Different types of atrophy in the prostate with and without adenocarcinoma

OBJECTIVES: The purpose of this study was to evaluate, according to a classification proposed by a working group, the extent and type of atrophy lesions in radical prostatectomy specimens obtained from patients with prostatic carcinoma and benign prostatic hyperplasia (BPH), and to compare the prevalence and types of atrophy between two investigated groups. ----- METHODS: Histologic analysis of 1096 slides from 50 patients with carcinoma and 277 slides from 31 patients with BPH was performed to evaluate, according to the new prostatic atrophy classification, the number of foci and type of atrophic lesions. ----- RESULTS: Age, Gleason grade, and TNM showed no significant correlation with the number of proliferative atrophy (PA) and proliferative inflammatory atrophy (PIA) foci (p>0.05). PIA was significantly more frequent in prostates with carcinoma (1.63 vs 1.27 atrophic lesions per slide) (p<0.001), whereas PA displayed an increased frequency in BPH (2.28 vs 0.76 atrophic lesions per slide) (p<0.001). ----- CONCLUSIONS: We confirmed that PA and PIA are common findings in prostates with and without carcinoma, but the question of whether inflammation produces tissue damage and PA or whether some other insult induces the tissue damage and atrophy directly, with inflammation occurring secondarily, is still unresolved

Periacinar clefting and p63 immunostaining in prostatic intraepithelial neoplasia and prostatic carcinoma

The aim of the present study was to correlate the presence and extent of retraction clefting and the expression of p63 in neoplastic glands and glands with prostatic intraepithelial neoplasia (PIN) in needle core biopsies. We analyzed needle core biopsies from 28 patients with PIN and 41 patients with adenocarcinoma. Neoplastic glands and those with PIN were analyzed on high power field (400x) and classified in three groups according to the extent of clefting. Immunohistochemical staining was performed following Microwave Streptavidin ImmunoPeroxidase (MSIP) protocol on DAKO TechMate Horizon automated immunostainer. Periacinar retraction clefting was significantly more prominent in prostatic carcinoma compared to PIN (p<0.0001) and nonneoplastic glands (p<0.0001). There was no difference between normal glands and PIN regarding clefting (p=0.8064). p63 was positive around the whole circumference in 12 out of 28 cases with PIN, and discontinuously positive in remaining 16 PIN cases suggesting initial disruption of the basal cell layer. p63 immunostaining was also positive in all nonneoplastic glands, and negative in all carcinomas. We conclude that retraction clefting was associated with cancer and lack of basal cells, but not with PIN. The relationship between clefting and p63 immunostaining in prostatic cancer should be further analyzed

An investigation of herpes simplex virus promoter activity compatible with latency establishment reveals VP16-independent activation of immediate-early promoters in sensory neurones

Herpes simplex virus (HSV) type-1 establishes lifelong latency in sensory neurones and it is widely assumed that latency is the consequence of a failure to initiate virus immediate-early (IE) gene expression. However, using a Ore reporter mouse system in conjunction with Ore-expressing HSV-1 recombinants we have previously shown that activation of the IE ICPO promoter can precede latency establishment in at least 30 % of latently infected cells. During productive infection of non-neuronal cells, IE promoter activation is largely dependent on the transactivator VP16 a late structural component of the virion. Of significance, VP16 has recently been shown to exhibit altered regulation in neurones; where its de novo synthesis is necessary for IE gene expression during both lytic infection and reactivation from latency. In the current study, we utilized the Ore reporter mouse model system to characterize the full extent of viral promoter activity compatible with cell survival and latency establishment. In contrast to the high frequency activation of representative IE promoters prior to latency establishment, cell marking using a virus recombinant expressing Ore under VP16 promoter control was very inefficient. Furthermore, infection of neuronal cultures with VP16 mutants reveals a strong VP16 requirement for IE promoter activity in non-neuronal cells, but not sensory neurones. We conclude that only IE promoter activation can efficiently precede latency establishment and that this activation is likely to occur through a VP16-independent mechanism

Utjecaj programa dodatnih sati tjelesnog odgoja na tjelesni i motorički razvoj djece u dobi od 7 do 10 godina

Abstract The study aimed at finding out how the programme of sports classes, through which some schools in Slovenia offer an enhanced PE syllabus to pupils, influences the physical and motor development of 7- to 10-year-old children. A longitudinal four-year study including 328 pupils in the form of a pedagogical ex-periment was carried out. Data were collected through tests within the framework of a Sports-educational Chart. Differences in transformation effects were analysed by means of the analysis of covariance. It was found that the programme of sports classes does have a positive impact on the development of motor abilities, particularly given that the results regarding the individual motor abilities of children of that age have been falling in Slovenia over the last few decades. After disparities in the initial status were eliminated, statisti-cally significant differences were noted in the motor tasks obstacle course backwards, sit-ups in 30 seconds and 600-metre run. Boys were also significantly different in their body weight. The improvement of pupils from sports classes also points to the better quality of lessons consisting of a wider range of motor skills, a suitable organisation of work and greater exercising. The following recommendations are offered in response to these findings: more frequent co-operation between the PE teacher and the classroom teacher in PE lessons, the organisation of suitable programmes of additional training for teachers, who work with children from 7 to 10 regarding their developmental characteristics, flexible organisation of sports classes due to the changed demands of the school setting and the more systematic planning of lessons for sports classes.Sažetak Uvod Uz razrede s redovnom nastavom, škole u Sloveniji posljednjih petnaestak godina nude i program tzv. sportskih razreda, s naprednim i proširenim nastavnim planom i sadržajem tjelesnog odgoja koji najčešće uključuje dva dodatna sata tjedno za ba-vljenje izabranim aktivnostima u okruženju škole. Dodatne sate zajednički vode nastavnik tjelesnog odgoja i nastavnik razredne nastave. Uz to, program nudi i širi izbor sportskih sadržaja, kojima se učenik može baviti i izvan škole. Ovaj program doda-tne sportske nastave uveden je, nažalost, u manje od 7% osnovnih škola u Sloveniji (Jurak, Kovač, & Strel, 2004a). Za razliku od sportskih razreda srednjih škola, ovdje cilj nije usklađivanje školskog rada i sportskih treninga (Jurak, Kovač, Strel, & Starc, 2005), nego ponuda naprednog sadržaja tjelesnog odgoja djeci i roditeljima koji žele više sporta, kao i njihovo usmjeravanje zdravom načinu života (Kovač & Novak, 1998). Cilj istraživanja bio je utvrditi kako program dodatnih sati tjelesnog odgoja utječe na tjelesni i motorički razvoj djece u dobi od 7 do 10 godina. Metode Provedeno je longitudinalno istraživanje u vidu pedagoškog eksperimenta. U istraživanje je uključeno 328 učenika, koji su u 2000. g. započeli s prvom godinom svog školovanja (u dobi od 7 godina). U sljedeće tri godine (2001-2003) prošli su testiranja u svim mjerenim zadacima. Oblikovane su dvije skupine djece iz istih škola: eksperimentalna skupina, koja je uključivala djecu iz sportskih razreda (N=157; 81 dječak i 76 djevojčica) i kontrolna skupina, koja je uključivala djecu iz običnih razreda (N=171; 87 dječaka i 84 djevojčice). To je učinjeno da bi se minimizirao učinak uvjeta rada za tjelesni odgoj koje nude pojedine škole te utjecaj šireg društvenog okruženja na rezultate. Podaci su prikupljeni u okviru tzv. “Sportsko-obrazovnog kartona” (Športno vzgojni karton) (Strel et al., 1997), koji uključuje prikupljanje podataka na temelju kojih se kroz 19 godina pratio tjelesni i motorički razvoj djece i mladeži u Sloveniji (Strel et al., 2001, 2003, 2004). Korišteni su sljedeći testovi: tjelesna visina, tjelesna težina, kožni nabor nadlaktice, taping rukom, skok udalj s mjesta, poligon natraške, podizanje trupa, pretklon na klupi, izdržaj u visu zgibom, trčanje 60m i trčanje 600m. Također je izračunata vrijednost XT varijable koja predstavlja prosječnu vrijednost svih osam motoričkih zadataka, a usporediva je s cjelokupnom općom populacijom. Testovi su opisani u publikaciji “Sport educational chart”, Strela i suradnika (1997). T-test za zavisne uzorke koristio se za izračun razlika između pojedinih varijabli za individualne skupine mjerenih ispitanika. T-test za nezavisne uzroke se koristio za izračun razlika između pojedinih varijabli dviju skupina mjerenih ispitanika. Razlike u transformacijskim učincima između dviju skupina izračunate su analizom kovarijance. Rezultati Analiza razlika između pojedinih varijabli dviju skupina mjerenih ispitanika pokazuje da su u inici-jalnom testiranju (2000.g.) kod oba spola postojale značajne razlike samo u varijablama taping rukom (p=.003-.019), poligon natraške (p=.000-.008) i po-dizanje trupa (p=.000-.004). Kod dječaka, značajne su razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine također utvrđene za varijable tjelesna težina (p=.008), skok udalj s mjesta (p=.006), pretklon na klupi (p=.000) i izdržaj u visu zgibom (p=.005), a kod djevojčica za varijablu trčanje 600m (p=.010). Prosječna vrijednost motoričkih zadataka (XT) po-kazuje da je motorički status učenika sportskih razreda bio iznad (dječaci 53.114, djevojčice 54.533) slovenskog prosjeka (koji iznosi 50.0), dok je moto-rički status učenika običnih razreda bio ispod pro-sjeka (dječaci 47.717, djevojčice 49.695). Pri završnom testiranju značajne su razlike, za oba spola, u korist učenika sportskih razreda, utvrđene za varijable taping rukom (p=.013-.020), poligon natraške (p=.000), podizanje trupa (p=.002-.020) i trčanje 600m (p=.000). Kod dječaka, značajna je razlika također utvrđena u testovima pretklon na klupi (p=.020) i izdržaj u visu zgibom (p=.024). Razlika u vrijednosti XT se smanjila kao rezultat većih vrijednosti kod djece iz običnih razreda (dječaci 48.435, djevojčice 51.118; sportski razredi: dječaci 52.519 i djevojčice 54.893). Nakon eliminacije razlike inicijalnog stanja dviju skupina, značajne razlike između dviju skupina na α razini od .05 mogu se uočiti u sljedećim motoričkim varijablama: poligon natraške (p=.001-.047), podi-zanje trupa (p=.000-.048) i trčanje 600m (p=.000-.001). Dječaci su se značajno razlikovali i u tjele-snoj težini (p=.005). Rasprava i zaključci Inicijalne razlike u motoričkim sposobnostima ukazuju na to da se u sportske razrede upisuju djeca s boljim motoričkim statusom. Pretpostaviti je da roditelji djece iz sportskih razreda imaju po-zitivniji stav prema sportskom načinu života te da su dovoljno imućni da omoguće i financiraju takav način života. Veća tjelesna težina dječaka iz sportskih razreda može se objasniti njihovom većom biološkom zrelošću. Istodobno, veće razlike u tjelesnoj težini u usporedbi s tjelesnom masti ukazuju na veću količinu mišićnog tkiva. Kao što se očekivalo, na kraju četvrte godine školovanja djeca iz običnih kao i iz sportskih razreda imala su veće vrijednosti svih testiranih varijabli u odnosu na početne. Naime, karakteristika proučavanog perioda je pozitivan smjer razvoja svih motoričkih sposobnosti u oba spola, kao i veće vrijednosti sve tri mjerene antropometrijske mjere (Kondrič, 2000; Strel et al., 2001; 2003, 2004). Na temelju rezultata završnog testiranja mo-glo bi se pretpostaviti da je rad u običnim razredima bio učinkovitiji, no detaljnija analiza daje drukčiju sliku. Dječaci iz sportskih razreda su tijekom svih godina imali veću tjelesnu težinu od svojih vršnjaka u običnim razredima, no razlika se smanjivala s dobi. Na temelju smanjene razlike u kožnim naborima, može se pretpostaviti da je razlika u tjelesnoj težini manja zbog slabijeg porasta tjelesne masti kod dječaka iz sportskih razreda. Ovo je vrlo važan pokazatelj u svjetlu presječnih (cross-sectional) studija koje ukazuju na rastući postotak djece ove dobi koja su prekomjerne tjelesne težinom i pretila (Bös, 2003; Strel et al., 2001, 2004). Bolji napredak u koordinaciji pokreta cijelog tijela (test poligon natraške) učenika sportskih razreda ukazuje na bolju kvalitetu vođenja sati, širi opseg motoričkih vještina i odgovarajuću organizaciju rada, što je osiguralo pozitivne promjene u toj motoričkoj sposobnosti (Kovač & Štihec, 1988). Može se pretpostaviti da su učenici sportskih razreda primili drukčije motoričke podražaje, koje su nastavnici prenijeli drukčije, a to upućuje i na višu razinu sportskih vještina. Veći napredak u testovima podizanje trupa i trčanje 600m može se prvenstveno objasniti većim volumenom vježbanja u smislu više sati nastave tjelesnog odgoja u sportskim razredima. Ovi testovi prikazuju različite oblike izdržljivosti, koji se mogu znatno poboljšati planiranim i primjerenim vježbanjem. Očekivale su se veće razlike u rezultatima drugih motoričkih varijabli. Nakon analize karakteristika pojedinih dimenzija predstavljenih motoričkim varijablama, vidljivo je da napredak nije poglavito postignut u onim motoričkim sposobnostima koje su velikim dijelom genski zadane (brzina, eksplozivna snaga). U usporedbi s time, u sportskim je razredima napredak postignut ponajviše u onim motoričkim sposobnostima koje se mogu značajno poboljšati vježbom, a za koje je proučavana dobna skupina pokazala naročito negativne promjene u posljednjih nekoliko desetljeća (Bös, 2003; Strel et al., 2004: Rychtecky, 2004). Uz to, postalo je uobičajeno da se u školama sa sportskim razredima postiže viša razina nastave tjelesnog odgoja i u običnim razredima, kao rezultat pozitivnog transfera znanja među nastavnicima (Novak et al., 1990). Nadalje, slabije inicijalno stanje uvijek olakšava postizanje većeg napretka u odnosu na ispitanike s boljim (višim) inicijalnim stanjem. Ti bi čimbenici mogli objasniti manje razlike između učenika običnih i sportskih razreda. Kao odgovor na dobivene nalaze, preporuča se sljedeće: učestalija suradnja između nastavnika tjelesnog odgoja i nastavnika razredne nastave u nastavi tjelesnog odgoja, organizacija primjerenih programa dodatnog obrazovanja nastavnika o razvojnim karakteristikama djece u dobi od 7 do 10 godina, fleksibilna organizacija sportskih razreda zbog promijenjenih zahtjeva školskog rasporeda i sustavnije planiranje nastave za sportske razrede