Principles and development of yeast two-hybrid system

Međuproteinske interakcije igraju temeljnu ulogu u obnašanju različitih bioloških funkcija, pa je stoga njihova identifikacija i karakterizacija ključna za razumijevanje biologije stanice. Metoda dvostrukog kvaščevog hibrida domišljata je tehnika molekularne genetike koja omogućava jednostavnu detekciju velikog broja proteinskih interakcija in vivo. Ovaj rad daje osvrt na temeljne principe sustava dvostrukog kvaščevog hibrida, njegove prednosti i nedostatke, te neke od popularnih modifikacija i novih primjena ove metode.Protein-protein interactions play a major role in various biological mechanisms. Therefore, the identification and characterization of such interactions is the key to understanding cell biology. Yeast two-hybrid system is an inventive molecular genetic method which enables us to easily detect a great number of protein interactions in vivo. This paper offers an overview of basic principles of yeast two-hybrid system, its advantages and disadvantages, and some of the popular modifications and novel applications of the method

Sex differences in morphology and migration timing of Chiffchaff Phylloscopus collybita and Willow Warbler Phylloscopus trochilus in northern Poland

Zviždak (Phylloscopus collybita) i brezov zviždak (Phylloscopus trochilus) dvije su srodne vrste malih pjevica, čiji areal rasprostranjenosti obuhvaća većinu europskog kontinenta i dio Azije. Tijekom proljetne i jesenske selidbe sjevernoeuropske populacije obje vrste koriste dio selidbenog puta koji prati obalu Baltičkog mora. S obzirom da spolove ovih vrsta nije moguće razlikovati na temelju obojenosti njihova perja, spolno specifične selidbene strategije ovih populacija do sada nisu detaljno istraživane. U sklopu ovog istraživanja sakupljala sam uzorke krvi zviždaka i brezovih zviždaka za vrijeme njihove selidbe kroz sjevernu Poljsku, kako bih im genetički odredila spol. Dobivene podatke o spolu sam iskoristila za morfološke usporedbe muških i ženskih jedinki, te uspostavljanje kriterija za morfološko određivanje spola. Pomoću tako uspostavljenog kriterija sam zatim odredila spol jedinkama ulovljenim tijekom ranijih proljetnih sezona migracije. Analiza tempiranja selidbe pokazala je da mužjaci obje vrste stižu na područje gniježđenja prije ženki. Raspored selidbe zviždka podložniji je utjecaju temperature i zamjetno više varira iz godine u godinu nego raspored selidbe brezovog zviždka.Chiffchaff (Phylloscopus collybita) and Willow Warbler (Phylloscopus trochilus) are two sympatric bird species breeding across most of Europe and a part of Asia. During autumn and spring migration to Africa and southern parts of Europe, north-European populations of these species migrate along the coasts of the Baltic Sea. Both species are monomorphic in plumage, which impedes any research of potential sex differences in their migration behaviour. I collected and analysed blood samples of individuals of both species captured during their migration through the Baltic coast in northern Poland, to determine their sex genetically, by DNA from blood and feather samples. Based on the measurements of DNA-sexed individuals, I developed criteria for morphological sexing of each species. I applied these criteria to sex unsampled birds captured at the same ringing site during several migration seasons in the past, to identify sex differences in their migration timing and the effects of weather on migration. Differential migration in the form of protandry was revealed in both species. The timing of males' passage varied considerably from year to year in Chiffchaff, but less so in Willow Warbler, pointing to a more rigid migration schedule in the latter species. Additionally, temperature appears to influence migration timing and choice of stopover in Chiffchaffs

Principles and development of yeast two-hybrid system

Međuproteinske interakcije igraju temeljnu ulogu u obnašanju različitih bioloških funkcija, pa je stoga njihova identifikacija i karakterizacija ključna za razumijevanje biologije stanice. Metoda dvostrukog kvaščevog hibrida domišljata je tehnika molekularne genetike koja omogućava jednostavnu detekciju velikog broja proteinskih interakcija in vivo. Ovaj rad daje osvrt na temeljne principe sustava dvostrukog kvaščevog hibrida, njegove prednosti i nedostatke, te neke od popularnih modifikacija i novih primjena ove metode.Protein-protein interactions play a major role in various biological mechanisms. Therefore, the identification and characterization of such interactions is the key to understanding cell biology. Yeast two-hybrid system is an inventive molecular genetic method which enables us to easily detect a great number of protein interactions in vivo. This paper offers an overview of basic principles of yeast two-hybrid system, its advantages and disadvantages, and some of the popular modifications and novel applications of the method

Principles and development of yeast two-hybrid system

Međuproteinske interakcije igraju temeljnu ulogu u obnašanju različitih bioloških funkcija, pa je stoga njihova identifikacija i karakterizacija ključna za razumijevanje biologije stanice. Metoda dvostrukog kvaščevog hibrida domišljata je tehnika molekularne genetike koja omogućava jednostavnu detekciju velikog broja proteinskih interakcija in vivo. Ovaj rad daje osvrt na temeljne principe sustava dvostrukog kvaščevog hibrida, njegove prednosti i nedostatke, te neke od popularnih modifikacija i novih primjena ove metode.Protein-protein interactions play a major role in various biological mechanisms. Therefore, the identification and characterization of such interactions is the key to understanding cell biology. Yeast two-hybrid system is an inventive molecular genetic method which enables us to easily detect a great number of protein interactions in vivo. This paper offers an overview of basic principles of yeast two-hybrid system, its advantages and disadvantages, and some of the popular modifications and novel applications of the method

Urinary bladder neoplasia in cats – a histopathologic study

Tumori donjeg urinarnog trakta mačaka najčešće zahvaćaju mokraćni mjehur, a nastaju iz stanica koje čine stijenku mokraćnog mjehura, što uključuje stanice mukoze, submukoze, mišićnice i adventicije. S obzirom na oskudne literaturne podatke, osobito na našem području, provedeno je istraživanje sa svrhom određivanja pojavnosti tumora u hrvatskoj populaciji mačaka te određivanje pasminske, dobne i spolne raspodjele oboljelih mačaka. Iz arhive Zavoda izdvojeni su histološki preparati mačaka u kojih je dijagnosticiran tumor mokraćnog mjehura u razdoblju od 2009. do 2023. godine. Iz popratnog su dopisa izdvojeni podaci koji su uključivali pasminu, dob i spol životinje. U istraživanom je razdoblju na Zavodu za veterinarsku patologiju dijagnosticirano devet tumora mokraćnog mjehura u mačaka. Većina je mačaka bila domaće pasmine (55,6 %), ženskog spola (77,8 %) i prosječne dobi od 12,8 godina (raspon 8 – 18 godina, mod 18 godina, medijan 12 godina). Dijagnosticirani su tumori pretežito bili epitelnog podrijetla (66,7 %), a svi su dijagnosticirani tumori ovog tipa bili urotelni karcinomi. Manji dio tumora bio je mezenhimskog podrijetla (33,3 %): jedan limfom (11,1 %), jedan tumor okruglih stanica (11,1 %) i jedan miksosarkom (11,1 %). Svi su dijagnosticirani tumori pokazivali maligno biološko ponašanje (100 %). Ovo istraživanje donosi pregled tumora mokraćnog mjehura u populaciji mačaka u Republici Hrvatskoj, dajući uvid u dobnu, spolnu i pasminsku raspodjelu oboljelih mačaka, te učestalost i tipove tumora koji zahvaćaju ovog kućnog ljubimca. Pasminska i dobna raspodjela te učestalost i tipovi dijagnosticiranih tumora poklapaju se s podacima iz literature, što pokazuje da hrvatska populacija mačaka obolijeva od istih tumora kao i mačke u drugim regijama svijeta. Suprotno literaturnim podacima, gdje je navedeno da se mačkama muškog spola češće dijagnosticiraju tumori mokraćnog mjehura, u našem je istraživanju većina oboljelih mačaka bila ženskog spola. Usprkos malom broju slučajeva u istraživanju, dobiveni su rezultati vrijedna informacija koja pridonosi našem znanju u području veterinarske onkologije, a mogu biti korisni u dijagnostici i liječenju mačjih tumora.Tumors of the lower urinary tract in cats most often affect the urinary bladder, arising from the cells that make up the bladder wall, which includes cells of the mucosa, submucosa, muscularis, and adventitia. Considering the limited literature data, especially in our area, this study was conducted with the purpose of determining the prevalence of tumors in the Croatian cat population, with determination of the breed, age, and gender of the affected cats. Histological slides from cats diagnosed with urinary bladder tumors from 2009 to 2023 were taken from the Archives of the Department. From the accompanying letter, data on the breed, age, and sex of the animal was extracted. In the period in question, nine feline urinary bladder tumors were diagnosed at the Department of Veterinary Pathology. The majority of cats were domestic breeds (55.6%), female (77.8%), with an average age of 12.8 years (range 8-18 years, mode 18 years, median 12 years). The diagnosed tumors were predominantly of epithelial origin (66.7%), with all tumors from this group being urothelial carcinomas. A smaller number of diagnosed tumors were of mesenchymal origin (33.3%): one lymphoma (11.1%), one round cell tumor (11.1%) and one myxosarcoma (11.1%). All diagnosed tumors showed malignant biological behavior (100%). This study presents an overview of bladder tumors in the Croatian feline population, providing insight into the age, gender and breed distribution of affected cats, as well as the prevalence and types of tumors that affect this pet. The breed and age distribution, as well as the frequency and types of diagnosed tumors, coincide with the literature data indicating that the Croatian cat population suffers from the same tumors as cats in other regions of the world. Contrary to the literature data, where male cats were more often diagnosed with bladder tumors, in our study the majority of affected cats were female. Despite the small number of cases in this research, the results represent valuable information that contributes to our knowledge in the field of veterinary oncology, and can be useful in the diagnosis and treatment of feline tumors

Radioaktivnost tla u Hrvatskoj I. – prirodnopojavni lanci raspada

The assessment of environmental radioactivity much relies on radionuclide content in soil. This stems from the significant contribution of soil to both external and internal exposure to ionising radiation via direct emission of gamma radiation and soil-to-plant radionuclide transfer, respectively. This motivated us to carry out a systematic research on the radioactivity of soil in Croatia to obtain relevant data that can be used as a basis for understanding the related effects of geomorphological, biogeographical, and climatological properties of the environment. We collected samples of the surface layer of uncultivated soil (0–10 cm) at 138 sites from all over the country and measured them for radionuclide activity concentrations by means of high-resolution gamma-ray spectrometry. This resulted in radioactivity maps containing data on activity concentrations of representative radionuclides in the environment. In this paper, which is the first in our two-part presentation, we focus on the naturally occurring 232Th and 238U decay chains and their correlations with the diversity of Croatian regions. For both of the chains, activity concentrations were the highest in the Dinaric region, the lowest in the Pannonian region, and intermediate in the Adriatic region. Relatively high concentrations of 226Ra in the soil of the Dinaric region implied a possibility of an enhanced emanation of its progeny 222Rn into the air. Activity concentrations of 210Pb were additionally elevated in areas with dense vegetation, most probably due to an atmospheric deposition of airborne 210Pb onto the surface of plants and their eventual decomposition on the ground.U radioaktivnosti okoliša velika se pažnja posvećuje radionuklidima u tlu. Taj interes slijedi iz značajnih doprinosa tla I vanjske i unutarnje izloženosti ionizirajućem zračenju izravnom emisijom gama-zračenja i transferom radionuklida iz tla u biljke. To nas je motiviralo da provedemo sustavno istraživanje radioaktivnosti tla u Hrvatskoj kako bismo dobili relevantne podatke kao osnovu za razumijevanje pripadnih učinaka geomorfoloških, biogeografskih i klimatoloških svojstava okoliša. Prikupili smo uzorke površinskoga sloja (0–10 cm) nekultiviranoga tla s 138 lokacija diljem zemlje te smo mjerili koncentracije aktivnosti u njima koristeći se visokorezolucijskom gamaspektrometrijom. To je rezultiralo mapama radioaktivnosti hrvatskoga tla, koje sadržavaju podatke o koncentracijama aktivnosti reprezentativnih radionuklida u okolišu. U ovom radu, koji je prvi u našoj dvodijelnoj prezentaciji, fokusirali smo se na prirodnopojavne 232Th i 238U lance raspada i njihove korelacije s raznolikošću hrvatskih regija. Za oba su lanca koncentracije aktivnosti bile najviše u dinarskom području, najniže u panonskom području i srednje u jadranskom području. Posebice, relativno visoke koncentracije 226Ra u tlu dinarskoga područja impliciraju mogućnost povišene emanacije njegova potomka 222Rn u zrak. Koncentracije aktivnosti 210Pb bile su dodatno povišene u područjima s gustom vegetacijom, vrlo vjerojatno zbog atmosferske depozicije iz zraka na biljke te na njihovu konačnu dekompoziciju na tlu

Radioaktivnost tla u Hrvatskoj II.: 137Cs, 40K i brzina apsorbirane doze

We took samples of uncultivated soil from the surface layer (0–10 cm) at 138 sites from all over Croatia and measured their radionuclide activity concentrations with high-resolution gamma-ray spectrometry. This second part of our report brings the results on 40K and 137Cs to complement those on the 232Th and 238U decay chains addressed in the first part. Together they give the most complete picture of radioactivity of Croatian soil so far. Activity concentrations of 40K were the highest in the Pannonian region, and there was an opposite trend for 137Cs. We found that the concentrations of 137Cs tended to increase with altitude, annual precipitation, and vegetation density. The concentration ratio of 137Cs and K in soil, which indicates the potential for 137Cs entering food chains via uptake by plants, was the lowest in agriculturally important areas in the east of the Pannonian region. In addition, we used the obtained results on activity concentrations to calculate the related absorbed dose rate as a measure of external exposure to ionising radiation from soil. The sum of the absorbed dose rates for naturally occurring radionuclides and 137Cs showed that external exposure was generally the highest in the Dinaric region and Istrian Peninsula.Uzorkovali smo površinski sloj (0–10 cm) nekultiviranog tla na 138 mjesta diljem Hrvatske i mjerili koncentracije aktivnosti radionuklida u prikupljenim uzorcima visokorezolucijskom gamaspektrometrijom. U ovom radu, koji je drugi dio naše dvodijelne prezentacije, fokus je na 40K, 137Cs i brzini apsorbirane doze zbog prisutnosti radionuklida u tlu. Ti rezultati dopunjuju one vezane uz 232Th i 238U lance raspada, što vodi do dosad najcjelovitije slike radioaktivnosti tla u Hrvatskoj. Koncentracije aktivnosti 40K bile su najviše u hrvatskom panonskom području, a trend za 137Cs bio je suprotan. Našli smo da su koncentracije 137Cs pokazivale tendenciju porasta s nadmorskom visinom, količinom oborine i gustoćom vegetacije. Omjer koncentracija 137Cs i K u tlu, a koji predstavlja potencijal za ulaz 137Cs u hranidbene lance apsorpcijom putem biljaka, bio je najmanji na istoku panonskoga područja gdje se nalaze poljoprivredno važne površine. Rezultate za koncentracije aktivnosti iskoristili smo za izračun posljedične brzine apsorbirane doze kao mjere vanjske izloženosti ionizirajućem zračenju iz tla. Zbroj brzina apsorbirane doze za prirodnopojavne radionuklide i 137Cs pokazao je da je vanjska izloženost općenito bila najveća u dinarskom području i na istarskom poluotoku

Teacher partnership with parents and the local community

Roditelji i učitelji imaju trajan i najizravniji utjecaj na djetetov razvoj i učenje. Roditelji su prvi odgajatelji svoje djece i imaju, uz učitelje, ključnu ulogu na njihovom obrazovnom putu. Vrlo je važno ostvariti skladan odnos između učitelja i roditelja, radi pozitivnog ishoda, što kod učenika uključuje veća akademska i druga postignuća. Partnerstvo i suradnja najvažniji su načini komunikacije između roditelja i odgojno- obrazovnih ustanova. Suradnja počinje već samim upisom učenika u školu, a kasnije se ostvaruje kroz skupne i individualne oblike rada kao što su roditeljski sastanci, pedagoške radionice, individualni razgovori i drugo. Tek nakon što se ostvari suradnja prelazi se korak dalje ka partnerstvu. Kako bi se suradnja unaprijedila i razvila u partnerstvo potrebna je motiviranost i želja za radom koja se temelji na međusobnom uvažavanju i poštivanju. Prema definiciji, partnerstvo označava odnose među ljudima, u ovom slučaju to su roditelji i učitelji. Partnerstvo obitelji i škole podrazumijeva zajedničko ostvarivanje aktivnosti kojima se želi postići usklađeno djelovanje, stoga na njih ne možemo gledati individualno jer su potrebna oba sudionika kako bi krajnji ishod bio zadovoljen, a to je unaprijed definiran i razrađen cilj. Kako bi se školski sustav što bolje razvijao važno je uključiti i vanjske dionike u život škole. Udruživanjem učitelja, roditelja i lokalne zajednice dobro koje učenici mogu ostvariti gotovo je neograničeno. Kako je krajnji ishod pomoći svim mladima na njihovom obrazovnom i cjeloživotnom putu važno je da su učitelji, roditelji i lokalna zajednica u stalnoj komunikaciji te uvijek korak ispred u odnosu na vrijeme. Cilj ovog diplomskog rada je istaknuti razlike partnerstva i suradnje s roditeljima i lokalnom zajednicom te istražiti domaću i stranu literaturu o partnerstvu između učitelja, roditelja i lokalne zajednice te pronaći što više primjera dobre prakse u Republici Hrvatskoj.Parents and teachers have a long lasting and most direct influence on a child’s development and learning. Parents are the first educators of their children and have, along with teachers, a key role in their educational journey. It is very important to achieve a harmonious relationship between teachers and parents, for a positive outcome, which includes greater academic and other achievements in students. Partnership and cooperation are the most important ways of communication between parents and educational institutions. Cooperation begins with the enrollment of students in school and it is later realized through group and individual forms of work, such as parental meetings, pedagogical workshops, individual conversations and more. Only after the cooperation is achieved is the step forward towards partnership taken. In order to improve cooperation and develop into a partnership, motivation and a desire to work based on mutual respect and esteem are needed. By definition, partnership means relationships among people, in this case parents and teachers. The partnership of family and school implies the joint realization of activities that seek to achieve coordinated action, so we can not look at them individually because they need both participants to meet the end result, and this is a pre- defined and elaborated goal. In order for the school system to develop in the best possible way, it is important to include external stakeholders in the life of the school. By bringing together teachers, parents and the local community, the benefits that students can achieve are almost limitless. The end result is to help all young people on their educational and lifelong journey, so it is important that teachers, parents and the local community are in constant communication and always one step ahead of time. The aim of this thesis is to highlight the differences between partnership and cooperation with parents and the local community and to explore domestic and foreign literature on the partnership between teachers, parents and the local community and find as many possible examples of good practice in the Republic of Croatia

Kritične mineralne sirovine – europski i svjetski tokovi sirovina u službi ubrzanog tehnološkog razvoja

Suvremeni razvoj raznih grana proizvodne djelatnosti kao i napredak tehnologije zahtijevaju odgovarajuću opskrbu mineralnim sirovinama. Pojedine sirovine posebno su tražene u proizvodnji i razvoju novih proizvoda, a njihova ograničena opskrba ili čak prekid dobave mogu ozbiljno ugroziti proizvodnju i daljnji razvoj, ugroziti sigurnost radnih mjesta te poljuljati lokalno gospodarstvo. Stoga je zadovoljavajuća i pravovremena opskrba ključnim sirovinama nužan preduvjet svakodnevnog funkcioniranja suvremenih gospodarskih tokova, a time i bitna odrednica strateškog planiranja svake države. Nedovoljna dostatnost pojedine sirovine na tržištu može biti posljedica nedostatne domaće proizvodnje i ovisnosti o uvozu s udaljenih tržišta, ali i prekida opskrbe uslijed ekonomskih, prirodnih i geopolitičkih faktora. Ti čimbenici također utječu na čestu fluktuaciju cijena sirovine, koja se dalje odražava na planiranje proizvodnje, cijenu konačnog proizvoda, kao i na poremećaje u proizvodnji ako volatilnost cijena ugrožava zacrtane proizvodne i razvojne ciljeve, a svakako može utjecati i na smanjenje konkurentnosti pojedinih industrija na tržištu. Sirovine nužne za proizvodnju, a nedostatne na domaćem tržištu, podložne čestim promjenama u dostupnosti i cijeni te povećanog rizika u opskrbi, smatraju se kritičnim sirovinama (European Commission Communication, 2011). Često se kod ove problematike naizmjence koristi izraz „kritične sirovine“ i „kritične mineralne sirovine“, budući da mineralne sirovine svojom brojnošću i obujmom proizvodnje čine najveći dio kritičnih sirovina