University of Zagreb, Faculty of Political Science and Croatian Communication Association
Abstract
Conceptualisations of media literacy often include the dimension of the media users’ participation in media regulation or, more general, media governance. In doing so the expectation is stressed, that beyond the ability to participate in media-related communicative practices, literacy would also mean that media users engage in forming the technical, political, and economic conditions for communication processes. However, this aspect seems to be widely neglected when it comes to empirical research on patterns and levels of media literacy. As a consequence, talking about media users as actors of media governance sounds unfamiliar and somehow strange: Media politics and media regulation are rather done for media users and their interests – or sometimes rather against their interests – but almost never by media users. This article proposes a conceptual clarification of the potential roles of the audience and discusses them with regard to concrete instruments that could help to strengthen this aspect of media literacy and thus the role of audiences in media governance.Poimanje medijske pismenosti često uključuje i dimenziju participacije medijskih korisnika u regulaciji medija ili, šire, u upravljanju medijima. Pritom pismenost ne znači samo to da medijski korisnici imaju mogućnost sudjelovanja u komunikaciji koja je povezana s medijima nego i da su uključeni u oblikovanje tehničkih, političkih i ekonomskih preduvjeta za komunikacijske procese. Ipak, čini se da je taj aspekt prilično zapostavljen kada je riječ o empirijskim istraživanjima o uzorcima i razinama medijske pismenosti. Stoga kada se govori o medijskim korisnicima kao dionicima u upravljanju medijima, to zvuči nepoznato i nekako čudno: medijske politike i medijska regulacija uglavnom su kreirane za medijske korisnike i njihove interese – ili ponekad čak i protiv njihovih interesa – ali gotovo ih nikada ne kreiraju korisnici sami. Ovaj članak predlaže konceptualno pojašnjenje potencijalnih uloga publike te ih tumači u odnosu na konkretne instrumente koji bi mogli pomoći ojačati taj aspekt medijske pismenosti, a time i ulogu publika u upravljanju medijima
