André Aciman, 27th Annual ODU Literary Festival

André Aciman teaches Comparative Literature at the City University Graduate Center (New York). He is the author of False Papers and the memoir Out of Egypt. Professor André Aciman is an expert in seventeenth-century French literature, the contemporary Arab world, modern literature, and philosophy. His book, Out of Egypt: A Memoir (1995), is an account of his Jewish-Turkish-Italian family\u27s life in Alexandria, and has been called a a classic memoir of modern Jewish life by The New York Times. Aciman received his Ph.D. from Harvard in 1988 and most recently taught at Bard College. He was a fellow at the New York Public Library\u27s Center for Scholars and Writers and edited a collection of essays based on a series of lectures he organized there, entitled Letters of Transit: Reflections of Exile, Identity, Language, and Loss (1999). His recent book, False Papers: Essays on Exile and Memory (2000), is a collection of his own essays that further explore themes of identity, home, and exile

Lavanda

Književno prevođenj

Lavanda

Književno prevođenj

André Aciman: Lavanda / s engleskog prevela Željka Gorički

Život počinje mirisom lavande. Moj otac stoji ispred ogledala. Upravo se otuširao i obrijao te se sprema obući odijelo. Gledam ga kako pričvršćuje čvor na kravati, spušta ovratnik košulje i zakopčava najgornji gumb. I onda kao i obično: lavanda.Znam odakle miris dolazi. Na ormariću leži savršeno oblikovana bočica. Jednog dana dok me muči grozna migrena i ležim na kauču u dnevnoj sobi, moja majka, pokušavajući smisliti kako da mi olakša bol, poseže za bočicom, otvara je i kapne par kapi na maramicu koju mi onda stavlja pod nos. Olakšanje je trenutno. Kaže mi da je mogu zadržati. Volim je držati u šaci s glavom lagano zabačenom unatrag, kao da me netko u tučnjavi opalio po nosu koji još krvari – ili kao što sam vidio druge da rade kad su bolesni ili shrvani tugom pa hodaju po kući povremeno udišući s maramice izvlačeći iz sebe zadnji atom snage u očajničkom pokušaju da ostanu na nogama. Volio sam tu maramicu, taj miris koji je dolazio iz njezinih nabora, volio sam je potajno nositi u školu i pod satom kradomice udisati njezin miris koji me vraćao roditeljima, našoj dnevnoj sobi, u svijet koji je bio toliko spokojan da bi samo udisanje tog mirisa oko mene stvorilo zaštitni oblak. Miris lavande značio je da sam zaštićen, sretan, voljen. Miris lavande nosio je sa sobom sretne misli – o životu, o onima koje volim, o meni. Miris lavande izbrisao bi svaku udaljenost i svi bismo bili na okupu u toploj i udobnoj sobi punoj jastuka, pokraj pucketave vatre, a zvuk kiše koji je dopirao izvana podsjećao bi nas kako smo ovdje sigurni. Miris lavande značio je da nas nitko ne može razdvojiti