Acute pancreatitis in children

Akutni pankreatitis je bolest koja se sve češće dijagnosticira u dječjoj dobi. Postoje značajne razlike između akutnog pankreatitisa u djece i odraslih; bolesti se razlikuju u etiologiji,prirodnom tijeku i prognozi. Ipak, današnji pristup bolesti i njenom liječenju zasniva se uglavnom na istraživanjima u odraslih osoba. U tijeku su brojna istraživanja koja za cilj imaju rasvijetliti značajke bolesti dječje dobi. U ovom članku donosimo današnje spoznaje o etiopatogenezi, dijagnostici, liječenju i prognozi akutne upale gušterače u dječjoj dobi.Acute pancreatitis is a disease that is becoming increasingly recognized in the pediatric population. There are numerous differences between the pediatric and adult disease, including etiology, natural history and prognosis. Nevertheless, the current approach to the disease and its treatment is mostly based on adult studies. Currently, many studies are aimed at finding the characteristics of the pediatric type of the disease. In this review we summarize the current concepts on the etiopathogenesis, diagnosis, treatment and prognosis of pediatric acute pancreatitis

Functional abdominal pain disorders – how not to excess with diagnosis?

Uvod i cilj. Ponavljajuća bol u trbuhu čest je poremećaj razvojne dobi pa se procjenjuje kako 10%– 14% djece i adolescenata ima takve smetnje. U svakodnevnom radu kao dijagnoza najčešće se koriste recidivni, kronični ili, u novije vrijeme, funkcionalni bolovi u trbuhu. Pri postavljanju dijagnoze funkcionalnih bolova u trbuhu najviše nam mogu pomoći Rimski IV kriteriji. Najčešći funkcionalni poremećaji gastrointestinalnog trakta su funkcionalna abdominalna bol (bol koja nije drugačije objašnjena – FAP poremećaj i FAP sindrom), funkcionalna dispepsija, sindrom iritabilnog crijeva, abdominalna migrena. Metode. Pregledna je literatura u citatnoj bazi PubMed od 2000. do 2021. godine. Ključne riječi su bile funkcionalni bolovi u trbuhu, djeca, dijagnoza, liječenje. Rezultati. Pregledom navoda iz literature i objavljenih postupnika date su preporuke za dijagnostiku i liječenje funkcionalnih bolova u trbuhu u djece i adolescenata. Zaključci. Uvažavanjem predloženih postupnika i primjenom u svakodnevnom radu omogućeno je brže i lakše postavljanje dijagnoze funkcionalnih bolova. Preporuke su namijenjene liječnicima primarne zdravstvene zaštite, specijalizantima kao i svim pedijatrima. Primjenom postupnika izbjegavaju se nepotrebni dijagnostički pregledi, skraćuje se vrijeme postavljanja dijagnoze, umanjuje zabrinutost roditelja kao i pritisak na zdravstveni sustav.Introduction and goal. Recurrent abdominal pain is a common developmental disorder, and it is estimated that 10%–14% of children and adolescents have such disorders. Recurrent, chronic or, more recently, functional abdominal pain is most often used diagnosis in everyday work. Roman IV criteria can help us the most in diagnosing functional abdominal pain. The most common functional disorders of the gastrointestinal tract are functional abdominal pain (pain that is not explained differently – FAP disorder and FAP syndrome), functional dyspepsia, irritable bowel syndrome, abdominal migraine. Methods. The literature in the PubMed citation database from 2000 to 2021 is reviewed. The key words were functional abdominal pain, children, diagnosis, treatment. Results. A review of literature citations and published procedures provide recommendations for the diagnosis and treatment of functional abdominal pain in children and adolescents. Conclusions. Respecting the proposed procedures and applying them in everyday work, it is possible to diagnose functional pain faster and easier. The recommendations are intended for primary care physicians, specialists and all pediatricians

Osteoporosis in children with inflammatory bowel disease

Upalna bolest crijeva obuhvaća Crohnovu bolest, ulcerozni kolitis i nediferencirani kolitis, a u 25 % oboljelih javlja se prije 20. godine života. Osteoporoza je komplikacija upalne bolesti crijeva čija je glavna klinički važna manifestacija povećan rizik za prijelome. U bolesnika dječje i odrasle dobi s upalnom bolešću crijeva učestalost osteopenije i osteoporoze je do 70 %. Gustoću kostiju procjenjujemo kvantitativnom kompjutoriziranom tomografijom, kvantitativnom ultrasonografijom i osteodenzitometrijom. Osteodenzitometrija je zlatni standard u procjeni koštane gustoće. U djece s upalnom bolesti crijeva osnovni uzroci osteoporoze su pothranjenost, kortikosteroidna terapija i povišena razina proupalnih čimbenika. Liječenje osteoporoze u djece temelji se na smanjenju ili eliminaciji faktora rizika na koje se može utjecati. To su adekvatan, za dob odgovarajući unos kalcija i vitamina D, optimalna tjelesna masa, dostatno kretanje, ispravak svakog hormonalnog poremećaja te ublažavanje podliježeće bolesti. Farmakoterapija se koristi onda kada opće mjere liječenja nisu dovele do poboljšanja, a u djece u obzir dolaze samo bisfosfonati. Odluka o farmakoterapiji uvijek je individualna.Inflammatory bowel disease (IBD) consists of Crohn disease, ulcerative colitis and indeterminate colitis and 25 % of patients present before 20 years of age. Osteoporosis is a well known complication of inflammatory bowel disease, the main clinically important manifestation of which is fracture. In children and adults with inflammatory bowel disease the rate of osteopenia and osteoporosis is up to 70 %. Bone mineral density is evaluated by quantitative computed tomography, quantitative ultrasonography and dual-energy X-ray absorptiometry (DEXA). Dual-energy X-ray absorptiometry is the „golden standard” in bone mineral density evaluation. In children with IBD main causes of osteoporosis are malnutrition, corticosteroid therapy and elevated levels of proinflammatory factors. The principles of osteoporosis treatment in children are minimizing or eliminating changeable risk factors. These are adequate calcium and vitamin D uptake according to the patient’s age, optimal body mass, adequate exercise, and correction of hormonal imbalance and treatment of underlying disease. Pharmacotherapy is used only when general measures were not successful, and only bisphosphonates can be used in children. The approach to the pharmacotherapy is always individual

Rapunzel syndrome – a rare cause of acute pancreatitis: case report

Cilj: Osvijestiti o mogućnosti postojanja sindroma Rapunzel u adolescentica s akutnim pankreatitisom. Prikaz slučaja: U hitnu pedijatrijsku ambulantu javila se petnaestogodišnja djevojka zbog povremenih bolova u gornjem dijelu abdomena koji su se intenzivirali par dana pred dolazak. Prilikom fizikalnog pregleda nađena je u epigastriju i lijevom hipohondriju bolna rezistencija veličine otprilike 10 cm u promjeru. Opsežnom laboratorijskom analizom našle su se povišene koncentracije enzima gušterače te se postavila dijagnoza akutnog pankreatitisa. Daljnjom obradom indicirala se gastroskopija kojom se prikazala masa kose na ulazu u želudac. Kompjutoriziranom tomografijom uočilo se da ona seže sve do bulbusa duodenuma. Nakon provedenog konzervativnog liječenja pankreatitisa abdominalni bolovi su regredirali, došlo je do normalizacije enzima gušterače te je bilo indicirano operativno liječenje. Učinila se eksplorativna laparotomija i gastrotomija. Ekstirpirao se trihobezoar težine 1 kg i dužine 25 cm oblika odljeva lumena želuca i početnog dijela duodenuma. Postavila se dijagnoza sindroma Rapunzel. Dječji psihijatar potvrdio je prisutnu trihotilomaniju i trihofagiju te se djevojku uključilo u psihoterapijski tretman. Zaključak: Sindrom Rapunzel vrlo je rijetko stanje, ali treba biti uključeno u diferencijalnu dijagnozu akutnog pankreatitisa u adolescenata. Specifični simptomi trihotilomanije i trihofagije u kombinaciji s nespecifičnim simptomima, poput dugotrajnog bola u abdomenu, trebali bi pobuditi sumnju na razvoj trihobezoara.Aim: To raise awareness about the existence of Rapunzel syndrome in female adolescents with acute pancreatitis. Case report: A 15-year-old girl came to the emergency pediatric clinic due to the occasional pain in the upper abdomen, which had intensified a few days before her arrival. During physical examination, a painful resistance of approximately 10 cm in diameter was palpated in the epigastrium and the right hypochondrium. Extensive laboratory analysis revealed raised concentrations of pancreatic enzymes so a diagnosis of acute pancreatitis was made. Further examination indicated gastroscopy, which showed a mass of hair at the entrance to the stomach. Computed tomography revealed that the mass reached all the way to the duodenal bulbus. After the conservative treatment of pancreatitis, the abdominal pain regresses and the pancreatic enzymes returned to normal so the operative treatment was indicated. Exploratory laparotomy and gastrotomy were performed. A kilogram heavy and 25 cm long trichobezoar in the shape of the gastric lumen and the initial part of the duodenum were exploited. Rapunzel syndrome was diagnosed. The child psychiatrist confirmed the presence of trichotillomania and trichophagia, so the girl was referred to the psychotherapy treatment. Conclusion: Rapunzel syndrome is a very rare condition but should be included in the differential diagnosis of acute pancreatitis in adolescents. Specific symptoms of trichotillomania and trichophagia in combination with non-specific symptoms such as prolonged abdominal pain should raise the suspicion of the development of trichobezoars

Habit cough – cause or consequence of gastroesophageal reflux disease?

Cilj: prikaz 15-godišnjeg pacijenta upućenog u našu Kliniku radi kroničnog kašlja i ezofagitisa. Prikaz slučaja: Petnaestogodišnji mladić patio je od dugotrajnog kašlja uz koji su se javljale i poteškoće gutanja. Dijagnostičkom obradom postavljena je dijagnoza gastroezofagealne refluksne bolesti (engl. gastroesophageal reflux disease, GERD) i patohistološki dokazanog ezofagitisa koji se na provedeno liječenje značajno smanjuju, ali kašalj ostaje nepromijenjen. Pulmološkom i psihijatrijskom obradom postavljena je dijagnoza psihogenog kašlja te je započeto psihoterapijsko liječenje na što dolazi do smanjenja mladićevih tegoba. Zaključak: GERD se prezentira širokim spektrom ezofagealnih i ekstraezofagealnih simptoma od kojih je značajan i kronični kašalj. Međutim, kašalj druge etiologije poput psihogenog kašlja može biti i uzrok GERD-u što diferencijalnodijagnostički moramo razmotriti kod bolesnika u kojih medikamentozna terapija nije dovela do poboljšanja.Aim: Presentation of 15-year-old patient admitted to our Clinic because of chronic cough and esophagitis. Case report: A 15-year-old boy suffers from chronic cough along with swallowing difficulties. Diagnostic workup has been performed and a diagnosis of gastroesophageal reflux disease (GERD) with pathohistologically proven esophagitis has been made with significant improvement after completion of therapy, but cough stayed unchanged. The boy was examined by pulmologist and psychiatrist and they made a diagnosis of habitual cough; psychotherapy was started and resulted in improvement of symptoms. Conclusion: GERD presents with a broad spectrum of esophageal and extraeosphageal symptoms with chronic cough as an important one. Nevertheless, a cough from different origin, such as habitual cough, may cause GERD which must be included in differential diagnosis of patients to whom pharmacological treatment failed to help

Is There a Role of Using a Rapid Finger Prick Antibody Test in Screening for Celiac Disease in Children?

Celiac disease (CD) is an autoimmune disease triggered by gluten in genetically predisposed individuals. Despite the increasing prevalence of CD, many patients remain undiagnosed. Standard serology tests are expensive and invasive, so several point-of-care tests (POC) for CD have been developed. We aimed to determine the prevalence of CD in first-grade pupils in Primorje-Gorski Kotar County, Croatia, using a POC test. A Biocard celiac test that detects IgA antibodies to tissue transglutaminase in whole blood was used to screen for celiac disease in healthy first-grade children born in 2011 and 2012 who consumed gluten without restrictions. 1478 children were tested, and none of them were tested positive with a rapid test. In 10 children (0,6%), IgA deficiency has been suspected; only 4 of them agreed to be tested further for total IgA, anti-tTG, and anti-DGP antibodies. IgA deficiency was confirmed in 3 patients, and in all 4 children, CD has been excluded. Our results have not confirmed the usefulness of the POC test in screening the general population of first-grade schoolchildren. Further research is needed to establish the true epidemiology of CD in Primorje-Gorski Kotar County and to confirm the value of the rapid test in comparison with standard antibody CD testing

The Role of Probiotics in Common Paediatric Gastrointestinal Diseases

The aim of this paper is to specify the use of clinically proven probiotics in common pediatric gastrointestinal disorders. The PubMed and Cochrane Library databases were searched in May and June 2018, using the following key words: „probiotics“, „children“, „antibiotic associated diarrhea“, „acute gastroenteritis“, and „functional gastrointestinal disorders“. Only studies published in English and published data were considered. The search included clinical trials, systematic reviews, guidelines and recommendations for clinical practice, and only relevant, high-quality and recent data were taken into account. Probiotics in general are nowadays used for numerous clinical indications and there is also a very large and still growing number of papers addressing this issue. Conclusion – According to current knowledge, two probiotic strains are recommended for antibiotic associated diarrhea prevention and treatment of acute gastroenteritis, LGG and S. boulardii. For the strain L. reuteri DSM 17938 there is a weak recommendation for treatment of acute gastroenteritis. There are still not enough data to recommend the use of probiotics in pediatric functional gastrointestinal disorders, with the exception of L. reuteri DSM 17938 for treatment of infantile colic in breastfed infants

Prevencija poremećaja hranjenja

Poremećaji hranjenja (PH) ozbiljan su zdravstveni problem koji pogađa sve više djevojaka i mladih žena. Istraživanja pokazuju potrebu za mnogo snažnijim programima, posebno usmjerenima na dublje uključivanje sudionika u kritičku analizu zapadne kulture te rad na promjenama okolinskih čimbenika koji pogoduju nastanku negativne slike tijela i ostalih rizičnih čimbenika u razvoju poremećaja hranjenja. Liječnik primarne zdravstvene zaštite mora pomoći djeci i obitelji u usvajanju osnova pravilne prehrane te odgovarajuće tjelesne aktivnosti naglašavajući štetnost ograničavajućih dijetalnih načina prehrane. Uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite u ranom prepoznavanje poremećaja hranjenja je neprocjenjiva. Općenit, sveobuhvatan program za prevenciju PH trebao bi uključivati: 1. izobrazbu osoblja; 2. programe za prevenciju PH za starije razrede osnovne škole i srednjoškolce; 3. integraciju edukacijskog materijala u postojeći školski program; 4. pojedinačna savjetovanja i rad u malim skupinama za rizične skupine adolescenata; 5. sustav učinkovitog obavješćivanja unutar škole te između škole i lokalne zdravstvene službe; 6. omogućavanje što kvalitetnije školske prehrane; 7. promjene u nastavi tjelesno zdravstvene kulture te sportskim klubovima kojima bi se omogućavala odgovarajuća tjelesna aktivnost za sve učenike i studente te politika kojom bi se sprječavale izrazite promjene tjelesne mase. Ovaj pregled jasno pokazuje da preventivni programi imaju pozitivan kratkoročni učinak na znanje, pojedine aspekte slike tijela, ali i neka ponašanja vezana za hranjenje. Međutim, održavanje dugoročnih promjena u stavovima i ponašanjima, kao i ostvarivanje punoga učinka preventivnih programa, ostaje još uvijek cilj kojemu se teži

Prevencija poremećaja hranjenja

Poremećaji hranjenja (PH) ozbiljan su zdravstveni problem koji pogađa sve više djevojaka i mladih žena. Istraživanja pokazuju potrebu za mnogo snažnijim programima, posebno usmjerenima na dublje uključivanje sudionika u kritičku analizu zapadne kulture te rad na promjenama okolinskih čimbenika koji pogoduju nastanku negativne slike tijela i ostalih rizičnih čimbenika u razvoju poremećaja hranjenja. Liječnik primarne zdravstvene zaštite mora pomoći djeci i obitelji u usvajanju osnova pravilne prehrane te odgovarajuće tjelesne aktivnosti naglašavajući štetnost ograničavajućih dijetalnih načina prehrane. Uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite u ranom prepoznavanje poremećaja hranjenja je neprocjenjiva. Općenit, sveobuhvatan program za prevenciju PH trebao bi uključivati: 1. izobrazbu osoblja; 2. programe za prevenciju PH za starije razrede osnovne škole i srednjoškolce; 3. integraciju edukacijskog materijala u postojeći školski program; 4. pojedinačna savjetovanja i rad u malim skupinama za rizične skupine adolescenata; 5. sustav učinkovitog obavješćivanja unutar škole te između škole i lokalne zdravstvene službe; 6. omogućavanje što kvalitetnije školske prehrane; 7. promjene u nastavi tjelesno zdravstvene kulture te sportskim klubovima kojima bi se omogućavala odgovarajuća tjelesna aktivnost za sve učenike i studente te politika kojom bi se sprječavale izrazite promjene tjelesne mase. Ovaj pregled jasno pokazuje da preventivni programi imaju pozitivan kratkoročni učinak na znanje, pojedine aspekte slike tijela, ali i neka ponašanja vezana za hranjenje. Međutim, održavanje dugoročnih promjena u stavovima i ponašanjima, kao i ostvarivanje punoga učinka preventivnih programa, ostaje još uvijek cilj kojemu se teži