Prinos glazbene nastave oblikovanju kulturnog identiteta škole

U ovome radu opisuje se mogućnost oblikovanja kulturnog identiteta pojedinca i škole provođenjem glazbenih aktivnosti. Uz razmatranje pojma kultura, osobita se pozornost pridaje analizi kulture škole, ključnom čimbeniku koji utječe na pozitivne promjene u obrazovanju. Kultura škole potiče se predmetima koji su sastavni dio umjetničkog područja, poput Glazbene kulture/umjetnosti. Glazbena umjetnost dio je opće kulture i mogućnost umjetničkog odgoja i obrazovanja te razvoja kulturnog identiteta djece, neposredan čimbenik (su)kreacije kulture i mogućnost podizanja razine kulture škole. Na kulturu škole utječe njezina kulturna i javna djelatnost, a u tome najveću ulogu imaju izvannastavne glazbene aktivnosti koje omogućavaju intenzivnije bavljenje glazbom, a konačni ishodi su upravo iskorak prema kulturi: veća estetska mogućnost percepcije i recepcije glazbe, poticanje kreativnosti i stvaralaštva, izražavanje sebe putem kulture, stvaranje kulture: kulture pojedinca i kulturnog identiteta škole

La questione dell’oggettività e dell’affi dabilità dei voti nelle varie attività nell’insegnamento di educazione musicale

Promjene u koncepciji nastave Glazbene kulture u osnovnoj školi nisu se još dovoljno odrazile na načine i kriterije ocjenjivanja. Suvremene tendencije poput oblikovanja nastave bliske učeničkim potrebama, težnje da se otvorenim modelom omogući razvoj kompetentnih poznavatelja glazbe, mogućnosti aktivnog bavljenja glazbom, osobito u izvannastavnim glazbenim aktivnostima; nisu izazvale promjenu mišljenja glede vrednovanja učenika. U ovome radu, naglašavamo važnost ocjenjivanja u skladu s glazbenim dispozicijama i mogućnostima učenika, ali uzimajući u obzir i njihov rad, zalaganje, suradnju i odgovornost u učenju radi stjecanja znanja i razvijanja vještina. Izloženi načini ocjenjivanja upućuju na upotrebu ne samo usmenih, pisanih i praktičnih metoda provjere učenika nego i onih koje će učenika učiniti aktivnijim i koje će mu omogućiti bolje znanje, poput vođenja dnevnika slušanja i analize glazbe, posjeta glazbenim manifestacijama s konkretnim zadacima, izrade plakata, referata, prezentacija i prikupljanja tekstualnih, audio i videopriloga radi oblikovanja glazbenog portfelja.The conceptual changes in primary-school Music teaching have not considerably refl ected the manners and criteria of assessment. The contemporary tendencies like familiarization of teaching with pupils’ needs, the desire to enable the development of competent music connoisseurs through the open model, the possibility of active music engagement especially in extracurricular music activities; have not caused a change in opinions on assessment. This work emphasises the importance of assessment in accordance with music dispositions and abilities of pupils taking into consideration their work, effort, cooperation and responsibility in learning, to gain knowledge and skills. The presented manners of assessment refer to the use of not only oral, written and practical methods of testing but also those that make pupils active and provide them with better knowledge, e.g. writing a listening diary and music analysis , visiting music manifestations with specifi c tasks, poster making, reports, presentations and collecting textual, audio and video data for their music portfolio.I mutamenti nella concezione dell’insegnamento dell’educazione musicale nelle scuole medie non si rifl ettono ancora appieno sui criteri e le modalità di valutazione. Le tendenze attuali che vedono l’insegnamento modellarsi sui bisogni degli alunni, l’applicazione di un modello aperto che permetta lo sviluppo dei competenti conoscitori della musica, la possibilità di fare musica attivamente, specie nelle attività musicale extrascolastiche, non hanno modifi cato l’opinione riguardo alla valutazione degli alunni. In quest’articolo si cerca di porre l’accento sulla valutazione in accordo con le teorie musicali e le possibilità degli alunni, ma si cerca di tenere presente il loro lavoro, l’impegno, cooperazione e la responabilità nello studio con fi ne di acquisire saperi e sviluppare abilità. Le modalià di valutazione esposte nel saggio indicano l’uso non solo di metodi orali, scritti e altri modi di valutazione degli alunni, ma anche di quelli che renderanno l’alunno più attivo e che gli daranno l’accesso al sapere di maggiore qualità quali la compilazione di un diario d’ascolto e d’analisi della musica, le visite agli eventi musicali con compiti ben precisi, la creazione di manifesti, relazioni, presentazioni; la raccolta di contributi video, audio e testuali utili alla formazione di un portfolio musical

The Questioning of Goal Achievement in Teaching Music at the Time of Musical Over-Production

U ovome radu analizira se ostvarivost cilja nastave glazbe u osnovnoj i srednjoj školi u vremenu masovne glazbene produkcije. Škola je jedina ustanova u kojoj se sustavno njeguje umjetnička glazba, a cilj nastave glazbe je upoznati učenike s vrijednim djelima te glazbe i omogućiti im da je prihvate, shvate i nauče kritički vrednovati. Međutim, je li u vremenu hiperprodukcije drugih žanrovskih glazbenih kategorija cilj nastave glazbe ostvariv? Provedeno empirijsko istraživanje motivirano je pitanjem slušaju li učenici osnovne i srednje škole umjetničku glazbu (i izvan nastave). Uz osnovni cilj istraživanja utvrđena je vrsta uređaja za reprodukciju zvuka koji se koristi pri slušanju glazbe, mjesto i učestalost slušanja glazbe, te je istraženo slušaju li učenici na nastavi glazbene kulture i izvan nastave glazbu koja ih zanima te vole li slušati umjetničku glazbu. Anketiranje učenika OŠ Kaštanjer Pula i OŠ Vrsar iz Vrsara, SŠ Gimnazija Pula i SŠ Zvane Črnje Rovinj provele su dvije učiteljice i dvije nastavnice, ujedno i profesorice glazbene kulture/glazbene umjetnosti, koje izvode nastavu u tim školama. Ispitivanje je provedeno tijekom travnja 2012. na nastavi glazbene kulture i glazbene umjetnosti. Ispitani su učenici petih i osmih razreda spomenutih osnovnih te prvih i četvrtih razreda spomenutih srednjih škola u dobi od 10/11, 13/14, 14/15 i 17/18 godina. Prema rezultatima istraživanja zaključujemo da se učenici tijekom slušanja glazbe u slobodnom vremenu često služe računalom, prije svega internetom, vodeći se osobnim glazbenim preferencijama. Umjetničku glazbu slušaju na nastavi glazbene kulture i glazbene umjetnosti, no tek manji postotak učenika smatra da na nastavi glazbe slušaju glazbu koja ih zanima. Svega je 19 posto učenika odgovorilo potvrdno na pitanje vole li tijekom nastave slušati umjetničku glazbu. Izuzetno malen postotak učenika sluša glazbu s CD-a, koji su dobili uz udžbenik, izvan nastave. Iako im umjetnička glazba nije predmet zanimanja, rezultati pokazuju da su sazrijevanjem i školovanjem učenici četvrtih razreda srednje škole postali naklonjeniji umjetničkoj glazbi. Zaključujemo stoga da je sustavan i planski rad u nastavi glazbe neophodan kako bi se učenike potaknulo na prihvaćanje umjetničke glazbe i život sa/uz umjetnost. Nastava treba biti zanimljiva i inovativna, razred opremljen primjerenim nastavnim sredstvima i pomagalima, a učitelji bi, s ciljem pobuđivanja interesa za umjetničku glazbu kod učenika, trebali planirati samostalne i istraživačke zadatke te češće odlaske u kazalište i na koncerte umjetničke glazbe. To će rezultirati ne samo pasivnom prisutnošću, već aktivnim upoznavanjem glazbene izvornosti djela te njegove filozofsko-sociološke dimenzije.In this paper the feasibility of the goal of teaching music in elementary and high schools at the time of mass music production has been analyzed. School is the only institution that systematically cultivates art music and aims to develop and improve the pupils’ music culture. The goal and objectives of music teaching are to acquaint students with valuable pieces of art music, enable them to accept it, to understand critical evaluation and make them participants in the cultural-artistic life of their environment. However, at the time of music over-production and domination of other musical genres, are the goal and objectives of music teaching achievable? The empiric research carried out has been motivated by the question of whether elementary school [ES] pupils and high school [HS] students listen to art music (also outside the classroom). Along with the main aim of research, the type of device for audio reproduction that is utilized when listening to music has been determined, followed by the place and frequency of listening to music, and it has been explored whether pupils during music lessons listen to the music, are interested in it and if they like listening to art music. The questionnaire among pupils from ES Kaštanjer Pula and ES Vrsar from Vrsar, HS Gimnazija Pula and HS Zvane Črnje Rovinj was carried out by two teachers and two professors, both professors of music culture/music art who have been teaching in these schools. The survey was carried out in April 2012 during the music culture and music art lessons. Students from the fifth and eighth grade of elementary school, and the first and fourth year of high school were examined, aged 10/11, 13/14, 14/15 and 17/18 years old. The results of the completed research indicate that students often use the computer while listening to music in their free time, on the Internet in the first place, led by their personal musical preferences. They listen to art music during classes of music culture and music art, but only a small percentage of students consider that they listen to music they are interested in during music lessons. Only 19% of students have positively answered the question as to if they like listening to art music during lessons. An extremely small percentage of students listen in their free time to the CD which comes with the textbook. Although art music is not a subject of interest to students and there is not much to be said in favour of the contemporary styles and music genres that are part of a lasting daily repertoire on radio, TV and in other media, nor the preferences and taste of peer groups, the results show, however, that, with maturity, education and better acknowledgement of musical pieces, fourth year high school students have become more inclined to art music. Therefore, systematic and planned work during music lessons is important and necessary to encourage students to accept art music and life with/accompanied by art. The lessons should be interesting and innovative, the classroom equipped with appropriate teaching aids and devices, while the teacher should use contemporary strategies to arouse the students’ interest in and attention to art music, in order to develop and improve their cultural and artistic competences. Individual research tasks by which art can be explored by students outside the classroom should be planned, as well as frequent student and teacher visits to the theatre and concerts of art music. As a result, they will not be merely passively attending the event, but actively exploring the music piece in its originality and also in relation to its musical and philosophical-sociological connotation

POTICANJE AKTIVNOG UČENJA SUVREMENIM STRATEGIJAMA RADA U IZVANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA

The contemporary school distinguishes itself with its proficiency in successfully preparing and leading the educational process, as well as in selecting the appropriate procedures, methods, forms of interaction, media and technology for doing so. Opening the school to the needs of youth and children also after regular classroom activities is important so that, in addition, the school may spread its educational role to the free time of its pupils. Thus, extracurricular activities are, and will remain, an efficient site upon which contemporary educational goals can be realised, and a site on which contemporary teaching strategies that aim towards the pupils\u27 development and progress are successfully implemented. By participating in variously themed extracurricular activities, the pupil is given the opportunity to utilise various work strategies through autodidacticism, active participation and independent (self-)development. The use of modern strategies organises the pupils\u27 activities in a less restrained fashion so that they may, by connecting theory and practice, expand and deepen the knowledge they have acquired, develop their skills, and also become active participants in cultural events in their environment. Using a research approach based on a sample of 257 leaders of extracurricular activities in the junior grades of primary school, the aim of this work was to ascertain the leaders\u27 views on the significance of organisation and implementation as determinants in extracurricular activities, on the stimulation of active learning through contemporary strategies pertaining to the areas of interest in question, and on the determination of stimulating factors that could contribute to the promotion of active learning in extracurricular activities.Umijeće uspješne pripreme i vođenja nastavnog procesa, uporabe prikladnih postupaka, metoda, oblika interakcije, medija i tehnologije odlikuje suvremenu školu. Otvaranje škole potrebama mladih i nakon redovite nastave važno je kako bi škola nastavila širenje svoje odgojno-obrazovne uloge i u slobodnom vremenu učenika. Stoga, izvannastavne aktivnosti jesu i ostaju učinkovito mjesto za ostvarenje suvremenih odgojno-obrazovnih ciljeva i mjesto na kojemu se uspješno primjenjuju suvremene nastavne strategije s ciljem razvoja učenika i njegova napretka. Učenik je u prilici sudjelovanjem u različitim izvannastavnim aktivnostima, na različitim tematskim sadržajima, samoučenjem, aktivnim sudjelovanjem i individualnim (samo)razvojem koristiti različite strategije rada. Suvremenim strategijama organizira se slobodniji rad učenika kako bi povezivanjem teorije i prakse proširili i produbili stečena znanja, razvili svoja umijeća, ali i postali aktivnim učesnicima kulturnih događanja u svom okružju. Istraživačkim pristupom na uzorku od 258 voditelja izvannastavnih aktivnosti nižih razreda svrha ovog rada bila je utvrditi stavove voditelja o pridavanju značaja odrednicama organizacije i provedbe izvannastavne aktivnosti, poticanju aktivnog učenja suvremenim strategijama unutar interesnih područja te utvrđivanju poticajnih čimbenika koji bi pridonijeli promicanju aktivnog učenja u izvannastavnim aktivnostima

"THE SOCIETY WHICH STUDIES": SOCIO-HISTORICAL ASPECTS OF EDUCATION

Obrazovanje razmatramo kao povijesnu i društvenu kategoriju, kao proces obrazovnoga djelovanja i instituciju. U izravnoj je vezi s potrebama proizvodnje materijalnih dobara, sa stupnjem razvoja znanosti i tehnike, s ideologijom koja u njega ugrađuje razne ciljeve i s političkim uređenjem nekog društva. Tri su se smjera obrazovanja nadograđivala kroz povijest: razvoj sposobnosti pojedinaca, osposobljavanje za funkcije života te čuvanje, prijenos i korištenje duhovnih, kulturnih, znanstvenih i empirijskih znanja i iskustava čovjeka. Obrazovanje u kojemu je aktivnost učenika još uvijek sporedan čimbenik ne postiže očekivane rezultate, a nedovoljna pripremljenost učenika za daljnji nastavak školovanja i nesnalaženje prilikom suočavanja sa životnim situacijama, postaje ključni problem današnjice. Hoće li nas ponuđeni Hrvatski nacionalni obrazovni standard uvesti u novu obrazovnu dimenziju?We consider education as a historical and social category, as a process of educational activity and as an institution. It is in direct connection with the need of material good production, with the stage of scientific and technological development, with the ideology which incorporates in itself various aims and with the political system of a particular society. Three directions have been expanded throughout history: development of capability of the individual, training for living functions, conservation, transfer and usage of spiritual, cultural, scientific and empiric knowledge and human experiences. Education in which the activity of pupils is still a secondary factor does not achieve the expected results, whereas the insufficient preparation of pupils to continue their schooling and the incapacity of dealing with living situations becomes the major issue of these days. Is the proposed "Croatian National Educational Standard" going to introduce ourselves into a new educational dimension

Towards lifelong learning with the art of music

Uvođenjem novih programa i sadržaja u školama Hrvatske otvaraju se mogućnosti u dodatnom angažiranju mladih prema cjeloživotnom učenju. Redovita nastava i izvannastavni oblici organiziranja učenika šansa su za bolju društvenu integraciju i temelj suvremenog obrazovanja. Glazbenu umjetnost približit ćemo fenomenu cjeloživotnog učenja tako da istaknemo važnost koju glazba ima u životu, obrazovanju i ljudskoj kulturi. Glazbenim odgojem (kulturom) potiče se i podupire razvitak osobnosti s ciljem da se omogući vrednovanje i prosuđivanje umjetničkog dobra te potakne stvaralaštvo. Suvremena je tendencija nastave da osposobi učenike za neprestano učenje, samostalno istraživanje i kritičko promišljanje svih aspekata života. Na tragu toga, opisat ćemo interakciju i multidisciplinarni pristup glazbene i dramske umjetnosti kojim se utječe na spoznajno-vrijednosni te kreativno-stvaralački razvoj učeničkog potencijala.The introduction of new curricula and contents to the schools in Croatia has opened the possibilities of involving the youth in lifelong learning. Regular classes and extracurricular activities are an opportunity for better social integration and the very foundation of contemporary education. The authoress brings the art of music closer to the phenomenon of lifelong learning by highlighting the importance that music has in one’s life, education and culture. Music education (culture) both encourages and supports the development of personality with the purpose of both facilitating one’s ability to judge and appraise a work of art, and stimulating one’s creativity. Enabling students to continually learn, to conduct research independently and to critically reflect on all the aspects of life are the tendencies of today’s teaching. Following this line of thought, the authoress describes the interaction and multidisciplinary approach of the arts of music and drama, which help to influence the cognitive-value and creative development of the student’s potentials

Analyse der Schülerlesitungen im Fach Musikkunst und Musikkultur im Kontext des Nationalen Rahmencurriculums

U ovome radu autorice analiziraju umjetničko područje Nacionalnog okvirnog kurikuluma, s naglaskom na Glazbenu kulturu i umjetnost. Uspoređuju se učenička postignuća u prva tri ciklusa obrazovanja,strukturirana u pet cjelina. Rezultati analize ukazuju na to da su ishodi ponekad direktno (neposredno), ponekad indirektno (posredno), zatim imanentno, ali i neglazbeno ili izvanglazbeno vezani uz glazbu kao autonomnu umjetnost. U cjelinama i ishodima u kojima se ističe recepcija i percepcija glazbe, svladavanje glazbenih sastavnica, sudjelovanju u glazbenim aktivnostima, razvidno je da glazbena aktivnost čini osnovnu djelatnost. S druge strane, cjeline koje imaju izvanglazbenu i posrednu konotaciju, udaljavaju se od cilja nastave glazbene kulture, zadaća predmeta, ali i samih (realnih, ostvarivih) učeničkih postignuća jer ni u kakvom obliku ne utječu na razvoj umjetničkog identiteta učenika. Daljnjom analizom ostvarivosti kurikulumskih zahtjeva, zatim proučavanjem pozitivnih i negativnih odjeka kurikulumskih promjena u glazbeno-pedagoškoj praksi te uspostavom znanstvenoga i praktičnoga konsenzusa, moguće je okvirni kurikulum inovirati i unaprijediti, a time i nastavu glazbe.In this paper the authors have analysed the artistic domain of the National Curriculum Framework with an emphasis on the Music culture and art. Pupils\u27 attainments inthe first three educational cycles, further structured in five units, have been analysed. The analysis\u27 results have shown that the outcomes are sometimes directly, sometimes indirectly, then musically (immanently), but also non-musically or extra-musically linked to music as an autonomous art. In units and outcomes where the reception and perception of music, mastering of music components and participation in music activities have been pointed out, it is evident that the music activity is a primary one. On the other hand, units which have an extra-musically and indirect connotation depart from the music culture teaching aim, the subject tasks, but also from the sole (real, achievable) pupils\u27 attainments because they do not influence in any possible way the development of the pupil\u27s artistic identity. By a further analysis of the curriculum demands, by studying the positive and negative repercussions of curricular changes in the music-pedagogical practice and by interviewing and achieving the scientificand practical consensus it is possible to innovate and improve the curriculum framework and thus music teaching.In dieser Arbeit analysieren die Autorinnen den künstlerischen Bereich des Nationalen Rahmencurriculums, mit besonderer Berücksichtigung der Fächer Musikkunst und Musikkultur. Es werden die in fünf Einheiten aufgeteilten Schülerlesitungen in den ersten drei Ausbildungszyklen verglichen. Die Ergebnisse der Analyse weisen darauf hin, dass die Unterrichtsziele manchmal direkt (unmittelbar), manchmal indirekt (mittelbar), desweiteren musikalisch (konkret), aber auch unmusikalisch oder außermusikalisch mit Musik als mit einer selbstständigen Kunst zusammengebunden sind. In den Einheiten und Zielen, in denen sich die Rezeption und die Perzeption der Musik auszeichnen, ebenso wie die Beherrschung der musikalischen Komponenten und die Teilnahme an musikalischen Tätigkeiten, ist es ersichtlich, dass die musikalische Tätigkeit eine Hauptaktivität darstellt. Andererseits gilt es, dass die Einheiten, die eine apstrakte und mittelbare Konnotation haben, sichvom Ziel des Musikunterrichts, von den Aufgaben des Faches, aber auch von den reinen (realen, erreichbaren) Schülerleistungenentfernen, weil sie keineswegs die Entwicklung der künstlerischen Identität der Lernenden fördern. Durch eine weitere Analyse der Durchführbarkeit der curricularen Anforderungen, durch Erforschungder positiven und negativen Aspekte der curricularen Änderungen in der musikalisch-pädagogischen Praxis, durch Gespräche und Schaffung der wissenschaftlichen und praktischen Übereinstimmungen ist es möglich, das Rahmencurriculum zu erneuern und zu verbessern, und somit auch den Musikunterricht