BIOMEDICINSKI ZNANSTVENI ČASOPISI U OTVORENOM PRISTUPU

UVOD: Razvoj Interneta kao i nova informacijska tehnologija omogućila je do sada nezamislivu suradnju u znanstvenoj zajednici koja dijeli izvore i rezultate različitih istraživanja. Model otvorenog pristupa koji je kao globalna ideja u znanstvenom komuniciranju nastao devedesetih godina prošlog stoljeća ima pri tome ključnu ulogu. CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj ovog rada je analizirati znanstvene časopise iz područja biomedicine i zdravstva koji se objavljuju prema načelima modela otvorenog pristupa znanstvenim informacijama. U istraživanju postavljena je hipoteza: (H1) „Hrvatski znanstveni časopisi iz područja biomedicine i zdravstva u modelu otvorenog pristupa najčešće objavljuju izvorne znanstvene radove“. METODOLOGIJA I REZULTATI: Ovim istraživanjem provedena je kvantitativna analiza hrvatskih znanstvenih časopisa iz područja biomedicine i zdravstva u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 1. listopada 2015. služeći se hrvatskim portalom za znanstvene časopise Hrčak. Analiza je obuhvatila 9 časopisa koja su zadovoljila kriterije istraživanja. ZAKLJUČAK: Od ukupno 55 časopisa koji se mogu pretražiti pod kategorijom biomedicine samo je 9 časopisa zadovoljilo kriterije istraživanja. Najčešće se objavljuju izvorni znanstveni radovi koji predstavljaju kumulativnu osnovu za pokretanje novih istraživanja ili pisanje drugih radova odnosno razvijanja stručnih smjernica koje se primjenjuju u kliničkoj praksi

"E-križobolja" - stjecanje znanja o bolnom sindromu putem modernih informacijskih tehnologija

Stjecanje znanja o bolnim sindromima u donjem dijelu kralježnice, koristeći suvremene mogućnosti digitalne komunikacije putem informacijskih tehnologija, upućuje na korištenje naziva "e-križobolja". Križobolja je zdravstvena poteškoća mnogih ljudi razne životne dobi. Razvoj informacijskih tehnologija omogućio je otvoreni pristup stjecanju medicinskog znanja i za korisnike koji nemaju medicinsko obrazovanje. Cilj ovoga rada je putem pregleda literature utvrditi i analizirati mogućnosti korištenja modernih tehnologija u svrhu samopomoći kod križobolje, te neovisno o tome i ispitati kakvi su stavovi bolesnika o korištenju informacijske tehnologije i mogućnosti digitalne komunikacije putem interneta. U istraživanju je sudjelovalo 120 ispitanika prosječne životne dobi 49,25 godina koji su koristili fizioterapijske tretmane u Krapinskim Toplicama. Provedena je analiza rezultata anketnog upitnika o korištenju informacijskih tehnologija i digitalne komunikacije u svrhu korištenja za samopomoć, te napretka u stjecanju novih znanja koja se odnose na križobolju. U ovom radu pregledom literature utvrđeno je da zemlje članice EU, uključujući Hrvatsku uspostavljaju već godinama sustav e-medicine, prateći i prilagođavajući se napretku moderne tehnologije, a rezultati upućuju na to da ispitanici koriste suvremene tehnologije i oblike digitalnih komunikacija u svrhu usvajanja novih znanja i njihove primjene, kako bi postigli bolje rezultate liječenja. Rezultati ukazuju da se stavovi o korištenju informacijskih tehnologija ne razlikuju u odnosu na spol (p > 0,05), pozitivan stav opada s porastom životne dobi, a viša razina obrazovanja iskazuje veće povjerenje u liječenje povjereno zdravstvenom stručnjaku. Na osnovu rezultata proizlazi potreba za uvođenjem dostupnih informacija o bolnom sindromu izdanih od strane stručne i kompetentne osobe

BIOMEDICINSKI ZNANSTVENI ČASOPISI U OTVORENOM PRISTUPU

UVOD: Razvoj Interneta kao i nova informacijska tehnologija omogućila je do sada nezamislivu suradnju u znanstvenoj zajednici koja dijeli izvore i rezultate različitih istraživanja. Model otvorenog pristupa koji je kao globalna ideja u znanstvenom komuniciranju nastao devedesetih godina prošlog stoljeća ima pri tome ključnu ulogu. CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj ovog rada je analizirati znanstvene časopise iz područja biomedicine i zdravstva koji se objavljuju prema načelima modela otvorenog pristupa znanstvenim informacijama. U istraživanju postavljena je hipoteza: (H1) „Hrvatski znanstveni časopisi iz područja biomedicine i zdravstva u modelu otvorenog pristupa najčešće objavljuju izvorne znanstvene radove“. METODOLOGIJA I REZULTATI: Ovim istraživanjem provedena je kvantitativna analiza hrvatskih znanstvenih časopisa iz područja biomedicine i zdravstva u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 1. listopada 2015. služeći se hrvatskim portalom za znanstvene časopise Hrčak. Analiza je obuhvatila 9 časopisa koja su zadovoljila kriterije istraživanja. ZAKLJUČAK: Od ukupno 55 časopisa koji se mogu pretražiti pod kategorijom biomedicine samo je 9 časopisa zadovoljilo kriterije istraživanja. Najčešće se objavljuju izvorni znanstveni radovi koji predstavljaju kumulativnu osnovu za pokretanje novih istraživanja ili pisanje drugih radova odnosno razvijanja stručnih smjernica koje se primjenjuju u kliničkoj praksi

Moderatorski učinak tjelesne visine na povezanost tjelesne mase i onesposobljenosti uzrokovane kroničnom nespecifičnom križoboljom u žena i muškaraca

The aim of the study was testing the hypothesis that body height has a moderating effect on the association of weight and chronic low back pain (LBP) induced disability, and that this moderating effect is different in women and men. We performed a nested cross-sectional analysis using data collected at baseline in a prospective cohort study conducted in 2008-2009 at a special hospital for medical rehabilitation in Croatia. The outcome was the Roland-Morris Disability Questionnaire (RMDQ) score. The independent variable was body weight. The focal moderators were body height and sex. The moderation analysis was adjusted for seven sociodemographic and clinical covariates. We analyzed data on 72 patients with a median (interquartile range) age of 50 (43-55) years, 36 (50%) of whom were women, treated for nonspecific, chronic LBP. The interaction of sex, body weight and height was a significant predictor of the RMDQ score after adjustments for all covariates (increase of R2=0.13; p=0.001; false discovery rate <5%). In both sexes, the correlation between body weight and the RMDQ score was significantly moderated by body height but in opposite ways. In conclusion, the effects of body weight on physical disability are moderated by body height, but this moderation effect differs between women and men.Cilj je bio testirati hipotezu da tjelesna visina ima moderatorski učinak na povezanost težine i onesposobljenosti uzrokovane kroničnim bolovima u križima (KBK) te da se taj moderatorski učinak razlikuje kod žena i muškaraca. Proveli smo ugniježđenu presječnu analizu koristeći podatke prikupljene na početku prospektivne kohortne studije provedene 2008.- 2009. godine u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Hrvatskoj. Ishod je bio rezultat Roland-Morrisova upitnika onesposobljenosti (RMDQ). Neovisna varijabla bila je tjelesna masa. Ciljani moderatori bili su tjelesna visina i spol. Analiza moderacije prilagođena je za sedam sociodemografskih i kliničkih kovarijata. Analizirali smo podatke za 72 bolesnika s medijanom (IQR) dobi 50 (43-55) godina, od kojih su 36 (50%) bile žene, liječenih zbog nespecifične KBK. Interakcija spola, tjelesne mase i visine bila je značajan prediktor rezultata RMDQ nakon prilagodbi za sve kovarijate (porast R2=0,13; p=0,001; stopa lažnih otkrića <5%). U oba spola je korelacija između tjelesne mase i rezultata RMDQ značajno moderirana tjelesnom visinom, ali u suprotnim smjerovima. U zaključku, učinci tjelesne mase na tjelesnu onesposobljenost moderirani su tjelesnom visinom, ali taj se moderatorski učinak razlikuje kod žena i muškaraca

RESPIRATORNA FIZIOTERAPIJA KOD ADOLESCENTNIH IDIOPATSKIH SKOLIOZA (AIS)

UVOD: Skolioza je trodimenzionalna deformacija kralježnice. Skolioza dovodi do promjena i deformacije cijelog prsnoga koša, kao i intratorakalnih organa. Smanjuje se volumen pluća, smanjuje se mobilnost rebara i dolazi do poremećaja frekvencije disanja kako u mirovanju tako i pri bilo kojoj aktivnosti. Respiratornom fi zioterapijom poboljšava se vitalni kapacitet i pomaže pri odstranjivanju sekreta iz dišnih puteva. Fizioterapijom se djeluje na mobilnost prsnog koša, jačanju dišnih mišića i opskrbu plućnog tkiva kisikom. Cilj istraživanja je utvrditi opravdanost respiratorne fi zioterapije kod AIS. MATERIJALI I METODE: Istraživanje je izvršeno retrospektivno, koristeći bazu podataka pacijenata koji su operirani u KB Dubrava , na odjelu Ortopedije. Na uzorku od 30 pacijenata promatrane su dvije varijable, forsirani vitalni kapacitet (FVC) i forsirani ekspiracijski volumen u prvoj sekundi forsiranog izdisaja (FEV1). Statistička obrada napravljena je programskim paketom MedCalc gdje je korišten Studentov t-test za zavisne uzorke. REZULTATI: Na osnovu statističke obrade se dobiju rezultati da postoji statistički značajna razlika u povećanju FVC nakon provedene fi zioterapije (p=0.006) kao i da postoji statistički značajna razlika između početnog FEV1 i nakon provedene fi zioterapije (p=0.021). ZAKLJUČAK: Ispitanici dobro reagiraju na fi zioterapiju, te je njihov spirometrijski nalaz (FVC i FEV1) nakon odrađene fi zioterapije statistički značajno bolji od spirometrijskog nalaza iste skupine prije fi zioterapije. Ovim istraživanjem potkrepljuje se važnost provođenja fi zioterapije za bolesnike sa slabijom plućnom funkcijom. Time se otvara put znanstveno-utemeljenom (evidence-based) propisivanju fi zioterapije za bolesnike koji imaju slabiju plućnu funkciju kod AIS

POVEZANOST FIZIOTERAPIJE I SPORTA OSOBA S INVALIDITETOM

UVOD: Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u populaciji svake zemlje živi oko 10% osoba s invaliditetom. U cilju očuvanja i poboljšanja zdravstvenog stanja osoba s invaliditetom primjenjuju se razne fi zioterapijske procedure. Fizioterapija kao početni oblik rehabilitacije i socijalizacije je važna jer osobe na osnovu svojih prvih iskustava formiraju stavove koji ih prate kroz daljnji tijek rehabilitacije. Uključivanje u sportske aktivnosti je pretpostavka za njihovu bolju prilagodbu na novonastale životne uvjete. Cilj istraživanja je utvrditi utječe li fi zioterapija na uključenje osoba s invaliditetom u neki od sportova. MATERIJALI I METODE: Istraživanje je provedeno putem anketnog upitnika, koji je proveden na 52 ispitanika. Za obradu podataka se koristio hi2 test. REZULTATI: Zadovoljstvo provedenom fi zioterapijom iskazalo je 73,08% ispitanika, dok 75% njih smatra da su samostalniji nakon njene provedbe. Da je fi zioterapija bila motivirajući faktor za uključivanje u sport osoba s invaliditetom smatra 75% ispitanika. Arhitektonske barijere predstavljaju problem kod skoro 50% ispitanika s amputacijom ekstremiteta (45,45%). Preko udruga se u sportske aktivnosti uključilo 5,77% ispitanika, a na preporuku zdravstvenog osoblja 17,31%. U roku od 5 godina nakon povrede fi zioterapije u sport se uključilo 46,87% osoba s amputacijom, a 10% bez amputacije. ZAKLJUČAK: Boljom informiranošću osoba s invaliditetom dolazilo bi do bržeg i većeg uključivanja u neki od sportova. U zdravstvenim ustanovama potrebno je usmjeravati pacijente na uključivanje u neki od sportova. Arhitektonske barijere treba i dalje smanjivati

LIJEČENJE I REHABILITACIJA DJECE S PERIFERNOM PAREZOM NERVUSA FACIJALISA – prikaz slučaja

UVOD: Periferna pareza nervusa facijalisa je pareza mišića koje inervira VII. kranijalni živac, a očituje se poremećajem funkcije cijele polovice lica. Nervus facijalis je odgovoran za pokretanje i mimiku lica čime izražavamo naše misli, osjećaje i raspoloženja. Uzroci nastanka ove pareze su brojni, ali u većini slučajeva nije moguće otkriti njezin uzrok pa govorimo o Bellovoj parezi ili paralizi, nazvanoj prema škotskom kirurgu i anatomu Charlesu Bellu koji je prvi 1821. godine opisao parezu nervusa facijalisa. Cilj rada je prikazati rezultate medikamentozne i mimičke terapije kod djece s perifernom parezom nervusa facijalisa. RAZRADA: Dječak u dobi od 3 godine i 7 mjeseci primljen je u hitnoj službi na bolničko liječenje zbog akutne pareze nervusa facijalisa. Dječak je bio pri svijesti, urednog kontakta, samostalno pokretan, uredne bulbomotorike, bez nistagmusa. Roditelji u anamnezi negiraju ugriz krpelja. U mirovanju vidljiva blaža asimetrija lica, a kod pokretanja mišića lica opaža se jaka asimetrija. Procjena težine pareze prema House Brackmannovoj ljestvici je V. stupanj. Dječak je na bolničkom liječenju bio 10 dana, u tom periodu provedena je medikamentozna terapija i rehabilitacija primjenom mimičke terapije. Rehabilitacijski program nastavljen je nakon otpusta bolesnika iz bolnice u trajanju od deset dana kada je došlo do potpunog oporavka periferne pareze nervusa facijalisa. ZAKLJUČAK: Primjena medikamentozne i mimičke terapije ima pozitivan utjecaj na brzi oporavak periferne pareze nervusa facijalisa