The effect of exposure to lead on histopathological changes in the rat liver and kidney in relation to age

Promatrane su patohistološke promjene jetre i bubrega u odraslih ženki štakora i u njihove mladunčadi iz dvaju rasploda nakon oralne izloženosti olovu (acetat) u koncentraciji od 7500 ppm u vodi za piće. Izloženost je trajala do ukupno 20 tjedana. Reverzibilnost ovih promjena procjenjivana je u skupini tzv. oporavljenih ženki kojima je prekinuto izlaganje olovu 5 tjedana prije drugog parenja s neizloženim mužjacima. U skupini izloženih odraslih ženki, kao i u skupinama njihove mladunčadi iz prvog (kraća izloženost) i drugog potomstva (duža izloženost), nađene su istovjetne patohistološke promjene u parenhimnim organima. Tako su u obih opažene masna i/ili hidropska degeneracija u jetri i bubrezima, te hemosideroza jetre. U preparatima jetre izložene mladunčadi opažena su također brojna i krupna ekstramedularna krvotvorna žarišta. U bubrezima izloženih ženki viđene su i izraženije nespecifične kronične upalne promjene. U skupinama oporavljenih ženki, nakon prekida oralne izloženosti olovu, patohistološki nalazi upućivali su na reverzibilnost morfoloških promjena. U njihove „oporavljene“ mladunčadi viđeni su gotovo uredni nalazi. Može se zaključiti da je mladunčad štakora osjetljivija od svojih majki na štetno djelovanje olova budući da su u njih opažene patohistološke promjene jetre i bubrega bile istovjetne onima u odraslih ženki, premda su bili izloženi tijekom mnogo kraćeg perioda i samo maloj frakciji ukupnog unosa olova u organizam majke.Histopathological alterations in the liver and kidneys were examined in adult female rats and in their offspring form two matings after oral exposure to 7500 ppm lead (acetate) in drinking water. The length of exposure was up to 20 weeks. To estimate the reversibility of the effects in a number of exposed females lead administration was discontinued five weeks before their second breeding with unexposed males (the recovered group). In the group of exposed adult females histopathological changes in parenchymal organs were analogous to those seen in their pups from the first (shorter exposure), and second offspring (longer exposure to lead). Fatty and/or hydropic degenerative changes in the liver and kidneys and haemosiderosis of the liver were observed in both adult females and their young. In the liver of exposed pups the presence of numerous large foci of extramedullary erythropoiesis was also detected. In the kidneys of exposed adult females non-specific chronic inflammatory changes were seen. In the group of recovered females, after discontinuation of oral exposure to lead, histopathological findings indicated the reversibility of morphological changes. In their “recovered” pups the findings were also almost normal. It may be concluded that young rats are more susceptible to adverse action of lead than their mothers. The histopathological changes observed in their livers and kidneys were analogous to those seen in adult females, although they had been exposed to lead for a much shorter period and to only a small fraction of the total mother\u27s lead intake

Azbestna i feruginozna tjelešca

Asbestos body-like structures (“ferruginous bodies”) found in some of the smears prepared from lungs of 450 consecutive necropsies in Zagreb were studied with particular reference to the morphological features of the iron-staining reaction of ferruginous coating. From this study it appears that there are no differences in iron staining properties of the coating which would serve to distinguish between ferruginous bodies of asbestotic and those of nonasbestotic origin. The colour pictures of the unstained (native) and the corresponding stained ferruginous bodies are presented.Tvorbe nalik na azbestna tjelešca (»feruginozna tjelešca«) nađene u stanovitom broju razmaza priređenih iz rezova pluća kod 450 redom izvršenih obdukcija u Zagrebu, proučavali su autori s naročitim obzirom na morfološke karakteristike pozitivnih reakcija na željezo što ih daju feruginozne ovojnice. Prema tim proučavanjima čini se da nema razlika u reakcijama na željezo koje bi mogle poslužiti za diferenciranje feruginoznih tjelešaca azbestnog i feruginoznih tjelešaca ne-azbestnog porijekla. Prikazane su i mikrofotografije u boji i to neobojenih (nativnih) i odgovarajućih obojenih feruginoznih tjelešaca

Toksikološka istraživanja efluenata iz procesa uplinjavanja ugljena. Kronični pokus

The health effects of the gasifier ash (0.5, 1.0 and 5.0% added to the diet) from a Lurgi coal gasification plant in Yugoslavia were studied in a chronic experiment in rat\u27s. The exposure lasted 32 weeks. The growth .rate was dower only in animals exposed to the highest level of ash additive (5%). Determination of health effect parameters at the end of exposure i.e. of urinary protein excretion, hematological and hlstopathological examination revealed no morphological or functional impairment attributable to the treatment with ash. Therefore no health hazard of ash from coal gasification in conditions of environmental exposure is expected.Svrha ovog rada je bila ispitivanje mogućih učinaka šljake iz procesa rasplinjavanja ugljena na neke pokazatelje zdravstvenog stanja u štakora. Pokusne životinje su bile izložene šljaci putem hrane. Miješanjem samljevene šljake i standardne smjese za štakorsku hranu pripremljene su hrane koje su sadržavale 0,5, 1,0 i 5,0% šljake. Štakori obaju spolova, koji su na početku pokusa bili stari 6 tjedana, bili su izloženi šljaci tokom 32 tjedna. Za cijelo vrijeme trajanja pokusa životinje su svakodnevno promatrane radi praćenja mogućih promjena zdravstvenog stanja, a sedam puta tokom pokusa su svim životinjama izmjerene tjelesne težine. Na kraju pokusa određena je koncentracija proteina u mokraći, te standardna krvna slika. Sve životinje su nakon žrtvovanja u suvišku etera makroskopski pregledane, a u nekih je životinja učinjen i histološki pregled organa. Rezultati ovog kroničnog pokusa su pokazali da tretman šljakom nije utjecao na promatrane pokazatelje zdravstvenog stanja. Jedino je u životinja izloženih najvišoj koncentraciji šljake u hrani (5%) opaženo zaostajanje u rastu koje je bilo nešto izraženije u mužjaka. Na temelju rezultata prikazanih u ovom radu kao i naših ranijih istraživanja toksičnosti šljake i njezinih ekstrakata može se pretpostaviti da šljaka, iako sadržava niz toksičnih elemenata, neće predstavljati ozbiljnu opasnost za zdravlje kada se nađe u okolišu, čak ni u uvjetima kronične izloženosti viših organizama

Toksikološka istraživanja efluenata iz procesa uplinjavanja ugljena. Kronični pokus

The health effects of the gasifier ash (0.5, 1.0 and 5.0% added to the diet) from a Lurgi coal gasification plant in Yugoslavia were studied in a chronic experiment in rat\u27s. The exposure lasted 32 weeks. The growth .rate was dower only in animals exposed to the highest level of ash additive (5%). Determination of health effect parameters at the end of exposure i.e. of urinary protein excretion, hematological and hlstopathological examination revealed no morphological or functional impairment attributable to the treatment with ash. Therefore no health hazard of ash from coal gasification in conditions of environmental exposure is expected.Svrha ovog rada je bila ispitivanje mogućih učinaka šljake iz procesa rasplinjavanja ugljena na neke pokazatelje zdravstvenog stanja u štakora. Pokusne životinje su bile izložene šljaci putem hrane. Miješanjem samljevene šljake i standardne smjese za štakorsku hranu pripremljene su hrane koje su sadržavale 0,5, 1,0 i 5,0% šljake. Štakori obaju spolova, koji su na početku pokusa bili stari 6 tjedana, bili su izloženi šljaci tokom 32 tjedna. Za cijelo vrijeme trajanja pokusa životinje su svakodnevno promatrane radi praćenja mogućih promjena zdravstvenog stanja, a sedam puta tokom pokusa su svim životinjama izmjerene tjelesne težine. Na kraju pokusa određena je koncentracija proteina u mokraći, te standardna krvna slika. Sve životinje su nakon žrtvovanja u suvišku etera makroskopski pregledane, a u nekih je životinja učinjen i histološki pregled organa. Rezultati ovog kroničnog pokusa su pokazali da tretman šljakom nije utjecao na promatrane pokazatelje zdravstvenog stanja. Jedino je u životinja izloženih najvišoj koncentraciji šljake u hrani (5%) opaženo zaostajanje u rastu koje je bilo nešto izraženije u mužjaka. Na temelju rezultata prikazanih u ovom radu kao i naših ranijih istraživanja toksičnosti šljake i njezinih ekstrakata može se pretpostaviti da šljaka, iako sadržava niz toksičnih elemenata, neće predstavljati ozbiljnu opasnost za zdravlje kada se nađe u okolišu, čak ni u uvjetima kronične izloženosti viših organizama