International Experience as a Possible Predictor of Students’ Emigration Tendencies

Kroz međunarodna iskustva studenti stječu mnoga znanja i vještine te postaju vrijedan potencijalni resurs za oporavak hrvatskoga gospodarstva. No, pitanje je jesu li zbog svoje veće konkurentnosti i novih pogleda nakon završetka studija skloniji ostati u Hrvatskoj ili tražiti posao u inozemstvu. U radu se na uzorku od 118 studenata ekonomije istražuje sklonost emigraciji te stavovi povezani s emigracijom i prošlo međunarodno iskustvo kao mogući prediktori namjere života i rada u inozemstvu. Rezultati ukazuju na to da je 20% studenata sklono emigraciji, njih 30% neodlučno je, a 50% nije sklono emigraciji. Emigraciji su skloniji studenti koji imaju negativniji opći stav prema Hrvatskoj i koji povoljnijima procjenjuju privlačne čimbenike, odnosno ukupne prilike u inozemstvu. Kada se analiziraju pojedinačni potisno–privlačni čimbenici, rezultati ukazuju na to da je najvažniji prediktor sklonosti emigraciji procjena prilika za posao. Studenti koji prilike za posao doživljavaju povoljnijima u inozemstvu u odnosu na Hrvatsku, koji imaju negativniji opći stav prema Hrvatskoj te imaju bogatije međunarodno iskustvo skloniji su emigraciji. Proizlazi da je iznimno važna strategija zadržavanja mladih visokoobrazovanih s međunarodnim iskustvom upravo kreiranje prilika za posao.Through international experience students acquire new knowledge and skills, thus becoming a valuable potential resource for the recovery of the Croatian economy. However, it is not clear whether, after having completed their studies, their greater competitiveness and new perspectives generate a greater tendency to stay in Croatia or to look for a job abroad. In this paper, on a sample of 118 students who study economics, we investigate emigration tendencies and attitudes related to them as well as international experience as possible predictors of emigration tendencies. Results reveal that 20% of students indicate a tendency to emigrate, 30% are undecided and 50% do not indicate a tendency to emigrate. Students who hold a more negative general attitude towards Croatia and who perceive the total circumstances in a foreign country (pull factors) to be more attractive, are more willing to emigrate. When predicting emigration tendencies with individual push–pull factors, results indicate that the strongest predictor is job opportunities. Students who assess job opportunities as being more attractive abroad than in Croatia, who hold a more negative attitude towards Croatia and who have more international experience are more willing to emigrate. Therefore, an important strategy for keeping young highly skilled people with international experience is by creating job opportunities for them

Strategije promoviranja ulaganja dijaspore u njihove zemlje porijekla

Investments from the diaspora and transnational entrepreneurship represent significant areas for potential contribution to national development. Due to the fact that diaspora members have the ability to connect with a wide range of potential partners and supporters in both their countries of origin and countries of residence, and thus create opportunities for investment, trade and outsourcing, developing countries which seek human and financial capital should put more focus on facilitation and promotion measures for collaboration with the diaspora. The main aim of this paper is to define and discuss most commonly used policy measures for promoting diaspora investments and transnational entrepreneurship in developing countries and giving recommendations for diaspora engagement. The analysis indicates that policy measures and the degree to which countries have begun to engage their diaspora vary, while most of them still miss an adequate institutional framework for promoting transnational networks which can be an important channel for fostering business development, job creation and innovation.Ulaganja dijaspore i transnacionalno poduzetništvo predstavljaju značajna područja potencijalnog doprinosa nacionalnom razvoju. S obzirom na činjenicu da dijaspora ima više mogućnosti povezivanja sa širokim spektrom potencijalnih partnera, kako u svojim zemljama podrijetla, tako i u zemljama imigracije te time i stvaranja prilika za ulaganja, trgovinu i outsourcing, zemlje u razvoju kojima nedostaje ljudskog i financijskog kapitala trebale bi se više usmjeriti na projekte i mjere poticanja suradnje s dijasporom. Glavni cilj ovog rada je definirati i raspraviti glavne i najčešće korištene mjere politika za poticanje ulaganja dijaspore i transnacionalnog poduzetništva u zemljama u razvoju sa svrhom davanja preporuka za uključivanje dijaspore. Provedena je analiza ukazala da su mjere poticanja i stupanj uključivanja dijaspore različiti među zemljama, a u većini njih i dalje nedostaje odgovarajući institucionalni okvir za promicanje transnacionalnih mreža koje mogu biti važan kanal razvoja poduzetništva, radnih mjesta i inovacija

Financial Literacy of Croatian Citizens

U radu se ispituje financijska pismenost građana Hrvatske u dobi od 18 do 65 godina starosti na reprezentativnom uzorku stanovnika na regionalnoj razini (NUTS-2). Upitnik je kreiran na bazi OECD-ovog upitnika za financijsku pismenost radi međunarodne usporedivosti, ali uz prilagodbu nacionalnim uvjetima. Istraživanje je provedeno telefonskom anketom. Testirane su regionalne razlike u financijskoj pismenosti i razlike u socio-demografskim obilježjima populacije. Rezultati istraživanja su pokazali da financijska pismenost nije značajno ovisna o regionalnoj pripadnosti. Razlike u financijskoj pismenosti mogu se bolje objasniti drugim socio-demografskim varijablama, u prvom redu obrazovanjem, dohotkom kućanstva i radnim statusom.The paper investigates the financial literacy of the population aged 18 to 65 in Croatia on a representative sample on the NUTS-2 regional level. The data were collected via telephone survey. The survey was based on the OECD financial literacy survey in order to ensure international comparison. Nevertheless, it was adjusted to national circumstances. Regional differences in financial literacy and differences in socio-demographic characteristics of the population were tested. The results show that financial literacy does not depend significantly on region of residence. The differences in financial literacy can be better explained by other socio-demographic variables, notably education, household income and employment status

Odnos između financijskoga zadovoljstva i financijske pismenosti: istraživanje rodnih razlika

The goals of this study were to explore gender differences in the components of financial literacy (financial knowledge, financial attitude and financial behavior) and financial satisfaction, and to explore gender differences in the relationship between financial satisfaction and the financial literacy components. Analyses conducted on a data collected on a large and heterogeneous sample of Croatian citizens (N = 900) showed that men scored higher on some financial literacy variables and were more financially satisfied. Moreover, in the male subsample there were significantly stronger correlations between financial satisfaction and some financial literacy variables (rational financial attitude, self-assessment of financial management and monitoring expenses) when compared to the female subsample. In addition to demographic variables, significant predictors of financial satisfaction in both gender groups were primarily financial behaviors. Financial attitude component explained additional financial satisfaction variance for men but not for women. Financial knowledge as the third component was not a significant predictor of financial satisfaction for either gender.Ciljevi rada bili su istražiti rodne razlike u komponentama financijske pismenosti (financijsko znanje, financijski stavovi i financijsko ponašanje) i financijskom zadovoljstvu te istražiti rodne razlike u odnosu između financijskoga zadovoljstva i komponenti financijske pismenosti. Analiza podataka prikupljenih na velikom heterogenom uzorku hrvatskih građana (N = 900) pokazuje da muškarci postižu bolje rezultate na nekim varijablama financijske pismenosti i iskazuju veće financijsko zadovoljstvo u odnosu na žene. Nadalje, u uzorku muškaraca utvrđene su više korelacije između financijskoga zadovoljstva i pojedinih varijabli financijske pismenosti (racionalni financijski stav, samoprocjena upravljanja financijama i praćenje troškova) u odnosu na uzorak žena. Osim demografskih varijabli, značajni prediktori financijskoga zadovoljstva kod oba roda jesu prije svega financijska ponašanja. Komponenta financijskoga stava objašnjava dodatnu varijancu financijske pismenosti za muškarce, ali ne i za žene. Financijsko znanje kao treća komponenta nije značajan prediktor financijskoga zadovoljstva ni za muškarce ni za žene

Pension Literacy and Savings for the Third Age

Individualna odgovornost pojedinaca i privatna štednja za mirovinu postaju sve važniji za primjereno financiranje životnog standarda u trećoj životnoj dobi. No, za ulaganje u privatne oblike štednje za mirovinu pojedinci u radnoj dobi trebaju biti dovoljno mirovinski pismeni ili informirani. U ovom se radu na reprezentativnom uzorku aktivnih stanovnika u Hrvatskoj ispituju razlike između mirovinski nepismenih i mirovinski pismenih kao i povezanost mirovinske (ne)pismenosti s različitim vrstama privatne štednje za treću životnu dob. Skupina mirovinski nepismenih čini više od polovice radno-aktivnog stanovništva u Hrvatskoj. U odnosu na mirovinski pismene, oni se statistički značajno razlikuju prema određenim demografskim karakteristikama, stavovima i uvjerenjima te ponašanjima i namjerama prema štednji za starost. Jedan od najznačajnijih rezultata istraživanja jest da je mirovinska pismenost važan prediktor ne-klasičnih vrsta štednje što ukazuje na to da mirovinsko opismenjavanje može predstavljati značajan poticaj privatnoj štednji za mirovinu. Osim mirovinske pismenosti, značajan prediktor svih vrsta privatne štednje jest stav prema toj vrsti štednje što znači da podizanje povjerenja i primjerenosti kao odrednica stavova prema štednji za treću životnu dob predstavlja još jedan mogući put u poticanju privatne štednje.Individual responsibility and private savings for retirement are becoming increasingly important for the adequate financing of living standards in the third age. However, in order to invest in private forms of retirement savings, working age individuals should be sufficiently pension literate or informed. In this paper researchers examine the differences between pension literate and illiterate participants, as well as the link between pension (il)literacy and various types of private savings for the third age on a representative sample of active population in Croatia. Pension illiterate group makes more than a half of the active working population in Croatia. When compared to pension literate active population, they are statistically significantly different according to certain demographic characteristics, attitudes and beliefs, as well as behaviors and intentions towards savings for the old age. One of the most important findings is that the pension literacy is an important predictor of non-traditional types of savings, indicating that the pension literacy may represent a significant boost to private savings for retirement. In addition to pension literacy, a significant predictor of all types of private savings is the attitude towards a specific type of savings. This implies that raising measured elements of attitude, such as trust towards the specific type of savings for the third age and its perceived appropriateness, is another possible way to encourage private savings

Cost management of general and regional anaesthesia techniques in context of quality resource management at the department of orthopaedics

Background and Purpose: In this study the goal was to analyze costs of regional versus general anaesthesia techniques through a retrospective study. Using an interdisciplinary approach of cost management in health care institutions, independent financial analysis of costs of surgical procedures and resource utilization was conducted. The study has several aims: to emphasize benefits of regional compared to general anaesthesia, and emphasize the need for better resource allocation in order to stay competitive. Both of the aims can be summarized into one main goal, interdisciplinary approach in health care institutions must be recognized in order to organize quality (cost) management of the institution. Materials and Methods: 181 patient’s medical records were analyzed during different surgical procedures performed under regional or general anaesthesia. Data such as duration of operation and anaesthesia, total costs of physician and material used during the procedure, as well as anaesthesia technique were extracted from the records and elaborated. Results: Ratio of regional to general anaesthesia was 61%:39% in the observed 4 month period. Average total cost of regional anaesthesia operation, calculated from the surgical lists for the observed four month period, was 11,6€, while average total cost of general anaesthesia was 44, 8€. Thereby costs of anaesthesia technique were lower (p<0,01) for regional anaesthesia. Both material and medication costs showed statistically and clinically relevant difference, since they were significantly less in regional anaesthesia group (p<0,01). Conclusion: Study showed clear economic benefits of regional anaesthesia compared with general anaesthesia. It was concluded that regional anaesthesia indeed does have lower costs than general anaesthesia. Great discrepancy between physicians’ salary and the salary they actually earn by spending specific amount of time working in the OR suggest poor resource utilization

Starenje stanovništva i održavanje primjerenog životnog standarda u trećoj životnoj dobi

Studija „Starenje stanovništva i održavanje primjerenog životnog standarda u trećoj životnoj dobi“ jasno je pokazala da će primjerenost mirovinskih primanja značajno ovisiti o privatnim izvorima financiranja. Zbog toga će biti potrebno razviti individualnu odgovornost u planiranju štednje za starost, kao i društvenu odgovornost svih dionika u povećanju „penzijske pismenosti“ (engl. pension literacy), odnosno informiranosti stanovništva. To je osobito važno za zemlju u kojoj je demografsko starenje stanovništva već započelo, a nastavit će se u budućnosti smanjivanjem populacije u radnoj dobi i povećanjem omjera ovisnosti starije populacije. Zbog takvih demografskih promjena, može se očekivati da neto stope zamjene, kao omjer primanja iz obaveznih mirovinskih izvora i primanja iz radnog odnosa, neće biti dovoljne za dostizanje primjerenog životnog standarda u trećoj životnoj dobi. Projekcije starosnih mirovina za hipotetske slučajeve današnjeg dvadesetpetogodišnjaka, tridesetogodišnjaka, tridesetpetogodišnjaka i četrdesetogodišnjaka potvrđuju da će neto stope zamjene (u godini 2050., 2045., 2035., odnosno 2030., u trenutku njihovog umirovljenja) biti na nižoj razini nego što su danas za starosnu mirovinu. Zbog toga će povećanje neto stopa zamjene i poboljšanje primjerenosti mirovinskih primanja ovisiti o svakom pojedincu i njegovom riziku izbora financijskih opcija iz privatnih izvora pomoću kojih će održavati primjerenost svojih mirovinskih primanja. Drugim riječima, za primjerenost mirovinskih primanja od ciljanih 50 i 70 posto neto stopa zamjene jednim dijelom je odgovorna država i njen mirovinski sustav, a drugim dijelom je odgovoran svaki pojedinac za sebe. Analiza sadašnje situacije o štednji za mirovinu u Hrvatskoj pokazuje da veliki dio ispitanika iz slučajnog reprezentativnog uzorka populacije ne poznaje ili vrlo slabo poznaje dodatne oblike štednje za starost. Ispitanici koji štede (ili su štedjeli) za mirovinu to najčešće rade u gotovini i bankarskim depozitima, a aktivni ispitanici dodaju tome i životna osiguranja. Treći dobrovoljni mirovinski stup nije zadobio povjerenje ispitanika ili ga uopće ne poznaju kao oblik štednje. Planiranje štednje za starost je nisko, a značajno ovisi o informiranosti i povjerenju u različite oblike štednje. Najprimjerenijim oblicima štednje za ugodan život u mirovini smatraju se: nekretnine, životna osiguranja i bankarski depoziti. Ispitanici su svjesni potrebe za dodatnim privatnim mirovinskim primanjima, no problem je u tome što ih vide u honorarnom radu i poljoprivredi, što podrazumijeva dobro zdravlje koje mogu i ne moraju imati u trećoj životnoj dobi. Svi ispitanici „priželjkuju“ znatno veće omjere zamjene nego što ih objektivno mogu očekivati na temelju obavezne mirovinske štednje, pa čak i na temelju dosadašnje dodatne privatne štednje. Budući da informiranost i povjerenje uvjetuju planiranje štednje za treću životnu dob, može se sa prilično velikom sigurnošću pretpostaviti da bi sustavna nacionalna edukacija o „penzijskoj pismenosti“ potaknula planiranje štednje za treću životnu dob

Principles of Ethicality in Human Resource Management

Rad obrađuje temu etike u poslovnom okruženju, a usmjeren je na upravljanje ljudskim potencijalima. Podloga za etično ponašanje prema zaposlenicima je briga za odnos između organizacije i zaposlenih temeljen na reciprocitetu. Autori predlažu tri osnovna načela kojima bi se osiguralo etično odnošenje prema zaposlenicima u organizaciji: jasno postavljanje pisanih pravila i očekivanja, transparentno provođenje postavljenih pravila te nepristranost, odnosno jednakost u njihovu provođenju. U daljnjem tekstu autori prolaze kroz osnovne funkcije ljudskih potencijala, navodeći moguća neetična i potrebna etična ponašanja od strane organizacija.This article deals with the topic of ethics in a business environment with a focus on human resource management. The foundation for ethical treatment towards employees can be found in the concern for the relationship between an organization and its employees. This relationship is based on the reciprocity model. The authors of this article propose three basic principles that could provide ethical treatment of employees in an organization. Suggested principles are: clear, written policies and expectations, transparent execution of those policies and expectations, impartiality, that is equality in the implementation of rules. Through the rest of the paper authors outline the basic functions of human resource management listing possible unethical behaviours and stressing ethical behaviours performed by an organization

Ocjena financijske pismenosti u Hrvatskoj : testiranje regionalnih razlika – pilot istraživanje

„Ocjena financijske pismenosti u Hrvatskoj“ prvo je istraživanje o financijskoj pismenosti građana Hrvatske koje je proveo Ekonomski institut, Zagreb. Voditeljica projekta bila je dr. sc. Maja Vehovec, a suradnici na njegovoj provedbi bili su dr. sc. Edo Rajh iz Ekonomskog instituta, Zagreb i dr. sc. Ivona Škreblin Kirbiš iz Zagrebačke škole ekonomije i managementa. Projekt su financijski podržali članovi Kluba EIZ-a: Agrokor i Privredna banka Zagreb. Klub EIZ-a je oblik suradnje poslovne zajednice i Ekonomskog instituta, Zagreb u odabiru, provedbi i predstavljanju rezultata ekonomskih i srodnih istraživanja značajnih za gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Kroz Klub tvrtke i istraživači zajedno pokreću primijenjena istraživanja čiji rezultati mogu potaknuti konkretne akcije i mjere na dobrobit šire zajednice. Ispitivanje je provedeno krajem prošle godine putem ankete na reprezentativnom uzorku od 900 građana u dobi između 18 i 60 godina. Rezultati pokazuju da Hrvati od maksimalna 22 boda koja su mogli postići kombiniranim mjerenjem triju komponenti financijske pismenosti (znanja, stavova i ponašanja), prosječno osvajaju 14 bodova. Financijska pismenost se statistički značajno razlikuje u grupama ispitanika s visokim obrazovanjem u usporedbi s onima sa srednjim obrazovanjem, a oni pak u usporedbi s grupama ispitanika bez srednjeg obrazovanja. Osim prema obrazovanju, ispitanici pokazuju statistički značajnu razliku u financijskoj pismenosti s obzirom na prihodovnu skupinu kojoj pripadaju. Viša znanja i općenito višu financijsku pismenost u kombiniranoj varijabli pokazuju oni ispitanici s višim mjesečnim primanjima. Rezultati istraživanja pokazuju da su muškarci u prosjeku financijski pismeniji od žena, te stariji građani od onih mlađih, a nema statistički značajne razlike prema trima ispitanim komponentama s obzirom na hrvatske regije. Ključnom varijablom koja određuje razinu financijske pismenosti pokazalo se obrazovanje. U komponenti znanja rezultati nas svrstavaju u rang Mađarske, Irske, Norveške, Poljske i Albanije, a niži su u odnosu na rezultate Češke i Estonije i Njemačke (država s najboljim rezultatom). U Hrvatskoj su primjerice slabiji rezultati vezani uz znanje točnog izračuna iznosa kamate, što je karakteristično i za druge zemlje, poput Češke, Estonije, Mađarske, Velike Britanije, Norveške i Njemačke, ali u usporedbi s njima, Hrvatska ima slabije rezultate