Uvodnik: Moždani udar

Prolazna ili trajna ishemijska oštećenja moždanog tkiva najučestaliji su uzrok funkcionalnih ispada koji nastaju kao posljedica neuroloških bolesti. Nastanak ishemije mozga povezujemo s krvožilnim (moždani udar), traumatskim (difuzna ozljeda mozga) ili kardiološkim (kardijalni arest) uzrocima od kojih – s neurološkog aspekta – moždani udar zauzima najznačajnije mjesto kako iz medicinskih tako i iz socioekonomskih razloga. Moždani udar je u Europi i svijetu, kao što je općepoznato, i nadalje drugi uzrok smrti i prvi uzrok invaliditeta. Svake godine od moždanog udara će u Europskoj uniji oboljeti 1,1 milijun ljudi i umrijeti njih 440 000. Istovremeno, cijena liječenja i zbrinjavanja oboljelih od moždanog udara u EU-u procjenjuje se na 45 milijardi eura. S obzirom na porast broja stanovnika kao i starenje populacije, očekuje se daljnji porast broja oboljelih i troškova njihovog zbrinjavanja. Izračuni ukazuju da će do 2050. godine broj oboljelih porasti za 3 %, a broj oboljelih osoba koje će preživjeti moždani udar za 27 %. Paralelno s navedenim brojkama procjenjuje se pad u mortalitetu i broju izgubljenih dana kvalitetnog života za 17 %, odnosno 33 %. Medicinska neurološka zajednica neprekidno pokušava pozitivno utjecati na gore navedene brojke i trendove. U sklopu ovih pokušaja prevencija moždanog udara zauzima najznačajnije mjesto, ima najširu moguću primjenu, a i najveći mogući utjecaj na smanjenje posljedica ove bolesti. Nažalost, najmanje se primjenjuje jer zahtijeva sveobuhvatne aktivnosti koje najčešće zadiru kako u način života, komoditet pojedinca, ali tako i u ekonomske karakteristike i socijalne navike društva kao cjeline. Iduća stavka je pravodobno prepoznavanje i što stručnije, brže i svrhovitije zbrinjavanje akutnoga moždanog udara. Takvo djelovanje je također multidisciplinarno, zahtijeva značajne ljudske, organizacijske i financijske resurse, no možemo reći da je na tom planu u posljednjih 30-ak godina učinjeno i najviše. Upravo su metode akutnog liječenja ono što je najznačajnije utjecalo na pad mortaliteta i morbiditeta od moždanog udara. Posljednja, ali nikako manje važna karika ovog lanca jest zbrinjavanje bolesnika nakon moždanog udara. Specijalizirane metode neurorehabilitacije, multidisciplinarni pristup u održavanju kvalitete života, mogućnosti samozbrinjavanja, prepoznavanje kognitivne deterioracije i emocionalnih posljedica moždanog udara, područje je gdje još uvijek nije postignuta adekvatna razina skrbi. Ovaj broj časopisa MEDICUS posvećen je upravo svim navedenim aspektima moždanog udara. Nastojali smo prikazati problematiku ove bolesti u njezinome punom opsegu, uključivo epidemiologiju, prevenciju, etiopatogenezu, liječenje i zbrinjavanje posljedica, odnosno rehabilitaciju, s osvrtom i na stanje u Republici Hrvatskoj. Također, nastojali smo prikazati neke nedoumice i zamke u dijagnostičko-terapijskim postupcima. Na kraju, a možda i najznačajnije, nastojali smo ukazati na veliku potrebu za multidisciplinarnošću i suradnjom, kao i izmjenom znanja značajnog broja medicinskih struka koje u svom medicinskom djelovanju imaju zajednički nazivnik: „Moždani udar“

Sudden and Severe Headache – a Review of Diagnostic and Therapeutic Guidelines

Dijagnoza akutne naglo nastale glavobolje postavlja se u slučaju intenzivne glavobolje koja svoj maksimalni intenzitet dostiže unutar jedne minute te traje dulje od 5 minuta bez obzira na etiologiju. Vrlo često je izolirani simptom iako može biti praćena mučninom, povraćanjem, osjetljivošću na buku ili na svjetlost, bolom u vratu, ukočenošću vrata, promjenama ponašanja ili razine svijesti, pa i žarišnim neurološkim deficitom. Uzroci akutne novonastale glavobolje su: subarahnoidalno krvarenje (SAH), reverzibilni cerebralni vazokonstrikcijski sindrom (RCVS), tromboza cerebralnih venskih sinusa (tCVS), disekcije arterija glave i vrata, intrakranijska hipotenzija (IH), infektivne bolesti središnjega živčanog sustava, sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (PRES) te neki rjeđi uzroci kao što je ishemijski i hemoragijski moždani udar. Benigna akutna naglo nastala glavobolja je dijagnoza koja se postavlja tek nakon isključenja svih drugih mogućih uzroka ovoga stanja. Terapija je specifična za svaku navedenu etiologiju, a ovaj oblik glavobolje, ako zadovoljava dijagnostičke kriterije, smatra se hitnim stanjem te je dijagnostički i terapijski algoritam podređen pravilima hitnoga zbrinjavanja.Diagnostic criteria of acute intensive headache (thunderclap headache), is an acute intensive headache which reaches maximal intensity within one minute and lasts for more than 5 minutes, no matter what the etiology or accompanied symptoms are. Most often it is an isolated symptom; however, nausea, vomiting, photo or phonophobia, neck stiffness or neck pain, focal neurologic deficit or even disturbances of consciousness may occur. The etiology is most often a neurologic emergency such as: subarachnoid hemorrhage (SAH), reversible intracranial vasoconstriction syndrome (RCVS), thrombosis of cerebral venous sinuses (TCVS), dissection of intra and extracranial blood vessels, intracranial hypotension, infective diseases of the central nervous system, or posterior reversible encephalopathy syndrome (PRES). Some other causes like stroke or intracerebral hematoma are possible, but rare. Benign thunderclap headache is also a possible diagnosis, but only after excluding all mentioned syndromes or states. The therapeutic approach is specific for each particular etiology, bearing in mind that the thunderclap headache is by definition a neurologic emergency and must be diagnosed and treated as an urgent state

Impact of Physical Activity on Neuroplasticity and Neurorehabilitation after Stroke

Neuroplastičnost je mozga, prema definiciji, njegova sposobnost prilagodbe na nova iskustva ili uvjete pri čemu se on modificira, adaptira ili čak morfološki mijenja sukladno potrebi. Smatra se da je neuroplastičnost najizraženija u ranom djetinjstvu, dok novija istraživanja potvrđuju postojanje neuroplastičnosti i u odrasloj životnoj dobi, a osobito nakon oštećenja mozga. Danas je poznato da mozak ima sposobnost uspostavljanja novih neuronalnih krugova, odnosno stvaranja novih sinapsa nakon ishemijskih oštećenja. Ova spoznaja temelj je spontanog oporavka pojedinih funkcija nakon moždanog udara, ali i današnjeg pristupa neurorehabilitaciji. Neurorehabilitacija obuhvaća poticanje vlastitih mehanizama oporavka utjecanjem na neuroplastičnost, odnosno mogućnost reorganizacije neuronalnih putova i sinapsa u domeni kognicije, motorike i raspoloženja, odnosno ponašanja. Ciljana tjelesna aktivnost kao ključan dio neurorehabilitacije utječe na sva tri modaliteta, a važna je i u prevenciji nastanka brojnih neuroloških, poglavito cerebrovaskularnih bolesti.Neuroplasticity is defined as the ability of the brain to adapt to new experience or circumstances, where the brain modifies, adapts or even morphologically changes as needed. Neuroplasticity is considered to be most prominent in early childhood, but recent research has confirmed its occurrence in adulthood as well, especially after brain injury. Today, it is a common fact that human brain has the ability to form new neuronal circuits and create new synaptic networks after ischemic injuries. This fact is the basis for the spontaneous recovery of certain functions after a stroke, as well as for the current approach to neurorehabilitation. Neurorehabilitation involves intrinsic recovery mechanisms that are boosted through neuroplasticity, namely the possibility of neuronal pathway and synaptic network reorganisation in the domain of cognition, motoric functions, as well as mood and behaviour. Target physical activity as the crucial element of neurorehabilitation affecting all three modalities is essential for the prevention of incidence of numerous neurological impairments, especially cerebrovascular diseases

The ”Debacle“ of Anticoagulant Therapy in Treating Acute Stroke?

Uloga antikoagulantne terapije u liječenju ishemijskoga moždanog udara posljednjih se godina značajno mijenja. Iako je u primjeni u toj indikaciji već više od 50 godina, te se neko vrijeme i rutinski primjenjivala u akutnoj fazi moždanog udara, još uvijek nema konsenzusa niti jasnih i konzistentnih studija koje bi jednoznačno određivale primjenu antikoagulantne terapije na temelju etiološki određenih tipova ishemijskoga moždanog udara. U ovom se članku prikazuje povijest kao i današnje smjernice primjene antikoagulantne terapije u indikaciji liječenja i prevencije moždanog udara. Primjena antikoagulantne terapije već u ranoj fazi liječenja moždanog udara i prevencije recidiva indicirana je visokom snagom dokaza jedino u slučaju potvrđenoga kardioembolijskog uzroka ishemije.The role of anticoagulation in the indication of acute stroke has undergone great change in the past few years. Although being used for more than 50 years in this indication, even in routine use in the acute phase of stroke, final consensus or clear and consistent studies which would indicate anticoagulation in certain types of strokes are still missing. This paper presents a history of anticoagulation use, as well as recent guidelines for the use of anticoagulation in therapy and prevention of ischemic stroke. Finally, we can conclude that the use of anticoagulation therapy in the early stages of treating stroke, as well as in preventing recurrent stroke can be recommended with a strong level of evidence only in the case of confirmed cardioembolic stroke

Uvodnik: Moždani udar

Prolazna ili trajna ishemijska oštećenja moždanog tkiva najučestaliji su uzrok funkcionalnih ispada koji nastaju kao posljedica neuroloških bolesti. Nastanak ishemije mozga povezujemo s krvožilnim (moždani udar), traumatskim (difuzna ozljeda mozga) ili kardiološkim (kardijalni arest) uzrocima od kojih – s neurološkog aspekta – moždani udar zauzima najznačajnije mjesto kako iz medicinskih tako i iz socioekonomskih razloga. Moždani udar je u Europi i svijetu, kao što je općepoznato, i nadalje drugi uzrok smrti i prvi uzrok invaliditeta. Svake godine od moždanog udara će u Europskoj uniji oboljeti 1,1 milijun ljudi i umrijeti njih 440 000. Istovremeno, cijena liječenja i zbrinjavanja oboljelih od moždanog udara u EU-u procjenjuje se na 45 milijardi eura. S obzirom na porast broja stanovnika kao i starenje populacije, očekuje se daljnji porast broja oboljelih i troškova njihovog zbrinjavanja. Izračuni ukazuju da će do 2050. godine broj oboljelih porasti za 3 %, a broj oboljelih osoba koje će preživjeti moždani udar za 27 %. Paralelno s navedenim brojkama procjenjuje se pad u mortalitetu i broju izgubljenih dana kvalitetnog života za 17 %, odnosno 33 %. Medicinska neurološka zajednica neprekidno pokušava pozitivno utjecati na gore navedene brojke i trendove. U sklopu ovih pokušaja prevencija moždanog udara zauzima najznačajnije mjesto, ima najširu moguću primjenu, a i najveći mogući utjecaj na smanjenje posljedica ove bolesti. Nažalost, najmanje se primjenjuje jer zahtijeva sveobuhvatne aktivnosti koje najčešće zadiru kako u način života, komoditet pojedinca, ali tako i u ekonomske karakteristike i socijalne navike društva kao cjeline. Iduća stavka je pravodobno prepoznavanje i što stručnije, brže i svrhovitije zbrinjavanje akutnoga moždanog udara. Takvo djelovanje je također multidisciplinarno, zahtijeva značajne ljudske, organizacijske i financijske resurse, no možemo reći da je na tom planu u posljednjih 30-ak godina učinjeno i najviše. Upravo su metode akutnog liječenja ono što je najznačajnije utjecalo na pad mortaliteta i morbiditeta od moždanog udara. Posljednja, ali nikako manje važna karika ovog lanca jest zbrinjavanje bolesnika nakon moždanog udara. Specijalizirane metode neurorehabilitacije, multidisciplinarni pristup u održavanju kvalitete života, mogućnosti samozbrinjavanja, prepoznavanje kognitivne deterioracije i emocionalnih posljedica moždanog udara, područje je gdje još uvijek nije postignuta adekvatna razina skrbi. Ovaj broj časopisa MEDICUS posvećen je upravo svim navedenim aspektima moždanog udara. Nastojali smo prikazati problematiku ove bolesti u njezinome punom opsegu, uključivo epidemiologiju, prevenciju, etiopatogenezu, liječenje i zbrinjavanje posljedica, odnosno rehabilitaciju, s osvrtom i na stanje u Republici Hrvatskoj. Također, nastojali smo prikazati neke nedoumice i zamke u dijagnostičko-terapijskim postupcima. Na kraju, a možda i najznačajnije, nastojali smo ukazati na veliku potrebu za multidisciplinarnošću i suradnjom, kao i izmjenom znanja značajnog broja medicinskih struka koje u svom medicinskom djelovanju imaju zajednički nazivnik: „Moždani udar“

In-stent thrombosis after carotid artery stenting in a non-responder to a dual antithrombotic therapy

Internal carotid artery (ACI) stenosis is a common cause of ischemic stroke. Stenoses above 70% are considered as clinically significant. Treatment of a high-grade carotid stenosis is either surgical or endovascular and carotid stenting (CAS) is used as the method of choice in indicated patients