Acute Otitis Media

Upala uha najčešća je upala u djece zbog koje se propisuju antibiotici. Akutna upala srednjeg uha (AUSU) kratkotrajna je upala srednjeg uha karakterizirana bolima u uhu. Obično je udružena sa simptomima upale gornjih dišnih putova poput kašlja i sekrecije iz nosa. AUSU se dugo smatrala bakterijskom infekcijom, ali danas se zna da i virusi mogu imati ulogu u njezinu nastanku. Najčešći bakterijski uzročnici upale su Streptococcus pneumoniae, Haemophilus infl uenzae i Moraxella catarrhalis. Unatoč brojnim studijama i istraživanjima, nije postignut konsenzus o liječenju AUSU. Amoksicilin se u mnogim zemljama preporučuje kao lijek prvog izbora kod nekompliciranih upala uha. Među brojnim antibioticima najveću uspješnost u liječenju postižu amoksicilin s klavulanskom kiselinom, cefuroksim aksetil i od parenteralnih ceftriakson. Kod alergije na penicilin lijek izbora su makrolidi. Antibiotici smanjuju bol u uhu nakon drugog dana terapije i smanjuju učestalost nastanka upale u drugom uhu. Kod težih upala koje ne reagiraju odgovarajuće na antibiotsku terapiju indicirana je paracenteza kojom dobijemo i odgovarajući materijal za mikrobiološku obradu. Teže komplikacije poput mastoiditisa, labirintitisa, intrakranijalnog širenja upale i pareze ličnog živca su rijetke.Otitis media is the most common childhood infection for which antibiotics are prescribed. Acute otitis media (AOM) is usually a short-term infl ammation of the middle ear, and is principally characterized by earache that may be severe. It is often preceded by upper respiratory symptoms, including a cough and rhinorrhoea. AOM is usually considered a simple bacterial infection, but viruses are also playing the important role in the etiology and pathogenesis. The most common bacterial causes are Streptococcus pneumoniae, Haemophilus infl uenzae, and Moraxella catarrhalis. Despite a large number of published studies and clinical trials, there is still no national or international consensus on the best treatment of AOM. Amoxicillin is the recommended fi rst-line antibiotic for uncomplicated AOM in many countries. Among the more active agents against these three bacteria are amoxicillin-clavulanate, cefuroxime axetil and the injectable drug ceftriaxone. The macrolide antibiotics are recommended if amoxicillin is contraindicated because of a true history of allergy to penicillin. Antibiotics reduce the proportion of children still in pain at 2-7 days and reduce the risk of developing contralateral AOM. Selective use of tympanocentesis if the patient does not respond to antibiotic therapy can help confi rm the diagnosis and guide effective therapy. Severe progressive complications of AOM, such as mastoiditis, labyrinthitis, meningitis, intracranial sepsis, or facial nerve palsy are rare

Acute Otitis Media

Upala uha najčešća je upala u djece zbog koje se propisuju antibiotici. Akutna upala srednjeg uha (AUSU) kratkotrajna je upala srednjeg uha karakterizirana bolima u uhu. Obično je udružena sa simptomima upale gornjih dišnih putova poput kašlja i sekrecije iz nosa. AUSU se dugo smatrala bakterijskom infekcijom, ali danas se zna da i virusi mogu imati ulogu u njezinu nastanku. Najčešći bakterijski uzročnici upale su Streptococcus pneumoniae, Haemophilus infl uenzae i Moraxella catarrhalis. Unatoč brojnim studijama i istraživanjima, nije postignut konsenzus o liječenju AUSU. Amoksicilin se u mnogim zemljama preporučuje kao lijek prvog izbora kod nekompliciranih upala uha. Među brojnim antibioticima najveću uspješnost u liječenju postižu amoksicilin s klavulanskom kiselinom, cefuroksim aksetil i od parenteralnih ceftriakson. Kod alergije na penicilin lijek izbora su makrolidi. Antibiotici smanjuju bol u uhu nakon drugog dana terapije i smanjuju učestalost nastanka upale u drugom uhu. Kod težih upala koje ne reagiraju odgovarajuće na antibiotsku terapiju indicirana je paracenteza kojom dobijemo i odgovarajući materijal za mikrobiološku obradu. Teže komplikacije poput mastoiditisa, labirintitisa, intrakranijalnog širenja upale i pareze ličnog živca su rijetke.Otitis media is the most common childhood infection for which antibiotics are prescribed. Acute otitis media (AOM) is usually a short-term infl ammation of the middle ear, and is principally characterized by earache that may be severe. It is often preceded by upper respiratory symptoms, including a cough and rhinorrhoea. AOM is usually considered a simple bacterial infection, but viruses are also playing the important role in the etiology and pathogenesis. The most common bacterial causes are Streptococcus pneumoniae, Haemophilus infl uenzae, and Moraxella catarrhalis. Despite a large number of published studies and clinical trials, there is still no national or international consensus on the best treatment of AOM. Amoxicillin is the recommended fi rst-line antibiotic for uncomplicated AOM in many countries. Among the more active agents against these three bacteria are amoxicillin-clavulanate, cefuroxime axetil and the injectable drug ceftriaxone. The macrolide antibiotics are recommended if amoxicillin is contraindicated because of a true history of allergy to penicillin. Antibiotics reduce the proportion of children still in pain at 2-7 days and reduce the risk of developing contralateral AOM. Selective use of tympanocentesis if the patient does not respond to antibiotic therapy can help confi rm the diagnosis and guide effective therapy. Severe progressive complications of AOM, such as mastoiditis, labyrinthitis, meningitis, intracranial sepsis, or facial nerve palsy are rare

Management Guidelines for Allergic Rhinitis – The Role of Intranasal Corticosteroids

Alergijski rinitis (AR) najčešći je alergijski poremećaj, a njegova je prevalencija u porastu. Prije uporabe smjernica ARIA oko trećine bolesnika s umjereno teškim/teškim simptomima unatoč terapiji imalo je i dalje teške simptome. Smjernice ARIA definiraju AR kao upalnu bolest. Liječenje AR-a pretpostavlja točnu procjenu težine bolesti i bilo kakve povezanosti s astmom. Intranazalni kortikosteroidi (IKS) najučinkovitiji su lijekovi u liječenju AR-a uz minimalan rizik od sistemskih nuspojava. IKS mogu biti prva opcija liječenja svih oblika AR jer djeluju na sve simptome AR-a.Allergic rhinitis (AR) is the most common allergic disorder and its prevalence is still increasing. Before using the ARIA guidelines, about one third of patients with moderately severe / severe symptoms despite therapy had severe symptoms. The ARIA guidelines define AR as an inflammatory disease. Treatment of AR implies accurate assessment of disease severity, and any relationship of AR and asthma should be evaluated. Intranasal corticosteroids (ICS) are the most effective drugs in the treatment of AR with minimal risk of systemic side effects. ICS can be the first treatment option in all forms of AR because they treat all the symptoms of AR

Management Guidelines for Allergic Rhinitis – The Role of Intranasal Corticosteroids

Alergijski rinitis (AR) najčešći je alergijski poremećaj, a njegova je prevalencija u porastu. Prije uporabe smjernica ARIA oko trećine bolesnika s umjereno teškim/teškim simptomima unatoč terapiji imalo je i dalje teške simptome. Smjernice ARIA definiraju AR kao upalnu bolest. Liječenje AR-a pretpostavlja točnu procjenu težine bolesti i bilo kakve povezanosti s astmom. Intranazalni kortikosteroidi (IKS) najučinkovitiji su lijekovi u liječenju AR-a uz minimalan rizik od sistemskih nuspojava. IKS mogu biti prva opcija liječenja svih oblika AR jer djeluju na sve simptome AR-a.Allergic rhinitis (AR) is the most common allergic disorder and its prevalence is still increasing. Before using the ARIA guidelines, about one third of patients with moderately severe / severe symptoms despite therapy had severe symptoms. The ARIA guidelines define AR as an inflammatory disease. Treatment of AR implies accurate assessment of disease severity, and any relationship of AR and asthma should be evaluated. Intranasal corticosteroids (ICS) are the most effective drugs in the treatment of AR with minimal risk of systemic side effects. ICS can be the first treatment option in all forms of AR because they treat all the symptoms of AR

Spontano cijeljenje bubnjića nakon blast ozljede uha - retrospektivna studija

Cilj: Odrediti učestalost spontanog cijeljenja bubnjića nakon blast ozljede uha, te ustanoviti kod kojih perforacija timpanoplastiku raditi neposredno nakon ozljede, a kod kojih čekati da završi spontano cijeljenje. Metode: U retrospektivnoj studiji analizirali smo 166 bolesnika s 254 perforacije bubnjića nakon ratnih blast ozljeda uha. Prema veličini perforacije podijeljene su u četiri skupine. Brzina cijeljenja je praćena otomikroskopskim pregledima tijekom 7 mjeseci. Prag sluha neposredno nakon ozljede i nakon završetka spontanog cijeljenja određen je tonskom audiometrijom. Po završetku spontanog cijeljenja bolesnicima je urađena timpanometrija kako bi se potvrdilo potpuno zatvaranje perforacije. Rezultati: 79,9% svih perforacija spontano je zacijelilo. Najmanje perforacije veličine do 10% površine bubnjića spontano su zarasle u 97,9% slučajeva. Perforacije veličine 11-25% zarasle su u 91,8% slučajeva. Srednje velike perforacije veličine 26-50% površine bubnjića imale su spontano cijeljenje u 72,9% slučajeva, a najveće perforacije preko 51% površine, spontano su zarasle u samo 41% slučajeva. Razlika u učestalosti spontanoga cijeljenja bila je statistički vrlo značajna (χ2=62,46, p<0,001). Zaključak: Nakon blast ozljeda bubnjić cijeli u većini slučajeva i nema potrebe za timpanoplastikom neposredno nakon ozljede. Timpanoplastika je indicirana više mjeseci nakon zahvata kod perforacija koje ni tada nisu spontano zarasle. Učestalost spontanoga cijeljenja bubnjića nakon blast ozljeda smanjuje se s veličinom perforacije

Spontano cijeljenje bubnjića nakon blast ozljede uha - retrospektivna studija

Cilj: Odrediti učestalost spontanog cijeljenja bubnjića nakon blast ozljede uha, te ustanoviti kod kojih perforacija timpanoplastiku raditi neposredno nakon ozljede, a kod kojih čekati da završi spontano cijeljenje. Metode: U retrospektivnoj studiji analizirali smo 166 bolesnika s 254 perforacije bubnjića nakon ratnih blast ozljeda uha. Prema veličini perforacije podijeljene su u četiri skupine. Brzina cijeljenja je praćena otomikroskopskim pregledima tijekom 7 mjeseci. Prag sluha neposredno nakon ozljede i nakon završetka spontanog cijeljenja određen je tonskom audiometrijom. Po završetku spontanog cijeljenja bolesnicima je urađena timpanometrija kako bi se potvrdilo potpuno zatvaranje perforacije. Rezultati: 79,9% svih perforacija spontano je zacijelilo. Najmanje perforacije veličine do 10% površine bubnjića spontano su zarasle u 97,9% slučajeva. Perforacije veličine 11-25% zarasle su u 91,8% slučajeva. Srednje velike perforacije veličine 26-50% površine bubnjića imale su spontano cijeljenje u 72,9% slučajeva, a najveće perforacije preko 51% površine, spontano su zarasle u samo 41% slučajeva. Razlika u učestalosti spontanoga cijeljenja bila je statistički vrlo značajna (χ2=62,46, p<0,001). Zaključak: Nakon blast ozljeda bubnjić cijeli u većini slučajeva i nema potrebe za timpanoplastikom neposredno nakon ozljede. Timpanoplastika je indicirana više mjeseci nakon zahvata kod perforacija koje ni tada nisu spontano zarasle. Učestalost spontanoga cijeljenja bubnjića nakon blast ozljeda smanjuje se s veličinom perforacije

Silicon foil patching for blast tympanic membrane perforation: a retrospective study

Aim: To establish whether covering the tympanic membrane perforation after war blast injury with silicon foil can enhance the ear drum healing rate and to determine the appropriate timing of silicon patching. ----- Methods: We retrospectively analyzed the charts of 210 patients wounded during the Homeland War in Croatia 1991-1995, with 315 blast tympanic membrane perforations. In 44 patients (61 perforations), the eardrum perforation was covered by silicon foil, whereas in 166 patients (254 perforations) it was left to heal spontaneously. The patients who underwent the patching procedure were divided in two groups according to the time period between the blast injury and the procedure: 38 perforations were treated within 3 days and 23 perforations were treated 4 to 6 days after the blast injury. ------ Results: The rate of tympanic membrane healing in the silicon foil patching group was significantly higher (91.8%) than that in the group of perforations left to heal spontaneously (79.9%, P = 0.029). The healing rate was significantly higher in the group treated within 3 days after the blast injury (97.4%) than in the group treated 4 to 6 days after the injury (82.6%, P = 0.042). ----- Conclusion: Covering the perforation after the war blast injury with silicon foil significantly improves the rate of tympanic membrane healing. To obtain the best healing outcome, the procedure should be performed within the first 72 hours after the trauma

MIDDLE EAR INFECTION

Upala uha jedna je od najčešćih dječjih infekcija zbog koje se propisuju antibiotici. Premda se etiološka dijagnoza ne postavlja često, uspjeh identifikacije uzročnika ovisi o ispravnom uzimanju uzorka, odabiru metode i pravodobnoj mikrobiološkoj analizi. Najčešći bakterijski uzročnik je Streptococcus pneumoniae. Ostali uključuju Haemophilus influenzae, Moraxellu catarrhalis i P. aeruginosu, najčešćega bakterijskog uzročnika kronične upale. Akutnoj upali uha često prethode višestruke infekcije gornjega respiratornog trakta, virusne ili polimikrobne etiologije. Stoga su konjugirana cje­piva primijenjena u dječjoj dobi korisna u smanjenju incidencije bolesti. Akutna upala uha većinom je samolimitirajuća s rijetkim komplikacijama. Najefikasnija terapija je dvodnevno promatranje i naknadna primjena amoksicilina tijekom 7 dana samo ako je potrebno. Ako postoji rezistencija, primjenjuje se kombinacija amoksicilina s laktamskim inhibitorom, dok su makrolidi izbor kod alergije na penicilin. Česti recidivi i rezistencija na antibiotike posljedica su njihove široke primjene, koja pospješuje kolonizaciju patogena čime se mijenja protektivna fiziološka flora sluznice nazofarinksa.Middle ear infection is one of the most common childhood infections and the leading reason for antibiotic ­prescriptions. Although the etiological diagnosis is rarely discovered, successful identification of pathogens depends on properly collected sample, chosen method and microbiological analysis made on time. The most common bacterial pathogen is Streptococcus pneumoniae. Others include Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis and Pseudomonas aeruginosa, known as the most common bacterial pathogen of chronic inflamations. Viral or polimicrobial upper respiratory tract infections often precede this infection. Pneumococcal conjugate vaccines given during infancy decrease rates of acute middle ear inflammation. It is a self-limited disease with rare complications. The best treatment is watchful waiting for two days followed by amoxicillin during 7 days, only if it is necessary. If there is resistance, then combination of amoxi­cillin and beta lactamase inhibitor is second line. The best choice for patients allergic to penicillin are macrolides. Anti­biotic treatment has contributed to frequent relapses and increase of multi-drug resistant pathogens by permitting their colonization, which eliminates protective nasopharyngeal flora

Upala srednjeg uha [Middle ear infection]

Middle ear infection is one of the most common childhood infections and the leading reason for antibiotic prescriptions. Although the etiological diagnosis is rarely discovered, successful identification of pathogens depends on properly collected sample, chosen method and microbiological analysis made on time. The most common bacterial pathogen is Streptococcus pneumoniae. Others include Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis and Pseudomonas aeruginosa, known as the most common bacterial pathogen of chronic inflamations. Viral or polimicrobial upper respiratory tract infections often precede this infection. Pneumococcal conjugate vaccines given during infancy decrease rates of acute middle ear inflammation. It is a self-limited disease with rare complications. The best treatment is watchful waiting for two days followed by amoxicillin during 7 days, only if it is necessary. If there is resistance, then combination of amoxicillin and beta lactamase inhibitor is second line. The best choice for patients allergic to penicillin are macrolides. Antibiotic treatment has contributed to frequent relapses and increase of multi-drug resistant pathogens by permitting their colonization, which eliminates protective nasopharyngeal flora

MIDDLE EAR INFECTION

Upala uha jedna je od najčešćih dječjih infekcija zbog koje se propisuju antibiotici. Premda se etiološka dijagnoza ne postavlja često, uspjeh identifikacije uzročnika ovisi o ispravnom uzimanju uzorka, odabiru metode i pravodobnoj mikrobiološkoj analizi. Najčešći bakterijski uzročnik je Streptococcus pneumoniae. Ostali uključuju Haemophilus influenzae, Moraxellu catarrhalis i P. aeruginosu, najčešćega bakterijskog uzročnika kronične upale. Akutnoj upali uha često prethode višestruke infekcije gornjega respiratornog trakta, virusne ili polimikrobne etiologije. Stoga su konjugirana cje­piva primijenjena u dječjoj dobi korisna u smanjenju incidencije bolesti. Akutna upala uha većinom je samolimitirajuća s rijetkim komplikacijama. Najefikasnija terapija je dvodnevno promatranje i naknadna primjena amoksicilina tijekom 7 dana samo ako je potrebno. Ako postoji rezistencija, primjenjuje se kombinacija amoksicilina s laktamskim inhibitorom, dok su makrolidi izbor kod alergije na penicilin. Česti recidivi i rezistencija na antibiotike posljedica su njihove široke primjene, koja pospješuje kolonizaciju patogena čime se mijenja protektivna fiziološka flora sluznice nazofarinksa.Middle ear infection is one of the most common childhood infections and the leading reason for antibiotic ­prescriptions. Although the etiological diagnosis is rarely discovered, successful identification of pathogens depends on properly collected sample, chosen method and microbiological analysis made on time. The most common bacterial pathogen is Streptococcus pneumoniae. Others include Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis and Pseudomonas aeruginosa, known as the most common bacterial pathogen of chronic inflamations. Viral or polimicrobial upper respiratory tract infections often precede this infection. Pneumococcal conjugate vaccines given during infancy decrease rates of acute middle ear inflammation. It is a self-limited disease with rare complications. The best treatment is watchful waiting for two days followed by amoxicillin during 7 days, only if it is necessary. If there is resistance, then combination of amoxi­cillin and beta lactamase inhibitor is second line. The best choice for patients allergic to penicillin are macrolides. Anti­biotic treatment has contributed to frequent relapses and increase of multi-drug resistant pathogens by permitting their colonization, which eliminates protective nasopharyngeal flora