ROSANNA BIASIOL-BABIĆ I IVANKA ŠVERKO-BLAŠKOVIĆ: ISTARSKA ŽUPANIJA

nem

Migracijsko povezivanje šireg rovinjskog područja i Pule: doseljenici iz Rovinjskog sela u pulskim matičnim knjigama od XVII. do XIX. stoljeća

Na primjeru Rovinjskog Sela autor analizira problem useljavanja stanovnika u grad Pulu, zahvaljujući čemu je ona uspijevala opstati kao urbano središte. Rad je napisan na temelju detaljne analize građe [više od 18.000 upisa] matičnih knjiga grada Pule od 1613. do 1817. godine, koje se čuvaju u Državnom arhivu u Pazinu

BRIGANTI, ASSASSINI E CONDANNATI IN ISTRIA DALL’INIZIO DEL CINQUECENTO FINO ALLA FINE DEL SETTECENTO

In questo contributo, in base alla più rilevante letteratura esistente, nonché ad importanti materiali d’archivio, l’autore tratta il fenomeno del brigantaggio in Istria suddiviso per singoli territori (Polesana, Parentino, Albonese). Per secoli i banditi e gli esclusi dalla vita civile sono stati una costante della società istriana e hanno rappresentato i nefasti e nocivi sintomi del disordine sociale, ma anche della grande crisi attraversata dalla Repubblica di Venezia.Podru~je Mleta~ke Istre, koje je obuhva}alo oko ¾ poluotoka, od XVI. do kraja XVIII. stolje}a pro‘ivljavalo je vrlo dinami~ne promjene. Ve} od 30-ih godina XVI. stolje}a, prebacivanjem prometnih komunikacija na Atlantik te pojavom suparni~kih flota u Sredozemlju, istarske gradove pogodila je te{ka gospodarska kriza, koju je pratilo i populacijsko opadanje. Bolesti, nesta{ice namirnica, bijeda i ratovi prouzro~ili su veliku smrtnost stanovni{tva. U takvim kriznim uvjetima, u godinama gladi doseljenici su postajali razbojnici. Krali su najvi{e hranu, stoku, novac i sve {to im je bilo potrebno za pre‘ivljavanje. Nasilje, kra|e, otmice i prepadi na cestama bili su stolje}ima istarska svakodnevica. O opasnim razbojni~kim grupama i njihovim zlo~ina~kim pothvatima svjedo~e brojni arhivski dokumenti: sudski spisi, mati~ne knjige umrlih te vrlo ‘iva korespondencija izme|u predstavnika mleta~ke vlasti u Istri i Grada na lagunama. Razbojni{tvo je u Istri imalo dugu tradiciju. Prema podacima iz vrela, po~elo se razvijati jo{ u XIV. i XV. stolje}u, ali je tek s krizama i migracijama dobilo opasne oblike. Pojedinci osu|eni na progonstvo («al bando») bili su istjerani iz sredine u kojoj su ‘ivjeli i radili i na taj su na~in gurnuti na dru{tveni rub. Represivne mjere mleta~ke vlasti bile su, ukratko, nedjelotvorne te su rijetko rezultirale uspje{nim hvatanjem zlo~inaca. Naj~e{}a kazna za razbojni{tvo bila je presuda na progonstvo u odsutnosti. Ve}ina je zlikovaca, naime, nakon po~injenog zlo~ina, bje‘ala preko granice, izvan dosega mleta~ke vlasti te je takva presuda bila jedino mogu}e rje{enje. Iako je Istra sve do propasti Mleta~ke Republike bila zemlja u kojoj je cvalo razbojni{tvo, koncem ~etvrtog desetlje}a XVIII. stolje}a broj prognanika po~eo je opadati. Razbojnici i prognanici stolje}ima su ‘ivjeli u istarskom dru{tvu i predstavljali su zlokobni i pogubni simptom dru{tvenog nereda, ali svakako i velike krize koju je pro‘ivljavala Mleta~ka Republika