Zora Drežančić

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Centar za rehabilitaciju sluha i govora — Zagreb Zora Drcžančić RITMIČKE FORME K A O P E D A G O Š K I P O S T U P C I U REHABILITACIJI S L U H A I GOVORA U pr i jašn jem klasičnom odgoju djece oštećena sluha, r i tam kao i r i tmičke vježbe mnogo su se koristile, polazeći od činjenice da su i te osobe osjetl j ive na r i tam i da ga t reba oživjeti i razradit i da bi odgoj takve djece bio cjelovitiji. Svako novorođenče, pa i gluho, donosi sa sobom potrebne dispozicije za r i t a m i intonaciju, kao i mehanizam za s tvaranje glasova. Te se dispozicije ne razvi-ja ju . jer ta djeca nisu u mogućnosti da p r imaju audit ivne stimuluse, te ne dolazi dc imi t i ranja ni vlastitih ni ludih glasova. Zbog toga se nasli jeđene dispozicije ne p re tva ra ju u n a k l o n o s t i koje bi osigurale razvi jan je s p o s o b n o s t i da s t ruk tu r i r a ju ar t ikul i rani govor jer se govor ne nasl jeđuje, g o v o r se posti-že dugot ra jnom audit ivnom i socijalnom stimulacijom okoline. Iako se r i tam mnogo koristio u odgoju djece oštećena sluha, bit će potrebno da iznesemo naša zapažanja o ulozi r i tma u verbotonalnoj rehabilitaciji gluhih, gd je je glavni cilj rehabil i tacije r a z v i j a n j e s l u h a i g o v o r a . Ritmičke fo rme kao pedagoški postupci nalaze opravdano mjesto u verbo-tonalnom sistemu, jer sav r i tam i sve r i tmičke oblike koje da jemo u rehabili-taciji po verbotonalnom sistemu bezuslovno vezujemo uz cilj rehabilitacije. Da bismo dje te tu oštećena sluha pomogli u s t ruk tu r i r an ju govora, potrebno je uči-niti ga receptivnim na razne govorne elemente, pa tako i na sam glas. Potrebno-je dati o s n o v n e komponente govora, kao početne elemente rehabil i tacije na koj ima t reba izgraditi čitav govor, a te osnovne komponente govora su s t ruk-turalni faktor i r i t m a i i n t o n a c i j e . Te osnovne komponente u k r a j n j o j rehabili taciji t r eba ju osigurati što pr irodnij i i što normalni j i govorni izraz. Lijep normalan govor očituje se ako u sebi uk l juču je vrednote govornog je-zika, a to su intonacija, intenzitet, rečenični tempo i pauza kao akustičke vred-note, zatim gest — mimika i s tvarni kontekst kao vizuelne vrednote. Akustičke vrednote direktni su odrazi realizacije k re t an j a i zvuka i nalaze se u cjelini ili djelomično pri os tvarenju svake riječi. Dijete oštećena sluha art ikulacijski , ritmički, dinamički i melodijski je izo-bličeno. Znači da je nužno u d je te tu oštećena sluha stvoriti r i t am i melodiju kako bi ono moglo slijediti audit ivne st imulacije koje mu da jemo s ciljem da s t ruk tur i ra što r i tmičnij i i što melodičniji govor. Poznat je zakon u psihologiji da možemo primit i onaj st imulus koji potencijalno postoji i u mozgu. Dispozi-cije su anatomsko-fiziološke osobitosti nervnog sistema. Dijete oštećena sluha 73 Z. Drežančić ima potencijalno i r i tamske i melodijske dispozicije te ga je potrebno samo dovesti do toga da pr ima audit ivne stimulacije. Za nas rehabil i tatore koji radimo s predškolskom djecom oštećena sluha, d je -com koja nikada nisu čula ni govorila, a t reba da s teknu slušne i lingvističke slike, nameće se p i tanje : da li osim uha postoji i neki drugi put kao posrednik kod s tvaran ja »akustičkih slika« u mozgu. Koji je to put? Koji su elementi opt imalni u početnoj stimulaciji , te koja su područja, odnosno koje f rekvenci je najpodesni je za početnu st imulaciju? Čovjek normalna sluha čuje od 16 Hz dalje zračnim putem, a djeca ošte-ćena sluha osjećaju r i tam. Naše tijelo različito reagira na razne frekvenci je . Osnovne su vibracije ti jela od 8 do 15 vibraci ja u sekundi. R i t a m i i n t o -n a c i j a prenose se preko niskih i vrlo niskih f rekvenci ja . Ri tam i intonacija, sa svoje strane, real iziraju se u diskontinuitetu f rekvenci ja , vremena i intenzi-teta. Ono što se oko nas zbiva kao k re tan je čak i u sekundama ne polazi neosjet-no mimo nas, ono ut ječe na reakci je našeg mozga i to da je bazu našem životu. Zvuk promat ramo kao rezultat pokreta, i to određenih pokreta u sekundi. Naš mozak različito odgovara na različite pokrete. Pokre t je uvi jek u ovisnosti o vremenu i sklopu vremena. U verbotonalnom sistemu dajemo veliku važnost niskim tonovima jer je tijelo najosje t l j iv i je na 8 do 15 vibracija u sekundi. Razni dijelovi tijela osjet-ljivi su različito na razne frekvenci je , ali je svaki dio t i jela uvi jek najosje t l j i -viji na najniže frekvenci je . Kada se radi o praktički potpunoj gluhoći, tijelo preuzima ulogu t ransmitora ; što je uho kao slušni organ jače blokirano, to je tijelo više deblokirano. Ritam se sa svoje s t rane na jbol je prenosi niskim frekvenci jama, te je tijelo medi j koji prenosi r i tam a mozak ga prima. Mozak reagira cjelovito, po svo-jim zakonima s t rukture , a ne dio po dio. Sve je tako podvrgnuto percepciji. Tijelo dje te ta oštećena sluha postaje st imulator, jer je sposobno da primi i pre-nese niske f rekvenci je koje mogu učiniti osjet l j ivi j im više f rekvenci je l judskog glasa. »Ne učimo osjete, već učimo mozak« tvrdi f rancuski psiholog Chauchard. Zašto se g o v o r n a b r o j a l i c a smat ra u verbotonalnoj metodi kao jed-na od optimalnih mogućnosti percipiranja govornih glasova? Verbotonalni sistem polazi sa stanovišta da t reba početi rehabil i taci ju sluha i govora od relativno optimalnih mogućnosti percipiranja govornih glasova, jer dijete, koje n i je nikad govorilo niti čulo, t reba da počne slušati. Dijete oštećena sluha t reba da stekne slušne i lingvističke slike. Ritam i intonacija su na jpo-desniji faktor i u buđenju osjetlj ivosti na zvuk. Brojalica se izgovara vrlo r i t -mično, obično u jednakom tempu s raznolikom intonacijom. Brojalica sadrži one elemente koji su neophodni u prvom st imul i ranju , a to su r i tam i intona-cija. Kako je brojalica sastavljena od govornih elemenata, teksta iracionalnog ili sa smislom, to je podesna kao sredstvo rehabil i tacije kojoj je cilj govor. Svaka ri ječ ima svoj r i tam, svoje vri jeme, koje je rezultat same riječi. Čitava brojalica ima svoj r i tam koji je rezultat čitave te s t rukture , a t a j r i tam može biti u jednačen ako je brojalica sastavljena kao npr. u brojalici . . . engele, bengele, bakva ći . . ., muzički: tatet i tatet i ta te ta , a sve 74 Ritmičke forme kao pedagoški postupci u rehabilitaciji sluha i govora realizirano s jednakim vremenskim t r a j an j em. Upravo t a j način jednog vre-menskog real iziranja raznolikog r i tma brojalicu približava muzičkom r i tmu. Ritam je po Guberini arhi tektonski element, arhi tektonsko građenje i a rh i -tektonski rezultat jezičnog izraza — mater i je — koja se osniva na mnogostru-kosti i višeslojnom značenju vrednota govornog jezika i riječi koje nužno pro-laze kroz vremenske periode i prostorne isječke. \Villems definira r i tam kao uvjetovanost , odnos između pokreta i reda. Pok-ret ne može postojati bez snage i života koji mu da je egzistenciju, ni bez mate-rije po kojoj se on otkriva u nama. Red je ovisan o mozgu koji naređuje , kao i mater i j i koja t reba da bude sposobna da se organizira. Dijete oštećena sluha pos jeduje urođene r i tamske i melodijske dispozicije koje će upravo preko pok-re ta t rebat i oživjeti u n jemu, da tako produženi r i tam iskoristimo kao bazu za govorni izraz. Potrebno je dakle obuhvati t i fizički, fiziološki, emocionalni i mentalni r i tam kao jedan zajednički životni elan. Kako m e t o d s k i p o s t a v i t i brojalicu u radu s djecom oštećena sluha? U svakodnevnoj igri »lovice«, »skrivača«, normalno se dijete pr i je početka igre služi tekstom brojalica da se odredi početnik u igri. Autor brojalica je samo dijete. Prebro java juć i se dijete izražava r i tam služeći se pokretom i govorom, i obl ikuje tekst koji je često iracionalnog karak te ra jer je di jete u svom stva-r an ju nošeno pokretom i zvukom. U radu s djecom oštećena sluha korist imo i originalne dječje bi*ojalice, jer smo tako sigurni da im da jemo r i tam adekvatan d je te tu i njegovim mogućnos-t ima pr imanja i izražavanja. Igra »prebrojavanja« ima cilj da pr iviknemo di-je te oštećena sluha na pažljivo udje lovanje u toj igri i da mu na nenametl j iv način približimo slušanje koje t reba da mu se razvije. Drugi t ip brojalica koje koristimo u radu s djecom oštećena sluha jesu one koje sami nastavnici komponi ra ju prema originalnim dječj im ri tmovima, s tek-stovima koji preds tavl ja ju male situacije, radnje , a koje t r eba ju naši đaci usvo-jit i i govorno i pojmovno. Brojalica nam, dakle, služi kao stimulacija za raz-voj sluha, je r je potrebno mozak st imulirat i u određenom tempu koji odgovara normalnom tempu slušanja, jer tempo p r iman ja u v j e t u j e i tempo emit i ranja . U lancu s lušanje-ar t ikulaci ja vrlo je važan moment u kakvom tempu zadaje-mo neke govorne cjeline. Vidjeli smo kako je r i tam rezultat jezične mate r i j e neke s t rukture . Nije svejedno da li su ti r i tamski odnosi četvorosložni ili dvo-složni ili pak jednosložni. Ako nam je cilj da nam dijete oštećena sluha nakon takve stimulacije ponovi, t j . imitira zadano, onda moramo brižljivo pr ipremi-ti i razradit i takve r i tamsko-fonetske cjeline, da nam dijete i uzmogne dati adekvatan odgovor. Drugim riječima, potrebno je razradit i »ravnotežu a r t iku-lacije«. Slušanje r i tmičkih cjelina omogućuje mu da osjeti t r a j an je , v r i jeme riječi, a sam ritmički element u d je te tu izaziva i potrebu za ritmičnom ar t iku-lacijom. Muzički je r i tam vrlo određen u smislu t r a j an ja , a isto tako i u pogledu na-glašenih i nenaglašenih dijelova doba. Govor, iako ni je tako strogo određen, uk-l juču je u sebi i zmjen j ivan je u pogledu napetosti i opuštanja. Naš je prvi zada-tak u početnom radu s djecom oštećena sluha, kojoj rehabil i tacijom osigurava-mo govor, da preko slušanja zvučnih stimulacija, pokreta i r i tma osiguramo o p u š t e n o s t , da izbjegnemo kočenje, ali ne labavost, jer će biti potrebno 75 Z. Drežančić osvjestit i opuš tanje da bi po volji mogli dobiti potrebnu napetost. Poznato je-da su potrebne vježbe za sve vrste mišića, pa tako i za vokalne. Muzičkim tonovima uspi jevamo korigirat i djeci oštećena sluha preduboki ili previsoki registar. Kada se radi o d je te tu koje je već fiksiralo dubok regis-tar , uspjeli smo izvršiti n jegovu korekci ju ako smo zadavali neku ri ječ svaki put na drugoj visini muzičke ljestvice. Na t a j smo mu način uz visinsku opti-malu davali i optimalu veće napetosti, što je uvjetovalo da se dijete korigira. Takve vježbe t reba vršiti kroz duži period da se u d je te tu uzmogne čvrsto f ik-sirati nova registarska boja. U muzičkom pogledu prva doba tak ta naj jače je naglašena. Ako je neka pjesma u dvodobnoj mjeri , onda je prva doba jače naglašena, dok je druga do-ba nenaglašena, odnosno, ako se radi o pjevanom tekstu, riječi koje pada ju na tešku dobu bit će jače is taknute. Zapazili smo i u radu s djecom oštećena sluha da postižemo različite rezultate ako jednu ri ječ donesemo na tešku ili laku do-bu. Tako smo npr. zapazili da mnogo lakše postignemo dobar izgovor konsonan-t^kih skupina kada je takva ri ječ na lakšem dijelu. Npr. »ustale djevojke« iz-govarali su »us-tale djevojke« teže od »djevojko ustale« itd. Afekt i van način donošenja takvih rečenica pridonosi bolj im govornim realizacijama. Kako je glas samo rezultat pokreta, verbotonalni sistem koristi također r i t -mičke forme pokreta u raznim var i j an tama: imitaciju prirodnih pojava ili r ad-n j e uz ritmičko slušanje, r i tmičke vježbe kao pr ipremu za produkci ju ili korek-ciju govornog glasa, ri tmički pokret u funkci j i produkci je glasa. Sto d je te tu može naročito pomoći da stvori svijest o prot icanju vremena? Kada govorimo o vremenu moramo voditi računa o fizičkom, fiziološkom, afekt ivnom i menta lnom vremenu. Muzički govoreći, svijest o vremenu, mjer i , r i tmu ne nalazi se u intelektualnim podacima, već u jednoj realnoj senzaciji t r a j a n j a u vremenu. A ta senzacija, na p r imje r t r a j a n j e jedne minute, ne može se dobiti ni mozgom, ni samom emotivnošću već s t v a r n i m t j e l e s n i m p o k r e t o m . Pokret i n i je samo prvi uv je t u mani fes t i ran ju r i tma, već je potreban i za svijest o t r a j an ju . Znači, ni sama emocija ni racio ne mogu dati senzaciju o prot icanju vremena, već samo tjelesni pokret i motorna imaginacija. A ta mo-torna imaginacija ima svoju mater i ja lnu bazu u različitim pokret ima pr i rode a naročito onih u l judskom tijelu. Nas će interesirat i afekt ivno vr i jeme koje je isključivo subjektivno, direk-tno podloženo pokretu i rehabili tacij i gluhih. Naše iskustvo po tvrđu je ove mis-li: naša djeca, oživljena pokretom danog ri tma, proživljavala su vr i jeme danih govornih cjelina na jbol je kad su ih prat i la pokretom, te ih još osvijestila m u -zičkim r i tmom. P r i m j e r : Tik tak tik tak kuca kuca stari sat t ika taka t ika taka kuca kuca mali sat Ako dje te tu da jemo da sluša više puta jednu brojalicu u kont inui te tu govorno ili pjevano, s tavl jamo dijete u s tan je napetosti u smislu pažljivog slušanja i pr i -m a n j a danih zvučnih stimulacija. 76 Ritmičke forme kao pedagoški postupci u rehabilitaciji sluha i govora Tra jan jem, dakle, brojalice u cjelini, dano je vr i jeme u kojem je r i tam riječi komponirao tu cjelinu. S tako danim jednakim vremenom unu ta r te cjeline, a doživljen pokretom i govorom (pl jeskanjem o dlan ili n j i han jem čitavog tijela), s tvarala se predodžba o t r a j a n j u vremena jedne riječi. Jedna r i ječ kao jedini-ca nosi u sebi snagu napetosti i opuštanja , gd je je početak vezan uvi jek u smis-lu težine, a drugi dio opuš tanja (ali ne u smislu pauze). U ri tmičkoj snazi koja kontinuii 'ano teče od početka do k ra j a brojalice nalazi se potencijalna pr iprema u lakšem dijelu izgovorene riječi, p rema opet jačem dijelu slijedeće riječi. Pa i kada se radi o pauzi, dijete je vremenski može doživjeti tako da je ona u tkana u samoj brojalici. P r im je r : eci peci pec ti si mali zec a ja mala vjeverica eci peci pec To znači da dijete kod »pec« prekida. Naprotiv, i u toj se pauzi osjeća da l jn ja snaga i p r ip rema za slijedeće do kra ja . Zajedno s brojal icama radi se motoričko imi t i ranje sadržaja brojalice, kao pr iprema za produkci ju ili korekciju govornog glasa. Evo nekoliko p r imje ra : »igra vlaka« se uzima da se postigne govorni glas -u- . Uz ri tmičko slušanje di je-te kružno imitira k re tan je vlaka, a nastavnik stalno govori naglašavajući r i t -mičkim elementom t r a j a n j e glasa u u u u - u (govorno) je tu. Ako je di jete s tar i je dobi ili nagluho, onda je tekst bogatiji. u u u vozi mali vlak u u u sad je tu Evo p r imjera za korekciju govornog glasa jednom drugom poznatom vježbom. Učili smo brojalicu hura, hura, braco seku ljulja. Odgovor jednog d je te ta bio je huda, huda. Traženo je da imitira igru aviona, ran i je uvježbanu. Ponovo je dan rani j i tekst i di jete je vrlo korektno izgovorilo hura. Nije bilo potrebno dje-te tu reći gd je je pogriješilo. Dovoljno je bilo evocirati t a j glas. Ako se radi o r i tmičkom izobličavanju kod težih riječi s konsonantskim sku-pinama, mnogo nam pomažu simboli muzičkog t r a j an j a . Ako se radi o dvos-ložnim riječima poslužit ćemo se simbolom za osminke — tate. Znači, ako di je-te izgovara lo-p-ta trosložno umjes to dvosložno, st imulirat ćemo ga r i tmom tate i ubaciti krivo izgovorenu riječ. Tate ta te lopta meni tate ta te lopta tebi Na t a j se način postiže dobra korekcija. Mislim da ne t reba posebno isticati da brojalice da ju dobre rezultate u ok-viru teori je verbotonalnog sistema baš zato što se te brojalice uvi jek slušaju i to posredstvom verbotonalne apara ture . Kao što je poznato, apara tu ra efikasno prenosi f rekvenci je tipične za r i tam. 77 Z. Drežančić Center for the Rehabilitation of Hearing and Speech — Zagreb Zora Drežančić RHYTHMICAL FORMS AS PEDAGOGIC TREATMENT IN REHABILITATION OF HEARING AND SPEECH S U M M A R Y The fundamenta l components of speech are the s t ructural factors of rhy thm and intonation. Rhy thm and intonation on their par t are realized in the discontinuity of f r e -quency, t ime and intensity. Rhythm and intonation are t ransfer red by means of low and very low f re -quencies to which the human body is sensitive. The verbotonal system wich departs f rom the standpoint tha t the rehabil i-tat ion of hearing and speech should begin f rom the relativelv opt imum possibi-lities of perception of speech sounds, makes use of a variety of musical forms: (counting-out rhymes, musical tones, musical structures, emphatic sentences in stressed rhythmical form. As voice is only the result of motion, the Verbotonal System makes also use of rhythmical fo rms of movement in d i f ferent ways: imitation of na tura l phenomena, or activities wi th rhythmical listening: rhyt.hmical exercices as preparat ion in the production or correction of specch sound, rhythmical mo-vement in the funct ion of sound production. As the verbotonal system rehabil i tates hearing, ali rhythmical forms are conveyed by the audi tory way. They are, therefore, received in an auditory way and influence the develop-ment of sound perception, especially speech sound as well as the best producti-on of speech sound. Research has given the following results: 1. The counting-out rhyme as expressive rhythmical means enables the deaf children to achieve a very good dynamic pronunciation. 2. The correct pronunciat ion of the counting-out rhyme increases the ten-seness and thus sound intensity is achieved. To accomplish as correct a p ro-nunciation as possible of more difficult words it is necessary f rom the musical point of view to put them in various time, where sometimes if more tension is necessary strong time will be more convenient than weak t ime (baby dear or dear baby). 3. The child can with such education and re-education conciously apply also intonation thanks to the organized ability for perceiving rhy thm and me-lody. The fact tha t a deaf child can accept a musical st imulus that gives it plea-sant emotions, is impor tant cognizance to us, because through such education we help him to fo rm integri ty of personality. 78 

RITMIČKE FORME KAO PEDAGOŠKI POSTUPCI U REHABILITACIJI SLUHA I GOVORA

Centar za rehabilitaciju sluha i govora - ZagrebZora Dtei,aloil6BITMICKE FORME KAO PEDAGOSKI POSTUPCIU REHABILITACIJI SLUHA I GOVOBAU prijaSnjem klasidnom odgoju djece o$teiena sluha, ritam kao i ritmidkevjeZbe mnogo su se koristile, polazeii od dinjenice da su i te osobe osjetliive naritam i da ga treba oZivjeti i razraditi da bi odgoj takve djece bio cjelovitiji.Svako novorodende, pa i gluho, donosi sa sobom potrebne dispozicije za ritami intonaciju, kao i mehanizam za stvaranje glasova. Te se dispozicije ne razvi-jaju, jer ta djeca nisu u moguinosti da primaju auditivne stimuluse, te ne dolazido imitiranja ni vlastitih ni tuelih glasova. Zbog toga se naslijeclene dispozicijene pretvaraju u naklonosti koje bi osigurale razvijanje sposobnostida strukturiraju artikulirani govor jer se govor ne nasljealuie, govor se posti-Ze dugotrajnom auditivnom i socijalnom stimulacijom okoline.Iako se ritam mnogo koristio u odgoju djece ojteiena sluha, bit ie potrebnoda iznesemo na$a zapaZanja o ulozi ritma u verbotonalnoj rehabilitaciji gluhih'gdje je glavni cilj rehabilitacije razvijanj e sluha i govora.Ritmidke forme kao pedago5ki postupci nalaze opravdano mjesto u verbo-tonalnom sistemu, jer sav ritam i sve ritmiike oblike koje dajemo u rehabili-taciji po verbotonalnom sistemu bezuslovno vezujemo uz cilj rehabilitacije. Dabismo djetetu oSteiena sluha pomogli u strukturiranju govora. potrebno je udi-niti ga receptivnim na razne govorne elemente, pa tako i na sam glas. Potrebnoje dati osnovne komponente govora, kao podetne elemente rehabilitacije nakojima treba izgraditi ditav govor, a te osnovne komponente govora su struk-turalni faktori ritma i intonacije. Te osnovne komponente u krajnjojrchabilitaciji trebaju osigurati $to prirodniji i Sto normalniji govorni izraz.Lijep normalan govor oiituje se ako u sebi ukljuiuje vrednote govornog je-zika, a to su intonacija, i.ntenzitet, reienidni tempo i pauza kao akustiike vred-note, zatim gest - mimika i stvarni kontekst kao vizuelne vrednote. Akustidkevrednote direktni su odrazi realizacije kretanja i zvuka i nalaze se u cieliniili djelomidno pri ostvarenju svake rijedi.Dijete osteiena sluha artikulacijski, ritmidki, dinamidki i melodijski je izo-blideno. Znadi da je nuZno u djetetu o5te6ena sluha stvoriti ritam i melodijukako bi ono mogl; s[jediti auditivne stimulacije koje mu dajemo s ciljem dastrukturira Sto ritmidniji i Sto melodidniji govor. Poznat je zakon u psihologijicla moZemo primiti onaj stimulus koji potencijalno postoji i u mozgu. Dispozi-cije su anatomsko-fiziolo5ke osobitosti nervnog sistema. Dijete o5teiena sluha90Ritmiike forme kao pedago$ki postupci u rehabilitaciji sluha i govoraima potencijalno i ritamske i melodijske di'spozicije te ga je potrebno samodovesti do toga da prima auditivne stimulacije.Za r;,ias rehabilitatore koji radimo s pred5kolskom djecom o5teiena sluha, dje-com koja nikada nisu dula ni govorila, a treba da steknu slu5ne i lingvistidke.slike, nameie se pitanje: da li osim uha postoji i neki drugi put kao posrednikkod stvararcja .akustidkih slika* u mozgu. Koji je to put? Koji su elementioptimalni u podetnoj stimulaciji, te koja su podrudja, odnosno koje frekvencijenejpodesnije za podetnu stimulaciju?covjek normalna sluha iuje od 16 Hz dalje zrainim putem, a djeca oste-6ena sluha osjeiaju ritam. NaSe tijelo razlidito reagira na razne frekvencije.Osnovne su vibracije tijela od 8 do 15 vibracija u sekundi. Ritam i into-nacija prenose se preko niskih i vrlo niskihfrekvencija. Ritam i intonacija,sa svoje strane, realiziraju se u diskontinuitetu frekvencija, vremena i intenzi-teta.Ono $to se oko nas zbiva kao kretanje dak i u sekundama ne polazi neosjet-no mimo nas, ono utjede na reakcije naleg mozga i to daje bazu naSem Zivotu.Zvuk promatramo kao rezultat pokreta, i to odredenih pokreta u seku.ndi. NaSmozak razlidito odgovara na razlidite pokrete. Pokret je uvijek u ovisnosti ovremenu i sklopu vremena.U verbotonalnom sistemu dajemo vellku vaZnost niskim tonovima jer jetijelo najosjetljivije na 8 do 15 vibracija u sekundi. Razni dijelovi tijela osjet-ljivi su razlidito na razne frekvencije, ali je svaki dio tijela uvijek najosjetlji-viji na najniZe frekvencije. Kada se radi o praktidki potpunoj gluhoii, tijelopreuzima ulogu transmitora; Sto je uho kao sluSni organ jaie blokirano, to jetijelo vi5e deblokirano.Ritam se sa svoje strane najbolje prenosi niskim frekvencijama, te je tijelo:medij koji prenosi ritam a mozak ga prima. Mozak reagira cjelovito, Irc svo-jim iakonima strukture, a ne dio po dio. Sve je tako podvrgnuto percepciji.Tijelo djeteta osteiena sluha postaje stimulator, jer je sposobno da primi i pre-nese niske frekvencije koje mogu udiniti osjetljivijim viSe frekvencije ljudskogglasa.-Ne uiimo osjete, vei udimo mozak< tvrdi francuski psiholog Chauchard.Zasto se govorna bro jalica smatra u verbotonalnoj metodi kao jed-na od optimalnih mogucnosti percipiranja govornih glasova?Verbotonalni sistem polazi sa stanovi5ta da treba podeti rehabilitaciju sluhai govora od relativno optimalnih moguinosti percipiranja govornih glasova, jerdijete, koje nije nikad govorilo niti dulo, treba da podne slu3ati. Dijete o3te6enasluha treba da stekne slu$ne i lingvistidke slike. Ritam i intonacija su najpo-de-sniji faktori u budenju osjetljivosti na zvuk. Brojalica se izgovara vrlo rit-midno, obidno u jednakom tempu s raznolikom intonacijom. Brojalica sadrZione elemente koji su neophdni u prvom stimuliranju, a to su ritam i intona-.cija. Kako je brojalica sastavljena od govornih elemenata, teksta iracionalnogili sa smislom, to je podesna kao sredstvo rehabilitacije kojoj je cilj govor,Svaka rijed ima svoi iitam, svoje vrijeme, koje je rezultat same rijedi. Citavabrojalica ima svoj ritam koji je rezultat ditave te strukture, a taj ritam moZebiti ujednaden ako je brojalica sastavljena kao npr. u brojalici . . . engele'bengele, bakva ii. ., muzidki: tateti tateti tate ta .' a sve91Z:. Drelatti,trealizirano s jednakim vremenskim trajanjem. Upravo taj nadin jednog vre-'menskog realiziranja raznolikog ritma brojalicu pribliZava muzidkom ritmu.Ritam je po Guberini arhitektonski element, arhitektonsko gratlenje i arhi-tektonski rezultat jezidnog izraza - materije - koja se osniva na mnogostru-kosti i viSeslojnom znadenju vrednota govornog jezika i rijedi koje nuZno pro-laze kroz vremenske periode i prostorne isjedke'Willems definira ritam kao uvjetovanost, odnos izmetlu pokreta i reda. Pok-rct ne moZe postojati bez snage i Zivota koji mu daje egzistenciju, ni bez mate-rije po kojoj se on otkriva u nama. Red je ovisan o mozgu koji nareduje, kaoi materiji koja treba da bude sposobna da se organizira. Dijete oSteiena sluhaposjeduje urodene ritamske i melodijske dispozicije koje ie upravo preko pok-reta trebati oZivjeti u njemu, da tako produZeni ritam iskoristimo kao bazuza govorni izraz. Potrebno je dakle obuhvatiti fizidki, fizioloSki, emocionalni imentalni ritam kao jedan zajednidki Zivotni elan.Kako metodski postaviti brojalicu u radu s djecom oStefena sluha?U svakodnevnoj igri -leyiss.., .skrivada.., normalno se dijete prije poietka igresluZi tekstom brojalica da se odredi podetnik u igri. Autor brojalica je samodjjete. Prebrojavajudi se dijete izraZava ritam sluZeci se pokretom i govorom,i oblikuje tekst koji je desto iracionalnog karaktera jer je dijete u svom stva-ranju noseno pokretom i zvukom'u radu s djecom osteiena sluha koristimo i originalne djeije brojalice, jersmo tako sigurni da im dajemo ritam adekvatan djetetu i njegovim moguinos-tima primanja i izralavanja. Igra -prebrojavanja. ima cilj da priviknemo di-jete oSteiena sluha na paZljivo udjelovanje u toj igri i da mu na nenametljivnadin pribliZimo slu5anje koje treba da mu se razvije.Drugi tip brojalica koje koristimo u radu s djecom osteiena sluha iesu onekoje sami nastavnici komponiraju prema originalnim djedjim ritmovima, s tek-stovima koji predstavljaju male situacije, radnje, a koje trebaju na5i Claci usvo-jiti i govorno i pojmovno. Brojalica nam, dakle, sluZi kao stimulacija za raz-voj sluha, jer je potrebno mozak stimulirati u odredenom tempu koji odgovaranormal:rom tempu slulanja, jer tempo primanja uvjetuje i tempo emitiranja.U lancu sluSanje-artikulacija vrlo je vai.an moment u kakvom tempu zadaje-mo neke govorne cjeline. Vidjeli smo kako je ritam rezultat jezidne materijeneke strukture. Nije svejedno da li su ti ritamski odnosi detvorosloZni ili dvr-sloZni ili pak jednosloZni. Ako nam je cilj da nam dijete o$teiena sluha nakontakve stimulacije ponovi, tj. imitira zadano, onda moramo briZljivo pripremi-ti i razraditi takve ritamsko-fonetske cjeline, da nam dijete i uzr4ogne datiadekvatan odgovor. Drugim rijedima, potrebno je razraditi "ravnoteZu artiku-lacije.. SluSanje ritmidkih cjelina omoguiuje mu da osjeti trajanje, vrijemerijeii, a sam ritmidki element u djetetu izaziva i potrebu za ritmiinom artiku-lacijom.Muzidki je ritam vrlo odretlen u smislu trajanja, a isto tako i u pogledu na-glaSenih i nenaglaSenih dijelova doba. Govor, iako nije tako strogo odreden, uk-ljuduje u sebi izmjenjivanje u pogledu napetosti i opu5tanja. NaS je prvi zadet-tak u podetnom radu s djecom oSteiena sluha, kojoj rehabilitacijom osigurava-mo govor, da preko sluSanja zvudnih stimulacija, pokreta i ritma osiguramo'opu5tenost, da izbjegnemo kodenje, ali ne labavost, jer ie biti potrebno92Ritmidke forme kao pedagodki postupci u ,rehabilitaciji sluha i govoraosvjestiti opuStanje da bi po volji mogli dobiti potrebnu napetost. Poznato jeda su potrebne vjeZbe za sve vrste miSiia, pa tako i za vokaine'Muzidkim tonovima uspijevamo korigirati djeci o5teiena sluha predubokiiii previsoki registar. Kada se radi o djetetu koje je vei fiksiralo dubok regis-tar, uspjeli smo izvrSiti njegovu korekciju ako smo zadavali neku rijed svakiput na drugoj visini muzidke ljestvice. Na taj smo mu nadin uz visinsku opti-nralu davali i optimalu veie napetosti, Sto je uvjetovalo da se dijete korigira.Takve vjeZbe treba vrSiti kroz duZi period da se u djetetu uzmogne dvrsto fik-sirati nova registarska boja.U muzidkom pogledu prva doba takta najjade je naglaiena. Ako je nekapjesma u dvodobnoj mjeri, onda je prva doba jade nagla5ena, dok je druga do-ba nenaglaSena, odnosno, ako se radi o pjevanom tekstu, rijedi koje padaju natesku dobu bit ie jade istaknute. Zapazlli smo i u radu s djecom oStecena sluhada postiZemo razliiite rezultate ako jednu rijed donesemo na teSku ili laku do-bu. Tako smo npr. zapazlli da mnogo lakSe postignemo dobar izgovor konsonan-tskih skupina kada je takva rijed na lak5em dijelu. Npr. "ustale djevojke- iz-gorrs..1i su "us-tale djevojke- teZe od .djevojke ustale.. itd. Afektivan nadindonoSenja takvih redenica pridonosi boljim govornim realizacijama.Kako je glas samo rezultat pokreta, verbotonalni sistem koristi takoder rit-rrridke forme pokreta u raznim varijantama: imitaciju prirodnih pojava ili rad-njc uz ritmidko slu5anje, ritmidke vjeZbe kao pripremu za produkciju ili korek-ciju govornog glasa, ritmidki pokret u funkciji produkcije glasa.Sto dietetu moZe narodito pomoci da stvori svijest o proticanju vremena?Kada govorimo o vremenu moramo voditi raduna o fizidkom, fizioloSkom,afektivnom i mentalnom vremenu. Muzidki govoreii, svijest o vremenu, mjeri,ritmu ne nalazi se u intelektualnim podacima, vei u jednoj realnoj senzacijitrajanja u vremenu. A ta senzacija, na primjer trajanje jedne minute, ne moZese dobiti ni mozgom, ni samom emotivnoS6u vei stvarnim t jelesnimpokretom.Pokret i nije samo prvi uvjet u manifestiranju ritma, vei je potreban i zasvijest o trajanju. Znati, ni sama emocija ni racio ne mogu dati senzaciju oproticanju vremena, vei samo tjelesni pokret i motorna imaginacija. A ta mo-torna imaginacija ima svoju materijalnu bazu u razliiitim pokretima prirodea narodito onih u ljudskom tijelu.Nas ie interesirati afektivno vrijeme koje je iskljudivo subjektivno, direk-tno podloZeno pokretu i rehabilitaciji gluhih. NaSe iskustvo potvrduje ove mis-li: naSa djeca, oZivljena pokretom danog ritma, proZivljavala su vrijeme danihgovornih cjelina najbolje kad su ih pratila pokretom, te ih joS osvijestila mu-zidkim ritmom.Primjer:Tik tak tik takkuca kuca stari sattika taka tika takakuca kuca mali satAko djetetu dajemo da slu5a vi5e puta jednu brojalicu u kontinuitetu govornoili pjevano, stavljamo dijete u stanje napetosti u smislu paZljivog slu5anja i pri-manja danih zvudnih stimulacija.93z. DrezancTcTrajanjem, dakle, brojalice u cjelini, dano je vrijeme u kojem je ritam rijedit<omponirao tu cjelinu. S t.ko danim jednakim vremenom unutar te cjeline, a<ioZivtlen pokretom i govorom (pljeskanjem o dlan ili njihanjem ditavog tijela)'stvarala se predodZba o trajanju vremena jedne rijedi. Jedna rijed kao jedini-ca nosi.t rubi snagu napetosti i opuStanja, gdje je podetak vezan uvijek u smis-lu teZine, a drugi dio opuitania (ali ne u smislu pauze)' u ritmidkoj snazi kojakontinuirano teEe od potetka do kraja brojalice nalazi se potencijalna pripremau lak$em dijelu izgovorene rijedi, prema opet jaiem dijelu slijedefe rijedi' Pai kada .u ,adi o pauzi, dijete je vremenski moze doZivjeti tako da je ona utkanau samoj brojalici.Primjer:eci peci Pecti si. mali zeca ja mala vjevericaeci peci PecTo znadi da dijete kod ,,pec" prekida. Naprotiv, i u toj se pauzi osjeda daljnjasnaga i priprema za slijedeie do kraja'Zajedno s brojalicama radi se rnotoridko imitiranje sadrzaja brojalice, kaop"ipt"*u za produkciju ili korekciju govornog glasa' Evo nekoliko primjera:,igia vlaka* se uzima da se postigne govorni glas -u-. Uz ritmidko slu5anje dije-te--kruZno imitira kretanje vlaka-, a nastavnik stalno govori naglaSavajudi rit-nidkim elementom trajanje glasa u u u u - u (govorno) je tu'Ako je dijete starije dobi ili nagluho, onda je tekst bogatiji'uuuvozi mali vlakuuusad je tuEvo primjera za korekciju govornog glasa jednom drugom poznatom vjeZbom'ieiU'r-obrojalicu hu"a, hri"a, braco seku ljulja. Odgovor jednog djeteta bio jehuda, huda. TraZeno je da imitira igru aviona, ranije uvjezbanu. Ponovo jedan raniji tekst i dijete je vrlo korektno izgovorilo hura. Nije bilo potrebno dje-tetu reii gdje je pogrije5ilo. Dovoljno je bilo evocirati taj glas'Ako se radi o ritmidkom izoblidavanju kod teZih rijeii s konsonantskim sku-pinama, mnogo nam pomaZu simboli muzidkog trajanja. Ako se radi o dvos.inZrrirp rijediria posluiit iemo se simbolom za osminke - tate' Znati, ako dije-te izgovaia lo-p-1. trosloZno umjesto dvosloZno, stimulirat iemo ga ritmomtate i ubaciti krivo izgovorenu rijed'Tate tate loPta menitate tate loPta tebiNa taj se nadin postiZe dobra korekcija'Mislim da ne treba posebno isticati da brojalice daju dobre rezultate u ok-viru teorije verbotonalnog sistema bas zato sto se te brojalice trvijek slusaju ii"-e"."JJt"om verbotorr.'irr" "p.rrture. Kao Sto je poznato, aparatura efikasnopr-enosi frekvencije tipidne za ritam'94Ritmidke forme kao pedagodki postupci u ,rehahilitaciji sluha i govoraCenter for the Rehabilitation of Hearing and Speech - Z,agrebZora llreian6t6RHYTIIMICAL FORMS AS PEDAGOGIC TREATMENT INREHABILITATION OF HEARING AND SPEECIISUMMARYThe fundamental components of speech are the structural factors of rhythmand intonation.Rhythm and intonation on their part are realized in the discsntinuity of fre-quency, time and intensity.Rhythm and intonation are transferred by means of low and very low fre-quencies to which the human body is sensitive.The verbotonal system wich departs from the standpoint that the rehabili-tation of hearing and speech should begin from the relatively optimum possibi-lities of perception of speech sounds, makes use of a variety of musical forms:(counting-out rhymes, musical tones, musical structures, emphatic sentences instressed rhythmical form.As voice is only the result of motion, the Verbotonal System makes alsouse of rhythmical forms of movement in different ways: imitation of naturalphenomena, or activities with rhythmical listening: rhythmical exercices aspreparation in the production or correction of speech sound, rhythmical mo-vemelt in the function of sound production.As the verbotonal system rehabilitates hearing, all rhythmical forms areconveyed by the auditory way.They are, therefore, received in an auditory way and influence the develop-ment of sound perception, especially speech sound as well as the best producti-on of speech sound.Research has given the following results:1. The counting-out rhyme as expressive rhythmical means enables the deafchildren to achieve a very good dynamic pronunciation.2. The correct pronunciation of the counting-out rhyme increases the ten-seness and thus sound intensity is achieved. To accomplish as correct a pro-nunciation as possible of more difficrrlt words it is necessary from the musicalpoint of view to put them in various time, where sometimes if more tension isnecessary strong time will be more convenient than weak time (baby dear ordear baby).3. The child can with such education and re-education conciously applyalso intonation thanks to the organized ability for perceiving rhythm and me-lody.The fact that a deaf child can accept a musical stimulus that gives it plea-sant emotions, is important cognizance to us, because through such educationu'e help him to form integrity of personality.95

Ritmičke forme kao pedagoški postupci u rehabilitaciji sluha i govora

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia