Tumor retroperitoneuma: pričaj mi o živcima Retroperitonealni femoralni schwannom sa jatrogenom postoperacijskom femoralnom neuropatijom: prikaz slučaja

Retroperitoneal femoral schwannomas constitute a rather small percentage of primary retroperitoneal tumors. Proper preoperative diagnosis is often difficult since imaging studies are nonspecific and differential diagnosis quite extensive. We present the case of a 71-year-old patient with a radiologically described retroperitoneal mass - postoperatively confirmed by pathohistology as a benign schwannoma. The tumor was removed in toto; however, the postoperative course was complicated with symptoms of femoral nerve damage. Although benign in nature (and exceedingly rare to turn malignant) schwannomas are treated surgically as the rate of complete resection without nerve damage is high. Left untreated they gain in mass and can cause significant pain due to displacement of the involved nerve. The significance of this case report is in highlighting the importance of considering schwannomas as a differential diagnosis of retroperitoneal tumors which in turn will lead to a strong strategy for avoiding postoperative complications.Retroperitonealni schwannomi femoralnog živca predstavljaju mali udio primarnih tumora retroperitoneuma. Uzimajući u obzir kako je radiološka dijagnostika u ovom slučaju nespecifična, a diferencijalna dijagnoza primarnih retroperitonealnih tumora široka, ispravnu preoperacijsku dijagnozu ponekad je teško postići. U ovom radu prikazat ćemo slučaj 71-godišnjeg pacijenta sa radiološki opisanim tumorom retroperitoneuma koji je nakon kirurške ekstirpacije patohistološki definiran kao schwannom. Tumor je odstranjen u cijelosti, međutim postoperacijski tijek kompliciran je simptomima jatrogenog oštećenja femoralnog živca. Iako su schwannomi uglavnom dobroćudni tumori uz rijetke slučajeve maligne alteracije, njihovo liječenje prvenstveno je kirurško. Postotak cjelovite resekcije bez oštećenja živca je visok. Neliječeni schwanomi dobivaju na masi te uzrokuju bol pomicanjem i pritiskanjem okolnih struktura. Važnost ovog prikaza leži u naglašavanju femoralnog schwannoma kao diferencijalno-dijagnostičke mogućnosti u razmatranju retroperitonealnih tumora. Na taj način može se stvoriti uspješna strategija sprječavanja postoperacijskih komplikacija

COVID-19 i kolorektalni karcinom – toksične poveznice i kako ih prekinuti: KBC Zagreb, iskustvo tercijarnog centra

Colorectal cancer (CRC) is one of the most prevalent oncological diseases globally, taking 3rd place in incidence in the general population. High in mortality, it is also a form of cancer whose outcome is highly dependable on its stage at diagnosis. Therefore, many countries have adopted a more or less successful screening process to ensure early diagnosis and, in turn, higher survival rates and better results overall. The COVID-19 pandemic has altered the established medical routines worldwide, with massively postponing diagnostic procedures and elective surgeries. This study aims to measure the effect the pandemic has had on colorectal cancer treatment in our Institution. Variables such as deferral time from diagnosis to commencement of treatment, lapse of time between different phases of the treatment process, time of presentation (elective versus emergent surgery), the physical status of the patient at the time of surgery (ASA classification) and metastatic index (positive lymph node ratio), were taken into account. We juxtaposed data from patients treated at the Surgical Department of Clinical Hospital Center in Zagreb in 2019 and 2020, the latter being heavily affected by the pandemic. In 2019 and 2020, 347 and 314 patients, respectively, with C18-C20 diagnoses (International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems ICD-10), have been treated at our Hospital. With exclusion criteria applied, the patient count falls to 173 for 2019 and 157 for 2020. These numbers include operated cases with or without an anastomosis formation and with or without neoadjuvant chemotherapy applied. From the analysis we excluded patients with recurrent colorectal tumors, synchronous and metachronous tumors, and patients treated palliatively. Furthermore, colorectal adenomas were also excluded from the study. Our data shows significant difference between observed variables in the two patient groups, attributed to the COVID-19 pandemic. Since there is still no reliable way to predict the duration of this global health crisis, it is imperative to implement strategies to lessen the damaging effect the pandemic has had on favourable oncosurgical treatment outcomes in colorectal cancer patients.Kolorektalni karcinom jedna je od najčešćih onkoloških bolesti u svijetu. Uz visoki mortalitet obilježena je i ovisnošću ishoda liječenja o stadiju bolesti u trenutku dijagnoze. Mnoge su države stoga usvojile više ili manje uspješne programe probira kako bi osigurale ranu dijagnozu, bolje stope preživljenja te generalno optimalnije ishode liječenja. Pandemija COVID-19 u kratkom je roku promijenila temelje medicinske svakodnevice uz nemale odgode dijagnostičkih procedura i elektivnih zahvata. Cilj ovog rada jest procijeniti utjecaj koji je pandemija imala na liječenje kolorektalnog karcinoma u našoj ustanovi. Uspoređivana su dva jednogodišnja razdoblja – 2019. i 2020. od kojih je potonja godina bila značajno pogođena COVID 19 pandemijom. Uspoređivali smo podatke pacijenta liječenih na Zavodu za kirurgiju Kliničkog bolničkog Centra Zagreb, vođenih pod MKB dijagnozama C18-C20. U 2019. godini na našem je Zavodu liječeno 347 pacijena s kolorektalnim karcinom, po primjeni kriterija isključenja ta brojka pada na 173. Bolesnika s operiranim karcinomom koloektuma u 2020. godini u našoj je ustanovi bilo 314, po primjeni kriterija isključenja 157. Praćeni parametri uključivali su vremensku odgodu od incijalne dijagnoze do početka liječenja, vrijeme proteklo između različitih etapa onko kirurškog liječenja, odnos elektivnih i hitnih zahvata, fizičku spremnost pacijenata u vrijeme operacije (ASA klasifikacija) te metastatski index (udio pozitivnih metastatskih limfnih čvorova u dobivenim preparatima). U studiju su uključeni bolesnici neovisno o primjeni neoadjuvantne kemoterapije te neovisno je li intraoepracijski uspostavljen kontinuitet probavne cijevi. Recidivni tumori, metakroni i sinkroni tumori, palijativno liječeni pacijenti, reoperirani te pacijenti operirani uslijed kolorektalnog adenoma nisu uključeni u ovu studiju. Naši podaci pokazuju značajne razlike među praćenim parametrima u dva razdoblja te se iste uvelike pripisuju utjecaju COVID-19 pandemije. Kako su budućnost i trajanje ove medicinske krize još uvijek neizvjesni, potrebno je što prije usvojiti strategije kojima bi se smanjio razorni utjecaj pandemije na ishode liječenja bolesnika sa kolorektalnim karcinomom