Novi uvidi u predskazivanju ovarijskog hiperstimulacijskog sindroma

Abstract

Ovarian hyperstimulation syndrome is the most dangerous complication following the administration of gonadotropins. There is no preventive and pharmacological intervention that can fully prevent development of this syndrome. The best strategy to reduce the incidence of the condition is to identify the patients at risk before ovarian stimulation and to recognize potential predictors. A history of ovarian hyperstimulation is an important risk factor for recurrence of the syndrome. The risk of the syndrome is evident with elevated gonadotropin dosages and with the use of gonadotropin releasing hormone agonists. Human chorionic gonadotropin is the main risk factor. The combination of pretreatment diagnosis of polycystic ovary disease and estradiol of 4500 pg/ mL gives higher prediction rates for the risk factor. Serum concentration of inhibin is not a reliable predictor of the syndrome. Recent evaluation of antimüllerian hormone as a reliable predictor candidate, vascular endothelial growth factor with cadherin as indicators of vascular permeability, and detection of mutations in the follicular stimulating hormone receptor as predictors of severity offer new insights in the prognosis of the syndrome. Identification of these prognostic markers in patients at risk would be very useful for prevention of the syndrome prior to the appearance of symptoms.Ovarijski stimulacijski sindrom je najopasnija komplikacija nakon primjene gonadotropina. Ne postoji nijedna preventivna ni farmakološka intervencija koja u potpunosti sprječava pojavu ovoga sindroma. Najbolja strategija koja smanjuje pojavnost takvog stanja je identifikacija rizičnih bolesnica prije stimulacije ovulacije te prepoznavanje mogućih predznaka bolesti. Anamnestički podatak o ranijoj hiperstimulaciji jajnika predstavlja važan rizični čimbenik za ponovno javljanje sindroma. Rizičnost za nastanak sindroma je očita pri korištenju gonadotropina u većim dozama, kao i kod primjene agonista gonadotropnog otpuštajućeg hormona. Humani korionski gonadotropin je glavni rizični čimbenik. Kombinacija prethodno utvrđene dijagnoze policističnih ovarija te koncentracija estradiola iznad 4500 pg/mL omogućuju bolje predskazivanje čimbenika rizičnosti. Koncentracija inhibina u serumu nije pouzdana u predikciji sindroma. Nedavne spoznaje o antimilerovom hormonu kao pouzdanom kandidatu u predskazivanju sindroma, vaskularnom faktoru rasta s kaderinom kao pokazateljima vaskularne propusnosti te otkriće mutacija receptora folikularno stimulirajućeg hormona koji ukazuju na težinu bolesti predstavljaju nove uvide u prognozi ovoga sindroma. Prepoznavanje ovih prognostičkih biljega u rizičnoj skupini bolesnica bilo bi vrlo korisno u prevenciji sindroma prije pojave simptoma bolesti