Utjecaj COVID-19 epidemioloških mjera na rad Hrvatskog tercijalnog centra za kolorektalni karcinom

Background: In the past six months, Croatia faced a short lockdown and a slow return to most hospitals’ everyday activities. During the lockdown, our center, as a part of the University Hospital Centre specialized for solid cancer, was enabled to maintain most of the routine practices with the one-month colonoscopy exception. Aim: To determine the oscillation in the number of endoscopies and colorectal surgery for 13 months (six months pre and post COVID-19 lockdown). Materials and methods: From August 1st, 2019, until August 31st 2020, the hospital analytics determine the number of colonoscopies, screening colonoscopies, and surgeries. Results: During the given period number of detected and operated colorectal cancers was stable, except for April, when we mostly did not perform colonoscopies. Conclusion: We maintained a pre-COVID-19 pace in colorectal cancer treatment, colonoscopies, and colorectal surgery after epidemiological guidelines for colonoscopies and colorectal surgery were applied, owing to the relatively stable overall epidemiological situationU posljednjih šest mjeseci suočili smo se s kratkom obustavom rada i polaganim povratkom u normalne aktivnosti u većini bolnica u Hrvatskoj. Budući da smo jedina bolnica koja se bavi isključivo liječenjem solidnih novotvorina u Hrvatskoj koja djeluje unutar velikog sveučilišnog bolničkog centra, uspjeli smo održati većinu svojih rutinskih djelatnosti, osim jednomjesečnog obustavljanja kolonoskopija. Cilj: Odrediti oscilacije rada kroz broj endoskopija i zahvata kolorektalne kirurgije tijekom razdoblja od 13 mjeseci (šest mjeseci prije i nakon zaključavanja COVID-a). Materijali i metode: koristili smo podatke bolničke analitike za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. kolovoza 2020. za broj kolonoskopija, probirnih kolonoskopija (polipektomija i detektiranih karcinoma) te kolorektalnih operacija. Rezultati: Tijekom određenog razdoblja broj otkrivenih polipa te otkrivenih i operiranih karcinoma debelog crijeva bio je stabilan, osim u travnju kada uglavnom nismo radili kolonoskopije. Oscilacije kolonoskopija u sklopu nacionalnog programa vezane su uz cikluse poziva. Zaključak: Nakon usvajanja mjera predloženih u smjernicama za kolonoskopije i kolorektalnu kirurgiju i relativno stabilne ukupne epidemiološke situacije, zadržali smo kontinuitet u liječenju karcinoma debelog crijeva tijekom COVID epidemije

Potpuni patološki odgovor nakon neoadjuvantne kemoradioterapije lokalno uznapredovalog karcinoma rektuma

Background: The prognosis of rectal cancer has improved with neoadjuvant treatment for locally advanced disease. Twenty percent of patients respond to treatment with complete pathological regression, which is clinically estimated with magnetic resonance imaging. Aim: describe the properties of the pathological complete response group of patients at our institution Materials and methods: All selected patients received LCCRT at the University Hospital for Tumors Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, between January 2014 and December 2019 and were later surgically treated at the same facility. Results: We identified 23 patients with complete pathological responses, of which, despite surgery, seven progressed. We recorded a higher proportion of female patients in that group and younger age of onset. MRI preoperatively was not yet predictive of a complete pathological response. Conclusion: The proportion of patients with a complete pathological response is 16% in this cohort. All patients underwent surgery but did not receive consolidating therapy. About 30% progressed during the observed period.Uvod: Prognoza raka rektuma poboljšana je neoadjuvantnim liječenjem lokalno uznapredovale bolesti. Dvadeset posto pacijenata reagira na liječenje potpunom patološkom regresijom, što se klinički procjenjuje magnetskom rezonancijom(MR). Cilj: opisati svojstva skupine pacijenata s patološkim potpunim odgovorom u našoj ustanovi Materijali i metode: Svi odabrani pacijenti primili su LCCRT u KBC-u Sestre milosrdnice, Zagreb, između siječnja 2014. i prosinca 2019. te su kasnije kirurški liječeni u istoj ustanovi. Rezultati: Identificirali smo 23 pacijenta s potpunim patološkim odgovorom, od kojih je, unatoč operaciji, sedam imalo progresiju bolesti. U toj skupini bilježimo veći udio bolesnica i mlađu dob pri dijagnozi. Magnetska rezonanca prije operacije nije bila pouzdan pokazatelj potpunog patološkog odgovora. Zaključak: Udio pacijenata s potpunim patološkim odgovorom je 16% u ovoj kohorti. Svi pacijenti su operirani, ali nisu primili konsolidirajuću kemoterapiju. Oko 30% je imalo progresiju bolesti tijekom promatranog razdoblja

Stome

Ostomies are relatively frequent in emergent and elective abdominal surgery but often neglected and relegated to the junior or less experinced members of the operating team. In Croatia there are about 5000 patients with either ileostomy or colostomy. Patients do receive preoperative and postoperative counseling about living with a stoma. Most patients can be reassured and made more comfortable with the concept. It is important to stress the necessity of stoma formation: sometimes it is the only option after intestinal resection or in emergency setting surgery, protection from severe abdominal infection or improvement quality of life in most patients with disordered bowel function (colitis, incontinence). There are also patient groups dealing with the issue. However, concept and stygma of ostomies should be delt with in a more general fashion and the entire multidisciplinary team and people dealing with these patients on primary care level should be aware of it. Finally, development of concept of enterostomal therapist- specialist available to aid the patient well after the surgery is crucial. In this paper we discussed ostomy formation, possible complications and members of the team dealing with ostomies.Kreiranje stoma je relativno čest problem u hitnoj i elektivnoj abdominalnoj kirurgiji no često zanemaren i prepušten mlađim ili manje iskusnim članovima operativnog tima. U Hrvatskoj postoji oko 5000 bolesnika koji žive sa ileostomom ili kolostomom. Bolesnici se preoperativno i postoperativno savjetuju kako živjeti sa stomom. Većini bolesnika se može osigurati potrebna skrb odnosno olakšati svakodnevno funkcioniranje sa stomom i komplikacijama koje se mogu pojaviti vezano uz stomu. Važno je naglasiti da je stoma ponekad neophodna: kao jedina opcija nakon resekcije crijeva ili u stanjima hitnosti, kao zaštita zbog teških abdominalnih infekcija ili poboljšanje kvalitete života u nekim stanjima (crijevne upalne bolesti, inkontinencija). Postoje radne grupe bolesnika koji žive sa stomom. Međutim, koncept života sa stomom i stigma koju ona nosi bolesniku mora se olakšati bolesniku i putem multidisciplinarnog medicinskog tima uključujući i liječnike obiteljske medicine. Na koncu ključno je razvijati koncept enterostomalnog terapeuta-specijalista koji će pomoći bolesniku po završetku kirurškog liječenja i otpuštanja iz bolnice. U ovome članku nastojali smo objasniti kirurške principe formiranja stome, moguće komplikacije i tim koji bi trebao biti na raspolaganju bolesniku kojem je kreirana stoma