Mucinozna komponenta u kolorektalnom karcinomu – utjecaj na preživljenje

AIM. Clinical significance of mucin component in colorectal cancer is still unclear. We compared clinical and pathological features of mucinous and non-mucinous colorectal cancers and assessed the impact of mucinous differentiation and other specific features of colorectal cancer on survival. PATIENTS AND METHODS. We analyzed clinical and pathological data of 271 patients who underwent surgical resection of colorectal adenocarcinoma at our Department between 1994 and 2002. RESULTS. Patients with mucinous colorectal cancer had worse overall survival, but not statistically significant (P=0.296). In a multivariate model, only tumor size, the presence of hepatic metastases, and the presence of metastases in lymph nodes, but not mucinous differentiation, were found to be significant and independent predictors of survival. CONCLUSION. The results of this study confirm the frequent observation that mucinous colorectal cancer is associated with worse prognosis compared to non-mucinous type. However, these results do not provide evidence that mucinous differentiation is independently associated with more aggressive tumor behavior. Current findings justify surgical resection of all gross tumor deposits, together with the employment of perioperative intraperitoneal chemotherapy in the treatment of patients with mucinous colorectal cancer.CILJ. Klinička važnost mucinozne komponente u kolorektalnom karcinomu još nije jasan. Usporedili smo kliničke i patološke osobine kolorektalnog karcinoma mucinoznog i nemucinoznog tipa te mjerili utjecaj diferencijacije mucina i drugih specifičnih značajka kolorektalnog karcinoma na preživljenje. BOLESNICI I METODE. Analizirali smo kliničke i patološke podatke 271 bolesnika u kojih je na našem odjelu od 1994. do 2002. kirurškim putem uklonjen kolorektalni adenokarcinom. REZULTATI. Bolesnici s mucinoznim kolorektalnim karcinomom imaju lošije sveukupno preživljenje, ali to nije statistički značajno (P=0,296). Na multivarijatnom modelu uočeno je da su samo veličina tumora, prisutnost jetrenih metastaza i prisutnost metastaza u limfnim čvorovima, a ne i mucinozna diferencijacija, značajni i nezavisni prognostički faktori preživljenja. ZAKLJUČAK. Rezultati ovog ispitivanja potvrđuju ono što se često uočava, a to je da je prognoza za mucinozni kolorektalni karcinom lošija od prognoze za nemucinozni tip raka toga sijela. Međutim, tj. rezultati ne dokazuju da je mucinozna diferencijacija nezavisno povezana s agresivnijim ponašanjem tumora. Sadašnji nalazi opravdavaju kiruršku resekciju svih okom vidljivih tumorskih depozita uz primjenu perioperativne intraperitonejske kemoterapije u liječenju bolesnika s mucinoznim kolorektalnim karcinomom

Mucinozna komponenta u kolorektalnom karcinomu – utjecaj na preživljenje

AIM. Clinical significance of mucin component in colorectal cancer is still unclear. We compared clinical and pathological features of mucinous and non-mucinous colorectal cancers and assessed the impact of mucinous differentiation and other specific features of colorectal cancer on survival. PATIENTS AND METHODS. We analyzed clinical and pathological data of 271 patients who underwent surgical resection of colorectal adenocarcinoma at our Department between 1994 and 2002. RESULTS. Patients with mucinous colorectal cancer had worse overall survival, but not statistically significant (P=0.296). In a multivariate model, only tumor size, the presence of hepatic metastases, and the presence of metastases in lymph nodes, but not mucinous differentiation, were found to be significant and independent predictors of survival. CONCLUSION. The results of this study confirm the frequent observation that mucinous colorectal cancer is associated with worse prognosis compared to non-mucinous type. However, these results do not provide evidence that mucinous differentiation is independently associated with more aggressive tumor behavior. Current findings justify surgical resection of all gross tumor deposits, together with the employment of perioperative intraperitoneal chemotherapy in the treatment of patients with mucinous colorectal cancer.CILJ. Klinička važnost mucinozne komponente u kolorektalnom karcinomu još nije jasan. Usporedili smo kliničke i patološke osobine kolorektalnog karcinoma mucinoznog i nemucinoznog tipa te mjerili utjecaj diferencijacije mucina i drugih specifičnih značajka kolorektalnog karcinoma na preživljenje. BOLESNICI I METODE. Analizirali smo kliničke i patološke podatke 271 bolesnika u kojih je na našem odjelu od 1994. do 2002. kirurškim putem uklonjen kolorektalni adenokarcinom. REZULTATI. Bolesnici s mucinoznim kolorektalnim karcinomom imaju lošije sveukupno preživljenje, ali to nije statistički značajno (P=0,296). Na multivarijatnom modelu uočeno je da su samo veličina tumora, prisutnost jetrenih metastaza i prisutnost metastaza u limfnim čvorovima, a ne i mucinozna diferencijacija, značajni i nezavisni prognostički faktori preživljenja. ZAKLJUČAK. Rezultati ovog ispitivanja potvrđuju ono što se često uočava, a to je da je prognoza za mucinozni kolorektalni karcinom lošija od prognoze za nemucinozni tip raka toga sijela. Međutim, tj. rezultati ne dokazuju da je mucinozna diferencijacija nezavisno povezana s agresivnijim ponašanjem tumora. Sadašnji nalazi opravdavaju kiruršku resekciju svih okom vidljivih tumorskih depozita uz primjenu perioperativne intraperitonejske kemoterapije u liječenju bolesnika s mucinoznim kolorektalnim karcinomom

Probno istraživanje: ortopedska svrdla s protočnim hlađenjem otvorenog tipa - je li standardna sterilizacija dovoljna?

Bone drilling causes focal temperature rise due to metal-to-bone contact, which may result in thermal osteonecrosis. Newly constructed internally cooled medical drill of an open type decreases temperature rise at a point of metal-to-bone contact although standard sterilization of such a drill could be inadequate due to bacteria retention within the drill lumen. The aim of this pilot study was to examine the effectiveness of sterilization and to propose sterilization recommendations for internally cooled open type bone drills. Unused internally cooled medical steel bone drills were tested. Drills were contaminated with Pseudomonas aeruginosa, Bacillus sp., beta-hemolytic Streptococcus sp., Enterobacter sp. and methicillin-resistant Staphylococcus pseudintermedius and then incubated for 24 hours at 37 °C. Afterwards, drills were autoclaved for 15, 20 and 30 minutes at 132 °C and 2.6 bar. When 15-minute sterilization was used, one out of 16 drills was contaminated with Pseudomonas aeruginosa, while the other 15 drills were sterile. Extended cycle sterilization in autoclave lasting for 20 and 30 minutes resulted in 100% sterility of all drills tested. In conclusion, lumened drills should be exposed to extended sterilization times in autoclave. Minimal recommended time for sterilization of lumened drills is 20 minutes.Bušenje kosti izaziva porast temperature na mjestu kontakta metala i kosti, što može rezultirati termičkom osteonekrozom. Novokonstruirano svrdlo s unutarnjim hlađenjem otvorenog tipa smanjuje porast temperature na mjestu kontakta metala i kosti, ali standardna sterilizacija takvog svrdla može biti nedovoljna zbog zadržavanja bakterija unutar kanala svrdla. Cilj ovog probnog istraživanja bila je procjena učinkovitosti sterilizacije te prijedlog preporuka za sterilizaciju medicinskog svrdla s unutarnjim hlađenjem otvorenog tipa. Testirana su nekorištena medicinska svrdla s unutarnjim hlađenjem otvorenog tipa. Svrdla su kontaminirana sljedećim bakterijama: Pseudomonas aeruginosa, Bacillus sp., beta-hemolitički Streptococcus sp., Enterobacter sp. i meticilin-rezistentni Staphylococcus pseudintermedius. Inkubacija je trajala 24 sata na temperaturi od 37 °C. Potom su svrdla sterilizirana u autoklavu 15, 20 i 30 minuta na temperaturi od 132 °C i tlaku od 2,6 bara. Kod sterilizacije u trajanju od 15 minuta jedno od 16 korištenih svrdla bilo je kontaminirano bakterijom Pseudomonas aeruginosa, dok su ostala svrdla bila sterilna. Produženi ciklus sterilizacije u autoklavu u trajanju od 20 odnosno 30 minuta rezultirao je sterilnošću svih svrdla. U zaključku, svrdla s lumenom je potrebno sterilizirati produženim ciklusom sterilizacije. Minimalno preporučeno trajanje sterilizacije je 20 minuta

MRI Study of the ACL in Children and Adolescents

Reconstruction of the ACL (anterior cruciate ligament) requires precise anatomical placement of the tendon graft. Anatomic variations may increase/decrease risk of the ACL rupture. Twenty-eight children with clinical, MRI and arthroscopic verified ACL ruptures were compared with match case control group. MRI was done one to 12 months after trauma. The thresholds values for identifying the ACL rupture were set; ACL angle 0°, and the PCL angle <115°. RESULTS: There was no significant difference of tibial attachment for the ACL and measured parameters of the femur. The ACL angle (p<0.001), the Blumensat angle (p=0.001), and the PCL angle (p<0.001) were significantly different. Each of the patients in group with a torn ACL had at least one parameter positive. DISCUSSION: ACL angle, Blumensat angle and PCL angle might help to diagnose ruptured ACL. Pediatric patients with the ruptured ACL show no difference in notch width or the tibial roof inclination angle as compared with pediatric patients without ACL rupture

Ukotvljena intramedularna osteosinteza prijeloma donjih ektremiteta u OB Karlovac

Autori analiziraju primjenu ukotvljenih intramedularnih implantata (dugi i kratki Gamma II Stryker čavao, femoralni ukotvljeni S2 Stryker čavao i tibijalni ukotvljeni S2 Stryker čavao). U razdoblju analize od četiri i pol godine ugradili su 183 Gamma čavla, 42 femoralna čavla i 37 tibijalnih čavala. Gamma čavli ugrađeni su kod znatno starijih pacijenata (prosječno 68,2 godine) nego femoralni (38,8 godina) i tibijalni čavli (37,1 godina). Analizirana je dužina hospitalizacije, način primjene implantata (statički ili kompresijski), odnos između zatvorene i otvorene repozicije prijeloma te incidencija komplikacija. Kod Gamma čavla uočeno je ukupno 12,5% komplikacija, a kod femoralnih i tibijalnih čavala 16%, što korelira s nalazima iz literature. Autori smatraju da je kratki Gamma čavao indiciran kod svih nestabilnih pertrohanternih prijeloma s gubitkom medijalnog uporišta, dugi Gamma čavao kod svih subtrohanternih prijeloma, a femoralni i tibijalni čavao kod prijeloma dijafiza i nekih metafizarnih prijeloma. Biomehaničke značajke ovih implantata superiorne su pločicama, jatrogena trauma je manja, a njihova ugradnja rezultira bržim oporavkom i bržim povratkom u svakodnevni život

USE OF NEW MATERIALS IN THE TREATMENT OF CHRONIC POST-TRAUMATIC WOUNDS

Poslijeoperacijske infekcije uz prisustvo osteosintetskog materijala u tijelu velik su problem za bolesnika i operatera. dosadašnji stav je da se osteosintetski materijal mora odstraniti i tek tada se može očekivati sanacija infekcije. Međutim, uklanjanje osteosintetskog materijala kod nesraslog prijeloma znatno komplicira sanaciju infekcije i prijeloma. indicira se postavljanje vanjskog fiksatora i tek u slučaju saniranja mekotkivnog statusa, može se pristupiti reosteosintezi. pojava terapije negativnim tlakom unijela je nove mogućnosti liječenja ovog tipa infekcija bez potrebe odstranjenja osteosintetskog materijala iz tijela. Svojim direktnim i indirektnim djelovanje terapija negativnim tlakom stvara povoljne uvjete za cijeljenje. Uporaba novih materijala, transformirajućeg pudera (Altrazeal®) i topičkog hemoglobina u spreju (Granulox®), koji lokalno u rani djeluju protektivno i suportivno, osiguravajući i poboljšavajući fiziološke uvjete zarastanja, daje dodatne mogućnosti za adekvatno i sigurno cijeljenje.Postoperative infection and the presence of osteosynthetic material in human body pose a major problem for patients and operators. Previously, it was considered that osteosynthetic material must be removed, and only then the expected full infection recovery could occur. However, removal of osteosynthetic material in unhealed fractures complicates bone fracture healing, as well as infection recovery. Nowadays, it is indicated to place an external bone fixator and in case of soft tissue recovery access to reosteosynthesis. The negative pressure wound therapy has brought new opportunities for treatment of this type of infections without the need of osteosynthetic material removal. Direct and indirect effects of negative pressure wound therapy create optimal healing conditions. Local use of new materials, transforming powder (Altrazeal R) and topical hemoglobin spray (GranuloxR), provide and improve physiological conditions for appropriate and safe healing