Glazba i djeca s posebnim potrebama

Djeca s posebnim potrebama su djeca kojima je potrebna dodatna podrška u procesu njihovog odgoja i obrazovanja. U ovu skupinu djece ubrajamo djecu s teškoćama, koja mogu imati prisutne različite teškoće u određenim područjima, te darovitu djecu, koja mogu imati izražene posebne potrebe u zadovoljavanju njihovih znanja, želja i interesa. Glazba može imati ulogu sredstva komunikacije u radu s djecom s posebnim potrebama. Glazba ujedno odražava dječje misli, osjećaje i doživljaje, ali služi i kao pomoć u razvoju sposobnosti i psihičkih funkcija djece. Glazboterapijom zadovoljavaju se djetetove fizičke, psihičke, emocionalne i socijalne potrebe. Glazboterapija je postala metoda koja se koristi kao veliki motivator koji ima značajan terapeutski učinak na djecu s posebnim potrebama.Children with special needs are children who need additional support in the process of Early Childhood Education and Care. In these group we include children with disabilities who may have different difficulties in certain areas, and gifted children who may have special needs in satisfying their knowledge, wishes and interests. Music can play the role of communication in working with children with special needs. Music also reflects children's thoughts, feelings and experiences, but also serves as an aid in the development of child's abilities and mental functions. Music therapy meets the child's physical, mental, emotional and social needs. It has become a method used as a major motivator that has a significant therapeutic effect on children with special needs

Speech development and disorders in children

Govor se razvija pod utjecajem puno različitih čimbenika. Psiholozi i drugi istraživači još uvijek pokušavaju odrediti točne procese koji su opći i temeljni za razvoj govora. Može se promatrati i kao socijelni fenomen jer se razvija isključivo u socijalnim zajednicama. Razvoj govora prati i svoje određene faze. On se kreće od predverbalne do verbalne faze. Bitni preduvjeti za razvoj govora su razvijeni govorni organi i uredan sluh. S druge strane, neki od znakova koji nam ukazuju na moguće govorne teškoće su izostanak gukanja i prve riječi ili oštećenje sluha. Neki od govornih poremećaja su usporen govorno-jezični razvoj, mucanje i govorna apraksija. Saznanje o navedenim poremećajima daje mogućnost ranog prepoznavanja i poticanja. Poticanje govora se odnosi na rehabilitaciju, uključenost stručnjaka i okoline. Najveću ulogu ovdje imaju roditelji koji to mogu činiti u svakodnevnim aktivnostima kao što je čitanje, pjevanje i ohrabrivanje djeteta bez obzira na greške koje ono čini.Development of the speech is under the influence of many aspects. Psychologists and other researchers are still trying to determine the precise means that are fundamental to speech development. It can also be seen as a social phenomenon as it develops in social communities. Speech development follows its own specific stage. It shifts from the preverbal to the verbal phase. A central need for speech development is a developed speech and hearing mechanism. On the other hand, some of the signs that point to possible speech difficulties are the absence of throbbing and first words or hearing deterioration. Some of the speech disorders are slower speech development, stuttering, and speech apraxia. Learning about the above-mentioned disorders gives you the possibility of early recognition and encouragement. Speech stimulation refers to rehabilitation, involvement of experts and the environment. Parents have the greatest role in providing everyday activities such as reading, singing, and encouragement regardless of the mistakes that child makes

COMPETENCES OF TEACHERS FOR TEACHING PHYSICAL EDUCATION WITH STUDENTS WITH SPECIAL NEEDS

Djeca s teškoćama u razvoju manifestiraju teškoće zbog kojih neće moći dosegnuti odgovarajuću razinu zdravlja ili razvoja bez dodatne podrške ili posebnih usluga zdravstvene zaštite, rehabilitacije, obrazovanja i odgoja, socijalne zaštite i drugih oblika podrške. (Išpanović-Radojković, 2007, prema Bouillet, 2010) Iako je danas integracija djece s teškoćama u redovne škole sve prisutnija i dalje postoji strah i brojni izazovi koji prate dolazak uĉenika s teškoćama u razred. Društvo sve više spoznaje potrebu o poštivanju prava na razliĉitost, ali djeca i dalje ne mogu pronaći primjeren odgovor na svoje posebne potrebe. Okolina u kojoj dijete najprije treba pronaći odgovore je svakako njegova obitelj, ali nakon nje to su predškolske i školske ustanove. U tome procesu najveću ulogu imaju odgojitelji i uĉitelji. (Bouillet, 2010) Uĉiteljima je svakako veliki izazov isplanirati nastavu i prilagoditi plan i program za uĉenika s teškoćama pa tako i nastavu Tjelesne i zdravstvene kulture. Upravo zbog toga sam se odluĉila istraţiti navedenu temu i uvidjeti nedostatke školstva. Cilj ovoga istraţivanja je utvrditi koliko su uĉitelji kompetentni za izvoĊenje nastave Tjelesne i zdravstvene kulture s uĉenicima s teškoćama. Od istraţivaĉkih instrumenata korištena je anketa. U istraţivanju je sudjelovalo 119 uĉiteljica i uĉitelja brodskih škola, kao i uĉiteljice i uĉitelji iz ostalih dijelova Republike Hrvatske putem online ankete. TakoĊer, istraţila sam i studijske programe uĉiteljskih studija u Republici Hrvatskoj kako bih saznala koliko studenti tijekom studiranja steknu kompetencije za rad s uĉenicima s teškoćama. Rezultati su pokazali kako se mali broj uĉitelja smatra kompetentnima za izvoĊenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture s uĉenicima s teškoćama, a većina ih smatra kako je potrebno uvesti promjene u školstvo kako bi se situacija poboljšala.Children with disabilities manifest disabilities which do not allow them to reach the acceptable level of wellness or development without additional support or extra healthcare services, rehabilitation, education, social services or other forms of support. (Išpanović- Radojković, 2007, prema Bouillet, 2010) Even though the integration of children with disabilities into regular schools is on the rise, there is still fear and numerous challenges that exist following the coming of students with disabilities into a classroom. Our society is more and more acknowledging of the need for accepting of differences, but children are still unable to find the appropriate answer for their needs. The environment in which the children should be able to find those answers is first and foremost their family, but after that, preeschools and schools should also be offering them those answers. While going through that process, teachers and educators have the most significant role. (Bouillet, 2010) It is certainly a big challenge for the teachers to plan out and organize their teaching process and furthermore, adjust the syllabus for students with disabilities which includes physical education. This was the reason for my choosing to research this topic and trying to identify the shortcomings of our school system. The goal of this research is to identify the level of competence for teaching physical education to students with disabilities among teachers. The measuring instrument used in this research was a poll. 119 teachers from Slavonski Brod and other parts of Croatia answered the online poll. Furthermore, I have researched the syllabuses from different Faculties of teacher education in Croatia with the intention of identifying the level of competence for work with children with disabilities the students of those universities should be developing. The results of the research are indicating that a very small number of teachers consider themselves competent for teaching physical education to students with disabilities and that most of them think that changes of the school system would make the situation better

Types of cooperation between preschool teachers and parents of children with disabilities

Suradnja između odgojitelja i roditelja djece s teškoćama u razvoju je izuzetno važna za pravilnu inkluziju djece i njihov pravilan rast i razvoj. U ovom radu pojašnjeni su oblici suradnje odgojitelja i roditelja djece s teškoćama u razvoju te su analizirana dosadašnja iskustva odgojitelja o suradnji s roditeljima. Kako bi odnos između odgojitelja i roditelja bio uspješan za obje strane, potrebno je izgraditi međusobno povjerenje. Odgojitelji trebaju uvažavati roditelje kao primarne skrbnike djece i maksimalno ih uključivati u odgojno-obrazovni sustav dok bi roditelji trebali uvažavati znanja i stručnost odgojitelja. Samo uspješna suradnja roditelja i odgojitelja može voditi k pozitivnoj inkluziji djece i njihovom uspješnom razvoju.Collaboration between educators, in this case governess, and parents of children with disabilities is very important for the proper inclusion, proper development and child growth. In this paper, the ways of cooperation between governess and parents are explained and also analyzed through the forms of mutual cooperation. In order for the parent-governess relationship to be successful it is necessary to build mutual trust. Governess should respect parents as the primary caregivers of children and maximally involve them in the educational system, while parents should respect the knowledge and expertise of the governess. Only successful cooperation of parents and educators can lead to positive inclusion and successful child development

Learning together: A Handbook for teaching assistants for working with children with developmental disabilities

Priručnik za pomoćnike u nastavi za rad s djecom s teškoćama u razvoju ponajprije je namijenjen pomoćnicima u nastavi i učiteljima/nastavnicima. Prema strukturi priručnik je podijeljen u tri dijela: u prvome se dijelu nalazi kratak pregled zakonske regulative koje se odnose na odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju. Nadalje, daje se uvid u ishodišta inkluzivnog odgoja i obrazovanja kao i postojećih programskih orijentacija u formalnom obrazovanju djece s teškoćama u razvoju. Drugi se dio sastoji od skupine pojedinačnih poglavlja o pojedinim vrstama teškoća u razvoju. Svako poglavlje sadrži definiciju teškoće o kojoj je riječ, podjelu, kliničku sliku te savjete za pedagoško-didaktičku prilagodbu u izravnom radu s djetetom koje provodi pomoćnik. U trećem se dijelu priručnika govori o važnosti suradnje s roditeljima i stručnjacima. U prilogu se daje popis nekih institucija i udruga koje se bave pružanjem skrbi i podrške obiteljima, djeci i mladima s teškoćama u razvoju na području Osječko- baranjske županije

KOMPARATIVNO PRAVO ŽIVOTNE SREDINE – KONCEPCIJSKI OKVIR I TEŠKOĆE U DEFINISANJU

The first part of the paper points to certain dilemmas in defining the comparative law and comparative method in law as a framework for understanding the content and the role of comparative environmental law. Basic indications of some of the specificities of the environmental law and problems in the Feld of environment are given, including their global and transnational dimensions, as one of the factors that influence the possibility to define the conceptual framework of comparative environmental law. In light of these, there arises the need to build specific relationships between comparative law and other branches of law which in different ways include the contents in the field of the environment or may be relevant to the environment. In this way, the author attempts to answer the question of the object and relevance of comparative environmental law. Some issues of importance for understanding the state and perspectives of development of comparative environmental law are discussed. The author starts with the premise that comparative environmental law, in the circumstances of contemporary globalization processes, has an increasingly important place in the system of legal disciplines, regardless of different problems associated with this branch of law. Specific difficulties in defining the conceptual framework of comparative environmental law are related, mainly, to a complex nature and dynamics of environmental changes.U prvom delu rada se ukazuje na neke dileme u defnisanju mesta komparativnog prava i komparativnog metoda u pravu, kao okvira za razumevanje sadržaja i uloge komparativnog prava životne sredine. Takođe, daju se osnovne naznake o specifčnostima problema u oblasti životne sredine, kao jednog od činilaca koji utiče na mogućnosti defnisanja koncepcijskog okvira komparativnog prava životne sredine. Razmatranje teškoća komparativnog prava u raspravi o komparativnom pravu kao grani prava i/ili metodu, autor stavlja u kontekst specifčnih karakteristika problema u oblasti životne sredine, uključujući njihove globalne i transnacionalne dimenzije. U takvom svetlu se nameće i potreba izgradnje specifčnih odnosa između komparativnog prava i drugih grana prava koje na različite načine obuhvataju i sadržaje u oblasti životne sredine ili mogu biti relevantni za životnu sredinu. Na taj način autor pokušava odgovoriti i na pitanje predmeta i relevantnosti komparativnog prava životne sredine. Daju se naznake o nekim otvorenim pitanjima od značaja za razumevanje stanja i perspektiva razvoja komparativnog prava životne sredine. Autor polazi od stava da komparativno pravo životne sredine, u okolnostima savremenih globalizacijskih procesa, ima sve značajnije mesto u sistemu pravnih disciplina, bez obzira na različite probleme koji se povezuju sa ovom granom prava. Specifčne teškoće u defnisanju koncepcijskog okvira komparativnog prava životne sredine povezane su, najvećim delom, sa složenim karakterom i dinamikom promena u životnoj sredini

Radni status i faktori koji utiču na radno angažovanje obolelih od multiple skleroze

Introduction. Regular follow-up and support of people with multiple sclerosis in finding and keeping employment may enable them to stay employed longer and have better quality of work life, financial security, and a higher degree of social participation. The objective of this study was to determine the work status and factors that may affect work engagement of people with multiple sclerosis. Material and Methods. The study was conducted in the territory of the Autonomous Province of Vojvodina, and included 108 subjects with relapsing-remitting multiple sclerosis, aged 18 - 65 years, using the expanded disability status scale, 0 - 5.5. The data were collected using a General questionnaire and the multiple sclerosis work difficulties questionnaire. Results. Out of 108 subjects, only 37 were employed or had been retired for less than three years, which were the criteria for filling out the multiple sclerosis work difficulties questionnaire (in Serbian). Our results showed that subjects perceived cognitive difficulties and movement/mobility difficulties as the main factors affecting their work performance. Conclusion. The analysis of environmental factors and factors affecting work engagement of people with multiple sclerosis showed that other factors affected their work more than their personal preferences or the disease itself.Uvod. Adekvatnim načinom praćenja i podrškom prilikom zaposlenja i tokom radnog angažovanja, osobama obolelim od multiple skleroze omogućuje se duži i kvalitetniji ostanak na poslu, finansijska sigurnost i veći stepen socijalne participacije. Cilj rada je bio da utvrdimo radni status i faktore koji mogu uticati na radno angažovanje obolelih od multiple skleroze. Materijal i metode. Istraživanje je sprovedeno na teritoriji Autonomne Pokrajine Vojvodine na ukupnom uzorku od 108 ispitanika sa relapsno-remitentna formom multiple skleroze, starosti 18-65 godina i EDSS skorom 0-5,5. Podaci su prikupljeni Opštim upitnikom i The Multiple Sclerosis Work Difficulties Questionnaire - MSWDQ koji je preveden i prilagođen za potrebe srpskog govorno-jezičkog područja. Rezultati. Od ukupnog uzorka (n = 108), svega 37 obolelih od multiple skleroze radi ili je u penziji manje od tri godine što je bio preduslov popunjavanja upitnika. Utvrđeno je da ispitanici kognitivne teškoće i teškoće sa pokretljivošću percipiraju kao glavne teškoće odnosno faktore koji utiču na obavljanje posla. Zaključak. Analizirajući faktore okruženja i faktore koji utiču na radno angažovanje obolelih od multiple skleroze, zaključili smo da drugi faktori više utiču na rad ispitanika sa multiplom sklerozom, nego njihova lična želja ili sama bolest