Kliničke karakteristike i utjecaj antikoagulantnih lijekova na intrakranijalna krvarenja

Abstract

Cilj: Istražiti klinička, radiološka i laboratorijska obilježja, te razlike u njima kod bolesnika s intrakranijalnim krvarenjima koji su prethodno uzimali antikoagulantne i antitrombocitne lijekove, u odnosu na one koji nisu. Ispitanici i metode: Prikupili smo podatke bolesnika s intrakranijalnim krvarenjima (IKK) hospitaliziranih u OB Pula, u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 01. siječnja 2023. godine. Proveli smo analizu podataka koji su uključivali dob, spol, komorbiditete, vrstu IKK, simptome kod prijma, Glagow Coma Score pri prijmu i otpustu, laboratorijske nalaze, metode i ishod liječenja. Rezultati: Rezultati našeg istraživanja pokazuju kako su u retrogradnom, trogodišnjem praćenju bolesnika sa spontanim intrakranijalnim krvarenjima hospitalizirani odrasli bolesnici i jedno dijete. Jedna trećina bolesnika je prethodno uzimala anitkoagulantne i antitrombocitne lijekove. Odnos između broja muškaraca i žena u skupinama nije se značajno razlikovao. Prosječna dob iznosi 70 godina, dok su bolesnici koji nisu uzimali antikoagulantne i antitrobocitne lijekove bili mlađi. Jedna polovina uzorka imala je barem jedan komorbiditet, a tri četvrtine bolesnika (77,2%) bolovalo je od arterijske hipertenzije koja je najvažniji čimbenik rizika za nastanak IKK. Obje skupine bolesnika razvile su umjeren poremećaj svijesti, a intracerebralno krvarenje je bilo najčešći tip IKK. Samo jedna petina bolesnika podvrgnuta je kirurškom tretmanu. Čimbenici koji su bili povezani s antikoagulantnom terapijom su arterijska hipertenzija, atrijska fibrilacija, aneurizmatski SAH i subduralni hematom. Prosječan broj dana hospitalizacije iznosio je 13,72 dana, a smrtnost tijekom hospitalizacije 41,4%. Zaključak: Utvrđeno je da ne postoje klinički značajne razlike između bolesnika. Također, utvrđeno je kako su bolesnici koji su prethodno koristili antikoagulantne i antitrombocitne lijekove imali veću incidenciju subduralnih hematoma i izoliranog intraventrikularnog krvarenja u odnosu na kontrolnu skupinu bez terapije. Smrtnost kod bolesnika na antikoagulatnoj terapiji iznosila je 48,9%, dok je smrtnost kod nekoaguliranih bolesnika iznosila 37,1%, čime se naglašava važnost ranog prepoznavanja bolesnika na antikoagulantnoj terapiji