Praćenje traga tipičnih proizvoda: mogućnosti i poteškoće pronalaženja specifičnosti tipičnih proizvoda

Abstract

The traceability of typical products should help to promote their specific characteristics. Up to now, standard-setting work at the international level has been concerned with only a very general definition of traceability. Traceability of typical products, regardless of the methods used to implement it, requires a means of identifying animals and animal products, farms and production sites and recording the required information, and must take into account the characteristics to be traced. As an adjunct to existing tracing methods, DNA analysis can help to confirm documentary traceability but is not in itself sufficient to ensure full traceability. There must also be analytical methods to verify the type of feed used in a typical production system. Traceability of typical products firstly requires a precise organisational analysis of the breeding and the way the products are produced, so as to determine how traceability can best be achieved without being too complicated to put in practice or too reliant on the registered information. Traceability will be much easier to achieve if the animals from which the typical products are derived are not mixed with other animals, if there are not too many movements to be taken into account, if the processing of the products takes place in the same establishment and if there is a clear separation from any other products being processed in the same establishment. Proper implementation of traceability requires concerted action by all stakeholders, the acceptance of certification by an external body and official checks.Praćenje traga tipičnih proizvoda trebalo bi pomoći u promicanju njihovih specifičnih značajka. Do sada se rad na određivanju stan¬darda na međunarodnoj razini odnosio na vrlo općenitu definiciju praćenja traga. Za praćenje traga tipičnih proizvoda, bez obzira na upotrijebljene metode, potrebno je sredstvo identificiranja životinja i životinjskih proizvoda, farma i mjesta proizvodnje te bilježenje tražene informacije, te valja uzeti u obzir značajke koje se traže. Kao dodatak postojećim metodama praćenja, DNK analiza može pomoći potvrditi dokumentirano praćenje traga ali ona sama nije dovoljna osigurati potpuno praćenje. Potrebne su, također, analitičke metode za provjeru tipa korištene hrane u tipičnom sustavu proizvodnje. Praćenje tipičnih proizvoda najprije zahtijeva preciznu organizacijsku analizu uzgoja i načina proizvodnje da bi se odredilo kako se praćenje može najbolje postići a da ne bude previše komplicirano u praksi ili pre¬više ovisno o uknjiženim informacijama. Praćenje traga može se mnogo lakše postići ako se životinje od kojih potječu tipični proizvodi ne miješaju s drugim životinjama, ako nije potrebno previše pomicanja, ako se prerada proizvoda odvija u istoj ustanovi i ako postoji jasna odvojenost od bilo kojeg drugog proizvoda koji se prerađuje u istoj ustanovi. Ispravno praćenje traga traži usklađen rad svih sudionika, prihvaćanje potvrde vanjskog tijela i službene kontrole