Rhetorical analysis and comparison between Turkish presidents Kemal Ataturk and Recep Tayyip Erdogan

Abstract

Ovaj rad sadrži retoričku analizu i usporedbu govora turskih predsjednika Mustafe Kemala Atatürka i Recepa Tayyipa Erdoğana. Prvi dio rada predstavlja teorijski okvir rada koji je objasnio najvažnije odrednice retorike u politici: argumentaciju u političkim govorima, metode uvjeravanja (etos, patos i logos), vrste tvrdnji i očitosti te specifičnosti turske politike koja se zasniva na principima kemalizma. Detaljnije je objašnjena važnost izgradnje govornikovog karaktera, zatim kako se postiže logičnost u argumentaciji te utjecaj emocija na persuazivnost u govoru. Praktični dio rada deskriptivnom je metodom prikazao analizu i usporedbu korpusa koji se sastoji od triju Atatürkovih i triju Erdoğanovih govora. Od svakog političara obrađena su dva epideiktička i jedan politički govor. U govorima su se analizirale tema i struktura govora, tvrdnje i potpore tvrdnjama, argumentacijske pogreške i stilske figure. Rezultati analize pokazali su kako govornici najviše uvjeravaju vlastitim autoritetom (etosom) i emocijama (patosom), a u oblikovanju političkih tvrdnji zadržavaju se u području preliminarne argumentacije ili im nedostaje oblikovanje specifičnog prijedloga. Česte pogreške zamijećene u govorima su: ad hominem, ad populum, ad metum, ad misericordiam i zanemarivanje alternativa. U govoru su česti metaforički izrazi, epiteti, personifikacije, hiperbole, aluzije, simboli i ponavljanja.This thesis contains an rhetorical analysis and comparison of speeches of Turkish Presidents Mustafa Kemal Atatürk and Recep Tayyip Erdoğan. The first part presents a theoretical framework of analysis, outlining the most important determinants of rhetoric in politics, argumentation in political speeches and methods of persuasion (ethos, pathos and logos), types of claims and supports and specificity of Turkish politics, which is based on the principles of Kemalism. The importance of building the speaker's character, ways of achieving logic in argumentation, and the influence of emotions on persuasiveness in speech are explained in more detail. Practical part of the thesis was presented in a descriptive method of analyzing and comparing the corpus, which consisted of three Atatürk's speeches and three Erdoğan's speeches. Two epideictic and one political speech were addresed by each politician. The speeches analyzed the topic and structure of speech, claims and supports, argumentation fallacies and stylistic figures. The results of the analysis showed that speakers were most persuasive by using their own authority (ethos) and emotions (pathos) while retaining political claims in the area of preliminary argumentation or lacking a specific proposal. Common argumentation fallacies noticed in speeches are: ad hominem, ad populum, ad metum, ad misericordiam and neglect of alternatives. In speech, metaphorical expressions, epithets, personifications, hyperbolas, allusions, symbols and repetitions are commonly used