Kraniomandibularna osteopatija u zapadno-škotskog bijelog terijera – prikaz slučaja

The case report describes cranioman- dibular osteopathy observed in an 8-month old West Highland white terrier. The animal was presented with a history of painful in- tramandiblar swelling lasting three weeks. Although most frequently observed in that particular breed, the condition is generally rare and therefore likely to be unrecognized by clinicians. The diagnosis was based on clinical and radiological findings with bone biopsy used as a supplemental diagnostic method. Symptomatic treatment with anti- inflammatory drugs was administered to al- leviate pain and discomfort during the bone proliferation phase. In this case, the progno- sis was favourable due to the unaffected tem- poromandibular joint and tympanic bullae, making special nutritional therapy protocol unnecessary. The condition usually appears in dogs aged 4 to 8 months, and is character- ized by non-neoplastic bone remodelling and its irregular thickening with inflammation. Predominantly affecting the mandible and occasionally other bones of the skull, the dis- order commonly results in painful and dif- ficult mastication, leading to nutritional im- pairment and dehydration of the animal. The disease is mostly self-limiting and recovery coincides with the completion of the growth process and epiphyseal plate closure at 11 to 13 months of age. However, is some cases, ra- diographic abnormality or impaired function of the tympanic bullae or temporomandibu- lar joint may remain, resulting in permanent restriction of jaw movement.Prikaz slučaja opisuje kraniomandibu- larnu osteopatiju koja se pojavila u 8 mjeseci starog zapadno-škotskog bijelog terijera. Životinja je upućena u kiruršku ambulantu zbog bolne otekline koja se tri tjedna prije pojavila u intermandibularnom prostoru. Iako najčešće dijagnosticirana u navedene pasmine, kraniomandibularna osteopatija je općenito rijedak poremećaj te postoji velika vjerojatnost da je zbog toga kliničari neće prepoznati. Dijagnoza poremećaja se temelji- la na nalazima rendgenografije dok je biop- sija kosti služila kao dopunska metoda za potvrdu dijagnoze. Simptomatsko liječenje bilo je usmjereno olakšavanju bolnosti ti- jekom proliferativne faze bolesti. U ovom slučaju prognoza je bila povoljna, jer prom- jene nisu zahvaćale tempooromandibularni zglob niti timpanične bule, zbog čega nije bilo potrebno primjenjivati poseban protokol za prehranu pacijenta. Poremećaj se najčešće javlja u 4 do 8 mjeseci starih pasa i karakter- izira ga neneoplastično remodeliranje kosti s nepravilnim koštanim bujanjima i upalom. Proliferacija koštanog tkiva najčešće zahvaća mandibulu, a ponekad i druge kosti lubanje te uglavnom rezultira bolnošću prilikom uzimanja hrane i žvakanja, zbog čega paci- jent postaje pothranjen i dehidriran. Bolest spontano posustaje te oporavak koincidira sa završetkom rasta i zatvaranjem koštanih zona rasta u dobi od 11 do 13 mjeseci. Međutim, ponekad radiološki vidljive lezije i narušena funkcija temporomadibularnog zgloba može ostati, što rezultira trajno sman- jenim opsegom pokretljivosti zgloba

Rendgenološka analiza mitralne insuficijencije pasa u Hrvatskoj.

A sample of 317 dogs with radiologically diagnosed acquired heart diseases was studied. Of the above number, 225 (70.98%) had mitral insufficiency, 54 (17.03%) had dilation cardiomyopathy, 28 (8.83%) had cor pulmonale, 5 (1.58%) had pericarditis, 3 (0.95%) had arterial stenosis, and 2 (0.63%) had stenosis of the pulmonary artery. Mitral insufficiency is among the most frequent of acquired heart diseases. A strong predisposition to this disease among small- and medium-size breeds of dogs was observed. Thus, mitral insufficiency was diagnosed in 211 out of 238 dogs belonging to those breeds (88.66%), and only in 14 out of 79 of large breeds (17.72%). In the small- and medium-sized breed group the incidence was higher among males; (58.77% of males and 41.23% of females, respectively). Also, males show a tendency to develop more severe grades of the disease than females.Na uzorku od 317 pasa rendgenološki su dijagnosticirane različite stečene bolesti srca. Mitralna insuficijencija dijagnosticirana je u 225 (70,89%) pasa, u 54 (17,03%) psa dijagnosticirana je dilatacijska kardiomiopatija, u 28 pasa (8,83%) cor pulmonale, perikarditis u 5 pasa (1,58%), stenoza aorte u 3 psa (0,95%) i stenoza arterije pulmonalis u 2 psa (0,63%). Najučestalija stečena bolest srca bila je mitralna insuficijencija. Od ove bolesti češće su oboljevali psi malih i srednje velikih pasmina. Mitralna insuficijencija dijagnosticirana je u 211 pasa (88,66%) od ukupno 238 malih i srednje velikih pasmina pasa i u 14 (17,72%) od ukupno 79 velikih pasmina. U skupini malih i srednje velikih pasmina učestalost je veća u mužjaka, 124 (58,77%) psa, u odnosu na 87 ženki (41,23%). Analizirajući učestalost prema stupnju težine bolesti i spolu mitralna insuficijencija ne samo da je učestalija u mužjaka već oni obolijevaju i od težeg stupnja bolesti

Kastracija europskog smeđeg medvjeda.

Facilities for captive holding of European brown bears (Ursus arctos) are usually limited in capacity and already filled. The brown bear is a protected species, reduction of free-living population is not allowed and protection of existing numbers is requested by international conventions. The best regulation of population in captivity is by orchiectomy because of surgical simplicity and efficiency. We achieved general anaesthesia by use of a combination of ketamine hydrochloride and xylazine hydrochloride applied intramuscularly in four treated males. Surgical procedure of orchiectomy was carried out by closed method using two skin incisions parallel to raphe scroti in one bear and prescrotal incision in the remaining 3 bears. Spermatic cord was ligated by a triple clamp technique. Skin incisions were sutured by simple interrupted pattern with absorbable suture material. Recovery from general anaesthesia was without side-effects after a mean duration of 172 min. Mean surgery time was 54 min. The surgical wounds healed “per primam”.Ograđeni prostori i utočišta za zbrinjavanje europskih smeđih medvjeda (Ursus arctos) ograničeni su površinom za prihvat napuštenih jedinki. Budući da je smeđi medvjed zaštićena vrsta, valja voditi brigu o broju jedinki njihove populacije. Najbolja kontrola broja jedinki u zatočeništvu je putem kirurškoga zahvata kastracije odnosno orhiektomije mužjaka zbog relativno jednostavne izvedbe zahvata. Orhiektomija četiriju mužjaka obavljena je u općoj anesteziji kombinacijom ketamin i ksilazin hidroklorida primijenjenih intramuskularno. U sva četiri medvjeda orhiektomija je obavljena zatvorenom metodom. U jednoga je primijenjena metoda dva kožna reza usporedno s mošnjičnim šavom, a u tri medvjeda preskrotalna metoda orhiektomije. U svih je primijenjena tehnika tri hemostata prilikom podvezivanja sjemenova užeta, a rane su bile sašivene resorptivnim koncem pojedinačnim čvorastim šavom. Buđenje iz anestezije bilo je uobičajenoga tijeka bez nuspojava. Zahvat je prosječno trajao 54 minute, a opća anestezija 171,5 minuta. Sve kirurške rane zacijelile su „per primam”, a oporavak je prošao bez nuspojava

The use of anaesthetics in horses

Primjena općih anestetika u konja važan je aspekt veterinarske anestezije. Potreba za primjenom općih anestetika proizlazi iz različitih patoloških procesa kojima je konj podložan prilikom uporabe u određenim aktivnostima. Abdominalna problematika u vidu kolika te ortopedski zahvati u sportskih konja zahtijevaju primjenu najsuvremenijih metoda opće anestezije. Tehnike opće anestezi- je u konja komplicirane su specifičnom tjeles- nom građom konja te njihovim temperamen- tom. Upravo zbog tih specifičnosti anestezija konja zahtijeva pravilnu pripremu životinje, ali i anesteziologa te premedikaciju. Danas su razvijeni mnogobrojni anesteziološki pro- tokoli koji se koriste u zavisnosti od različitih potreba i mogućnosti izvedbe operativnih zahvata, a svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Uzimajući u obzir prirodu kon- jske prakse najčešće se koristi metoda potpune intravenozne anestezije. Ipak, konji danas više gotovo da i nisu radne životinje, već su prije kućni ljubimci pa samim time postoji potreba za većom sigurnošću izvedbe operativnih za- hvata. Upravo ta činjenica vodi do sve veće uporabe inhalacijske i balansirane anestezije u kirurgiji konja. Odabir najbolje anesteziološke tehnike ipak ostaje na samom kirurgu.The use of general anaesthetics in horses is an important aspect in veterinary anaesthesia. The need to use general anaesthetics arises from different pathological processes appearing in horses for a range of different activities. Abdominal problems such as colic and orthopaedic procedures in sport horses require the use of the most contemporary general anaesthesia methods. General anaesthesia techniques in horses are complicated by the specific anatomy and temperament of the horse. Due to these specific characteristics, horse anaesthesia requires the proper preparation of the animal and anaesthesiologist, with the need for premedication. Many anaesthesia protocols have been developed for use depending on the different needs and possibilities of performing surgery. Considering the nature of horse practice, the most common method is total intravenous anaesthesia. That said, horses nowadays are more like pets than the working animals they once were, and thus there is a need for a higher safety profile during the performance of surgical procedures. That fact has led to the more common use of inhaled and balanced anaesthesia in horse surgery. However, the best choice for anaesthetic technique will depend on the experience of the surgeon

Comparison of feline odontoclastic resorptive lesions with caries in humans - similarities and differences

U ovom radu dana je usporedba odontoklastične resorptivne lezije u mačaka (FORL) s humanim karijesom, kao dvije najčešće dijagnosticirane bolesti u usnoj šupljini ovih dviju vrsta. FORL najčešća je bolest zuba u felida što prouzroči bol, gingivalnu upalu, uništavanje parodontnog veziva i gubitka zuba. Progresivna je bolest te je jedini tretman ekstrakcija zuba. Klinički se očituje hiperplastičnom ili hiperemičnom gingivom, a lezije su najčešće locirane na području premolara vrata zuba te se nazivaju vratnim lezijama. Specifične promjene koje se javljaju kod FORL-a su hipercementoza koja prouzroči gomoljast oblik vrha korijena, supererupcija, zadebljanja kosti duž alveolarne granice ili površine alveolarnih ploča. Simptomi su hipersalivacija i bolnost u području čeljusti gdje su oboljeli zubi i bolnost zuba zbog otvorenog pulpinog kanala. Karijes je po učestalosti druga bolest čovječanstva te obično započinje na mjestima gdje se najviše nakupljaju ostatci hrane te se oblikuje zubni plak, a to su fisure zuba, plohe između zuba i vratni dijelovi zubne krune. Simptomi mogu uključivati poteškoće s prehranom i bol, a komplikacije koje se mogu javiti su upala gingive, infekcija ili apsces te gubitak zuba. Inicijalna karijesna lezija obično započinje kao proces demineralizacije na glatkim plohama, a prikazuje se kao bijelo zamućenje, odnosno bijela mrlja. Specifične promjene koje se javljaju kod karijesa su tubulusna skleroza, odgovor pulpe na različite stadije razvoja karijesa u obliku tercijarnog dentina te recesija gingive. Karijes se liječi konzervativno ili operativno. Iz svega navedenoga se može zaključiti da se FORL i karijes razliku po simptomima, etiologiji i terapiji, a najbitnija je razlika histopatološka.In this review article, feline odontoclastic resorptive lesion (FORL) was compared with human caries as the most commonly diagnosed disease in the oral cavity of both species. FORL is the most common disease of teeth in felines and causes pain, gingival inflammation, destruction of periodontal tissue and tooth loss. FORL is a progressive disease and the only treatment is tooth extraction. It is clinically manifested by hyperplastic or hyperemic gingivitis, and the lesions are usually located in the area of the neck of the tooth and are called cervical lesions. Specific changes that occur in feline odontoclastic resorptive lesion are hypercementosis, which causes bulb on the roots and super-eruption and thickening of the bone along the alveolar surface. Caries is the second most common human ailment and usually appears in places where food remains trapped and dental plaque is formed, i.e. in the tooth fissures, surfaces between teeth and the cervical parts of the tooth crown. Symptoms may include eating disorders and pain, while possible complications include inflammation of the gingiva, infection or abscess and loss of teeth. The initial carious lesion usually begins as a process of demineralization on smooth surfaces and appears as a white blur or white stain. Specific changes in caries are tubular sclerosis, pulp response at different stages of caries development in the form of tertiary dentine and gingival recession. Medical treatment of caries can be conservative or surgical. In conclusion, FORL and caries differ in their symptoms, etiology and therapy, while the most important difference is in their histopathology

Krvne grupe mačaka na području grada Zagreba.

The frequency of blood groups was researched in domestic non-pedigree cats and some pedigree cats in the City of Zagreb. The research comprised 30 domestic non-pedigree cats and 15 pedigree cats, of which 10 were British shorthair cats and 5 Persian cats. Of the 30 domestic non-pedigree cats, 29 of them (96.66 %) had blood group A. Only one cat (3.33 %) had blood group AB. Blood group B is extremely rate, and was found in only one of the 10 British shorthair cats. The remaining British shorthair cats had blood group A. All five Persian cats tested had blood group A. The frequency of blood groups in domestic non-pedigree cats and in British shorthair and Persian cats is very similar to the frequency of these breeds in the rest of the world.Istraživane su krvne grupe u domaćih i nekih čistokrvnih mačaka na području grada Zagreba. U istraživanje je bilo uključeno 30 domaćih i 15 čistokrvnih mačaka, 10 britanskih i 5 perzijskih. Od 30 domaćih mačaka, njih 29 (96,66 %) imalo je krvnu grupu A. Samo jedna domaća mačka (3,33 %) imala je krvnu grupu AB. Krvna grupa B je izuzetno rijetka, nađena je samo u jedne od 10 britanskih mačaka. Preostale britanske mačke imale su krvnu grupu A. Svih 5 pretraženih perzijskih mačaka imale su krvnu grupu A. Učestalost krvnih grupa u domaćih mačaka te britanskih i perzijskih vrlo je slična učestalosti krvnih grupa u ovih pasmina mačaka drugdje u svijetu

Krvne grupe mačaka na području grada Zagreba.

The frequency of blood groups was researched in domestic non-pedigree cats and some pedigree cats in the City of Zagreb. The research comprised 30 domestic non-pedigree cats and 15 pedigree cats, of which 10 were British shorthair cats and 5 Persian cats. Of the 30 domestic non-pedigree cats, 29 of them (96.66 %) had blood group A. Only one cat (3.33 %) had blood group AB. Blood group B is extremely rate, and was found in only one of the 10 British shorthair cats. The remaining British shorthair cats had blood group A. All five Persian cats tested had blood group A. The frequency of blood groups in domestic non-pedigree cats and in British shorthair and Persian cats is very similar to the frequency of these breeds in the rest of the world.Istraživane su krvne grupe u domaćih i nekih čistokrvnih mačaka na području grada Zagreba. U istraživanje je bilo uključeno 30 domaćih i 15 čistokrvnih mačaka, 10 britanskih i 5 perzijskih. Od 30 domaćih mačaka, njih 29 (96,66 %) imalo je krvnu grupu A. Samo jedna domaća mačka (3,33 %) imala je krvnu grupu AB. Krvna grupa B je izuzetno rijetka, nađena je samo u jedne od 10 britanskih mačaka. Preostale britanske mačke imale su krvnu grupu A. Svih 5 pretraženih perzijskih mačaka imale su krvnu grupu A. Učestalost krvnih grupa u domaćih mačaka te britanskih i perzijskih vrlo je slična učestalosti krvnih grupa u ovih pasmina mačaka drugdje u svijetu

Utjecaj transformirajućeg čimbenika rasta beta 1 dokazanog u autolognom presatku omentuma na cijeljenje kritičnoga koštanoga defekta žbične kosti kunića.

Fracture healing is a complex physiological process. Multiple factors regulate this cascade of molecular reactions, affecting different sites in the osteoblast lineage, through various processes such as: migration, proliferation, chemotaxis, differentiation, inhibition, and extracellular protein synthesis. The omentum is a serous membrane made up of a lattice of blood vessels and fat. Basically, it is a highly vasculated organ with a rich source of angiogenic factors that promote the growth of blood vessels into whatever tissue it is placed close to. Recent studies have revealed that the omentum, apart from being a great source of various growth factors, also contains omnipotent stem cells that can differentiate into a variety of cell types. The study was carried out on 16 adult male New Zealand rabbits in the same condition. A large segmental defect was created in the radius of each animal in groups A and B. In group B the defect was filled with a piece omental fat tissue. The animals were euthanized 56 days after the operation and the bones removed for histomorphometric analysis. Histomorphometric analysis was performed. The osteoblast interface (Ob.S/BS) proved to be the statistically significant parameter (P = 0.005). An osteoblast interface was found in the treated group in contrast to the control. The surface of trabecula covered with the osteiod and osteoblast interface showed a high degree of positive linear correlation, in both the control and the treated group. Our study shows that the statistically significant osteoblast interface leads to the conclusion that omental fat tissue has a certain influence on bone turnover, especially on the formation of the newly-created bone.Cijeljenje loma kosti složeni je fiziološki proces. Više faktora regulira ovu kaskadu molekularnih reakcija utječući na osteoblaste kroz razne procese kao što su migracija, proliferacija, kemotaksija, diferencijacija, inhibicija i ekstracelularna sinteza proteina. Omentum je serozna membrana koju čini mreža krvnih žila i masnog tkiva. To je izrazito vaskulariziran organ koji je ujedno bogat izvor angiogenih faktora koji potiču rast krvnih žila u bilo kojem tkivu na koje ga se položi. Nedavna istraživanja su otkrila, da omentum osim što je obilan izvor različitih faktora rasta, također sadrži omnipotentne matične stanice koje se mogu diferencirati u razne tipove stanica. Istraživanje je obavljeno na 16 odraslih mužjaka novozelandskog kunića istog statusa. Na radijusu svake životinje, podijeljene u skupine A i B, učinjen je veliki segmentalni defekt. U skupini B defekt je bio ispunjen komadićem (isječkom) masnog tkiva omentuma. Životinje su bile eutanazirane 56. dana nakon operativnog zahvata, a kosti su zatim izuzete za potrebe histomorfometrijske analize. Učinjena je histomorfometrijska analiza. Sloj osteoblasta (Ob.S/BS) pokazao se kao statistički značajan pokazatelj (P = 0,005). Sloj osteoblasta ustanovljen je u pokusnoj skupini u usporedbi s kontrolnom skupinom. Površina trabekula pokrivena osteoidima i slojem osteoblasta pokazala je visok stupanj pozitivne linearne korelacije i u kontrolnoj i pokusnoj skupini. Naše istraživanje pokazuje da sloj osteoblasta statistički značajno povećan, te se može zaključiti da masno tkivo omentuma ima stanoviti utjecaj na obnavljanje kostiju, naročito na formiranje novostvorene kosti

Analiza cerebrospinalne tekućine u pasa s kralježničnim tumorom i hernijacijom intervertebralnog diska

The study presents a retrospective case study. This aim was to determine whether lactate, glucose and total protein in serum and cerebrospinal fluid (CSF) can be used as specific biochemical markers for rapid differential diagnosis between intervertebral disk herniation and spinal tumors. Canine blood (n=9) and cerebrospinal fluid (n=9) were collected for chemistry analysis in nine dogs divided into two groups: intervertebral disk herniation group (IVDHG) (n=6) and spinal tumor group (TG) (n=3). Absorption spectrophotometry was used for quantitative determination of the concentrations of lactate, glucose and total protein in serum and CSF. Lactate concentration in serum and CSF and glucose concentration in CSF were 40-60% higher in subjects in TG compared to the IVDHG group. Serum lactate concentrations in the IVDHG group were 60% lower than physiological values. The results indicate that elevated concentration of glucose, lactate and total proteins in CSF and serum are indicative of a tumor, while a decrease of serum lactate and other parameters within normal range indicate disk herniation.Ovo istraživanje predstavlja retrospektivnu studiju. Cilj ovog istraživanja bio je ustvrditi mogu li laktat, glukoza ili ukupni protein u serumu i cerebrospinalnoj tekućini biti specifični biokemijski markeri u brzoj diferencijalnoj dijagnostici kralježničnog tumora i hernijacije intervertebralnog diska. U istraživanju je korišteno 9 uzoraka pseće krvi i 9 uzoraka pseće cerebrospinalne tekućine koje su biokemijski analizirane. Ukupno 9 je pasa podijeljeno u 2 skupine: hernijacija intervertebralnog diska (IVDHG) (n=6) i skupina vertebralni tumor (TG) (n=3). Za kvantitativno određivanje koncentracija laktata, glukoze i ukupnih proteina u serumu i cerebrospinalnoj tekućini koristila se metoda apsorpcijske spektrofotometrije. Koncentracije laktatata u serumu i cerebrospnalnoj tekućini i glukoze u cerebrospinalnoj tekućini su bile povišene za 40 do 60 % u pasa s tumorom u kralježnici u usporedbi s psima iz skupine s hernijacijom intervertebralnog diska. Serumska koncentracija laktata u pasa s hernijacijom intervertebralnog diska je bila 60 % niža nego fiziološke vrijednosti. Rezultati ove studije su pokazali da povećane koncentracije glukoze, laktata i ukupnih proteina u cerebrospinalnoj tekućini upućuju na tumor u kralježnici, dok, smanjene ili fiziološke vrijednosti laktata i ostalih mjerenih pokazatelja mjerenih u serumu i cerebrospinalnoj tekućini ukazuju na hernijaciju intervertebralnog diska

Utjecaj transformirajućeg čimbenika rasta beta 1 dokazanog u autolognom presatku omentuma na cijeljenje kritičnoga koštanoga defekta žbične kosti kunića.

Fracture healing is a complex physiological process. Multiple factors regulate this cascade of molecular reactions, affecting different sites in the osteoblast lineage, through various processes such as: migration, proliferation, chemotaxis, differentiation, inhibition, and extracellular protein synthesis. The omentum is a serous membrane made up of a lattice of blood vessels and fat. Basically, it is a highly vasculated organ with a rich source of angiogenic factors that promote the growth of blood vessels into whatever tissue it is placed close to. Recent studies have revealed that the omentum, apart from being a great source of various growth factors, also contains omnipotent stem cells that can differentiate into a variety of cell types. The study was carried out on 16 adult male New Zealand rabbits in the same condition. A large segmental defect was created in the radius of each animal in groups A and B. In group B the defect was filled with a piece omental fat tissue. The animals were euthanized 56 days after the operation and the bones removed for histomorphometric analysis. Histomorphometric analysis was performed. The osteoblast interface (Ob.S/BS) proved to be the statistically significant parameter (P = 0.005). An osteoblast interface was found in the treated group in contrast to the control. The surface of trabecula covered with the osteiod and osteoblast interface showed a high degree of positive linear correlation, in both the control and the treated group. Our study shows that the statistically significant osteoblast interface leads to the conclusion that omental fat tissue has a certain influence on bone turnover, especially on the formation of the newly-created bone.Cijeljenje loma kosti složeni je fiziološki proces. Više faktora regulira ovu kaskadu molekularnih reakcija utječući na osteoblaste kroz razne procese kao što su migracija, proliferacija, kemotaksija, diferencijacija, inhibicija i ekstracelularna sinteza proteina. Omentum je serozna membrana koju čini mreža krvnih žila i masnog tkiva. To je izrazito vaskulariziran organ koji je ujedno bogat izvor angiogenih faktora koji potiču rast krvnih žila u bilo kojem tkivu na koje ga se položi. Nedavna istraživanja su otkrila, da omentum osim što je obilan izvor različitih faktora rasta, također sadrži omnipotentne matične stanice koje se mogu diferencirati u razne tipove stanica. Istraživanje je obavljeno na 16 odraslih mužjaka novozelandskog kunića istog statusa. Na radijusu svake životinje, podijeljene u skupine A i B, učinjen je veliki segmentalni defekt. U skupini B defekt je bio ispunjen komadićem (isječkom) masnog tkiva omentuma. Životinje su bile eutanazirane 56. dana nakon operativnog zahvata, a kosti su zatim izuzete za potrebe histomorfometrijske analize. Učinjena je histomorfometrijska analiza. Sloj osteoblasta (Ob.S/BS) pokazao se kao statistički značajan pokazatelj (P = 0,005). Sloj osteoblasta ustanovljen je u pokusnoj skupini u usporedbi s kontrolnom skupinom. Površina trabekula pokrivena osteoidima i slojem osteoblasta pokazala je visok stupanj pozitivne linearne korelacije i u kontrolnoj i pokusnoj skupini. Naše istraživanje pokazuje da sloj osteoblasta statistički značajno povećan, te se može zaključiti da masno tkivo omentuma ima stanoviti utjecaj na obnavljanje kostiju, naročito na formiranje novostvorene kosti