The sun and the skin – what should we know for adequate photo protection?

Sunce je izvor života, ali danas se zna da pretjerano izlaganje suncu dovodi do imunosupresije, ubrzanog starenja kože, kao i tumora kože. Kada se govori o neželjenim učincima sunčevog svjetla na kožu najvažnije su ultraljubičaste zrake, ali se u novije vrijeme sve više govori i o neželjenim učincima infracrvenih zraka, kao i vidljivog svjetla. U radu će se istaknuti najvažnije činjenice o sunčevom svjetlu i njegovim učincima na kožu, mjerama pravilne zaštite te o ulozi vitamina D i antioksidansa u fotoprotekciji. Posebna pozornost bit će na sredstvima za zaštitu od sunca, njihovoj klasifikaciji, preporukama za pravilnu uporabu, ali i na neželjenim posljedicama njihove primjene. Mora se znati da fotoprotekcija predstavlja skup mjera u svrhu zaštite od pretjeranog izlaganja sunčevim zrakama da bi se izbjeglo ubrzano starenje kože, ali i pojava tumora kože u kasnijoj dobi. Ove mjere podrazumijevaju izbjegavanje izlaganja suncu, posebno između 10 i 16 sati, nošenje zaštitne odjeće, kapa, šešira i naočala te primjenu sredstava za zaštitu. Naglašava se da svakodnevna primjena sredstava za zaštitu od sunca nije prva linija obrane od sunca i da ne štiti od fotooštećenja niti omogućava dulji boravak na otvorenom.Although the sun is the source of life, today it is generally known that exaggerated exposure leads to immunosuppression, rapid aging and skin cancer. However, the undesired effects of sunlight to our skin, especially of ultraviolet rays are a huge matter of discussion. Recently, the issue of harmful impact of the infrared rays, as well as the visible light has been brought up as serious topic. In this article, the author emphasizes the most important facts about the sunlight and its effects on the skin, as well as the measures of adequate protection, the role of vitamin D and antioxidants in photo protection. Special attention will be drawn to sunscreen products, their classification, clear instructions for use and the undesired effects of their application. It should be stressed out that photo protection is a set of protective measures that shields us from excessive exposure to sunlight in order to prevent rapid skin aging and skin cancer later in life. These measures include avoiding direct sun exposure between ten AM and four PM, wearing protective clothes, hats, caps, sunglasses and application of sunscreens. We emphasise that everyday application of sunscreens is not the first line defense against sunlight and it does not protect from photo damage neither it allows longer outdoor activities

Mal de Meleda – through history and today

Meleda disease is an indigenous dermatological disease classified as a hereditary palmoplantar keratoderma. The disease was first described on the island of Mljet, Croatia, by Luko Stulli in 1826. We present a historical review of the literature data throughout the centuries till today. Recently, the gene responsible for the disease has been identified on chromosome 8qter within the cluster of Ly-6 homologous human genes. Various mutations in the secreted LY6/PLAUR-related protein1 gene (SLURP1) located on the aforementioned chromosome were identified as the cause of the disease. Due to similarity between the islands of Malta and Mljet, we are proud of the fact that, to the credit of Croatian researchers and scientists, Mal de Meleda entered the international scientific literature under that very name and has preserved it until today.</p

LEPROSY – TODAY FORGOTTEN IN CROATIA?

Lepra je zarazna kožna bolest uzrokovana bakterijom Mycobacterium leprae, koja najviše zahvaća kožu, periferne živce te sluznicu gornjeg dijela respiratornog trakta i usne šupljine, a koja je uprkos današnjoj učinkovitoj terapiji u nekim zemljama svijeta javnozdravstveni problem. Procjenjuje se da danas u svijetu od lepre boluje 12 do 15 milijuna ljudi. Stoljećima je harala Europom pa i Hrvatskom, o čemu se u radu navodi nekoliko povijesnih činjenica. Godine 1956. zabilježen je posljednji slučaj lepre u Blizni, malom mjestu pokraj Trogira, koje se smatralo endemskim područjem lepre u Hrvatskoj. Iako danas u Hrvatskoj nema autohtone lepre, postoji mogućnost ponovnog susreta s oboljelim od lepre, tako da oboli osoba zaražena u inozemstvu, da je donesu strani turisti ili članovi posada velikih brodova. Stoga hrvatski liječnici, posebice dermatovenerolozi, moraju biti upoznati s osnovama ove bolesti, pa u radu navodimo osnove kliničke slike, klasifikacije i patogeneze te osnovne principe terapije.Leprosy is an infectious skin disease caused by Mycobacterium leprae, which predominantly affects the skin, peripheral nerves and mucous membrane of the upper respiratory tract and oral cavity. In spite of today’s efficient treatment, leprosy represents a public health problem in some countries of the world. It is estimated that 12 to 15 million patients are currently affected in the world. Leprosy ravaged across Europe, including Croatia, for centuries, so this paper provides a few historical facts on leprosy in Croatia. In 1956, the last case of leprosy was recorded in Blizna, a small village near Trogir, which was considered an endemic region in the Republic of Croatia. Although there is no indigenous leprosy nowadays in Croatia, there is a possibility of the disease re-emergence from tourists or crew members from large vessels, or from the infected persons returning to Croatia from abroad. Therefore, Croatian physicians, especially dermatovenereologists, must be familiar with the basics of the disease; therefore, this article points out the clinical picture, classification and basic principles of pathogenesis and treatment of the disease

BALDO AND ANTE BIBICA, FATHER AND SON – TWO PHYSICIANS FROM DUBROVNIK

Zdravstvo i liječnici koji su djelovali u Dubrovniku u posljedna dva stoljeća, nakon što je Napoleonova armija srušila Dubrovačku Republiku, manje su do sada privlačili pozornost medikohistoričara. U ovom su članku na temelju podataka iz onodobnih časopisa i novina te privatnih arhiva članova obitelji rekonstruirani životi i djelovanje dvojice dubrovačkih liječnika, oca i sina, Balda i Ante Bibice koji su živjeli potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Baldo Bibica medicinu je završio u Beču i čitavog je života bio općinski liječnik, najprije u mjestima u okolici Dubrovnika, a od 1903. u Gružu. Ante Bibica studirao je medicinu u Gracu i Zagrebu i bio prvi Dubrovčanin koji je diplomu liječnika dobio na Medicinskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta. Specijalizirao je dermatovenerologiju u Beču i radio kao specijalist u Dubrovniku. Obojica su bili članovi liječničkih udruženja (na lokalnoj i na nacionalnoj razini), a bili su utjecajni i u društvenom životu grada.Medicine and physicians in Dubrovnik during the last two centuries, i.e. in the period after the dissolution of the Republic of Dubrovnik by Napoleon’s Army, have attracted less interest among medical historians. In this paper, the lives and medical careers of two physicians from Dubrovnik, father and son, Baldo and Ante Bibica, have been reconstructed from the end of the nineteenth and the first half of the twentieth century by searching through the contemporary medical journals and newspapers as well as private archives of the members of family Bibica. Baldo Bibica graduated medicine in Vienna and spent the whole professional life as a municipal physician, at first, in the places in the vicinity of Dubrovnik and from 1903 in Gruž. Ante Bibica studied medicine in Graz and in Zagreb to become the first person from Dubrovnik promoted at the School of Medicine, Zagreb University. He specialized in dermatovenereology in Vienna and worked, as a specialist, in Dubrovnik. They both were active in the professional medical societies (at local and national levels) and were influential in the social life in Dubrovni

Spolno prenosive bolesti na području dubrovačke regije u razdoblju od 1982. do 2001. godine

U radu je prikazana učestalost spolno prenosivih bolesti (STD) registriranih u Dermatovenerološkoj ambulanti Opće bolnice Dubrovnik kroz posljednja dva desetljeća (1982.-2001.). U radu su obuhvaćeni bolesnici sa kliničkom slikom sifilisa, gonoreje, genitalnog herpesa, nespecifičnog uretritisa i genitalnih infekcija uzrokovanih humanim papiloma virusom (HPV). Ova se retrospektivna studija odnosi na ukupno 1079 bolesnika. U ispitivanom razdoblju nije opažen niti jedan slučaj ulcusa molle, lymphogranuloma venereum kao niti donovanoze. Muški bolesnici su znatno češći.Naš rad jasno ukazuje na veću prevalenciju nespecifičnog uretritisa kao i HPV genitalnih infekcija u odnosu na klasične spolne bolesti kao što su sifilis i gonoreja u dubrovačkoj regiji, što se podudara s literaturnim podacima s nekim razlikama koje možemo objasniti specifičnostima dubrovačke regije. Iako je prema našim podacima ovo prvi ozbiljniji rad u ovoj regiji pa jasno ukazuje na potrebu daljnjih napora za praćenje incidencije kao i za planiranje prevencije spolno prenosivih bolesti kako na dubrovačkom području tako i na području naše države

Atopijski dermatitis – uloga medicinske sestre, roditelja i bolesnika u kontroli bolesti

Cilj rada je pokazati koja je i kakva uloga medicinske sestre, roditelja i samog bolesnika u kontroli bolesti, odnosno kolika je razlika znanja i informiranosti između tri ispitivane skupine. Metode: Istraživanje je provedeno u Općoj bolnici Dubrovnik na Odjelima pedijatrije i dermatovenerologije, te u Domu zdravlja Dubrovnik (Pedijatrijska ambulanta). U istraživanje je uključeno 40 ispitanika podijeljenih u tri skupine: medicinske sestre, roditelji i oboljeli. Istraživanje je provedeno u mjesecima lipnju i srpnju 2015. godine, pomoću modificiranog upitnika koji se sastojao od 15 pitanja. Rezultati: Iz rezultata istraživanja možemo zaključiti da medicinske sestre dobro poznaju uzroke i simptome ove bolesti, dok su bolesnici i roditelji manje educirani, ali sve tri skupine pokazuju manju educiranost kada se govori o alergiji na hranu, primjeni kortikosteroida u lokalnoj terapiji te na važnost njege kože u opisanoj bolesti. Zaključak: Iako je istraživanje provedeno na relativno malom broju ispitanika, na temelju naših rezultata zaključujemo da je potrebno uložiti dodatne napore u daljnjoj edukaciji sve tri ispitivane skupine

Fotoprotekcija - istine i zablude učenika srednjih škola u Dubrovniku Photoprotection – truths and misconceptions of highschool students in Dubrovni

Cilj je rada istražiti informiranost učenika dubrovačkih srednjih škola o štetnosti utjecaja sunčevih zraka, kao i o mjerama prevencije. Metode: Istraživanje je provedeno upotrebom anonimnog anketnog upitnika u četirima srednjim školama u Dubrovniku (3. i 4. razred, ukupno 341 učenik), u razdoblju od lipnja do studenog 2017. godine Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su da su učenici srednjih škola u Dubrovniku svjesni štetnosti sunčevih zraka, kao i njihove uloge u nastanku tumora kože. Međutim, bez obzira na to, fotoprotekcija nije dio njihove svakodnevice i više je slučajna nego namjerna metoda zaštite od sunca. Zaključak: Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti da je kod mlade populacije potrebno povećati svijest/razumijevanje o štetnosti izlaganja sunčevim zrakama te ih poticati da u svojoj svakodnevici primjenjuju fotoprotekciju kao životni stil, a ne kao odraz trenutnog raspoloženja, modnog stila, preferencija i sl. Provedbom edukacije i pružanja informacija ciljanoj skupini uvelike se može utjecati na daljnje obrasce ponašanja na suncu