7,297 research outputs found
Akutna primjena nikotina ne poboljŔava kognitivne funkcije
Chronic smokers often claim that smoking improves their cognitive abilities, such as concentration. However, scientific evidence to support this claim is scarce. Previous studies gave inconclusive results, and some of them had significant methodological flaws. Therefore, the aim of this study was to test whether smoking a single cigarette affects performance across several cognitive domains. It included a group of 22 occasional smokers aged 19ā29 years. Attention, working memory, and visuospatial reasoning were assessed using a within-subjects design with a control setting. There were two separate testing sessions two days apart. Half the group started with experimental and the other half with control setting. In the experimental setting, the participants completed the first block of tasks, smoked one cigarette (with a nicotine yield of 0.5 mg), and then completed the second block of tasks. In the control setting, the procedure was the same, except that the participants had a glass of water instead of a cigarette. Repeated measures ANOVA showed no significant effects of cigarette smoking on either reaction time rates or accuracy on any of the three cognitive domains. These results suggest that, at least among young, occasional smokers, smoking does not affect cognition and the claims of its improvement are probably a result of some sort of cognitive bias.KroniÄni puÅ”aÄi Äesto tvrde da im puÅ”enje, izmeÄu ostaloga, pozitivno utjeÄe na kognitivne sposobnosti (npr. pomaže im u održavanju koncentracije). Je li doista tako joÅ” uvijek nemamo jednoznaÄan odgovor, buduÄi da su prethodne studije ne samo dale nekonzistentne rezultate nego su bile i metodoloÅ”ki manjkave. Stoga je cilj ovoga istraživanja bio utvrditi utjeÄe li konzumacija jedne cigarete na izvedbu zadataka u nekoliko razliÄitih kognitivnih domena. U istraživanju je sudjelovala skupina povremenih puÅ”aÄa u dobi od 19 do 29 godina. PomoÄu raÄunalnog programa E-Prime prezentirani su zadaci koji mjere pažnju, radno pamÄenje i obradu vidno-prostornih informacija. KoriÅ”ten je prije-poslije nacrt, uz kontrolni i eksperimentalni uvjet. Sudionici su iste zadatke rjeÅ”avali Äetiri puta: prije i poslije tretmana u kontrolnom uvjetu te prije i poslije tretmana u eksperimentalnom uvjetu. U kontrolnom uvjetu tretman se sastojao od ÄaÅ”e vode koju su sudionici morali popiti, a u eksperimentalnom uvjetu od puÅ”enja jedne cigarete koja otpuÅ”ta 0,5 mg nikotina. Stanka izmeÄu kontrolnoga i eksperimentalnoga testiranja bila je dva dana. Redoslijed uvjeta bio je rotiran. Niti u jednom zadatku nije utvrÄen znaÄajan utjecaj puÅ”enja ni na vrijeme reakcije ni na toÄnost rjeÅ”avanja. Ovi su nalazi u skladu s hipotezom da su samoiskazi o pozitivnom utjecaju puÅ”enja na kognitivnu uÄinkovitost posljedica neutemeljenih subjektivnih dojmova
Molecular mechanisms of brain ageing
Starenje je multifaktorijalni proces koji je pod utjecajem kumulativnih fizioloŔkih
promjena. One su rezultat stohastiÄnih procesa i genetskih promjena koje zajedno mijenjaju
homeostazu organizma. Starenje pogaÄa sve organske sustave, pa tako i živÄani sustav koji,
zbog specifiÄnosti svoje staniÄne graÄe, ima dodatne mehanizme koji doprinose starenju. Kao
i u periferiji, dolazi do akumulacije reaktivnih kisikovih spojeva i disfunkcije mitohondrija Ŕto
dovodi do nakupljanja oÅ”teÄenih staniÄnih komponenti i smanjivanja proizvodnje energije. To
rezultira smanjenom funkcionalnoÅ”Äu stanica. Uz to, dolazi do mutacija i promijenjene
genetiÄke ekspresije Å”to dovodi do mijenjanja staniÄnih signalnih puteva, zbog Äega dolazi do
promjena u staniÄnoj morfologiji i funkcionalnosti. Promjene u neurotransmiterskom
signaliziranju, disregulacija kalcija te promijenjena ekspresija ionskih kanala dovode do
promjena u provoÄenju signala, smanjenoj plastiÄnosti sinapsa i neurona. Smanjenje
neurotrofnih faktora dovodi do smanjene neurogeneze, smanjenog nicanja dendritnih
nastavaka i dendrita. To dovodi do smanjenog volumena mozga. Svi ovi faktori dovode do
promjena koje možemo uoÄiti kod osoba starije životne dobi poput smanjenja kognitivnih
sposobnosti, u Å”to ubrajamo gubitak pamÄenja i smanjenje sposobnosti uÄenja, kao i promjene
u raspoloženju i ponaÅ”anju. Sve te promjene se dogaÄaju kod normalnog starenja, ali se puno
jaÄi, sliÄni simptomi javljaju kod osoba oboljelih od neurodegenerativnih bolesti. No,
životnim stilom i promjenama u prehrani može se utjecati da se ublaže simptomi neuralnog
starenja.Aging is a multifactor process induced by cumulative physiological changes that are a
result of stochastic processes and differentiation in genetic expression which result in an
altered homeostasis. Therefore, it affects all organ systems, as well as the neurological system
which has other, specific, age-related mechanisms that are unique to the aging brain. As well
as in the periphery, there is a rise in reactive oxygen species which leads to mitochondrial
dysfunction. Also, damaged cellular compartments accumulate and energy production is
decreased which results in decreased cellular functionality. Furthermore, mutations and
altered genetic expression results in altered signalling pathways which consequentially ends
up in different cellular morphology and functionality. Changes in neurotransmitter signalling,
calcium dysgulation and expression of ion channels leads to signal transmission disruptions
and decreased synaptic plasticity. Furthermore, decrease in neurotrophic factors results in
decreased neurogenesis, smaller amount of dendrites and dendritic projections which affects
the brain volume. All these factors are a direct cause of the age-related physical changes such
as decreased cognitive abilities, alternations in mood and behaviour. These symptoms are
observed in normal aging as well as in neurodegenerative diseases, but in a more fatal form.
Nonetheless, with our lifestyle and dietary restriction we can influence the onset and the
magnitude of the symptoms of neural aging
Exploring the cognitive schemas as individual or group structures
V prispevku je predstavljenih nekaj znaÄilnosti teorije kognitivnih shem. Ukvarjali smo se z vpraÅ”anjem, na kateri ravni naj se raziskujejo kognitivne sheme: na individualni-, nadindividualni-, ali celo na ravni veÄjih socialnih sistemov, in sicer glede na znaÄilnosti socialne kognicije ter glede na naravo kognitivnih shem. V zadnjem obdobju se raziskovalci kognitivnih shem osredotoÄajo na interakcijo med motivacijskimi, kognitivnimi in drugimi osebnimi ter situacijskimi spremenljivkami in njihovim vplivom na vedenje. Kognitivne sheme so razumljene kot rezultat medsebojnega prepleta osebnih, okoljskih in situacijskih spremenljivk. Odgovor na zastavljeno vpraÅ”anje pa je odvisen tudi od paradigme, znotraj katere raziskovalec raziskuje in od raziskovalnega problema.The present paper describes some features of the theory of cognitive schemas. The discussion focuses on the issue of appropriate level to explore the cognitive schemas: the individual-, above individual- or the level of larger social systems, depending on the characteristics of social cognition and the nature of cognitive schemas. Currently researchers of cognitive schemas focus on the interaction between motivational, cognitive and other personal and situational variables and on their influence on behavior. Cognitive schemas are seen as the result of mutual interplay between personal, environmental and situational variables. The answer to the appropriate level of exploration question is found to depend on the paradigm within which the individual researchers work and also on the nature of the research problem
Treatment Approach to Alzheimerās Disease
Alzheimerova bolest (AB) je neurodegenerativna bolest mozga i najÄeÅ”Äi oblik demencije. Radi se o sindromu sa progresivnim gubitkom kognitivnih funkcija popraÄenom ponaÅ”ajnim i psihiÄkim simptomima. Nakupljeni Ī²-amiloid i neurofibrilarni snopiÄi implicirani su u nastanku funkcionalnih i neurodegenerativnih promjena koje zavrÅ”avaju smrÄu stanice. EtioloÅ”ko lijeÄenje zasad ne postoji. Aktualne moguÄnosti farmakoloÅ”kog lijeÄenja sastoje se od dviju skupina lijekova: inhibitori kolinesteraze (donepezil, galantamin, rivastigmin) i antagonisti NDMA receptora, koji su se pokazali uÄinkoviti u poboljÅ”anju kognitivnih funkcija, pojedini i s utjecajem na bihevioralne simptome. Ni jedan od ovih lijekova ne mijenja tijek i ishod bolesti. Istražuju se nove supstancije koje ciljaju na metabolizam amiloida i tau proteina. Od neuromodulacijskih metoda najviÅ”e se istražuju rTMS i tDCS, koji su pokazali pozitivne uÄinke na kognitivne funkcije. Kognitivna stimulacija takoÄer ima pozitivne rezultate pa se sve viÅ”e istražuju uÄinci neuromodulatorskih metoda lijeÄenja kombiniranih s kognitivnim vježbama, Å”to je u praksi moguÄe putem sustava NeuroADā¢Alzheimerās disease (AD) is a neurodegenerative brain disorder and the most common type of dementia. AD is a syndrome leading to progressive loss of cognitive functions, often followed by behavioural and psychological symptoms. Amyloid plaques and neurofibrillary tangles are implicated in functional and neurodegenerative changes leading to neuronal death. A curative treatment does not exist. Pharmacological treatments include cholinesterase inhibitors (donepezil, galantamine, rivastigmine) and NDMA receptor antagonists, which have been shown to improve cognitive functions and some of them may also have positive effects on behavioural symptoms. None of these drugs effect the course and outcome of the disease. New drugs that can interfere with Ī²-amyloid and tau protein metabolism are being researched. Neuromodulator methods of treatment such as TMS and tDCS are being researched and have shown positive effects on cognitive functions. Cognitive stimulation has also shown positive effects so it is not surprising that more research is being aimed at studying the combined effects of neuromodulator treatment and cognitive stimulation, which is in practice possible using the NeuroADā¢ system
- ā¦