Diastasis recti abdominis after childbirth

Abstract

Dijastaza m. rectus abdominisa česta je pojava kod trudnica, karakterizirana odvajanjem lijevog i desnog ravnog trbušnog mišića, a predstavlja značajan izazov za žene nakon poroda te osobe različitih životnih dobi i razine kondicije. Etiologija dijastaze je multifaktorska, a među čimbenicima se ističe trudnoća, slabi trbušni mišići, neravnoteža između trbušnih i leđnih mišića te povećani intraabdominalni tlak. Klinički znakovi uključuju bol u donjem dijelu leđa, slabost u jezgri, disfunkciju dna zdjelice, lošu posturu i ispupčenje duž središnje linije trbuha, osobito pri naprezanju. Pravovremena dijagnoza ključna je za učinkovito liječenje, a tehnike kliničke procjene uključuju fizički pregled i ultrazvuk. Razumijevanje ozbiljnosti i povezanih funkcionalnih oštećenja omogućuje razvoj individualiziranih planova liječenja. Strategije liječenja zahtijevaju multidisciplinarni pristup koji integrira terapiju vježbanjem, posturalnu korekciju i modifikaciju načina života. Temeljne vježbe usmjerene su na jačanje poprečnih trbušnih mišića i mišića dna zdjelice uz pravilno disanje i poravnanje kralježnice. Pomoćni modaliteti poput steznika mogu pružiti vanjsku potporu za optimalno zacjeljivanje. Povećanjem svijesti o dijastazi među zdravstvenim djelatnicima i pogođenim pojedincima, rad ističe i važnost prevencije, proaktivno upravljanje i poboljšane ishode za oboljele. Kroz zajedničke napore i intervencije temeljene na dokazima, pojedinci s dijastazom mogu postići poboljšano funkcionalno blagostanje i kvalitetu života. Ovaj rad pruža sveobuhvatan pregled dijastaze, uključujući anatomiju, etiologiju, dijagnostiku, prevenciju, rehabilitaciju i intervenciju.Diastasis recti, a common occurrence in pregnant women, is characterized by the separation of the left and right rectus abdominis muscles and presents a significant challenge for postpartum women and individuals of all ages and fitness levels. The etiology of diastasis recti is multifactorial, and factors include pregnancy, weak abdominal muscles, imbalances between abdominal and back muscles, and increased intra-abdominal pressure being prominent. Clinical signs include low back pain, core weakness, pelvic floor dysfunction, poor posture, and a bulge along the midline of the abdomen, particularly during exertion. Timely diagnosis is essential for effective treatment, and clinical assessment techniques include physical examination and ultrasound. Understanding the severity and associated functional impairments allows for the development of individualized treatment plans. Treatment strategies require a multidisciplinary approach that integrates exercise therapy, postural correction, and lifestyle modification. Essential exercises focus on strengthening the transverse abdominal and pelvic floor muscles while maintaining proper breathing and spinal alignment. Assistive modalities such as bracing can provide external support for optimal healing. By increasing awareness of diastasis among healthcare professionals and affected individua ls, the paper also highlights the importance of prevention, proactive management, and improved outcomes for patients. Through collaborative efforts and evidence-based interventions, individuals with diastasis can achieve improved functional well-being and quality of life. This paper provides a comprehensive review of diastasis, including anatomy, etiology, diagnosis, prevention, rehabilitation, and intervention