Tri nove vrste i jedan novi rod ultraspecijaliziranih špiljskih leptodirina iz Hrvatske (Coleoptera, Cholevidae)

Croatodirus casalei Giachino & Jalžić, new species from N Velebit, Lubenovac, Slovačka jama pothole, and C. ozimeci Casale, Giachino & Jalžić new species, from Lokve, Lokvarka špilja cave, are described. The morphological features of the new taxa are compared with those of the type species of the genus (C. bozicevici Casale, Giachino & Jalžić, 2000). The genus is confirmed as a homogeneous, well characterized and monophyletic unit, and is attributed to the phyletic lineage of Anthroherpon. Velebitodromus, new genus, smidai new species, is described from N Velebit, Lubenovac, Mali kuk, Slovačka jama pothole. Owing to both external features and structures of male and female genitalia, the genus is attributed to the phyletic lineage of Anthroherpon, and is recognized as related to the genera Anthroherpon Reitter, 1889, and Paranthrophilon Reitter, 1889.U radu su opisane Croatodirus casalei Giachino & Jalžić, nova vrsta sa Sjevernog Velebita (Lubenovac, Mali kuk, Slovačka jama) i C. ozimeci Casale, Giachino & Jalžić, nova vrsta iz Lokava (špilja Lokvarka). Njihova morfološka svojstva uspoređuju se s onima tipske vrste ovog roda (C. bozicevici Casale, Giachino & Jalžić, 2000). Rod se potvrđuje kao homogen, jasno raspoznatljiv i monofiletički, te je pridodan filetičkoj liniji Anthroherpon. Novi rod Velebitodromus s novom vrstom smidai opisan je također sa Sjevernog Velebita (Lubenovac, Slovačka jama). Zbog vanjskih osobina i zbog građe muških i ženskih genitalija, rod je pridodan filetičkoj liniji Anthroherpon, i prepoznaje se kao srodan rodovima Anthroherpon Reitter, 1889 i Paranthrophilon Reitter, 1889

Lovricia aenigmatica – nova vrsta troglobiontskog kornjaša iz Hrvatske (Coleoptera: Carabidae)

Lovricia aenigmatica, n. sp., a highly specialized troglobitic carabid beetle from a nameless 51 m deep pit in the Biokovo Mts. (Croatia, Middle Dalmatia) is described, illustrated and compared with the related species Lovricia jalzici Pretner, 1979.Rad donosi opis i crtež visokospecijalizirane vrste troglobiontskog kornjaša Lovricia aenigmatica iz 51 m duboke jame na Biokovu (Hrvatska, središnja Dalmacija). Vrsta se uspoređuje s L. jalzici Pretner, 1979

Prilagodba usnih organa kod nekih podzemnih holevina (Cholevinae) (Coleoptera, Leiodidae)

Cholevinae are a group of beetles with many cave representatives that are mainly detritivorous or saprophagous. Some species show modifications of the mouthparts on account of their dietary niche, being adapted to a semi-aquatic way of life, or on account of the degree of adaptation to the life in caves. Differences are obvious also among the genera, and cave species that are at the same level of adaptation. The main modifications concern the shape and structure of the different parts, as well as their length and the disposal of hairs, bristles and setae. The adaptation to an aquatic dietary niche has modified the mandibles, which acquired a spoon-like form to bring water near the mouth, the lacinia taking on the role of stirring and the galea of filtering the organic particles with its fine and very dense hairs. The apparent uniformity of the subterranean environmental conditions and of the trophic resources, together with the scarcity of the latter, might mistakenly lead to the conclusion of a one-way evolution for the underground colonizers. The observed differences between the mouthparts of the studied species can be good material for taxonomists, who can include some of these features in their studies, often difficult due to the homogenous morphology of many inhabitants of the underground. As a contribution to the comparative study of the mouthparts at some representatives of cholevin beetles, we can also highlight the effect of adaptation to cave life on the mouthparts and the evidence of a divergent evolution in a relatively constant environment in terms of climate and food input.Holevine su skupina kornjaša s mnogo podzemnih predstavnika koji su pretežno detritivorni ili saprofagni. Neke vrste pokazuju modifikacije usnih organa zbog svoje prehrambene niše, prilagođavajući se poluakvatičkom načinu života, ili zbog stupnja adaptacije na život u špilji. Razlike su očite i među rodovima i špiljskim vrstama koje su na istom stupnju adaptacije. Glavne modifikacije tiču se oblika i strukture različitih dijelova, kao i njihove duljine, i rasporeda dlaka, čekinja i seta. Prilagodba na akvatičku prehrambenu nišu modificirala je čeljusti, koje su dobile oblik žlice kojom se voda prinosi ustima; lacinia preuzima ulogu miješanja, a galea filtriranja organskih čestica svojim finim i vrlo gustim dlačicama. Očita jednoličnost uvjeta u podzemnom okolišu, te izvora hrane, zajedno s njenom rijetkošću, mogu pogrešno upućivati na jednosmjernu evoluciju stanovnika podzemlja. Uočene razlike između usnih organa proučavanih vrsta mogu biti dobar materijal za taksonomiste koji neke od tih osobina mogu uključiti u svoj rad, obično težak zbog homogene morfologije mnogih stanovnika podzemlja. Kao doprinos komparativnoj studiji usnih organa nekih predstavnika holevina, na temelju usnih organa naglašavamo efekt prilagodbe na špiljski život te dokaz divergentne evolucije u relativno konstantnom okolišu, u smislu klime i dotoka hrane

Morfološka varijabilnost, rasprostranjenost i ugroženost ogulinske špiljske spužve Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984 (Demospongiae, Spongillidae)

The distribution and morphological variability of the troglobiotic freshwater sponge Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984 registered in Croatia as a threatened species in the IUCN category Endangered (EN) was investigated. The research area encompassed Velika and Mala Kapela Mountains as well as the upper catchment area of the Dobra and Mrežnica rivers on the NE side of Velika and Mala Kapela Mountains, mostly in the Ogulin–Plaški karst plateau. The species was registered in six localities, three previously known from the literature and three constituting new records: Mandelaja pit and the caves Crnačka špilja and Izvor špilja Gojak. For subspecies identification the morphology and dimensions of megascleres and gemmuloscleres of the collected samples were analyzed. Significant differences among sponge populations were indicated by one-way ANOVA (p < 0.001) in width and length of megascleres. The subspecies E. s. mollisparspanis Sket & Velikonja, 1984 was found only at its type locality, in the cave Rudnica špilja VI. The preliminary variability of other populations after discriminant function analysis of measured morphometric parameters such as the width and length of mega- and gemmulo-scleres indicates four groups, but it was not possible to separate them clearly in all cases. Subterranean sponges were not found in two localities known from the past, the Đula – Medvedica cave system and the cave Špilja u kamenolomu Tounj, both under great pressure of groundwater habitat changes because of water pollution, river direction changes and habitat destruction.Istraživana je rasprostranjenost i morfološka varijabilnost ogulinske špiljske spužve Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984, koja je prema kriterijima IUCN registrirana kao ugrožena vrsta. Područje istraživanja obuhvaća Veliku i Malu Kapelu te ogulinsko-plaščansku zavalu, odnosno gornje slivno područje rijeka Dobre i Zagorske Mrežnice na sjeveroistočnoj strani Male i Velike Kapele. Vrsta je zabilježena na šest lokaliteta, od kojih su tri nova: Mandelaja, Crnačka špilja i Izvor špilja Gojak. Za determinaciju podvrsta korištena su sljedeća morfološka obilježja: veličina i oblik gemosklera i megasklera. Značajne razlike između populacija pokazala je jednosmjerna analiza varijance širine i dužine megasklera. Podvrsta E. s. mollisparspanis je utvrđena samo na tipskom lokalitetu, u špilji Rudnica VI. Diskriminantna analiza mjerenih morfoloških parametara koji su uključivali dužinu i širinu mega- i gemosklera prikazala je odnose među populacijama svrstavajući ih u četiri grupe, ali ih nije potpuno razdvojila. Podzemne populacije spužvi nisu ponovno pronađene u špiljskom sustavu Đula-Medvedica i Špilji u kamenolomu Tounj. Ti su lokaliteti ugroženi zbog zagađenja vode, hidrotehničkih zahvata i devastacije uzrokovane radom kamenoloma