Kraniometrija dobrog dupina (Tursiops truncatus) iz Jadranskoga mora.

The bottlenose dolphin (Tursiops truncatus) is a cetacean distributed worldwide with an external morphology that varies between different populations. An endangered population of bottlenose dolphins inhabits the Adriatic Sea and is legally protected. The skulls of 95 adult bottlenose dolphins (47 females and 43 males, 5 of unknown sex) were morphometrically analyzed. They originated from bottlenose dolphins stranded dead from 1990 to 2011 in the Croatian part of the Adriatic Sea. For each animal a total of up to 53 skull measurements and meristic characters were taken using slide calipers to the nearest 0.01 cm. Sexual dimorphism within the Adriatic population was analyzed while the average morphometric values of Adriatic specimens were compared with published values for the genus Tursiops from different geographical areas. Male Adriatic bottlenose dolphins were significantly larger in terms of 19 craniometric characteristics compared to females. The male skull is wider along the rostrum, at the level of the braincase and at the orbital region. Their braincase is higher and longer and their teeth are higher. Comparison of morphometrical values between Adriatic bottlenose dolphins and populations from other seas confirms geographical polymorphism within the species T. truncatus. Our study showed that the skull size follows Bergmann’s rule, with larger skulls found in colder waters, while smaller skulls are found in populations from temperate and tropical seas. Our results represent referent craniometrical values for the Adriatic bottlenose dolphin and should be used when implementing morphometry in population conservation.Dobri dupin (Tursiops truncatus) pripadnik je reda kitova (Cetacea) koji nastanjuje gotovo sva mora svijeta i čija se morfologija značajno razlikuje između populacija. Jedna ugrožena i zakonom zaštićena populacija dobrog dupina nastanjuje i Jadransko more. U ovom radu morfometrijski je obrađeno 95 lubanja odraslih dobrih dupina (47 ženki i 43 mužjaka, 5 nepoznatog spola) podrijetlom od dobrih dupina uginulih od 1990. do 2011. u hrvatskom dijelu Jadranskoga mora. Na svakoj lubanji izmjerene su 53 mjere pomoću pomične mjerke s preciznošću od 0,01 cm. Spolni dimorfizam analiziran je pomoću t-testa. Ujedno, morfometrijske vrijednosti jadranskih jedinki uspoređene su s objavljenim vrijednostima za rod Tursiops iz drugih zemljopisnih područja također koristeći t-test. Mužjaci dobrih dupina iz Jadranskog mora značajno su veći u 19 kraniometrijskih izmjera od ženki. Lubanja mužjaka šira je duž rostralnog dijela, u području lubanjske šupljine i u orbitalnom području. Lubanjska šupljina mužjaka je viša i duža, a i zubi su im viši. Usporedbom morfometrijskih vrijednosti jadranskih dobrih dupina s populacijama iz drugih mora potvrdili smo da postoji zemljopisni polimorfizam unutar vrste T. truncatus. Naše istraživanje pokazalo je da veličina lubanje slijedi Bergmannovo pravilo i da veće lubanje dolaze u dobrih dupina koji nastanjuju hladna mora, dok manje lubanje imaju jedinke iz toplih i tropskih mora. Naši rezultati predstavljaju referentne kraniometrijske vrijednosti za jadranskog dobrog dupina potrebne tijekom primjene morfometrije u zaštiti ove životinjske vrste

Uginuća kitova uzrokovana ribolovom i ingestijom morskog otpada u hrvatskom dijelu Jadranskoga mora tijekom razdoblja od 1990. do 2019

Various anthropogenic threats negatively influence the survival of cetaceans in all world seas. Thanks to a long- running marine mammal surveillance program, we are able to report the results of a detailed analysis of the influence of cetacean-fisheries interactions and marine litter ingestion on cetacean mortality in the Croatian part of the Adriatic Sea over the last three decades. The total number of dead cetaceans was 459, and included 334 bottlenose dolphins (Tursiops truncatus), 40 striped dolphins (Stenella coeruleoalba), ten Risso’s dolphins (Grampus griseus), six Cuvier’s beaked whales (Ziphius cavirostris) and four fin whales (Balaenoptera physalus). Three hundred of them were examined postmortally. Cetacean-fisheries interaction occurred frequently in the Adriatic Sea, being detected in 96 (20.9%) of the recorded cases. Bycatch was the most abundant cetacean-fisheries interaction, with 66 (14.4%) cases recorded. Good nutritional condition and evidence of recent feeding were the most common findings recorded in bycatch cases, followed by persistent froth in the airways, edematous lungs, bruises and an amputated fluke or tail. Cetacean-fisheries interactions other than bycatch affected 30 animals and included larynx strangulations, long- term tail entanglement and fishing gear in the stomach. Ingestion of marine litter that was not related to fisheries was recorded in four animals. This study reveals the considerable negative anthropogenic influence on cetaceans in the Adriatic Sea, especially the bottlenose dolphin that is considered to be the most numerous cetacean species therein, and demonstrates the need for the urgent development of a cetacean bycatch reduction program. Finally, it also shows the importance of sustaining national surveillance programs to gain scientifically based knowledge important for cetacean protection and prospects for their long-term survival.Različiti antropogeni čimbenici negativno utječu na preživljavanje kitova u svim svjetskim morima. U ovom istraživanju prikazujemo utjecaj ribolova i ingestiju morskog otpada na preživljavanje kitova u razdoblju od 1990. do 2019. u hrvatskom dijelu Jadranskoga mora. Analizirani podaci prikupljeni su dugogodišnjim praćenjem stanja morskih sisavaca u ovom području. Ukupan broj nalaza uginulih kitova jest 459 te uključuje 334 dobra dupina (Tursiops truncatus), 40 plavobijela dupina (Stenella coeruleoalba), deset glavatih dupina (Grampus griseus), šest krupnozubih dupina (Ziphius cavirostris) i četiri velika sjeverna kita (Balaenoptera physalus). Tristo jedinki postmortalno je pregledano. Interakcije kitova i ribolova učestale su u Jadranskome moru s obzirom na to da su utvrđene u 20,9 % uginulih kitova. Ukupan broj dupina stradalih kao slučajan ulov jest 66 (14,4 % svih nalaza). Osrednje gojno stanje i neprobavljeni/poluprobavljeni plijen u želucu najučestaliji su nalazi u dupina stradalih kao slučajan ulov. Od ostalih nalaza ističu se pjena u dišnim putevima, edematozna pluća, podljevi te odrezana repna peraja ili cijeli rep. Interakcije kitova i ribolova koje se ne smatraju slučajnim ulovom opisane su u 30 jedinki i uključuju strangulaciju grkljana, dugotrajan zapletaj repa i ribolovni alat u želucu. Ingestija morskog otpada utvrđena je u četiri jedinke. Ovo istraživanje potvrđuje negativan antropogeni utjecaj na kitove u Jadranskome moru, osobito na dobrog dupina, te upućuje na potrebu hitnog razvoja mjera za smanjenje broja dupina stradalih kao slučajan ulov. Ono također ističe važnost nacionalnih protokola za praćenje kitova kao izvora znanstvenih podataka potrebnih za predlaganje i provedbu mjera zaštite koje će povećati izglede za njihovo dugoročno preživljavanje

Upotreba kontrolne regije mitohondrijske DNA za identifikaciju vrsta i razlikovanje vuka i psa iz Hrvatske.

Dogs worldwide share a single genetic origin from Asian wolves. While dog and wolf lineages are difficult to separate in terms of nuclear genes, mitochondrial lineages are clearly distinguishable for the two species, offering a good opportunity to evaluate the differences between them. Species identification from DNA is an important tool for wolf conservation in Croatia, and wolf - dog differentiation is necessary for forensic cases, wildlife management and scientific research. The goal of this paper was to provide a data set on Croatian dog and wolf mitochondrial DNA control region sequences, and to research if these sequences can be used as a reference for species identification. We analyzed 281 base pair sequences of the mitochondrial DNA (mtDNA) control region of 20 mixed breed dog blood samples, 91 grey wolf muscle samples and two muscle samples of wolf-like animals. We identified 12 dog and 4 wolf mtDNA control region haplotypes. None of the haplotypes were shared, confirming that mtDNA control region haplotypes can be used to discriminate between Croatian wolves and dogs, and to confirm the maternal ancestry of putative hybrids. The sequences of the two wolf-like animals clearly grouped into a dog cluster.Psi diljem svijeta imaju jedinstveno genetsko podrijetlo od azijskih vukova. Dok je vukove i pse teško razlikovati na temelju jezgrenih gena, mitohondrijska DNA jasno se razlikuje što daje dobru mogućnost za istraživanje razlika između tih dviju vrsta. Identifikacija vrste na temelju DNA važan je alat za zaštitu vuka u Hrvatskoj, a razlikovanje između vuka i psa prijeko je potrebno u forenzičkim slučajevima, upravljanju divljim životinjama i u znanstvenim istraživanjima. Cilj ovoga rada bio je dobiti podatke o sekvencijama mitohodrijske DNA vuka i psa iz Hrvatske te istražiti da li se te sekvencije mogu upotrijebiti kao referencija za razlikovanje vrsta. Analizirali smo sekvenciju kontrolne regije mitohondrijske DNA dugu 281 parova baza izdvojenu iz 20 uzoraka krvi pasa mješanaca, 91 uzorka mišića sivoga vuka i dva uzorka mišića životinja sličnih vuku. Pronašli smo 12 psećih i 4 vučja haplotipa kontrolnoga područja. Nijedan od haplotipova nije bio zajednički psima i vukovima, potvrđujući da se kontrolno područje mitohondrijske DNA može rabiti za razlikovanje pasa i vukova, te za određivanje majčinskih predaka mogućih hibrida. Sekvencije dviju životinja sličnih vuku jasno su pripadale psima

Referentne hematološke i biohemijske vrednosti seruma kod posavskog i hrvatskog hladnokrvnog konja

In this study the hematological and biochemical parameters in the blood of indigenous Croatian working horse breeds were investigated. The Posavina and Croatian Coldblood horses are adapted to harsh environmental conditions and their blood parameters might differ from other horse breeds. The study was carried out on 100 mares and 12 stallions of ages from 2 to 19 years. Fifteen hematological and 19 biochemical parameters were analysed. Values of 22 parameters showed considerable overlapping with values obtained for other horse breeds, and substantial resemblance is evident with values reported for Pakistani working horses. Several reference values showed statistically significant effect of sex (Hb, ALB, CREA, TBIL and Ca where significantly higher in stallions; EOS, CK, ALP, UREA and Mg were significantly higher in mares). None of the parameters studied showed any differences associated with age. The adaptation of Posavina and Croatian Coldblood horses to the harsh environment of flooded pastures and the way of breeding might be reflected in their specific reference values. The obtained results enabled the establishment of hematological and biochemical reference values in the blood of Posavina and Croatian Coldblood horses that will in turn support clinical diagnosis and further research into horse physiology.U studiji je obavljeno ispitivanje hematoloških i biohemijskih parametara krvi kod radnih hrvatskih autohtonih rasa konja. Posavski i hrvatski hladnokrvnjak su dve rase konja koje su adaptirane na oštre uslove spoljašnje sredine pa se pretpostavlja da njihovi parametri krvi mogu da budu različiti u poređenju sa drugim rasama. Ispitivanje je obavljeno na 100 kobila i 12 pastuva starosti od 2 do 19 godina. Obavljena je analiza u odnosu na pedeset hematoloških i 19 biohemijskih parametara. Vrednosti koje su dobijene u odnosu na 22 parametra pokazale su značajna preklapanja u poređenju sa drugim rasama konja, pri čemu je ustanovljena značajna podudarnost sa vrednostima koje su karakteristične za pakistanskog radnog konja. Nekoliko referentnih vrednosti je pokazalo statistički značajnan utacaj pola (Hb, ALB, CREA, TBIL i Ca vrednosti su bile značajno veće kod pastuva; EOS, CK, ALP, UREA i Mg vrednosti su bile značajno veće kod kobila). Nijedan parametar koji je ispitivan nije pokazao bilo kakvu varijaciju u odnosu na starost životinja. Prilagođenost posavskog i hrvatskog hladnokrvnog konja na oštre i teške uslove spoljašnje sredine koji podrazumevaju ispašu na poplavljenim pašnjacima, kao i način uzgoja, može da ima posledice na specifične referentne vrednosti ispitivanih parametara. Dobijeni podaci omogućavaju defi nisanje hematoloških i biohemijskih referentnih vrednosti krvi posavske i hrvatske rase hladnokrvnih konja, a te vrednosti bi omogućavale kliničku dijagnostiku i buduća ispitivanja fi ziologije konja

Raznolikost lokusa DrB gena MHC klase ii u jelena običnoga (Cervus elaphus) iz gorskoga područja Hrvatske

Red deer (Cervus elaphus) are large indigenous mammals in Croatia. Even though Major Histocompatibility Complex (MHC) genes play a pivotal role in initiating immune response, there are no reports on their variability in red deer from Croatia. In this study, the variability of the DRB locus of MHC genes class II was analysed in 23 red deer from a mountain region of Croatia (Gorski Kotar). NGS sequencing revealed 23 unique DRB exon 2 sequences in 23 individuals, of which only six had been previously identified. The number of allelic variants per individual ranged from 1 to 6 (mean 3.09), with one individual having only one allele and one individual having all six allelic variants recognised. The most frequent allele, Ceel-DRB*HR01, was identified in 12 individuals (16.9%). The number of variable nucleotide sites was 84 (33.7%), and the number of variable amino acid positions in translated sequences was 44 (53%). The mean nucleotide evolutionary distance, based on the Jukes-Cantor model, with the gamma distribution shape parameter, was 16.5%, while the pairwise nucleotide distance ranged from 0.04% to 14.24%. The amino acid evolutionary distance, based on the Jones-Taylor-Thornton model, was 34.7%. Compared to the literature, it is clear that the mountain population of red deer from Croatia possesses considerable variability on the DRB locus, which is further confirmed by the notable nucleotide evolutionary distance.Jelen obični (Cervus elaphus) jest zavičajna vrsta divljači u Republici Hrvatskoj. Unatoč činjenici da glavni sustav tkivne podudarnosti ima vodeću ulogu u pokretanju imunosnog odgovora, nema dostupnih podataka o njegovoj varijabilnosti u jelena običnog na području Hrvatske. U ovom je radu istražena raznolikost lokusa DRB gena MHC klase II na uzorku od 23 jelena iz gorskoga staništa (Gorski kotar). Sekvenciranje nove generacije (NGS) potvrdilo je postojanje 23 jedinstvene sekvencije DRB egzona II, od kojih je prethodno identificirano svega 6. Broj alela kolebao je od 1 do 6 (prosjek 3,09) po životinji, dok je jedna jedinka imala svega 1 alel, a jedna svih šest alela. Najčešći alel, Ceel-DRB*HR01, utvrđen je u 21 jedinci (16,9 %). Broj varijabilnih nukleotidnih mjesta bio je 84 (33,7 %), a broj varijabilnih pozicija aminokiselina 44 (53 %). Prosječna evolucijska udaljenost nukleotida, temeljena na Jukes- Cantorovu modelu, s gama-distibucijskim parametrom, bila je 16,5 %, dok je nukleotidna udaljenost sekvencija (temeljena na baznim parovima) iznosila od 0,04 % do 14,24 %. Aminokiselinska evolucijska udaljenost, temeljena na Jones-Taylor-Thorntonovu modelu, iznosila je 34,7 %. Usporedbom s literaturom vidljivo je da gorska populacija jelena običnoga u Hrvatskoj posjeduje zadovoljavajuću raznolikost na lokusu DRB, što je nadalje potvrđeno primjetnom nukleotidnom evolucijskom udaljenošću

Razlikovanje sljedova Y kromosoma hrvatskih kanida - kratko priopćenje.

Detecting the hybridization between species is important for evolutionary studies of speciation processes, conservation biology and management, but we still lack a general empirical perspective of hybridization problems in canids. Hybridization may occur between many species of the canid family, sometimes threatening the survival of endangered species or populations. Mitochondrial DNA control region haplotypes can be used to discriminate between Croatian wolves, dogs and jackals, and the goal of our research was to identify species specific Y chromosome haplotypes that could be used in detection of paternal origin in possible hybrids. We analyzed three non-overlapping Y chromosome fragments of the grey wolf, golden jackal and dog in the total length of 1,898 base pairs. Two haplotypes were identifi ed, one shared among grey wolf and dog, and one specific golden jackal haplotype. We did not find polymorphic sites that could be used to distinguish the paternal line in wolf - dog hybrids, but six polymorphic sites were identified that can be used to discriminate golden jackal from grey wolf and domestic dog.Otkrivanje hibridizacije među vrstama važno je za evolucijska istraživanja procesa nastajanja vrsta, konzervacijsku biologiju i upravljanje populacijama, no još uvijek nemamo empirijske podatke o problemu hibridizacije kod porodice pasa. Hibridizacija se javlja među mnogim vrstama iz porodice pasa, što ponekad predstavlja opasnost opstanku ugroženih vrsta ili populacija. Na temelju haplotipova kontrolne regije mitohondrijske DNK mogu se razlikovati vukovi, psi i čagljevi iz Hrvatske, te je cilj našeg istraživanja bio utvrditi vrsno specifične haplotipove Y kromosoma koji se mogu koristiti u otkrivanju očinske linije kod mogućih hibrida. Istražili smo tri nepreklapajuća slijeda Y kromosoma vuka, psa i čaglja u dužini od 1898 parova baza. Utvrdili smo prisutnost dvaju haplotipova, jedan zajednički vuku i psu, te jedan haplotip specifičan za čaglja. Nismo pronašli polimorfna mjesta koja se mogu koristiti za istraživanje očinske linije kod hibrida vuka i psa, no pronašli smo šest polimorfnih mjesta pomoću kojih se mogu razlikovati čagljevi od vuka i psa