Antibiotic resistance control in Croatia

Gubitak djelotvornosti antibiotika ugrožava napredak u mnogim granama medicine. Europska Unija, stoga, traži od svih svojih zemalja članica da organiziraju praćenje rezistencije na antibiotike u klinički značajnih bakterija, praćenje potrošnje antibiotika u zemlji, edukaciju o racionalnoj potrošnji antibiotika djelatnika u zdravstvu i građana te da sve te aktivnosti koordinira jedno interdisciplinarno tijelo pri vladi (engl. intersectoral coordinating mechanism, ICM). U Hrvatskoj su aktivnosti praćenja rezistencije na antibiotike započele 1996. g. osnivanjem Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike pri Akademiji medicinskih znanosti Hrvatske. Hrvatska se uključila u europske projekte praćenja rezistencije i potrošnje antibiotika (European Antimicrobial Resistance Surveillance System, EARSS i European Surveillance of Antimicrobial Consumption, ESAC) od samih njihovih osnutaka, a 2006. g. osnovana je Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi RH kao hrvatski ICM. Hrvatska se ubraja u europske zemlje s visokom potrošnjom antibiotika i posljedično visokim stopama rezistencije na mnoge antibiotike.The loss of antibiotics jeopardizes the progress in many fields of medicine. Therefore the European Union expects every member country to organize the surveillance of antimicrobial resistance and antimicrobial consumption, education on rational antibiotic use for health professionals and citizens and to have a governmental Intersectoral coordinating mechanism (ICM) that will coordinate all the activities related to antibiotic resistance control. Antibiotic resistance surveillance in Croatia started with the foundation of the Croatian Committee for Antibiotic Resistance Surveillance at the Croatian Academy of Medical Sciences in 1996. Croatia readily joined the European Antimicrobial Resistance Surveillance System (EARSS) and the European Surveillance of Antimicrobial Consumption (ESAC) and in 2006 the Croatian ICM (Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike, ISKRA) was founded at the Croatian Ministry of Health and Social Welfare. Croatia belongs to a group of European countries with high antibiotic consumption and consequently high resistance rates for many antibiotics

Editorial

Antibiotici i rezistencija bakterijaAntibiotics and bacterial resistanc

ANTIBIOTIC RESISTANCE - THE LEADING MEDICAL PROBLEM AT THE BEGINNING OF THE 21ST CENTURY

SAŽETAK Otpornost bakterija na antibiotike ugrožava ne samo liječenje uobičajenih zaraznih bolesti, već i napredak u mnogim granama medicine. Mnogi invazivni dijagnostički i terapijski postupci razvili su se zahvaljujući mogućnosti profilakse i liječenja infektivnih komplikacija. Stoga se borba protiv otpornosti na antibiotike ubraja u prioritete Svjetske zdravstvene organizacije, te je jedan od zahtjeva Vijeća Europske Unije postavljen svim članicama Unije. Sposobnost prilagodbe bakterija okruženju, velika je. Među bakterijama razvili su se mnogobrojni različiti mehanizmi otpornosti, te nema ni jednog antibiotika na koji se otpornost nije razvila. U najveće kliničke probleme ubrajaju se otpornost pneumokoka na penicilin i makrolide, meticilinska i višestruka otpornost bakterije Staphylococcus aureus (MRSA), enterobakterije otporne na III. i IV. generaciju cefalosporina, karbapenem otporni Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumanii. Osnova kontrole razvoja i širenja otpornosti jest praćenje postotka otpornosti i potrošnje antibiotika u okruženju, edukacija o racionalnoj primjeni antibiotika kako liječnika tako i bolesnika, te kontrola širenja infekcija u izvanbolničkome (cijepljenje) i bolničkome (kontrola bolničkih infekcija) okruženju. Brza mikrobiološka dijagnostika koja omogućuje ispravno i pravodobno postavljanje dijagnoze, bitna je u racionalizaciji antimikrobne terapije. U Hrvatskoj, otpornost bakterija na antibiotike sustavno se prati od godine 1996., potrošnja antibiotika izražena u definiranim dnevnim dozama na tisuću stanovnika dnevno (DDD/TID) prati se od godine 2001., a godine 2006. pokrenuta je inicijativa vezana uz pisanje nacionalnih smjernica.Development of antibiotic resistance jeopardizes not only our ability to treat classical infectious diseases but it also threatens progress in many fields of medicine. Many invasive diagnostic and therapeutic procedures have developed due to our ability to prevent and treat infective complications with antibiotics. The World Health Organization has, therefore, stated the control of antibiotic resistance to be one of its priorities and the European Union Council has put a request to all the Member states to combat antibiotic resistance. The ability of bacteria to adapt to their environment is huge and many resistance mechanisms have evolved so that there is no antibiotic to which resistance has not emerged. The major clinical problems include: pneumococcal resistance to penicillin and macrolides, mehticillin and multiple resistance in Staphylococcus aureus (MRSA), enterobacteriaceae resistant to 3rd and 4th generation cephalosporins, carbapenem resistant Pseudomonas aeruginosa and Acinetobacter baumanii. Antibiotic resistance control should be based on local antibiotic resistance and antibiotic consumption surveillance, education of physicians and patients on rational antibiotic use and infection control in the community (vaccination) and hospital setting (nosocomial infection control). Rapid microbiological diagnostics contributes to the rational approach to antimicrobial use by enabling accurate and timely diagnosis. In Croatia national antibiotic resistance data are available since 1996, antibiotic consumption data expressed in defined daily doses per thousand inhabitants daily (DDD/TID) since 2001 and in 2006 development of national guidelines on antimicrobial therapy has been initiated

Antibiotic resistance – the leading medical problem at the beginning of the 21st century

Rezistencija bakterija na antibiotike ugrožava ne samo liječenje klasičnih zaraznih bolesti, već i napredak u mnogim granama medicine. Mnogi invazivni dijagnostički i terapijski postupci su se razvili zahvaljujući mogućnosti profilakse i liječenja infektivnih komplikacija. Borba protiv rezistencije na antibiotike se, stoga, ubraja u prioritete Svjetske zdravstvene organizacije, a predstavlja i jedan od zahtjeva Vijeća Europske Unije postavljen svim članicama Unije. Sposobnost bakterija prilagođavanju okolini je velik, te se među njima razvio velik broj različitih mehanizama rezistencije i ne postoji niti jedan antibiotik na koji se rezistencija nije razvila. Među najveće kliničke probleme se uključuju: rezistencija pneumokoka na penicilin i makrolide, meticilinska i multipla rezistencija u Staphylococcus aureus (MRSA), enterobakterije rezistentne na III. i IV. generaciju cefalosporina, karbapenem rezistentni Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumanii. Osnovu kontrole razvoja i širenja rezistencije čini praćenje stopa rezistencije i potrošnje antibiotika u vlastitoj sredini, edukacija o racionalnoj primjeni antibiotika kako liječnika tako i pacijenata te kontrola širenja infekcija u izvanbolničkoj (cijepljenje) i bolničkoj (kontrola bolničkih infekcija) sredini. Brza mikrobiološka dijagnostika, koja omogućuje ispravno i pravovremeno donošenje dijagnoze je bitna u racionalizaciji antimikrobne terapije. U Hrvatskoj se rezistencija bakterija na antibiotike sustavno prati od 1996.g., potrošnja antibiotika izražena u definiranim dnevnim dozama na tisuću stanovnika dnevno (DDD/TID) od 2001.g., a 2006.g. je pokrenuta inicijativa o pisanju nacionalnih smjernica.Development of antibiotic resistance jeopardizes not only our ability to treat classical infectious diseases but it also threatens progress in many fields of medicine. Many invasive diagnostic and therapeutic procedures have developed due to our ability to prevent and treat infective complications with antibiotics. The World Health Organization has, therefore, stated the control of antibiotic resistance to be one of its priorities and the European Union Council has put a request to all the Member states to combat antibiotic resistance. The ability of bacteria to adapt to their environment is huge and many resistance mechanisms have evolved so that there is no antibiotic to which resistance has not emerged. The major clinical problems include: pneumococcal resistance to penicillin and macrolides, mehticillin and multiple resistance in Staphylococcus aureus (MRSA), enterobacteriaceae resistant to 3rd and 4th generation cephalosporins, carbapenem resistant Pseudomonas aeruginosa and Acinetobacter baumanii. Antibiotic resistance control should be based on local antibiotic resistance and antibiotic consumption surveillance, education of physicians and patients on rational antibiotic use and infection control in the community (vaccination) and hospital setting (nosocomial infection control). Rapid microbiological diagnostics contributes to the rational approach to antimicrobial use by enabling accurate and timely diagnosis. In Croatia national antibiotic resistance data are available since 1996, antibiotic consumption data expressed in defined daily doses per thousand inhabitants daily (DDD/TID) since 2001 and in 2006 development of national guidelines on antimicrobial therapy has been initiated

Antibiotic Resistance of Causative Agents of Urogenital Infections

Odabir antibiotika za empirijsko liječenje urogenitalnih infekcija (UGI) nekada je bio jednostavan, no zbog velike i često iracionalne uporabe antibiotika danas se razvila značajna rezistencija među velikim brojem uropatogena. U Hrvatskoj je danas 50% E. coli i 30% P. mirabilis rezistentno na ampicilin, a udio sojeva E. coli, koji produciraju beta-laktamaze proširenog spektra (engl. “extended spectrum beta-lactamase”, ESBL) kreće se oko 2%. Ko-trimoksazol, zbog odlične eradikacije uzročnika iz urogenitalnog područja, dragocjen je lijek u liječenju infekcija mokraćnog sustava (IMS), no nažalost, diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, rezistencija E. coli na ko-trimoksazol iznosi više od 20% te je njegova uloga u empirijskoj terapiji IMS dovedena u pitanje. U Europi se bilježi stalni porast rezistencije E. coli na kinolone, što je uočljivo i u Hrvatskoj, gdje je rezistencija E. coli na kinolone dostigla 10%. Na mikoplazme, ureaplazme i klamidije dobru djelotvornost pokazuju tetraciklini, makrolidi i neki kinoloni. Rezistencija je u ovih patogena opisana, no još nije poprimila klinički značajne razmjere. Rezistencija gonokoka na penicilin i tetraciklin je visoka u nekim regijama svijeta, a u porastu je i rezistencija na kinolone. Prethodna uporaba antibiotika, prethodna hospitalizacija, uporaba kortikosteroida, dijabetes, kronična neurološka ili urološka bolest, boravak u domovima za stare i nemoćne, putovanje u regije s visokom incidencijom rezistentnih sojeva daljnji su rizični čimbenici za stjecanje infekcije multiplorezistentnim sojevima. Kako se većina UGI započinje liječiti empirijski, nužno je dobro poznavati sve rizične čimbenike te prevalenciju uzročnika i njihovu osjetljivost u lokalnoj sredini, ali i u drugim regijama svijeta. Sustavne informacije o stopama rezistencije mogu se dobiti preko European Antimicrobial Resistance Surveillance System (EARSS), a za Hrvatsku dodatno i preko Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike, pri Akademiji medicinskih znanosti Hrvatske, koji prikuplja podatke iz 30 centara u Hrvatskoj.The choice of an antibiotic to treat urogenital infections (UGI) used to be easy. However, antibiotic resistance of uropathogens has become an increasing problem because of antibiotic overuse. In Croatia, 50% of E. coli and 30% of P. mirabilis isolates are resistant to ampicillin, and the rate of extended spectrum beta-lactamase (“ESBL”) producing E. coli is approx. 2%. Due to an excellent rate of bacterial eradication from the urogenital tract, co-trimoxazole is a valuable therapeutic option in the treatment of urinary tract infections (UTI). However, the resistance rate of E. coli to this drug has exceeded 20% in many parts of the world, including Croatia, thus putting the co-trimoxazole role in the empiric therapy of UTI into question. In Europe, the resistance of E. coli to quinolones has been constantly increasing, and resistance rates in Croatia have reached 10%. Tetracyclines, macrolides and some quinolones have good activity against mycoplasma, ureaplasma and chlamydia. Resistance in these pathogens has been described, but has not yet reached clinical signifi cance. Resistance to penicillin and tetracycline in gonococci is high in some parts of the world, and resistance to quinolones is increasing. Recent use of antibiotics, recent hospitalization, use of corticosteroids, diabetes, chronic neurologic or urologic disease, residence in a home for elderly and disabled, and recent travel to the areas with known high resistance rates are all considered as predisposing factors for acquiring infection with a multiresistant organism. As the onset of treatment of most urogenital infections is empirical, risk factors along with prevalence and antibiotic sensitivity patterns of uropathogens, both on national and international level, should be well known. The most reliable and up-to-date antibiotic resistance data could be obtained from the European Antimicrobial Resistance Surveillance System (EARSS). For Croatia, they could be also obtained from the Croatian Committee for Antibiotic Resistance Surveillance of the Croatian Academy of Medical Sciences that collects data from 30 centers in Croatia

Dvadeset godina primjene azitromicina – osjetljivost najvažnijih uzročnika

Infekcije uzrokovane pneumokokima i beta-hemolitičkim streptokokom A (BHS-A) vrlo su česte infekcije pri kojima su makrolidi često dragocjen izbor liječenja. Osnovna dva načina na koja mikroorganizmi stječu otpornost na makrolide jesu promjene ciljnog mjesta posredovane erm-genima, što dovodi do rezistencije na sve makrolide, linkozamide i streptogramin B (MLSB-tip rezistencije) i aktivni efl uks, što je kodirano mef-genima i dovodi do rezistencije na 14 i 15-članske makrolide, ali ne i linkozamide i streptogramine (M-tip rezistencije). Stope rezistencije na makrolide različito su dobro dokumentirane u različitim regijama u svijetu. U SAD-u je rezistencija invazivnih pneumokoka na makrolide viša od 20%, a u Europi prosječno 16% s velikim oscilacijama među zemljama. U Hrvatskoj pneumokoki pokazuju MLSB-tip rezistencije, otpornost invazivnih sojeva kreće se oko 15%, a u dječjoj populaciji 34%. BHS-A u SAD-u pokazuje rezistenciju na makrolide < 10%, u južnim zemljama Europe > 20%, a u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću između 10% i 15%