Andrea op den Camp-Kalevski

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

ANDREA OP DEN CAMP - KALEVSKI Grčka kolonizacija VIII VL st.pr.n.e. Ni nakon provale Dorana i utemeljenja naseo-bina pojedinih plemena i njihovih skupina kretanja grčkog stanovništva nisu se zaustavi-la. Ona su se osobito pojačala u razdoblju od 8 do 6. st.pr.n.e. koje se u historiografiji na-ziva periodom velike kolonizacije. Stvarnih bilježaka iz doba kolonizacije nema, a podaci kojima se služi kasnija literatura temelje se većinom na prepričavanju legendi i priča. Do-sta podataka o kolonizaciji nalazimo kod Tukidida (VI,l.), Strabona u Geografiji, Pausani-je u Opisu Helade i drugih autora. Prije tumačenja samog uzroka, karaktera i pravaca grčke kolonizacije važno je objas-niti pojam •kolonija •. Pojam ·kolonija• dolazi od lat. colonia (cola 3. = •obrađivati zemlju•) i označava na-selje latinskih ili rimskih gradana. To su vojno-zemljoradnička naselja koja se na područ­jima pod rimskom vlašću osnivaju odlukom rimskog senata. Rimskom pojmu colonia u Grčkoj više odgovara pojam KA11pouxi.a, a one se javljaju u 5. i 4. st.pr.n.e. Stanovnici kleruhija bili su i dalje smatrani gradanima metropole koja je osnovala kleruhiju. Poznate su nam samo atenske kleruhije. Najstarija atenska kleruhija osnovana je u 6. st.pr.n.e. na otoku Salamini, a osim toga Atenjani su imali svoje kleruhije na nekim otocima Egejskog mora, te na Tračkom Hersonezu. Kleruhije su imale određenu samoupravu i svoje organe vlasti, dok su kod sudskih procesa bile ograničene, te su se obraćale atenskom sudu. Zemljišta kleruhija bila su osva-jana uglavnom ratnim pohodima, pri čemu je pokorena stanovništvo bilo ili protjerano ili je moralo dati dio svojeg zemljišta i plaćati porez. Za pojam prave kolonije Grci su upotrebljavali riječ ĆL1tOtKi.a (od grč. ĆL7totKEiV = •Živjeti u daljini, preseliti se•) i označava grčko naselje u tuđini. Uzroke kolonizacije treba tražiti u pojačanom razvoiu proizvodnih snaga i proizvod-nje kako kovina tako posebno keramike, kože i tkanina. Siri se trgovina, počinje se kovati novac i uvoditi standardnije mjere, razvija se pomorstvo i zanatstvo. Razvojem proizvod-nje sitni su proizvođači zbog nemogućnosti zapošljavanja u domovini Bili prisiljeni da se sele. Privredni je uspon nužno vodio do imovinske nejednakosti. Dolazi do zaoštravanja borbe izmedu rodovske aristokracije i širokih slojeva slobodnog i neslobodnog stanovniš-tva, što dovodi do formiranja klasnog robovlasničkog društva. Glavni je uzrok grčke kolonizacije bio u prenaseljenosti grada metropole, što nam u svojim djelima objašnjavaju Tukidid (1,2) i Platon (Zakoni 707). Naime, prema starim propisima, polis je imao određen broj zemljoposjeda koji je od-govarao broju građana. Zemljoposjed - kleros - nije se mogao dijeliti niti otuđivati, ne-go se ostavljao najstarijem sinu tj. najbližem krvnom srodniku u nasljedstvo, pa su mlađa braća prema tome činila višak stanovništva. Svi su ovi socijalni, ekonomski i politički faktori uvjetovali kolonizaciju. Važno je istaknuti da se ovdje ne radi o kolonizaciji u smislu podjarmljivanja drugih naroda i plemena niti o bogaćenju i povratku u domovinu, nego o osnivanju naseobina za iseljenike i trajnom naseljavanju. Kako kaže Ciceron, grčke su naseobine činile ·bogat porub na velikoj tkanini barbar-l ,;!tina & c;racca J l 79 skog svijeta•. Koliko tradicija spominje, prilikom zauzimanja zemlje nisu ratovali sa sta-rosjediocima. Za naseljavanje su se birale nenaseljene ili slabo naseljene obale s pogod-nim lukama. Ti su centri kasnije bili uglavnom trgovačka i pomorska središta, pa u unut-rašnjost zemlje nisu prodirati. U prvo vrijeme novi su gradovi nastali u užoj domovini Grčke, na obalama i-otocima Egejskog mora, da bi kasnije poneki bili udaljeni čak 1000 km od metropole. U kolonizacijskim poduhvatima sudjeluju gotovo svi grčki gradovi, zemljoradnički i trgovački centri, a s vremenom inicijativu preuzimaju grčki trgovački gradovi. Stoga su i naseobine imale isprva agrami karakter, dok kasnije, razvojem trgovine i robne proizvod-nje, poprimaju trgovačko-zemljoradnički karakter. Medu gradovima koji su imali inicija-tivu u osnivanju naseobina posebno se ističu Milet, Korint i Halkida na otoku Eubeji. Osnivanje naseobina bilo je vezano za neke običaje i formalnosti: najprije se obraća delfijskom ili nekom drugom proročištu. Pošto bi dobila pozitivan odgovor, metropola bi odredila organizatora iz redova gradana koji se zvao otKtcr't1lc;. Njegova je dužnost bila da na mjestu nove naseobine raspodijeli zemlju. Kada se izmjerio teren, određivalo se mjes-to za hram, zatim se zemlja klasificirala prema položaju i obradivnosti, te je svaki doselje-nik dobio svoj kleros koji je obuhvaćao teren za gradnju kuće i zemlju za obradu. U Odiseji (VI 7- 10) možemo naći najstariju grčku literarnu predaju o osnivanju na-seobina. Što se tiče državne formacije naseobina, one su bile potpuno samostalne. Ekonomski i politički bile su nezavisne od svoje metropole. Imale su svoje pravosuđe, zakonodavstvo, administraciju, kovale su vlastiti novac. Kad je bilo potrebno, međusobno su se pomagale, ali je isto tako znalo doći do prekida veza i do neprijateljstva. Poštivale su se krvne veze, običaji, tradicija i kultura, ali je veza metropole i naseobine bila prvenstveno ekonomske prirode. Grčka kolonizacija odvijala se u tri osnovna pravca: na zapad, sjever i sjeveroistok, te na jug. Grčke naseobine na zapadnom Mediteranu Grci su vrlo rano uspostavili vezu sa Sicilijom i Italijom. To im je područje bilo osobito privlačna zbog plodnosti zemlje. Kod Homera možemo naći dosta podataka koji govore da su Grci to područje poznavali još u herojsko doba. Osim toga imamo dosta arheološ-kih spomenika koji govore tome u prilog. Područje južne Italije grčki su pisci nazivali Velikom Grčkom (Magna Graecia), budući da su Grci na tom području osnovali mnoštvo naseobina. Smatra se da su prvu naseobinu na ovom području osnovali iseljenici grada Kime iz Male Azije. Njih je navodno vodila golubica do obale Italije i ondje sletjela na obali zalje-va. Na tom su mjestu kraljevski sinovi Megasten i Hipoklo osnovali grad koji su prema svom rodnom gradu nazvali Cumae. Arheološki podaci nam govore da je ova naseobina nastala istovremeno kada i druge grčke kolonije u Italiji i Siciliji. Osim Kime iz Male Azije u osnivanju tog grada sudjelovali su i eubejski gradovi Halkida i Eritreja. U isto vri-jeme grčki doseljenici osnovali su niz gradova na nekim otocima i na obali današnjeg Na-puljskog zaljeva. U 5. st.pr.n.e., kad je grad Kuma postao prenapučen, mladi ljudi su se iselili i nakon jednodnevne plovidbe osnovali Nea poJis (Novi Grad), današnji Napulj. U Tarentskom zaljevu Grci su osnovali nekoliko važnih naseobina. Dorani iz Lako-nije krajem 8. st.pr.n.e. osnovali su Tarant - Tarent. Stanovnici Tarenta su zajedno s do-seljenicima s Peloponeza osnovali na apulskoj obali gradove Kalipolis i Hidrunt. Tarent 80 Latina & Graeca 31 je bio velik ekonomski centar i imao je najbolju luku u južnoj Italiji, a osim toga posjedo-vao je vrlo plodnu okolicu. Najstarije ahejske naseobine u južnoj Italiji bile su Sibaris i Kroton. Zbog zaštite od ekspanzionističkih težnji Tarenta stanovnici Sibarisa osnovali su na zapadnoj obali zaljeva grad Metapont. Kasnije su svoju vlast nametnuli Sirisu i tako obezbijedili prevlast nad ci-jelom obalom Tarentskog zaljeva. Kroton i Sibaris bile su zemljoradničke naseobine i, uz širenje svoga teritorija uz obalu, prodirale su i u unutrašnjost. Doseljenici iz Lokride osnovali su Lokru Epizefirsku. Najjužnija naseobina bila je Region kod Mesinskog tjesnaca, koju su osnovali stanov-nici sicilske naseobine Zankle. Niz naseobina osnovano je i na zapadnoj obali Kalabrije, a među njima i Posejdonija. U prvoj polovici 8. st.pr.n.e. obalu Sicilije, i to njenu istočnu stranu, naselili su kolo-nisti iz Halkide, Naksa, Megare i Korinta. 7 34. g. Halkiđani su osnovali Naks, prvu od svojih mnogobrojnih naseobina. Halki-đani iz Naksa osnovali su još dvije naseobine : Katanu i Leontine. Početkom 7. st.pr.n.e. doseljenici iz Kume osnovali su na uskom prolazu koji je dijelio Siciliju od Italije naseo-binu Zankle, koja je kasnije prema doseljenicima iz peloponeske Mesenije nazvana Mesa-na (današnja Messina). Iste godine kada su Halkiđani osnovali Naks, Korinćani su osnova-li Sirakuzu koja je postala najveća i najbogatija naseobina na Siciliji. Na sjevernoj i istočnoj obali Sicilije stanovnici Zankla i Halkiđani osnovali su niz manjih naseobina od kojih su najznačajniji gradovi Himera i Tauromenij. Megarani su os-novali Megaru Hiblejsku, da bi zatim stanovnici toga grada zajedno s grupom iz matične Megare osnovali Selinunt. U kolonizaciji Sicilije od maloazijskih gradova sudjelovao je samo Lind s otoka Roda, koji je zajedno s doseljenicima s Krete osnovao na južnoj obali grad Gelu. Zajedno sa sta-novnicima iz Gele Grci su 580. g.pr.n.e. osnutkom Akraganta završili kolonizaciju Sicilije. Sredinom 7. st.pr.n.e. Grci su dospjeli na .daleki zapad •. Oko 638. g.pr.n.e. zaplovila je lađa s otoka Sama pod vodstvom Kolaja i prošavši Heraklove stupove došla do grada Tartesa na ušću današnjeg Guadalquivira. Fokejci su osnovali naseobinu Masaliju (današ-nji Marseille), da bi ubrzo zatim osnovali niz naseobina na obali !berije i Ligurije. Oni su pokušali da se učvrste na otoku Korzici, gdje su osnovali grad Alaliju, ali nisu uspjeli, jer su bili potučeni od Etruščana i Kartažana. Grčki utjecaj u tom dijelu svijeta bio je veći nego što se inače misli, a širio se sve do srednje Francuske, Švicarske i Bavar-ske. Rimski povjesničar Justinijan iz 2. st.n.e. je napisao: .Gali su od Grka naučili civilizi-raniji način života i kanili su se svojih barbarskih navika ... Postigli su tako sjajan napredak te se činilo da je Galija postala ne samo kolonija već prije sastavni dio Grčke .• Grci na Jadranu U 8. st.pr.n.e. Korinćani su osnovali na otoku Krfu naseobinu Korkiru i tako stvorili bazu za dalje prodiranje u Jadran. Na albanskoj obali osnovali su zajedno sa doseljenicima iz Korkire u 7. st.pr.n.e. Apoloniju i Epidamno, kasniji Dirakij(današnji Drač). Iz arheološ-kih nalaza vidi se da su korintski i korkirski trgovci dugo vremena poslovali duž sjever-nog i srednjeg Jadrana. Potomci Korkire su sredinom tisućljeća zajedno s iseljenicima iz Knida utemeljili Cmu Korkiru (Korkyra Melaina, današnja Korčula). Sigurno je da su imali dobre veze sa starom postojbinom, što potvrđuje i noviji arheološki nalaz korintske vaze iz 6. st.pr.n.e. iz srednje Dalmacije. Osim Crne Korkire grčki su kolonisti osnovali niz drugih naseobina: Sirakužani Isu Latina & Graeca 31 Rl (Vis), kolonisti s otoka Fara u Egejskom moru Far - Hvar. Zanimljiv je podatak povjes-ničara Diodora Sicilskog koji govori o točnom datumu osnivanja Hvara 385/4 g.pr.n.e. (Diod. XV 13 i 14). Isejci s Visa osnovali su na kopnu Tragurij- Trogir (Strah. VII, 315). Polibije nam govori da su Dalmati prije prvog rimsko-ilirskog rata napadali isejski Tragu-rij i Epetij (Stobreč) (XXXII,18). Grčki natpisi iz Lumbarde na otoku Korčuli govore o još jednoj grčkoj naseobini na tom otoku čije se ime ne zna. Grčki predmeti otkopani u našim krajevima svjedoče o tome da su Grci imali dobre poslovne veze sa Ilirima. Jugoistočna obala Mediterana Prodiranje Grka u pravcu jugoistoka spriječile su guste feničke kolonije, no ipak su ondje osnovali nekoliko naseobina. Krajem 7. st.pr.n.e. na zapadnom kraju delte Nila Milećani su osnovali naseobinu Naukratis. Osnovana je uz dozvolu faraona Psametika koji je želio obnoviti značaj i snagu Egipta, pa se koristio uslugama grčkih trgovaca i najamnika. Naukratis je postao općeg­rčki centar na tom području. Na području zapadno od delte Nila, koje se u klasično doba naziva Libija, Grci su imali nekoliko naseobina, među kojima je najznačajnija Kirena poznata po pronalasku torza Afrodite Kirenske. Naseobine na obali Helesponta, Propontide i Crnog mora Snažna struja grčkih kolonista potekla je također i na sjever i sjeveroistok gotovo u isto vrijeme ili nešto kasnije od kolonizacije zapadnog Mediterana. Halkiđani su zauzeli otoke u blizini Halkidike, zatim Sitoniju, jedan od triju poluoto-ka s najvećom naseobinom Toronom. Eritrejci su naselili zapadni poluotok, a istočnu obalu Halkidike zauzeli su u 7. st.pr.n.e. stanovnici otoka Andra. U kolonizaciji tog poluotoka sudjelovao je i Korint koji je osnovao Potideju. Sve te naseobine imale su zemljoradnički karakter i većinom su se nalazile daleko od morske obale, a tek neke, koje su bile uz obalu, imale su dobre luke. Na Halkidici se po-sebno od kraja 5. st.pr.n.e. ističe Olint kao trgovačko-zanatska središte. Otok Tas zauzeli su krajem 8. st.pr.n.e. stanovnici otoka Fara. Odatle su se selili na obližnje obale gdje su osnovali neka manje značajna naselja. Polovicom 8. st.pr.n.e. stanovnici Klazomene osnovali su Abderu. Gotovo u isto vri-jeme osnovana je Maroneja, zatim su na evropskoj obali Helesponta stanovnici Lezba i Eoljani osnovali Sest. Na azijskoj obali Milećani su osnovali Abid. Oni su već u 8. st.pr.n.e. osnovali neke naseobine - Sinopu na južnoj obali Ponta i Kizik na obali Pro-pontide. Važno je istaknuti da su glavnu riječ u kolonizaciji azijske obale Helesponta i Propontide vodili Milećani, s izuzetkom Lampsaka koji su osnovali Fokejci. 657. g.pr.n.e. doveo je navodno Bizaid iz Megare koloniste do jednog zaljeva na azij-skoj obali gdje je utemeljen Bizantij, kasnije glavni grad Istočnog Rimskog i Bizantskog Carstva. U 8. st.pr.n.e. dolaze Grci na južnu obalu Crnog mora. Osim spomenute Sinope, Mi-lećani su osnovali na tom području niz manje značajnih naseobina (Sezam, Kromno, Tej, Kitol}. Stanovnici Sinope osnovali su Trapezunt, a uz to još Ker, Kotior i dr. Tek oko 560. g.pr.n.e. došli su Dorani i osnovali naseobinu Herakleju. 82 Latina & Gracca 31 Osvajanje zapadne obale Crnog mora počelo je sredinom 8. st.pr.n.e. Najznačajnije naseobine medu njima bile su: Istrija, Apolonija, Odesa, koje su osnovali iseljenici iz Mi~ leta, i Tomi, čime se završava kolonizatorska djelatnost Mileta na tom području. Nekolici-nu manjih naselja osnovali su i Jonjani, mešu njima i grad Kruni. Dorani se, kao i na juž-noj obali, javljaju kasnije. Doseljenici iz Herakleje osnovali su oko 530 g.pr.n.e. Kalatidu, a Megarni su svojoj naseobini Kalhedon pomogli u osnivanju Mesambrije. Kolonizaciju sjeverne obale Crnog mora Grci su započeli tek kada su se dobro uč­vrstili na južnoj i zapadnoj. Ovdje su glavnu riječ vodili jonski Grci, i to iz maloazijskog primorja, ponajviše Milećani. Na tom području naseobine nisu nastale prije 6. st.pr.n.e. Latina & Graeca 31 83 miii.'l .\ndrc.l op den C.unp: CR<': KA l\ OU l"\1/. ___ " GIIČKA KOLONIZACI.». ' t e JONSICE KOLONUE l • DOIISKE l«lUlNN..! ' -II1SIG:IIC10U km 1111 11?11 :1\10 :1\10 <OO SOO lOD km l 

Grčka kolonizacija VIII-Vl. st. pr. n. e.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia