Prevencija nekarijesnih lezija u djece

prevention; noncarious lesions; dental erosion; childrenprevencija; nekarijesne lezije; dentalna erozija; djec

Pretilost kod djece

Tema, pretilost kod djece, odabrana je zbog toga što se posljednjih godina povećao broj pretile djece u Hrvatskoj. Pretilost postaje sve značajniji javno-zdravstveni problem upravo zbog porasta pretilosti već u dječjoj i adolescentnoj dobi. U mnogim zemljama pretilost kod djece doseže epidemijske razmjere koji su krenuli osamdesetih godina prošlog stoljeća. U borbi protiv pretilosti trebale bi se provoditi mjere prevencije već kod trudnica, obuhvaćajući cijelu obitelj. Tu najveći doprinos mogu dati medicinske sestre u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. One prve uočavaju problem pretilosti kod djece, te su sposobne provoditi mjere unapređenja zdravlja djece i savjetovanja roditelja. Uloga medicinske sestre u programu za prevenciju pretilosti je da pomognu djeci i mladima, roditeljima, prosvjetnim djelatnicima, te sportskim trenerima u edukaciji i promidžbi zdravih prehrambenih navika i zdravog načina života. Potrebno je roditelje educirati o važnosti pripreme redovitih dnevnih obroka koji su energetski i nutritivno prilagođeni uzrastu i potrebama djece. Naglasak je na pravilnom izboru i dostupnosti zdravih namirnica i vode, a ograničiti uzimanje brze hrane, slatkiša, te sokova. Za procjenu pretilosti izračunava se ITM (indeks tjelesne mase), a dobiva se dijeljenjem tjelesne težine (TT) u kilogramima s kvadratom tjelesne visine (TV) u metrima. Kod djece se vrijednost ITM-a uspoređuje sa centilnim krivuljama. ITM između 90-97 centile ukazuje na prekomjernu težinu, a ukoliko je ITM iznad 97 centile govorimo o pretilosti

Medikamentna prevencija sindroma hiperstimulacije jajnika

The purpose of this review is to analyze current medical strategies in the prevention of ovarian hyperstimulation syndrome (OHSS) during ovarian stimulation for in vitrofertilization. Owing to contemporary preventive measures of OHSS, the incidence of moderate and severe forms of the syndrome varies between 0.18% and 1.40%. Although none of medical strategies is completely effective, there is high-quality evidence that replacing human chorionic gonadotropin (hCG) by gonadotropin-releasing hormone (GnRH) agonists after GnRH antagonists and moderate-quality evidence that GnRH antagonist protocols, dopamine agonists and mild protocols reduce the occurrence of OHSS. Among various GnRH agonists, buserelin 0.5 mg, triptorelin 0.2 mg and leuprolide acetate (0.5-4 mg) have been mostly utilized. Although GnRH trigger is currently regarded as the best tool for OHSS prevention, intensive luteal support with exogenous administration of estradiol and progesterone or low-dose hCG on the day of oocyte retrieval or on the day of GnRH agonist trigger are required to achieve optimal conception rates due to early luteolysis. Among currently available dopamine agonists, cabergoline, quinagolide and bromocriptine are the most common drugs that should be used for prevention of both early and late OHSS. Mild stimulation protocols offer attractive option in OHSS prevention with satisfactory pregnancy rates.Svrha ovoga rada bila je analizirati današnje medikamentne strategije u prevenciji sindroma hiperstimulacije jajnika za vrijeme stimulacije ovulacije u postupku izvantjelesne oplodnje. Zahvaljujući suvremenim metodama prevencije pojavnost sindroma hiperstimulacije se kreće od 0,18% do 1,40%. Premda se nijedna prevencijska strategija nije pokazala u potpunosti djelotvornom, postoje čvrsti dokazi da zamjena humanog korionskog gonadotropina gonadotropnim otpuštajućim hormonom nakon antagonista gonadotropnog otpuštajućeg hormona te umjereni dokazi da protokoli antagonista gonadotropnog otpuštajućeg hormona, agonisti dopamina i blagi protokoli smanjuju pojavnost sindroma hiperstimulacije. Između nekoliko agonista gonadotropnog otpuštajućeg hormona najčešće se koriste buserelin 0,5 mg, triptorelin 0,2 mg i leuprolid (0,5-4 mg). Premda se danas smatra da je gonadotropni otpuštajući hormon najuspješniji u prevenciji sindroma hiperstimulacije jajnika, zbog rane luteolize potrebna je intenzivna potpora žutom tijelu primjenom estradiola i progesterona ili sniženim dozama humanog korionskog gonadotropina na dan aspiracije jajnih stanica da bi se postigle optimalne stope zanošenja. Između danas dostupnih agonista dopamina kabergolin, kinagolid i bromokriptin su lijekovi koji se najčešće primjenjuju i koje bi trebalo primjenjivati u prevenciji ranog i kasnog oblika sindroma hiperstimulacije. Blagi stimulacijski protokoli predstavljaju privlačan izbor u prevenciji sindroma hiperstimulacije sa zadovoljavajućim stopama trudnoće

Development of age-appropriate health and hygiene habits of students

Zdravlje je najveće čovjekovo bogatstvo. Njegovo očuvanje moguće je jedino neprestanom i cjelovitom brigom, a odnosi se brigu o osobnoj higijeni, tjelesnoj aktivnosti, zdravoj prehrani te psihičkom i duhovnom zdravlju. Brigu o vlastitome zdravlju potrebno je učiti od najranije dobi. Zdrave navike koje se tada steknu primjenjuju se tijekom cijeloga života. Svrha je ovoga rada proučiti literaturu te uvidjeti kako valjane zdravstveno-higijenske navike utječu na čovjekovo zdravlje te kako se zdravstveni odgoj i obrazovanje provodi u nižim razredima osnovne škole i koji su sadržaji vezani uz zdravstveni odgoj koje obuhvaćaju Nastavni plan i program za osnovnu školu te Kurikulum zdravstvenog odgoja.Health is wealth. It is only possible to protect it through constant and thorough care with reference to personal hygiene, body workout, healthy eating, physical health, and spiritual health. It is necessary to learn about health care from an early age. Healthy habits acquired in the early age are usually applied through whole life. The purpose of this thesis is to analyze the literature, to realize how efficient health and hygiene habits influence on human health, to investigate the conduction of health education in early primary school education and the contents connected to health education that are included in The teaching curriculum and The health education curriculum

Prehlada i gripa – simptomi, prevencija i liječenje

Common cold is the most frequent illness among people. It affects all age groups everywhere in the world. It is medically referred to as a viral upper respiratory tract infection. Symptoms may include nasal congestion, runny nose, sneezing, sore throat and cough. More than 200 different types of viruses are known to cause common cold, but most often it is induced by rhinovirus. Influenza (flu) is a contagious respiratory disease caused by influenza viruses. It can cause mild to severe illness, and can even lead to death. Main symptoms are fever, chills, cough, sore throat, runny or stuffy nose, muscle and body aches, headaches and fatigue. To prevent catching the flu or common cold, it is important to limit contact with already ill people, wash hands as often as possible, keep fingers out of the eyes and nose, avoid crowded spaces and ensure plenty of rest and sleep. Healthy diet, phytotherapy, aromatherapy, apitherapy and homeopathy are also good ways of prevention. Of course, the best way of preventing the flu is vaccination. Once the illness has begun, the therapy employed is symptomatic. First, it is important to drink plenty of liquids to prevent dehydration. If body temperature is high, antipyretics are used, which also act as analgesics in cases of headache, muscle ache and body ache. For sour throat, lozenges with antiseptic, antiphlogistic and pain relieving properties are used. Decongestants are applied for runny and stuffy nose. Depending on the type of cough, antitussives, expectorants or mucolytics are used. Since common cold and flu are the most frequent diseases for which the patients do not consult their doctors but their pharmacist, it is important to recognize the symptoms and to differentiate common cold from influenza. To recommend the most appropriate medicine in terms of duration and intensity of the symptoms, patient age and existing medical conditions, professional advice regarding interactions and side effects is required from the pharmacist

Violence in preschool children

Nasilje možemo definirati kao oblik trajne ili učestale izloženosti nasilnim postupcima koji ugrožavaju zdravlje djeteta, no i oblik postupanja prema djetetu koje uključuje nedobronamjerne slučajne postupke. Postoji više podjela nasilja, glavna podjela je na četiri oblika: tjelesno, emocionalno i spolno nasilje, te zanemarivanje. Prisutni su razni činitelji dječjeg nasilnog ponašanja prema vršnjacima, no većinom su to one značajke koje ističu djecu prema njihovom izgledu ili sposobnostima. Najvažnije individualne karakteristike koje potiču djecu na nasilje jesu nedostatak empatije i socijalnih vještina. Nedostatak tih osobina potiče djecu i na vršnjačko nasilje, a izloženost vršnjačkom nasilju određuje različite uloge, kao što su nasilnik, žrtva, sljedbenik i slično. Čimbenici koji određuju nasilno ponašanje djece jesu obitelj, vršnjaci i škola, a najvažniji i naijstraživaniji čimbenici su obitelj i roditeljski stilovi koji igraju bitnu ulogu u odgoju i discipliniranju djece. Prediktor dječjeg nasilnog ponašanja je autoritaran stil odgoja djece, ali kako bismo djecu odgajali na način da se ne koriste nasiljem za rješavanje problema, važno je provoditi autoritativan roditeljski stil odgoja. Kako bi se djeca uspješno oporavila od nasilja, važno je provesti odgovarajući tretman i prevenciju, a osim toga bitna je podrška institucija i roditelja. Kod mlađe djece možemo koristiti terapiju igrom kako bi se uspješno oporavila od nasilja i osjećala zaštićeno i u sigurnom okruženju. Prevenciju dijelimo na primarnu, sekundarnu i tercijarnu, a da bismo ju uspješno proveli trebamo osvijestiti i informirati djecu i odrasle o procjeni opasnih situacija, načinima prijavljivanja nasilja, kome se obratiti te s djecom razviti vještine nenasilnog rješavanja sukoba.We can define violence as a form of permanent or frequent exposure to violent acts which put in danger health of a child, but also as a form of treating child in a way which includes non-well-meant accidental actions. There are more divisions of violence, but the main one is on four aspects: physical, emotional and sexual violence and negligence. There are various factors of child's violent behaviour towards peers, but mostly, those are the features that make kids stand out based on their looks or abilities. The most important individual characteristics that encourage kids on violent acts are lack of empathy and social skills. The lack of these traits encourages kids on peer violence and exposure to the peer violence defines different roles, such as bully, victim, follower etc. Factors which determine children's violent behaviour are family, peers and school, but the ones that are most important and most explored are family and parenting styles, which play an important role in raising and disciplining children. The predictor of children's violent behaviour is authoritarian parenting style of education, but in order to educate children not to use violence as a form of solving problems, it is important to implement authoritative parenting style of education. In order for kids to successfully recover from experienced violence it is important to implement appropriate treatment and prevention, and besides that, the support from the institutions and parents are just as important as everything else. With younger children we can use play therapy for kids to successfully recover from violence and for them to feel protected and safe. We divide prevention on primary, secondary and tertiary divisions, and in order to successfully implement prevention it is important to bring to consciousness and to inform children on estimating dangerous situations, on ways how to report violence and who to talk to and also to develop the skills of nonviolent conflict resolution along with kids

Prevencija nastanka dekubitusa u operacijskoj dvorani kao pokazatelj sigurnosti pacijenata i kvalitete intraoperativne njege Prevention of occurrence of pressure ulcers in the operating room as an indicator of patient safety and quality of intraoperative care

Sa značajnim interesom pročitali smo članak grupe autora iz Zagreba [1]. Autori opisuju značajan čimbenik provođenje postupaka sigurnosti bolesnika u svrhu prevencije nastanka dekubitalnog ulkusa u tijeku operacijskog zahvata i to pravilno namještanje bolesnika na operacijskom stolu. Navodi se kako je danas potrebna uporaba modernih tehnoloških sredstava za sprječavanje nastanka dekubitusa te kako su iste nužan dio opreme koji povećava stupanj intraoperacijske sigurnosti pacijenta od nastanka dekubitusa

Otkrivanje i prevencija profesionalnih bolesti u zajednici

Medicina rada se danas susreće s jednakim radnim opterećenjim za čovjeka kao i početkom industrijske revolucije. Zaposlenici koji rade u industriji su skloni oboljenju bolestima povezanim sa radom odnosno bolestima mišićno – koštanog sustav kao npr. poput sindorma karpalnog kanala, lumbosakralnog sindroma, cervikobrahijalnog sindroma i dr. Kod nas u Hrvatskoj je relativno razvijena industrija te u tvornicama tekstilne industrije rade pretežno osobe ženskog spola, koje lakše podliježu oboljenjima ovih sindroma. Poslodavac je dužan osigurati zaštitu na radu svojim zaposlenicima, bez obzira dali se to radi o malodobnim osobama, ženama ili muškarcima. Naravno da na oboljenje od navedenih sindroma ne utječe samo radno mjesto, već veliku ulogu također ima i genetska predispozicija. Zaposlenici sa već umanjenim radnim sposobnostima ne smiju obavljati poslove na kojim postoji mogućnost da im se dodatno smanji preostala radna sposobnost. U tom dijelu veliku ulogu ima medicina rada koja u suradni sa poslodavcem na osnovi procjene opasnosti raspodjeljuje zaposlenike i prilagođava radna mjesta koja bi bila u skladu sa njihovim zdravstvenim stanjem. Princip suvremene zdrave tvrtke unutar tekstilne industrij kao i bilo koje druge tvrtke trebao bi biti: sigurno radno okruženje, zdravi radni proces, programi i edukacije koje promiču zdravlje te ukazuju na rizične činitelje na radnim mjestima. Nažalost kod nas u Hrvatskoj ima malo takvih tvrtki koje poštuju sve navedeno, ali ulaskom u Europsku uniju i novim zakonskim okvirima polako se uvodi red i zakonske regulative se ipak moraju poštovati. U završnom radu će se prikazati kako rad utiječe na zaposlenike, te kako pomoći u prevenciji, otkrivanju te liječenju bolesti vezanih uz rad. Kako nebi došlo do zakašnjelog liječenja akutnih faza te prelaza istih u kroničnu fazu. Da bi skratili vrijeme liječenja i vrijeme oporavka potrebno je rano otkrivanje, dobra prevencija i edukacija kako bi smanjili bolesti vezane uz koštano – mišićni sustav, čime se olakšava i produljuje radni vijek zaposlenika. Spomenuti, često prisutni sindromi su relativno zapostavljeni u suvremenoj medicine. Samo zdrav radnik je produktivan, efektivan i efikasan u svom radu te donosi dohodak i profit svojoj radnoj okolini.Occupational health is faced with similar challenges for workers as at the time of the industrial revolution. Factory workers are inclined to suffer from occupational health illnesses namely illnesses linked to the musculoskeletal system, such as carpal tunnel syndrome, lumbosacral syndrome or cervical brachial syndrome. In Croatia, the textile industry is relatively well developed and mainly employs female workers who are more likely to suffer from these types of syndromes. Employers are required to ensure safe working conditions for their employees, whether employing minors, female or male workers. It isn’t only the working conditions that can impact those suffering from the aforementioned syndromes, genetic predisposition is also a contributing factor. Those workers who already have limited working capabilities should not undertake tasks which could further limit their working capabilities. In this regard, occupational medicine has an important role. The employer makes an assessment of the workplace risks and allocates employees in line with this. Companies should adhere to the following healthy and safety principles: providing a safe working environment, healthy working processes and educational programmes that promote employees’ wellbeing and highlight any risk factors in the workplace. Unfortunately in Croatia, there are few companies that respect the aforementioned principles. However entry into the European Union and new legal frameworks have had a positive impact. In this final thesis, it will be demonstrated to what extend working conditions impact on employees, and how to help prevent, diagnose and treat work related illnesses. To avoid delayed treatment, prevent acute conditions becoming chronic conditions and to shorten recovery times, early diagnosis, preventative measures and education are essential. These can help reduce the number of illnesses linked to the musculoskeletal system, which also lengthens employees working careers. Before mentioned syndromes are often not recognized on time and neglected in odern occupation healt care. Only a healthy worker is productive, effective and efficient and brings added value to his working environment

Uloga medicinske sestre u prevenciji suicidalnosti

Stope samoubojstva su više u gradskim nego u seoskim područjima. Samoubojstvo je među 10 prvih uzroka smrti. Na samoubojstvo se odnosi 30% smrti među studentima i na 10% smrti ljudi u dobi između 25-34 godine života. Međutim, više od 70% osoba koje izvrše samoubojstvo su u dobi iznad 40-te godine života, a učestalost jako raste u onih iznad 60-te godine života, naročito kod muškaraca. Psihički poremećaji nisu uzrok suicida, no više od 90% od ukupnog suicida događa se u osoba s dijagnozom nekog od psihijatrijskih poremećaja. Većina psihijatrijskih bolesnika koji počine suicid događa se u prvih nekoliko tjedana nakon otpusta iz bolnice. Najčešći povezani psihijatrijski poremećaji su bipolarni afektivni poremećaj (15-18% rizika), depresija, alkoholizam i druge ovisnosti (10-15%), shizofrenija (5%), poremećaji ličnosti (5-10%), anksiozni poremećaji, PTSP, delirij. Motivi za suicid su svjesni i nesvjesni, a ako nisu uzrokovani psihičkim poremećajima, mogu se pokušati objasniti kao autonomna odluka osobe koja više ne želi živjeti pod uvjetima koji su u apsolutnom neskladu sa njenim sustavom vrijednosti ili nemogućnosti prihvaćanja nepodnošljive situacije. To je čin u kojem se težnja za smrću, isprepliće sa pozivom u pomoć, za životom, upućeno okolini suicidalne osobe. Prevencija suicidalnosti dijeli se na primarnu prevenciju koja ima za cilj spriječiti neke pojave što u odnosu na suicid znači poduzeti aktivnosti koje će smanjiti pojavnost suicidalnog ponašanja. Sekundarna prevencija obuhvaća aktivnosti koje su usmjerene na ranu i učinkovitu dijagnostiku, otkrivanje problema i poduzimanje aktivnosti da se problem riješi. Tercijarna prevencija obuhvaća aktivnosti čiji je cilj poboljšanjem kvalitete tretmana i smanjenje invaliditeta nakon tretmana te bilo kakovih psihičkih poremećaja. U ovom radu biti će riječi o povijesti suicida, koji su čimbenici rizika, uzrocima, prevenciji, motivima i tipovima suicida te kod kojih psihijatrijskih poremećaja najčešće dolazi do suicida.Suicide rates are higher in urban than in rural areas. It is one of the top 10 causes of death. Suicide refers to 30% of deaths among students and 10% of deaths of people aged from 25 to 34. However, more than 70% of people who commit suicide are over 40 years of age, and the frequency grows rapidly among those over the age of 60, especially in men. Mental disorders are not the cause of suicide, but more than 90% of total suicide occurs in people diagnosed with some psychiatric disorders. Most suicides committed by psychiatric patients happen in the first few weeks after they are discharged from the hospital. The most commonly associated psychiatric disorders are bipolar affective disorders (15-18% risk), depression, alcoholism and other addictions (10-15%), schizophrenia (5%), personality disorders (5-10%), anxiety disorders, PTSD, delirium. The motives for suicide are conscious and unconscious, and if they are not caused by mental disorders, they can be explained as an autonomous decision of a person who no longer wants to live under conditions that are in absolute discrepancy with its value system or the inability to accept some unbearable situations. It is an act in which the aspiration for death is intertwined with a call for help, for life, and it is addressed to the environment of a suicidal person. Prevention of suicidality is divided into primary prevention aimed at preventing some of the appearances which, in relation to suicide, means taking actions that will reduce the occurrence of suicidal behavior. Secondary prevention includes activities focused on early and effective diagnostics, problem solving, and taking actions to solve the problem. Tertiary prevention includes activities aimed at improving the quality of treatment and reducing disability after the treatment or any psychological disorders. This paper will discuss the history of suicide, which are risk factors, causes, prevention, motives and types of suicide, and which psychiatric disorders most commonly lead to suicide

Risk factors for behavioural problems in lower grades of primary school and prevention strategies

U životu svakog djeteta obitelj predstavlja ključnu ulogu u razvoju, no tijekom odrastanja ono postaje dio drugih okruženja gdje manifestira naučena ponašanja u svom primarnom obiteljskom okruženju. Školsko okruženje postaje mjesto na kojem se po prvi put mogu uočiti određeni problemi u ponašanju, no isto tako znatno utječe na kreiranje i stvaranje pozitivnih ili negativnih razvojnih ishoda. Problemi u ponašanju predstavljaju različite oblike reagiranja djeteta koja nisu u skladu s očekivanjima u odnosu na dob, situaciju ili okruženje, te nerijetko zahtijevaju dodatnu širu ili stručnu društvenu pomoć. Mnogi rizični čimbenici utječu na razvoj i postepeno razvijanje različitih problema u ponašanju, ali i povećavaju mogućnost uključivanja djece u negativna ponašanja. Rano uočavanje i otkrivanje problema u ponašanju izuzetno je bitno kako bi se mogle provesti preventivne strategije, a samim time jačati pozitivne zaštitne čimbenike te kontrolirati i ukloniti rizične čimbenike. Cilj ovog rada jeste sažeti dosadašnje spoznaje o rizičnim čimbenicima za probleme u ponašanju, definirati i objasniti koji su to čimbenici te navesti preventivne strategije kojima možemo poticati proces zdravoga razvoja i pomoći djeci da izbjegnu visokorizična ponašanja.In each child's life, family plays a key role in development, but as he grows up, he becomes part of other environments where he manifests learned behaviors in his primary family environment. The school environment becomes a place where certain behavioral problems can be observed for the first time, but it also significantly influences in creating positive or negative developmental outcomes. Behavioral problems are different forms of response of the child that do not meet expectations regarding age, situation or environment, and often require additional broad or professional social assistance. Many risk factors influence the development and gradual development of various behavioral problems, but also increase the possibility of involving children in negative behaviors. Early identification and detection of behavioral problems is extremely important in order to implement preventative strategies, thereby strengthening positive protective factors and controlling and eliminating risk factors. The aim of this study is to summarize current understandings of risk factors for behavioral problems, to define and explain what these factors are, and to outline preventive strategies that can help encourage healthy development and help children avoid high-risk behaviors