U članku se govori o početcima sustavnoga rada na stvaranju hrvatskoga pomorskog nazivlja. Do druge polovice 19. stoljeća moguće je jedino praćenje naziva vezanih uz more, brodove, oblike obale i vrste vjetrova u leksikografskim i pjesničkim djelima autora iz jadranskih gradova. Pojačavanje napora na usustavljivanju hrvatskoga pomorskog nazivlja potakle su potrebe proizašle iz školovanja pomoraca, posebice u Rijeci i Bakru. Najistaknutiji su bili nastavnici i upravitelji pomorskih škola Jakov Anton Mikoč i Božo Babić. Jakov Anton Mikoč autor je maloga rukopisnoga pomorskog priručnika \u27Rĕčnik rukokretni\u27 (1852. godine) te nastavnoga plana i programa C. K. Zavoda brodoslovlja u Rijeci na hrvatskome jeziku. Božo Babić, ravnatelj Nautičke učione u Bakru, autor je pet pomorskih rječnika, objavljenih izmedu 1870. i 1901. godine. I drugi su nastavnici bakarske škole (Luka Roić, Dezider Kasumović, Juraj Carić, Nikola Gerechtshammer ... ) skupljali pomorsko nazivlje, naročito za korito i jedrilje, pa je tih 2700 naziva bilo osnovom \u27Pomorskoga rječnika\u27 Rudolfa Crnića iz 1922. godine.The paper deals with the history of the Croatian maritime terminology, especially in the nineteenth century. Jakov Anton Mikoč and Božo Babić were among the greatest names of the Croatian maritime lexicography. In 1852 Mikoč wrote a little dictionary, which has remained unpublished. Babić was the author of five maritime dictionaries published between 1870 and 1901. Mikoč and Babić proposed Croatian terms instead of official Italian ones on the one hand, and common jargon spoken by Croatian seamen -a kind of combination of Croatian and Italian lexemes -on the other
