons with cerebral palsy, as well as knowledge of the methodological and methodical principles in the field of kinesiotherapy. Such a synthesis of knowledge from different fields (medical and kinesiological) provided an interdisciplinary approach to persons with cerebral palsy for the purpose of improving the whole motor status

THE RELATIONSHIP BETWEEN ANTHROPOMETRIC INDICATORS AND MOTOR ABILITIES IN WHEELCHAIR BASKETBALL PLAYERS

Vrhunski sport osoba s invaliditetom vrlo je zahtjevno područje istraživanja u smislu multidisciplinarnog pristupa. Cilj istraživanja je bio utvrditi veličinu i smjer relacija između izmjerenih motoričkih sposobnosti i antropometrijskih karakteristika. Izmjereno je šest testova bazične, tri testa specifične motorike, te šest antropometrijskih mjera. U istraživanju su bili obuhvaćeni sportaši (N=42) s tjelesnim invaliditetom, koji su uključeni u sustavni program treninga i natjecanja košarke u invalidskim kolicima. Podaci su obrađeni standardnim postupcima za utvrđivanje osnovnih deskriptivnih statističkih parametara. Relacije između varijabli za procjenu antropometrijskog statusa igrača i motoričkih testova testirane su pomoću kanoničke korelacijske analize. Visoki koeficijenti korelacija uočeni su među rezultatima u testovima koji mjere eksplozivnu snagu i koordinaciju. Primjenom kanoničke korelacijske analize utvrđen je samo jedan značajan faktor. Najbolje ga karakteriziraju mjere potkožnog masnog tkiva, mjere eksplozivne snage i agilnosti. Ovo je istraživanje potvrdilo da morfološke karakteristike utječu na manifestaciju nekih motoričkih sposobnosti. Vrijednost dobivenih rezultata sastoji se u tome da su oni prikupljeni sa osobama s invaliditetom odnosno kod specifične skupine košarkaša u invalidskim kolicima. Oni su vrlo rijetko predmet istraživanja, te će rezultati ovog istraživanja pridonijeti još boljem objašnjavanju različitih aspekata sporta osoba s invaliditetom.Elite sport of disabled persons is a very demanding research area in view of a multidisciplinary approach. The goal of the research was to determine the magnitude and the trend of the relations between the measured motor abilities and anthropometric characteristics. Six tests of basic motor abilities have been measured, as well as three tests of the specific motor abilities and six anthropometric dimensions. This research covers the athletes (N=42) with physical disability which have been integrated into a systematic programme of training and competition in the wheelchair basketball. The relations between variables for the evaluation of motor abilities and anthropometric characteristics of wheelchair basketball players were tested by means of the canonical correlation analysis. The standard descriptive procedures were used to obtain the standardization of results and their distribution. High correlation coefficients have been noticed among the results of the tests which measure explosive strength and co-ordination. By application of the canonical correlation analysis only one significant factor was determined, best characterized by measures of the body fat, the explosive strength and the agility. This research confirmed that morphologic characteristics affect some motor abilities. The results are valuable even more being collected from persons with disabilities, distinctive group of wheelchair basketball players. They are rarely object of research, so those results will contribute to better explanation of different aspects of sport for disabled persons