Prostorna raspodjela brojnosti kopepoda u eufotičnom sloju južnog Jadrana

An investigation into the spatial distribution of copepod abundance, using an “Adriatic Trap”, in the epipelagic layer of the south Adriatic Sea, was performed during 4 cruises at 5 stations from April 1993 to June 1994. Samples were collected at 1, 5, 10, 20, 50, 75, and 100 meter depths. Nauplii were the most abundant identified at all stations and depths, corresponding to an average of 69-81% of all copepod individuals. With respect to the total number of postnaupliar copepods, the 0-50 m layer was dominated by specimens of calanoids (49.7%), while in the 50-100 m layer, the most abundant taxa were cyclopoida-oncaeids (31.5%), cyclopoida-oithonids (23.5%) and harpacticoids (6.7%). Our research also clearly indicates that copepodites and small adult copepods, such as calanoids, Paracalanus parvus, Clausocalanus paululus, oithonids Oithona similis, Paroithona parvula, oncaeids Monothula subtilis, Oncaea zernovi, Spinoncaea ivlevi and harpacticoids Microsetella norvegica, M. rosea, were particularly dominant in the euphotic zone. Consequently, the problem of loss of small and undeveloped copepods through standard plankton nets requires that other quantitative methods must be utilised for an objective evaluation of total copepod population.Istraživanja prostorne raspodjele brojnosti kopepoda (veslonožaca) korištenjem uređaja «Adriatic» u epipelagičnom sloju južnog Jadrana obavljena su za vrijeme 4 krstarenja od travnja 1993 do lipnja 1994 na 5 glavnih postaja. Uzorci su uzeti na 0, 5, 10, 20, 50, 75 i 100 m dubine. Naupliji su bili najbrojniji na svim postajama i dubinama, sudjelujući prosječno od 69 do 81% od brojnosti svih kopepodskih jedinki. S obzirom na ukupne vrijednosti postnauplijarnih kopepoda u sloju 0 do 50 m prevladavaju kalanoidi (49,7%), dok su u sloju od 50 do 100 m dubine najbrojniji primjerci onceidnih ciklopoida (31,5%), oitonidnih ciklopoida (23,5%) i harpaktikoida (6,7%). Naša istraživanja jasno ukazuju da su kopepoditi i odrasli mali kopepodi kao: kalanoidi, Paracalanus parvus, Clausocalanus paululus, oitonidi Oithona similis, Paroithona parvula, onceidi Monothula subtilis, Oncaea zernovi, Spinoncaea ivlevi i harpaktikoidi Microsetella norvegica, M. rosea osobito brojni u eufotičkom sloju. Stoga problem gubljenja malih i nezrelih kopepoda kroz standardne planktonske mreže mora se rješavati korištenjem drugih kvantitativnih metoda s kojima bi postigli objektivniju procjenu ukupne kopepodske populacije

Indikacije klimatskih skokova u srednjem Jadranu

Applying sequential t-test analysis for regime shift detection on 52 years (period 1963-2004) of continuous summer thermohaline data at the three ocean stations in the Adriatic Sea, the two shifts in sea temperature were evidenced, around 1987 and 1998. These shifts separated three climate regimes, where the first climate regime is rather similar to the third one. The first climate regime (1963-1986) is characterized by moderate temperatures and rather high salinities. The first shift occurred in 1987, triggering the second climate regime, influenced by East Mediterranean Transient (EMT). The temperature and salinity in the Adriatic in the second climate regime were lower for one standard deviation than in the previous regime. In the third regime, after second shift the temperatures and salinities abruptly increased. All these conditions were influenced by changes in wind field pattern over the Mediterranean.Analizom dugodišnjih nizova (1963-2004) temperature i saliniteta u području srednjeg Jadrana, te primjenom sekvencijalnog t-testa (STARS) definirana su dva klimatska skoka, oko 1987. i 1998. godine. Ovi skokovi razdvajaju tri klimatska režima, te su prvi i treći sličnih osobina. Prvi je klimatski režim (1963-1986) karakteriziran umjerenim temperaturama i prilično visokim salinitetima. Prvi skok oko 1987.g. početak je drugog klimatskog režima, u kojem su termohaline osobine intermedijarnog sloja srednjeg Jadrana pod utjecajem istočno mediterananskog tranzijenta (EMT). Temperatura i salinitet Jadranskog mora u razdoblju drugog klimatskog režima bile su niže za jednu standardnu devijaciju nego u prethodnom razdoblju. Nakon drugog klimatskog skoka, što predstavlja početak trećeg klimatskog režima, temperatura i salinitet su se naglo povisili. Objašnjenje ovih promjena leži u činjenici da se u tom razdoblju promijenio sustav vjetrova nad Sredozemljem

Ugniježđeno modeliranje istočno-jadranskih obalnih voda

The middle Adriatic coastal area was numerically modeled with a 1 km resolution in order to simulate temperature, salinity and currents. The model employed was a modification of the Princeton Ocean Model (POM), forced with surface momentum, heat and water fluxes and discharges from four rivers: Jadro, Žrnovnica, Cetina and Neretva. The coastal model was nested into the whole-Adriatic model having a 5 km resolution, using a simple off-line one-way nesting technique. Results of a three-year long experiment with perpetual atmospheric and river forcing were characterized by a strong annual signal, in reasonable agreement with temperature and salinity data taken at permanent oceanographic stations along the Split-Gargano transect. Current reversal obtained between the islands of Hvar and Vis in summer also agreed with previous measurements. The simulation also revealed the way Dalmatian islands – in particular Lastovo and Vis – influence the East Adriatic Current prevailing in winter, with wakes being formed behind the islands and jets among them. Comparison of an interannual simulation with corresponding measurements showed good agreement for temperature, whereas a discrepancy in salinity was related to the model being forced with climatological water fluxes. Experimental forecasts, produced over a six-month period, enabled some experience to be gained in operational oceanography, but also pointed to an additional problem – the model overmixing when the wind forcing is pronounced. Moreover, low spatial resolution of atmospheric forcing was suspected of reducing the quality of current forecasts for some wind directions.Obalno područje srednjeg Jadrana numerički je modelirano s rezolucijom od 1 km radi simuliranja temperature, saliniteta i struja. Upotrijebljeni model predstavljao je modifikaciju Princetonskog Oceanskog Modela (POM), kontroliranog površinskom izmjenom impulsa, topline i vlage te dotokom četiri rijeke: Jadra, Žrnovnice, Cetine i Neretve. Model obalnog područja povezan je s jadranskim modelom rezolucije 5 km, upotrebom jednostavnog načina gniježđenja. Rezultate trogodišnjeg eksperimenta izvedenog uz ponavljajuće atmosfersko i riječno djelovanje obilježio je jak godišnji signal, u prilično dobrom suglasju s temperaturnim i salinitetnim podacima prikupljenima na stalnim oceanografskim postajama uzduž profila Split-Gargano. Obrat struja dobiven u području između Hvara i Visa tijekom ljeta također je prethodno dokumentiran mjerenjima. Simulacija je uz to pokazala da dalmatinski otoci – napose Lastovo i Vis – utječu na istočno-jadransku struju zimi, dovodeći do pojave brazda iza otoka i mlazeva među njima. Usporedba rezultata simulacije višegodišnje promjenjivosti s odgovarajućim podacima ukazala je na dobro slaganje temperature, dok je relativno veliko odstupanje saliniteta bilo uzrokovano klimatološkim protocima vlage koji su nametnuti modelu. Eksperimen-talne prognoze, izdavane za razdoblje od šest mjeseci, omogućile su stjecanje iskustva u području operativne oceanografije, ali su upozorile i na jedan dodatni problem – pretjerano miješanje modelirano u situacijama u kojima je vjetar izražen. Osim toga, niska prostorna rezolucija upotrijebljenih atmosferskih polja po svoj je prilici nepovoljno utjecala na prognoze strujnog polja za neke smjerove vjetra

Protoci na granici atmosfera-more i termohalina promjenjivost ADRICOSM poligona Pelješac-Vis-Drvenik

Thermohaline properties in the east Adriatic coastal area were measured bi-weekly during the cold season of 2002/2003 and weekly in the warm season of 2003 at 14 stations. The collected data set has space and time coverage suitable for comparison with general thermohaline climatology of the region. Temporal salinity changes registered during the experiment show strong departures from the typical annual cycle in which salinity follows average surface water flux variability. Throughout the experiment, high salinity values were measured as a consequence of prolonged bora events in the cold period, and unusual spring-summer atmospheric conditions. Due to the anomalously long and strong heating season, corresponding surface temperatures were also higher than the long-term averages. Surface heat and water fluxes were calculated for the research period, and were compared with climatological values originating from meteorological stations in the ADRICOSM polygon.Tijekom razdoblja listopad 2002. – rujan 2003. u području istočne obale Jadranskog mora, unutar poligona Pelješac-Vis-Drvenik, kao dio projekta ADRICOSM (Integrirano upravljajnje obalnom zonom Jadranskoga mora), obavljena su vrlo intenzivna mjerenja termohalinih osobina vodenog stupca na 14 postaja. Tijekom zimskog razdoblja mjerilo se jednom u dva tjedna, a kasnije jednom tjedno. Dobra prostorno-vremenska pokrivenost podacima omogućila je usporedbu s klimatološkim vrijednostima. Pokazano je kako su promjene saliniteta u ovom razdoblju znatno odstupale od prosjeka. Tijekom istraživanja uočen je iznadprosječno visoki salinitet koji je bio posljedica jakih i dugotrajnih epizoda bure u hladnom dijelu godine te neuobičajenih atmosferskih uvjeta tijekom razdoblja proljeće-ljeto 2003. Kao posljedica neuobičajeno duge i intenzivne sezone grijanja temperatura mora također je bila iznadprosječna. Procesi na granici atmosfera-more također su pokazali znatna odstupanja od klimatoloških vrijednosti

Struktura populacije i brojnost fitoplanktonske zajednice u tri zaljeva na istočnoj obali Jadrana, Šibenskom zaljevu, Kaštelanskom zaljevu i Malostonskom zaljevu

Present study describes the phytoplankton community structure and phytoplankton abundance in three bays on the eastern Adriatic coast (Šibenik Bay, Kaštela Bay and Mali Ston Bay) during 2005. The highest phytoplankton biomass (expressed as chlorophyll a) were recorded at one station in Šibenik Bay (4.73 mg m-3), and in Kaštela Bay (2.79 mg m-3), while at all other stations recorded values were generally below 1 mg m-3. At the investigated area of Šibenik Bay a total of 114 phytoplankton taxa have been determined. The most diverse were diatoms with 61 and dinoflagellates with 37 taxa. Coccolithophorids contributed with 6, cryptophytes with 3, silicoflagellates, euglenophytes and chlorophytes with 2 taxa. In the area of Kaštela Bay 193 phytoplankton taxa have been recorded. Dinoflagellate group was the most diverse with 92 taxa, followed by diatoms (80), coccolithophorids (9), silicoflagellates and euglenophytes (4), cryptophytes (2) and chlorophyte (1). In the area of Mali Ston Bay a total of 88 phytoplankton taxa have been found, with 39 diatoms, 36 dinoflagellates, 2 silicoflagellates, 4 coccolithophorids, 2 euglenophytes, 1 chllorophyte and 3 chrisophyte taxa. Abundance of dinoflagellates was very low in this area. Coccolithophorids contributed more to the community composition in Mali Ston Bay, then in other areas of research. A diverse microflagellate group was present in the whole area of investigation with a high frequency of findings. During the investigated period a relatively small number of monospecific blooms in all areas have been recorded. The largest numbers of taxa were recorded at stations that are under an influence of freshwater input from rivers and strong anthropogenic influence.U ovom radu je analizirana struktura fitoplanktonske zajednice i brojnosti fitoplanktona u tri zaljeva na istočnoj obali Jadrana (Šibenski zaljev, Kaštelanski zaljev i Malostonski zaljev) tijekom 2005. Najveća biomasa fitoplanktona (izražena preko klorofila a) je zabilježena na jednoj postaji u Šibenskom zaljevu (4,73 mg m-3), te jednoj postaji u Kaštelanskom zaljevu (2,79 mg m-3), dok su na svim ostalim postajama zabilježene vrijednosti bile niže od 1 mg m-3. Na istraživanom području Šibenskog zaljeva određeno je ukupno 114 taksonomskih kategorija fitoplanktona. Najraznovrsnije su bile dijatomeje sa 61 i dinoflagelati sa 37 taksonomskih kategorija. Kokolitoforidi su pridonijeli sa 6, kriptofiti sa 3, silikoflagelati, euglenofiti i klorofiti sa 2 taksonomske kategorije. Na području Kaštelanskog zaljeva su zabilježene 193 taksonomske kategorije. Dinoflagelati su bili najraznovrsniji sa 92 taksonomske kategorije, slijede dijatomeje (80), kokolitoforidi (9), silikoflagelati i euglenofiti (4), kriptofiti (2) te klorofiti (1). U području Malostonskog zaljeva ukupno je pronađeno 88 fitoplanktonskih taksonomskih kategorija; dijatomeje 39, dinoflagelati 36, silikoflagelati 2, kokolitoforidi 4, euglenofiti 2, klorofiti 1, te krizofiti 3. Brojnost dinoflagelata u ovom području je bila niska dok su kokolitoforidi više doprinijeli sastavu zajednice u ovom području nego na drugim istraživanim područjima. Raznorodna grupa mikroflagelata je bila prisutna sa visokom frekvencijom pojavljivanja na svim istraživanim područjima. Za vrijeme istraživanog perioda pojavljuje se relativno mali broj monospecifičnih cvatnji. Statistička obrada okolišnih parametara i sastava fitoplanktonske zajednice je ukazala na najveći broj vrsta na postajama koje su pod snažnim utjecajem slatkovodnih dotoka i jakim antropogenim utjecajem

Automatska meteorološko-oceanografska postaja (AMOS): prihvat, provjera kvalitete i pohrana podataka u stvarnom vremenu i numeričko modeliranje

In the framework of the Croatian national oceanographic monitoring program an automatic meteo-ocean measuring system has been under development. It is expected to be an important improvement for monitoring and analyses of various physical processes in the Adriatic Sea. As a first phase in the development of the system, an automatic station (AMOS) was placed at Marjan Cape, Split. It enables acquisition, validation and archiving of data for eleven meteorological and oceanographic parameters in real time, as well as calculation of some derived parameters and their dissemination in graphic format over the Internet (http://www.izor.hr/eng/online). Most of the measured data have been compared with data obtained from the permanent meteorological station located at the top of Marjan hill, which is three kilometres away. Also, data from the AMOS station have been used by two high-resolution numerical models with the aim of achieving time-dependent spatial fields of oceanographic parameters in Kaštela Bay. The AMOS station was a part of the Integrated coastal zone management system in the Adriatic Sea (ADRICOSM) project, where its data were very useful for various analyses in the Pelješac-Vis-Drvenik area. Data analyses and numerical models results will be used for further improvements in the automatic monitoring system.U okviru hrvatskog nacionalnog programa neprekidnog praćenja stanja morskog okoliša razvija se automatski oceanografski mjerni sustav. Očekuje se da će mjerni sustav znatno doprinijeti poboljšanju praćenja i analize različitih fizikalnih procesa u Jadranskom moru jer će omogućavati mjerenja u svim vremenskim uvjetima. U sklopu prve faze razvijena je automatska mjerna postaja (AMOS) koja je postavljena na rtu poluotoka Marjan u Splitu. Ova postaja zajedno s ocenografskom bazom podataka Instituta (MEDAS) omogućava automatsko mjerenje, provjeru kvalitete i pohranu podataka jedanaest meteoroloških i oceanografskih parametara, izračun nekoliko izvedenih parametara, te njihov tablični i grafički prikaz u stvarnom vremenu preko Interneta (www.izor.hr/eng/online). Većina mjerenih podataka s postaje uspoređena je s podatcima stalne meteorološke postaje smještene na vrhu Marjana tri kilometra od postaje AMOS. Također, dva numerička hidrodinamička modela visoke rezlučivosti koriste podatke s AMOS postaje za izračun vremenski promjenjivih prostornih oceanografskih polja u Kaštelanskom zaljevu. Zbog kvalitete podataka AMOS postaja je uključena u projekt Integrirano upravljajnje obalnom zonom Jadranskoga mora (ADRICOSM) u sklopu kojega se mjerni podatci koriste za različite i vrlo korisne analize u području istraživanja Pelješac-Vis-Drvenik. Rezultati analiza podataka s AMOS postaje i rezultati numeričkih modela također će se koristiti u svrhu poboljšanja automatskog sustava praćenja stanja okoliša Jadranskoga mora

Klimatski skokovi i više-dekadna promjenjivost pelagičkog ekosustava Jadrana

In recent highly variable climate, a combined effect of a large-scale northern hemisphere climate and regional-scale Adriatic hydroclimate changes significantly reflected in the Adriatic Sea ecosystem. To clarify this statement we set up in connection two inter-annual systems: the air-sea interconnected system and pelagic ecosystems for the period 1961 to 2010. Within this period, significant changes occurred through 1987-1998 period, characterized by a drop of temperature, salinity and oxygen concentration in the middle Adriatic intermediate layer as consequence of a weaker ventilation of the Adriatic Sea. The pelagic ecosystem reacted to these changes. Large fluctuations in marine biota (from plankton to pelagic fish) revealed significantly different regimes before and after the late eighties. Different patterns observed through analyzed biotic parameters seem linked to modification in thermohaline circulation related to the Eastern Mediterranean Transient (EMT), whose effects prevented warmer and saltier water mass intrusions into the Adriatic Sea. These results provide evidence on connections between the shifts in the middle Adriatic pelagic ecosystem and the northern hemisphere climate via changes in regional atmospheric conditions, and highlight the importance of northern hemisphere climate changes for physical and biological regimes of the Adriatic SeaU vrijeme sve izrazitije promjene klime ekosustav Jadranskog mora pod značajnim je utjecajem atmosferskih promjena koje se događaju na sjevernoj hemisferi te na regionalnoj skali Jadrana. U svrhu objašnjenja međuovisnosti ekosustava Jadrana i atmosferskih procesa na različitim prostornim skalama (od hemisferske do regionalne) analizirana je višegodišnja (1961.-2010.) promjen- jivost sustava atmosfera-more i pelagičkog ekosustava. Unutar promatranog vremenskog razdoblja najznačajnija promjena dogodila se između 1987. i 1998. u intermedijalnom sloju srednjeg Jadrana i bila je obilježena padom temperature mora i saliniteta te kisika kao posljedica slabijeg ventiliranja Jadrana. Istovremeno su u ekosustavu pelagijala Jadranskog mora primijećene velike fluktuacije u biomasi morskih organizama (od fitoplanktona do plave ribe). Izdvojena su signifikantno različita stanja ekosustava Jadrana prije i poslije kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Uzrok ovim različitim stanjima ekosustava dijelom se može povezati sa modificiranom termohalinom cirkulacijom Jadrana koja je pod utjecajem EMT (Eastern Mediterranean Transient) sprječavala ulazak toplije i slanije vode u Jadransko more, uzrokujući na taj način uočene promjene u ekosustavu. Ovi rezultati dokazuju povezanost između skokova u pelagičkom ekosustavu na području srednjeg Jadrana i klime na sjevernoj hemisferi putem promjena u regionalnim vremenskim uvjetima te ističu važnost utjecaja klimatskih promjena i skokova na fizikalna i biološka stanja Jadranskog mora

Report of the Croatian Committee of Geodesy and Geophysics on activities carried out between 2015 and 2018

Contents Introduction . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 Geodesy in Croatia, 2015–2018 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 Geomagnetism and aeronomy in Croatia, 2015–2018 . . . . . . . . ... 181 Hydrology and physical limnology in Croatia, 2015–2018 . . . . . ... 185 Meteorology in Croatia, 2015–2018 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195 Physical oceanography in Croatia, 2015–2018 . . . . . . . . . . . . . . . . 203 Seismology in Croatia, 2015–2018 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21