Istraživanje nekoliko izolata virusa infektivne degeneracije vinove loze s pomoću metoda elektroforeze

Abstract

Grapevine fanleaf virus (GFV) isolates originating from the island of Vis were examined by agar-gel immunoelectrophoresis and by sodium dodecyl sulphate polyacrilamide (SDS-PAA) gel electrophoresis. Immunoelectrophoresis of the majority of isolates examined usually displayed two, sometimes three, electrophoretical components moving towards the cathode. Three centrifugal components from the density sucrose gradient had different velocities of migration. The top component was the fastest and the bottom was the slowest. Some strains including Berck s’ GFV isolate moved more slowly towards the cathode. SDS-PAA gel electrophoresis of the grapevine isolates studied, in 7.5 and 10°/o slab and column gels, revealed one well defined band of grapevine fanleaf virus protein subunit which corresponded to the molecular weight of c. 53,700 daltons. In electrophoresis GFV protein migrated similarly to the cherry leaf roll virus protein. From the OO isolate, which had a wide herbaceous host range, unusual for GFV, the GFV band of about 52,000 and an additional prominent band of 41,000 daltons were obtained. In other isolates, besides the GFV protein subunit band, some less prominent bands were found.Izolati virusa infektivne degeneracije loze (VIDL) s otoka Visa istraživani su s pomoću metoda agar-gel imunoelektroforeze i SDS-poiiakril amid gel elektroforeze (SDS-PAA). VIDL se u imunoelektroiorezi razdvajao u dvije, katkad tri elektroforetičke komponente koje su putovale prema katodi. Razdvojene tri centrifugalne komponente virusa (gornja, srednja i donja) putovale su različitom brzinom. Gornja komponenta, sastavljena od praznih virusnih proteinskih omotača, kretala se najbrže, a donja komponenta je bila najsporija. Također je zapažena razlika u brzini putovanja prema katodi između različitih izolata VIDL. Metodom SDS-PAA gel elektroforeze u 7,5 i 10°/o-tnim gelovima dobivena je vrijednost za molekularnu težinu proteinske podjedinice omotača VIDL-a od 53.700 daltona. Ta se vrijednost podudara s molekularnom težinom od 54,000 koju su u svojim istraživanjima dobili Quacquarelli etal. (1976) i Dias (1976). Posebno je istraživan OO izoiat koji je imao širok i vrlo neobičan krug domaćina za VIDL. Iz purificiranog materijala OO izolata dobivena je proteinska podjedinica VIDL od 52.000 daltona i protein od 41.000. Taj manji protein mogao bi pripadati drugom virusu koji se prenaša samo zajedno sa VIDL, jer ih nije bilo moguće razdvojiti na test biljkama. Iz drugih izolata dobiveno je također, osim proteinskih podjedinica VIDL-a, i nekoliko drugih polipeptida koji zahtijevaju dalja istraživanja. Obje metode elektroforeze, opisane u našem radu, pokazale su se korisnima u istraživanju homogenosti virusnog materijala izoliranog iz vinove loze s raznim simptomima zaraze