Injuries of the tarsometatarsal joints: treatment and outcome [Lisfrancova ozljeda]

Between January 2005 and May 2009, a total of 26 patients, 21 males and 5 females, were admitted for treatment of Lisfranc lesion. All patients were radiologically evaluated and classified according to the criteria proposed by Myerson: 5 (19.2%) patients had a type A injury, 2 patients (7.7%) presented with a type B1 injury, 17 (65.4%) sustained the most common type B2 injury and 1 (3.8%) patient suffered from a type C1 and C2 injury. Taking radiological and clinical findings in account, fifteen patients were elected for operative treatment and eleven patients were treated conservatively. According to type of fracture we established three groups; in group I metatarsal fracture was found in fourteen (53.9%) patients, group II with phalangeal fracture in three (11.5%) cases, whereas in group III nine (34.6%) patients sustained combined metatarsal, navicular and, most commonly, a cuneiform fracture. Using the American Orthopedic Foot and Ankle Society (AOFAS) midfoot scoring scale and SF-36 questionnaire, the functional outcome was assessed. The mean value for age distribution was 42.7 +/- 13.2 years and the mean follow up was 27.9 +/- 12.4 months. A p value < 0.005 was regarded as statistically significant for the analysis of the results. We found by means of SF 36 questionnaire a statistically significant difference in the role limitation due to existence of pain (p = 0.04) and poor general health (p = 0.013) in the group of patients that sustained combined foot fracture. The purpose of this study is to assess the treatment of Lisfranc injuries in our patients, according to SF36 and AOFAS criteria, clinical outcome was evaluated. In the group I the mean AOFAS score was 74.0 +/- 9.1 and in the group II it reached 72.0 +/- 5.2 signifying fair outcome! Poor outcome was present in the group III with mean AOFAS score 67.1 +/- 9.0. All unstable injuries require surgery. Clinical outcome is highly dependent on the restoration of normal anatomic alignment

Specifičnosti u radu medicinske sestre u rehabilitaciji osoba s ozljedom kralješnične moždine

Ozljeda kralješnične moždine kompleksna je ozljeda koja djelomično ili potpuno ometa komunikaciju između mozga i periferije tijela, a može rezultirati promjenom normalne autonomne, motorne i senzorne funkcije. U liječenju i rehabilitaciji nakon ozljede kralješnične moždine sudjeluje multidisciplinarni tim stručnjaka koji zdravstvenu skrb provodi prema individualnim potrebama bolesnika. Nezaobilazan dio multidisciplinarnog tima je medicinska sestra koja planira i provodi zdravstvenu njegu. Sestrinska uloga u rehabilitaciji sastavni je dio cjelokupne skrbi i uključuje vještine usmjerene prevenciji, održavanju funkcija i oporavku. S obzirom na specifičnosti potreba pacijenata s ozljedom kralješnične moždine za zdravstvenom njegom, njega mora biti na najvišoj razini. Vrlo važan segment rada medicinske sestre u procesu rehabilitacije predstavlja učenje i podučavanje pacijenata i obitelji. Tijekom rehabilitacije važno je da se bolesniku pruži mogućnost da upozna svoje tijelo u promijenjenim uvjetima funkcioniranja nakon ozljede. Ozljeda kralješnične moždine je ozljeda koju je teško liječiti. Cjelokupan tretman bolesnika s ozljedom kralješnične moždine provodi se u spinalnim centrima. Glavni ciljevi rehabilitacije osoba s ozljedom kralješnične moždine su smanjivanje štetnih posljedica neurološkog oštećenja i unapređenje funkcijskih sposobnosti, povratak bolesnika u stvarni život s osjećajem korisnosti za sebe, obitelj i okolinu te održavanje fizičkog i mentalnog zdravlja bolesnika uz prevenciju komplikacija. Tijekom rehabilitacije uči se kako živjeti s nesposobnosti u vlastitoj okolini, a za dostignuće toga cilja djelatnici multidisciplinarnog tima moraju dobro poznavati način života osobe prije bolesti, obiteljsku i financijsku situaciju te zajednicu u kojoj osoba živi ili će živjeti nakon provedene rehabilitacije

Sestrinska skrb pacijenata sa spinalnom ozljedom s osvrtom na komplikacije gastrointestinalnog trakta

Ozljeda kralježnične moždine je ozljeda koju je teško liječiti, a osobe koje je dožive čeka dugotrajan rehabilitacijski program. Njezine medicinske, psihološke, socijalne i ekonomske posljedice su katastrofalne za stradalu osobu, obitelj, te užu i širu zajednicu. Specijaliziranim rehabilitacijskim pristupom multidisciplinarnog tima posljedice mogu biti ublažene, uz maksimaliziranje preostalih sposobnosti. Posljedice ozljede leđne moždine najčešće su vrlo teške i kao takve imaju mnogostruke značaje. Od samog stradalog i njegove obitelji koja se mora suočiti s novonastalom situacijom svoga najbližega, preko medicinskog osoblja koje je odgovorno za liječenje i njegu, pa sve do raznih čimbenika društva koji snose društvene i finacijske terete zbog radne nesposobnosti i teške invalidnosti. Često se dogodi da se u rehabilitacijskom procesu doživi i svojevrsni neuspjeh, što zbog pogrešnog pristupa i ustrajnosti kod članova multidisciplinarnog tima ili najčešće zbog otpora stradale osobe prema samom procesu a sve kao posljedica teškog prihvačanja novonastalog stanja. U radu je opisan značaj rehabilitacije osobe s ozljedom leđne moždine kao i način na koji multidisciplinarni tim a posebice medicinska sestra ili tehničar doprinose u procesu izlječenja ili umanjenja tegoba kod pacijenata s ovom vrstom ozljede. Uz mnogobrojne zdravstvene i socijalne komplikacije koje se događaju kod pacijenta s ozljedom leđne moždine poseban osvrt u ovom radu pridodat će se na sprječavanje komplikacija gastrointestinalnog trakta koji predstavlja ozbiljan problem u rehabilitaciji ali i nakon nje. Uz kvalitetnu edukaciju samog pacijenta i njegove obitelji ta vrsta komplikacija i svi problemi koji idu uz nju mogu se svesti na najmanji postotak.Spinal cord injury is an injury that is difficult to treat and requires people a long-term physical rehabilitation. Its medical, psychological, social and economic consequences are disastrous for the patient, the family and the immediate and wider community. The consequences of spinal cord injury can be reduced by specialized rehabilitation approach of the multidisciplinary team by focusing on maximizing physical functioning. The consequences are usually very heavy and as such have multiple symptoms. The injured and the family must face the new situation with the help of the medical staff responsible for the treatment and care, and various social factors bearing the social and financial burdens due to severe disability. The rehabilitation process often leads to failure because of the inappropriate approach and dedication of the members of the multidisciplinary team, or most often because of the patient’s refusal of medical process by denying the new situation. This paper describes the importance of rehabilitation of the people with spinal cord injury as well as the way in which a multidisciplinary team, especially the nurse or the technician, contributes to the healing process and decreases complications in patients with this type of injury. In addition to many health and social complications that occur in patients with spinal cord injuries, a special focus in this paper is on the prevention of complications of the gastrointestinal tract which is a serious problem during or after the rehabilitation process. By educating the patient and the family this kind of complications and all resulting problems can be reduced to the lowest percentage

Burns – a 9-year-period retrospective study at Department of plastic and reconstructive surgery Clinical Hospital Centre Rijeka

Cilj: S obzirom na to da su opekline jedan od svakodnevnih uzroka ozljeda u kući ili na radu, te s ti me i jedan od česti h razloga hospitalizacije bolesnika na odjelima plasti čne kirurgije, cilj ovog rada bio je utvrditi uzrok i stupanj ozljeda bolesnika s opeklinama. Metode: U ovom radu retrospekti vno su analizirana 132 slučaja bolesnika s opeklinama koji su liječeni na Odjelu za plasti čnu i rekonstrukti vnu kirurgiju KBC-a Rijeka kroz period od 2000. do 2009. godine. Rezultati : U većine ispitanika opekline su po težini kliničke slike svrstane u drugi stupanj. Najčešći uzrok opeklina među ispitanicima bio je otvoreni plamen. Zaključak: Podaci dobiveni iz ove studije odgovaraju onima objavljenim u svjetskoj literaturi. Iako je broj ispitanika s opeklinama bio relati vno mali u odnosu na rezultate objavljene u sličnim kliničkim studijama, iz dobivenih podataka može se zaključiti da na ispitanom području prevladavaju opekline drugog stupnja koje su u većine ispitanika uspješno liječene konzervativno.Aim: Burns are a common cause of injuries at work or at home. They are also one of the major causes of hospitalizati on at departments of plastic surgery today. The aim of this study was to analyze the cause and the severity of burns in examined patients. Methods: In the 9-year-period study, from 2000. to 2009., 132 pati ents with burns were hospitalized and analyzed at the Department of plastic and reconstructive surgery, Clinical hospital centre Rijeka. Results: The majority of pati ents had second degree burns. The major cause of burns among parti cipants was open flame. Conclusion: Data obtained from this study correspond data from medical literature. Though the number of study participants was relatively small according to data from medical literature, results demonstrate mostly second degree burns among patients, which were successfully treated by conservative approach

First aid at preschooler injuries and accidents

Djeca su živahna i zahtijevaju najveću moguću pažnju odraslih pogotovo u razvojnoj dobi. Odgovorne osobe su roditelji, bake i djedovi te odgojiteljice do polaska u školu. Kako bi djeca bila sigurna, važno je da osobe u njihovom okruženju poznaju osnove prve pomoći. Najčešće ozljede su slomljene kosti, padovi, ozljede glave, utapanja, opekline, posjekotine, otekline i modrice, strani predmeti u oku, gušenje, ozljede zuba te ubodi kukaca. Navedene ozljede nije moguće uvijek spriječiti te je iz tog razloga važno poznavati prvu pomoć i reagirati pravovremeno. Slomljene kosti, padovi i ozljede glave se uglavnom događaju na dvorištima vrtića ili kod kuće, no mogu se dogoditi i unutra stoga je važno zaštiti sve oštre površine u djetetovom okruženju. Utapanje nije česta pojava u vrtiću ukoliko se ne ide na bazene, no kod kuće se itekako može dogoditi ako se djeca ostave sama u kadi ili manjem bazenu. Što se tiče opekotina, za veći dio njih je kriva nepažnja odraslih, jer se dijete može opeći ako netko ostavi vruću tekućinu na stolu ili ako nije upoznat s postavljanjem lonaca i tava na peći koje dijete vrlo lako može dosegnuti. Posjekline kao i otekline i modrice se događaju čim dijete padne i ogrebe se ili poreže na kamenčić koji mu se našao na putu, no ukoliko posjeklina nije duboka nema razloga za zabrinutost i može se riješiti blagim ispiranjem i stavljanjem flastera, dok je na oteklinu i modricu dovoljno staviti hladan oblog da se smanji i ublaži bol. Kako djeca trče, a zrakom leti prašina i ostale nečistoće, tako im može nešto upasti u oko. Ako se na vrijeme reagira i izvadi taj strani predmet nema razloga za zabrinutost, no ako se ne izvadi ili je preduboko potrebno je potražiti liječničku pomoć. Kod djece mlađe dobi koja svijet istražuju ustima, jedna od opasnijih ozljeda je gušenje manjim predmetima ili hranom, a kada se to dogodi potrebno je smireno, na vrijeme i pravilno reagirati. Obično djeca ne slušaju odgojitelje kada im govore da ne smiju trčati po sobi, a to se govori s razlogom, soba je puna stolova i ormara gdje se dijete može udariti i ozlijediti bilo koji dio tijela, a tako najviše stradaju zubi. Kada se to dogodi zub se treba spremiti u mlijeko te odnijeti zubaru da ga on pokuša vratiti djetetu u desni. U što boljem istraživanju svijeta djeci pomaže boravak na zraku, a tada ih mogu ubosti kukci. Zbog moguće alergijske reakcije potrebno je zbrinuti dijete i mjesto ugriza namazati kremom ili staviti hladan oblog. Nikada se ne smije zaboraviti dijete u sebi i novim generacijama se treba omogućiti istraživanje svijeta a ako se prilikom toga dogodi neka ozljeda potrebno je reagirati smireno kako ne bi uplašili povrijeđeno dijete i ostalu djecu oko njega.Children are lively and require the greatest attention of adults, especially in the developmental age. The responsible persons are the parents, grandparents and preschool teachers of the nursery. For the children safety, it’s important that people in their environment know the basics of first aid. The most common injuries are broken bones, falls, head injuries, drowning, burns, cuts, swelling and bruises, foreign objects in the eye, choking, tooth injuries and insect bites. These injuries can’t always be prevented so it’s important to know first aid and respond timely. Broken bones, falls and head injuries are mostly occurring in nursery or at home, but they may also happen inside, so it is important to protect all the sharp surfaces in your child's environment. Drowning isn’t a most common in nursery if the children don’t go to the swimming pools, but it may happen at home if the children are left alone in the tub or in the smaller pool. As for burns, inattention of adults is most common reason for them to happen, because a child can burn himself if someone leaves a hot liquid on the table or isn’t familiar with setting pots on stove so that the baby can easily reach. Cuts as well as swelling and bruising occur as soon as a child falls and scratches or tilts to the stone which he has found on the road, but if the incision isn’t deep there is no cause for concern and it can be solved by mild wash and putting the patch, while on the swelling and bruising is enough to put a cold compress to reduce and relieve pain. How children run, they can catch something in the eye because dust and other impurities fly by air. If reaction is timely, there’s no cause for concern, but if the object is too deep it is necessary to seek for medical attention. In younger children who world exploring with their mouth, choking with smaller objects or food is one of the more serious injuries, and when comes to that, person need to be calm, timely and properly react. Usually the children don’t listen to their preschool teachers when they tell them not to run around the room, and that is said for a reason, the room is full of tables and closets where the child can hit and hurt any part of the body, and so the most affected are teeth. When that happens the tooth should be stored in the milk and taken to the dentist who would try to bring him back in gums. Stay in the air is the best exploration for children, then the insects can bite them. Because of the possible allergic reaction, the child should be taken care of, and the place of bite should be applied with a unguent or a cold compress. The child in ourselves should never be forgotten and new generations should be allowed to explore the world and if an injury occurs, it is necessary to react calmly so that the injured child and other children around him aren’t frighten