An Analysis of the Use of Terminological Determinants “Art of Islam”

Abstract

Ovaj članak je nastavak prethodno objavljenog rada i odnosi se na osebujnu fenomenološku analizu strukture/oblika i produkcije modaliteta minijatura/iluminacija/slikovnih prikaza, odnosno produktivno-reflektivne orijentacije homo islamicusa s odvojenom analizom njegovog profano-estetiziranog diskursa djelanja/uređenja/dizajna. Posebna pažnja posvećuje se paradigmi redukcije, odnosno mogućoj transformaciji kognitivne i produktivno-reflektivne orijentacije ostvarene denaturalizacijom/stilizacijom, kao i analizi statusa paradigmatskog i predefniranog položaja homo islamicusa u profano-kognitivnoj i prepoznatljivo-sakralnoj produkciji. Karakterizacija njegovog djela i ispunjenja religioznog života uestetiziranom diskursu qadar/ṣināʿata – također je korištena za raspravu o neprimjerenom okcidentalnom akademskom pristupu/razumijevanju, nametnutom neprikladnom potrebom da se bilo koji oblik kreativnog djelovanja svede na zajedničke zapadne imenitelje/nazivlje. Supstanca pojave kreativne akcije teoretski se razrađuje pomoću kognitivnog diskursa qadar/ṣināʿata, zajedno s aktivirajućom figuralnošću na ideji zatvorenog koncepta kolaborativno-kognitivne prakse. Širenje teorijskog diskursa omogućilo je prisutnost novog pogleda na religijsko-estetsku filozofiju i definirajuće nazivlje, poštujući specifičnosti koje proizlaze iz osnovnih tradicionalnih interpretacija islamskih oblika estetiziranog određenja. Namjera ove kratke analize je pokrenuti raspravu o problematici teorijskog i povijesnog, onog drugog dijela „historije umjetnosti“ i „umjetničke produkcije“ u kritičnom okviru kako okcidentalnih tako i islamskih stavova/gledišta. Istovremeno, to će pridonijeti mogućem temeljnom diskursu za definiranje izraza islamsko kreativno djelanje homo islamicusa kao znanstvenom polju unutar šire discipline koja se deklarira/titulira kao „historija umjetnosti“.This article follows from the previously published paper and pertains to a distinctive phenomenological analysis of the structure/form and the production of the modality of miniature/illumination/pictorial representation, namely the productive-reflective orientation of homo islamicus with a separate analysis of his profanely-aestheticized discourse of action/arrangement/design. A particular attention is paid to the paradigm of reduction, i.e. to a possible transformation of the cognitive and productive-reflective orientation by means of denaturalization/ stylization, as well as to the analysis of the status of homo islamicus's paradigmatic and predefined position within both the profane-cognitive and recognitive-sacral production. The characterization of his work and his fulfillment of religious life within the aesteticized discourse of qadar/ṣināʿat was also used to discuss the opposition to the occidental academic approach/understanding, imposed by the inappropriate need to reduce any form of creative action to common Western denominators. Substance of the emergence of creative action is theoretically elaborated by means of the cognitive discourse of qadar/ṣināʿat, together with activating figurality on the idea of the closed concept of the collaborative-cognitive practice. The expansion of theoretical discourse allowed the presence of a new view on the religious-aesthetic philosophy and associated terms, respecting the specifics deriving from the basic traditional interpretations of the Islamic forms of aestheticized orientation. This brief analysis is intended to initiate a discussion on the issues of theoretical and historical other part of the „history of arts“ and „artistic production“ in the critical framework of both occidental and Islamic attitudes/views. This brief analysis is intended to initiate a discussion on the issues of theoretical and historical other part of the „history of arts“ and „artistic production“ in the critical framework of both occidental and Islamic attitudes/views. At the same time, it will contribute to a possible fundamental discourse for defining the expression homo islamicus's Islamic creative action' as an academic field within a broader discipline entitled as the „history of arts“