Rudolf Strohal

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Glagolski napis u crkvi sv. Lucije kod Baške na otoku Krku. Poznatim napisom u crkvi sv. Lucije kod Baške pozabavili su se prije mene Pavao Josip Šafařík, Ivan Kukuljević Sakcinski, Matija Mesić, Mijo Sabljar, Ivan Crnčić i Dr. Franjo Rački. Najviše si je za taj spomenik stekao zasluga, nema sumnje, Dr. Franjo Rački. On je ne samo dao po zagrebačkom fotografu Standlu prirediti dva fotografická snimka ovoga spomenika još u ono vrijeme (prije 36 godina), kada je bio bolje sačuvan nego li je danas, on je ne samo dao po kiparu Rendiću u sadri snimiti napis (negativ), već je on i nastojao po mogućnosti odgonetnuti i taj zanimivi dosada najstariji poznati hrvatski glagolski spomenik. U tom je poslu pri­lično i uspio, ali posvema ipak nije1. Kasnije pokušao je Ivan Crnčić2 Račkovo či­tanje mjestimice ispraviti. Nu uza sve to nije ovaj napis postao sasma jasan. SI. 7. Glagolski napis u crkvi Sv. Lucije kod Baške na otoku Krku. To me je potaklo, da sam i ja u narodnom muzeju ogledao i proučio i sa­dreni snimak Rendićev i obadva fotografična snimka zagrebačkoga fotografa Standla, pa sam ovaj spomenik točno po recima pročitao ovako: 1 Starine VII. 2 Starine XX. R. Strohal Glagolski napis u crkvi sv. Lucije kod Baške na otoku Krku. 9 1. redak 2. „ 3. „ 4. „ 5. 6. „ 7. „ 8. „ 9. „ 10. „ 11. „ 12. „ 13. „ č. t. i tc i sn . opatb Drbžiha pisahb . . . go du . se o ledine, j da Zbvbnimrb, kralb hrbvatbskb . . dni svojeje VB svetuju mi županb Desida Kr сё Prbbnebga . ь posl toce, da iže to poreče . vaglisti i staja Lucija, Luciju i sv. . . ve, . . . . . Vi . . . 1 . . , kbni i bo i атпь, da iže a . azb uže . . . ь v Lu-. va v o-bogo . . . . la i g. e-sde žive-tb, moli za ne boga. Azb opatb Dbivitb гь-: dahb crekbvb siju . ъ svojeju bratiju sb dev-etiju vb dni кьпега Kosbmbta oblad ajučago Vbsu kbrainu. ikula ot Otočbc . . . . I bese vb ťb etuju Luciju -dni M-уъ edino. Nadopunivši oštećena mjesta na spomeniku današnjim hrvatskim pravopisom čitam cijeli spomenik ovako: „1120. (Vb ime o)tc(a) i s(i)n(a i sveta)go du(h)a. Azb opatb Drbžiha pisahb se о ledine, juže da ZbVbnim(i)r, kralji, hrbvatbskb, (vb) dni svojeje vb svetuju Luciju, i sv(edokb) mi županb Desida (vi>) Kn>(ba)ve, (župan)b v Luce Prbbnebga; — Sb poslb Vi(tos)l(ea)va v otoce: da iže to poreče, klbni ji bo(gb) i bogo(rodi)lja i 4 eva(n)glisti i s(ve)taja Lucija, ат(е)пь, da iže sde živetb, moli za nje boga. Azb opatb Dbivitb zbdahb crekbvb siju (э)ъ svojeju bratiju, si» devetiju, vi» dni кьпега Kosbmbta obladajućago vbsu kbrajinu. I bese vb h» dni (sveti) Mikula ot Отосъс(а sb sv)etuju Luciju vъ jedino. Latinski bi pri jevod glasio: Anno 1120. In nomine patris et filii et sancti spiritus Ego abbas Držiha scripsi hoc de agro (terra inculta), quern dedit Zbvbnimir, rex Croatarum, in diebus suis sanctae Luciae, et testis mihi Desida, iupanus Cor-baviae, Pribinega, iupanus Lucae; — hie legatus Vitoslavi in insula (Vegla): ut qui huic (donationi) contradixerit, maledicat ilium deus et dei genitrix et quatuor evangelistae et sancta Lucia, amen, ut qui hie vivit, oret pro illis deum. Ego abbas Dbivit aedificavi ecclesiam istam cum meis novem fratribus (mo-nachis) in diebus comitís Cosmae, dum (is) dominaretur universae regioni (huic). Et erat his diebus (sanctus) Nicolaus de Otočac cum sancta Lucia in commune. Hrvatski prijevod glasi: 1120. U ime oca i sina i duha svetoga. Ja opat Držiha pisah ovo о ledini, koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje vrijeme u svetoj Luciji, i svjedok mi je župan Desida u Krbavi (i) Pribiniga, župan u Luci; — ovaj izaslanik Vitoslava na otoku: da tko to poreče, neka ga prokune bog i bogorodica i 4 evanđelista i sveta Lucija, amen; da tko ovdje živi, moli boga za njih. 10 R. Str oh al Glagolski napis u crkvi sv. Lucije kod Baške na otoku Krku. Ja opat Dbivit sazidah ovu crkvu sa svojom braćom (monasima) devetoricom u vrijeme kneza Kosme, koji je obladao cijelu krajinu. I bješe u to vrijeme sv. Mikula ( = samostan sv. Mikule) u Otočcu zajedno sa svetom Lucijom ( = sa samostanom sv. Lucije). Raz l ike i zmeđu moga č i t a n j a i č i t an ja R a č k o v á i C r n č i ć e v a : U 1. retku čita Rački i Crnčić f č. r. ( = f 1100.), dočim ja čitam č. r. i. ( = 1120.). Ja naime ne vidim nikakova znaka križa (f), već ono, što su oni držali po svoj prilici znakom križa, držim oštećenim znakom pismena č ( = 1000), drugi znak je nedvojbeno pisme r ( = 100), a treći oštećeni znak je najsličniji pismenu / ( = 20). U 4. retku čita Rački posljednju riječ „isr,šeď" ( = pošavši), dočim ja pri­stajem uz čitanje Crnčićevo „i svedok", jer se jasno vide pismena „i sv" i jer se ovakovim čitanjem poručuje znatno bolji smisao. U 5. retku čitaju Rački i Crnčić ime župana „Desila", dočim ja mogu iz fo­tografskoga snimka jasno pročitati Desida i na Rendićevu sadrenom snimku bolje se raspoznaje slovo d nego li slovo /, premda je dosta oštećeno. U 6. retku prihvatio sam čitanje Rackovo i Crnčićevo „Prbmebga", premda bih sam volio čitati Prbmebza, jer je onaj ponešto oštećeni znak sličniji pismenu z nego li g. Prihvatio sam ipak čitanje Rackovo i Crnčićevo, jer se ovaj znak može od nevolje čitati kao g i jer Rački uvjerava, da se ime župana Pribinega spominje u toj formi i u starim latinskim ispravama. U 6. retku čitaju Rački i Crnčić „s>, posl(a)", dočim ja čitam „si> posl", pa dobiva cijela ova rečenica drugo značenje. Kod njih znači: „Ovaj (župan Prbbnega) posla Vitoslava na otok", a kod mene: „Ovaj (župan Prbbnega) kao izaslanik Vito-slava na otoku". U 7. retku čita Rački „to poreče", a Crnčić „opoišće". Držim, da je Račkovo čitanje ispravnije, stoga sam ga i prihvatio. U istom retku čita dalje Rački „blažena bogorodica" a po prilici jednako i Crnčić, nu iz preostalih znakova ne da se nikako pa ni u kraticama dobiti „blažena" (bžna ili bna), već se razabiraju pismena „bo-go . . . . la", iz česa sam ja složio imenicu „bogorodilja". U 10. retku čitaju Rački i Crnčić „i svojeju bratiju, su devetiju", dočim ja čitam „srb svojeju bratiju, si» devetiju" s razloga, što se pred riječju „svojeju" jasno vidi poluglas ъ i što je konzekventnije čitanje „эъ svojeju bratiju, si> devetiju" no „i svojeju bratiju, si> devetiju". U 13. retku čita Crnčić „ot Otočrbc", dočim ja čitam ot Otoči>c(a), a Rački nije mogao ovoga retka do kraja pročitati. T u m a č : Cijeli se napis dijeli u četiri česti i to: 1. Kršćanska formula, kojom počimaju isprave: „Vi. ime otca i sina i sve-tago duha" zajedno sa godinom, kada je ploča postavljena. 2. Sadržaj onoga, što je opat Držiha napisao о darovnici kralja Zvonimira samostanu sv. Lucije, koji su pri tom bili svjedoci, što se ima dogoditi onomu, koji bi tu darovnicu porekao i što imadu raditi u korist duša onih, koji su bili nazočni kod sastava te darovnice, oni, koji će živjeti u samostanu sv. Lucije. To darovanje dogodilo se između g. 1076. i 1089. R. St rohal Glagolski napis u crkvi sv. Lucije kod Baške na otoku Krku. 11 3. Potvrda, da je crkvu sv. Lucije sazidao opat Dbivit sa devetero braće (monaha) i postavio ovu ploču, na kojoj je građevni napis ove crkve, g. 1120. 4. Pripomena, da je u to vrijeme bio samostan sv. Lucije kraj Baške pod zajedničkom upravom sa samostanom sv. Mikule u Otočcu. Nadam se, da sam ovim člankom ne samo definitivno ustanovio tekst ovoga znamenitoga hrvatskoga napisa, nego i precizirao njegov sadržaj. S grafične i paleo-grafske strane razjasnio je dovoljno ovaj spomenik Dr. Rački, te mi nije s te strane nužno posebice govoriti. R. Strohal. 

Glagolski napis u crkvi sv. Lucije kod Baške na otoku Krku

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia