The role of mycotoxins in hyalohyphomycosis

Abstract

Hijalohifomikoze su bolesti uzrokovane plijesnima s hijalinim (prozirnim) hifama te mogu biti lokalizirane, najčešće kod imunokompetentnih, ili diseminirane infekcije, najčešće kod imunokompromitiranih osoba. Najčešće lokalizirane infekcije su onihomikoza, keratitis i infekcija kože, dok su diseminirane infekcije učestale kod hematoloških bolesnika. Oportunističke hijalohifomicete koje uzrokuju hijalohifomikoze su vrste rodova Fusarium, Scedosporium, Acremonium, Scopulariopsis, Paecilomyces i Purpureocillium. Mikotoksini su sekundarni metaboliti plijesni, nisu važni za njihov rast i razvoj te je njihova uloga nedovoljno istražena. Klinički su najznačajnije vrste roda Fusarium koje proizvode mikotoksine trihotecene (T-2, HT-2, DON, NIV), zearalenon i njegove derivate (α-ZOL, β-ZOL), fumonizine (FB1), fuzarinsku kiselinu i emergentne mikotoksine (ENN, BEA, MON, FUS). Među njima, fuzarinska kiselina ima ulogu čimbenika virulencije jer pojačava virulenciju F. oxysporum tijekom infekcije. DON, T-2, FB1 i MON povećavaju osjetljivost intestinalnog sustava na enteričke bakterije (Salmonella Typhimurium i E. coli), povećavaju invazivnost tih bakterija i produljuju vrijeme izlječenja što pokazuje njihovo „posredničko“ virulentno djelovanje. Većina fuzarijskih mikotoksina ima proupalni učinak, posebice u intestinalnom sustavu što može doprinijeti virulenciji pravih i oportunističkih patogenih mikroba. Vrsta Scedosporium apiospermum tijekom infekcije proizvodi mikotoksin gliotoksin i niz peptida koji imaju citotoksično i imunosupresivno djelovanje što doprinosi njihovoj virulenciji. Vrste roda Acremonium visoki potencijal tvorbe sekundarnih metabolita od kojih bi neki mogli imati i ulogu u virulenciji. Tehnika LC-MS/MS omogućila je otkrivanje velikog broja sekundarnih metabolita plijesni čiju ulogu u virulenciji tek treba istražiti, što će doprinijeti unaprjeđenju dijagnostike i razvoju terapijskih sustava za liječenje hijalohifomikoza.Hyalohyphomycoses are diseases caused by molds with hyaline (transparent) hyphae and can be localized, most often in immunocompetent people, or disseminated infections, most often in immunocompromised people. The most common localized infections are onychomycosis, keratitis and skin infection, while disseminated infections are common in hematological patients. Opportunistic hyalohyphomycetes that cause hyalohyphomycosis are species of the genera Fusarium, Scedosporium, Acremonium, Scopulariopsis, Paecilomyces and Purpureocillium. Mycotoxins are secondary metabolites of mold, not important for their growth and development, and their role is insufficiently studied. The most clinically significant species is Fusarium spp. whose mycotoxins are trichothecenes (T-2, HT-2, DON, NIV), zearalenone and its metabolites (α-ZOL, β-ZOL), fumonisins (FB1), fusaric acid and emergent mycotoxins (ENN, BEA, MON, FUS). Among them, fusaric acid plays the role of virulence factor because it enhances the virulence of F. oxysporum during infection. DON, T-2, FB1 and MON increase the sensitivity of the intestinal system to enteric bacteria (Salmonella Typhimurium and E. coli), increase the invasiveness of these bacteria and prolong the healing time, which shows their "intermediate" virulence effect. Most fusarium mycotoxins have a pro-inflammatory effect, especially in the intestinal system, which can contribute to the virulence of true and opportunistic pathogenic microbes. The species Scedosporium apiospermum produces mycotoxin gliotoxin during infection and a number of peptides that have cytotoxic and immunosuppressive effects, which contributes to their virulence. Species of the Acremonium genus have a high potential for the formation of secondary metabolites, some of which could also play a role in virulence. The LC-MS/MS technique enabled the detection of a large number of secondary metabolites of mold whose role in virulence has yet to be investigated, which will contribute to the improvement of diagnostics and the development of therapeutic systems for the treatment of hyalohyphomycosis

    Similar works

    Full text

    thumbnail-image