Anthropometric measurements of foot length and shape in children 2 to 7 years of age

Background and purpose: A child’s foot changes shape and proportions during growth so that it adapts to function. The purpose of this article is to determine foot length in children aged 2-7 years as a fundamental unit for measuring the growth of the foot, with which it will be able to compare other anthropometric measures of the foot. Determination of the shape of the foot and interpretation of the growth curve of the foot in length are important for standardization of the foot.Materials and methods: The study was conducted on a sample of 2745 children, totalling 5490 feet. Of this, there were 1375 boys and 1370 girls. The population encompassed children aged 2 (1.50-2.49) to 7 (6.50-7.49) years and subjects were divided into 6 age groups. Foot length was measured by measuring tape, while shape was determined clinically.Results: There is no difference in length and shape between the left and right feet of boys and girls across all age and sex groups, and the most common shape was the Egyptian foot shape. The foot grows most rapidly between the 2nd and 3rd year. From the 3rd to 6th years, the foot grows by approximately 1cm yearly, while in girls between the 6th and 7th year the foot grows 5mm.Conclusions: Foot length is the basis for size comparison and determination of foot shape type. The results obtained demonstrate that the foot grows in length equally yearly and that there is no difference between the left and right feet.</p

Changes in Pulmonary Functional Parameters after Surgical Treatment of Idiopathic Scoliosis

There is a controversy in results about influence of surgery on pulmonary function in idiopathic scoliosis. The aim of the study was to study pulmonary function in severe thoracic idiopathic scoliosis and to detect changes in pulmonary function after the three-dimensional anterior surgical correction in severe thoracic scoliosis. 91 patients at the age of 16±5.1yrs underwent surgery in order to make a correction of scoliotic deformity. All the curves were greater than 70° (86±5.1). Group I consisted of 60 patients with scoliotic curves between 70° and 100°, while group II consisted of 31 patients with curves greater than 100°. All the patients were operated by anterior instrumentation and the average correction was 74%±15 for group I, and 71%±18 for group II. Vital capacity (VC) and forced expiratory volume in the first second (FEV1) in group I remained unchanged. In group II, VC improved for 11%, while forced expiratory volume (FEV) improved for 13.6%. Our conclusion is that there is a significant correlation between the percentage of achieved correction and pulmonary function

Relationship between Clinical Contourometric Measurements and Vertebral Rotation in Adolescent Idiopathic Scoliosis

The relationship between trunk and spine deformity has yet not been well defined. The purpose of this study was to identify the relationship between clinical (contourometric) and radiographic methods of scoliotic deformity evaluation. Our second objective was to create mathematical formulas for calculating radiographic parameters based on defined correlations of multiple parameters. We did a study of 136 preoperatively analysed patients with idiopathic scoliosis. Altogether, 189 lateral curvatures were assessed. Based on Lenke’s classification, curves were divided into three groups: a thoracic, a thoracolumbar and a lumbar curve group. Each group was analyzed separately to determine relationships between clinical contourometric (scoliometer value, humpometer values) and radiographic measurement (apical vertebral rotation (AVR) according to Drerup). On the grounds of statistically significant correlation coefficients of most clinical parameters and Drerup rotation we found good relationships between trunk and spine deformity. Using the best correlated clinical parameters and multiple regression statistical analysis we created mathematical formulas for prediction of scoliotic AVR in higher degree curves

Habitual posterior dislocation of the hip

Habitualna luksacija kuka rijetko se javlja u djece. Prikazana je djevojčica u dobi od 14,5 mjeseci s habitualnom stražnjom luksacijom desnog kuka. Prve simptome luksacije majka je primjetila u dobi djeteta od 9 mjeseci. Luksacija kuka javljala se u položaju fleksije, nutarnje rotacije i adukcije, a očitovala se kao zvučni fenomen preskakanja. Najčešće je dolazilo do „iskakanja“ desnog kuka tijekom spavanja, a nikada u hodu ili u opterećenju. Dijete nije imalo bolova. Dijagnoza je postavljena na temelju anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda, ultrazvučnog pregleda, RTG-a, CT-a i MR-a kukova. Kliničkim pregledom mogao se izazvati luksacijski fenomen u fleksiji, nutarnjoj rotaciji i adukciji desnog kuka samo ako je dijete bilo potpuno opušteno. RTG, CT i MR kukova nisu pokazivali vidljivih morfoloških promjena desnog kuka. Ultrazvučnim pregledom kuka potvrdila se luksacija kuka. Provedeno je konzervativno liječenje sadrenom imobilizacijom kuka u abdukciji i nutarnjoj rotaciji u trajanju od tri mjeseca.Habitual dislocation is very uncommon in children.We are presenting the case of a 14.5-month old girl with habitual posterior dislocation of the right hip. The onset of symptoms was noticed by her mother at the age of nine months. Dislocation occurred when the hip was flexed, internally rotated and adducted, with a clearly loud acoustic phenomenon of snapping (clunk). The „snapping“ occurred most often during the night while the child was sleeping, but never while walking or weight bearing. The child did not have any difficulties. The diagnosis was set according to anamnestic data, clinical examination, X-ray, CT scan and MRI of the hips. With clinical examination we were able to provoke dislocation in a flexed position, by internal rotation and adduction, but only when the child was completely relaxed. The X-ray, CT scan and MRI revealed no morphological changes of the right hip. Ultrasound of the hip confirmed dislocation. The treatment was conservative with immobilisation of the right hip in abduction and internal rotation within three months

Primjene i kritička evaluacija bloka odjeljka fascije iliace i quadratus lumborum bloka u ortopedskim zahvatima

Anterior section of the hip joint capsule is innervated by femoral nerve and obturator nerve, and posterior section is innervated by the nerve to quadratus femoris muscle and occasionally by the superior gluteal (posterolateral region) and sciatic nerve (posterosuperior region). One of the regional anesthesia options for hip surgery is the fascia iliaca compartment block (FICB) that affects nerves important for hip innervation and sensory innervation of the thigh - femoral, obturator and lateral femoral cutaneous nerve. FICB can be easily performed and is often a good solution for management of hip fractures in emergency departments. Its use reduces morphine pre-operative requirement for patients with femoral neck fractures and can also be indicated for hip arthroplasty, hip arthroscopy and burn management of the region. Quadratus lumborum block (QLB ) is a block of the posterior abdominal wall performed exclusively under ultrasound guidance, with still unclarified mechanism of action. When considering hip surgery and postoperative management, the anterior QLB has shown to reduce lengthy hospital stay and opioid use, it improves perioperative analgesia in patients undergoing hip and proximal femoral surgery compared to standard intravenous analgesia regimen, provides early and rapid pain relief and allows early ambulation, thus preventing deep vein thrombosis and thromboembolic complications etc. However, some nerve branches responsible for innervation of the hip joint are not affected by QLB , which has to be taken into consideration. QLB has shown potential for use in hip surgery and perioperative pain management, but still needs to be validated as a reliable treatment approach.Prednji dio čahure zgloba kuka nerviraju n. femoralis i n. obturatorius, dok stražnji dio čahure inervira n. musculi quadratus femoris i povremeno n. glutealis superior (posterolateralni dio) i n. ischiadicus (posterosuperiorni dio). Jedna od mogućnosti za primjenu regionalne anestezije u kirurgiji zgloba kuka je blok odjeljka fascije iliace (FICB), koji zahvaća živce bitne za inervaciju kuka te senzornu inervaciju bedra – n. femoralis, n.obturatorius i n. cutaneus femoris lateralis. FICB se može izvesti relativno jednostavno i predstavlja dobru opciju za zbrinjavanje fraktura kuka u hitnim situacijama. Dokazano je kako smanjuje upotrebu morfija preoperativno u pacijenata s frakturom vrata femura, a može biti indicirani za artroplastiku kuka, artroskopije kuka te sanaciju opeklina u regiji bedra. Quadratus Lumborum blok (QLB ) spada u blokove stražnjeg abdominalnog zida te se provodi isključivo pod kontrolom ultrazvuka. Još uvijek nije razjašnjen točan mehanizam njegovog djelovanja. Dokazano je kako prednji QLB dovodi do smanjenja trajanja boravka u bolnici i smanjenja upotrebe opioida nakon operacija kuka. Također, pokazao se kao uspješnija metoda perioperativne analgezije u bolesnika u kojih se provodi zahvat na kuku ili proksimalnom femuru u usporedbi sa standardnom intravenskom analgezijom, te omogućuje ranu mobilizaciju pacijenata, što smanjuje pojavnost duboke venske tromboze i tromboembolijskih komplikacija. S druge strane, neki živčani ogranci koji sudjeluju u inervaciji zgloba kuka nisu zahvaćeni s QLB , što također treba uzeti u obzir. QLB se pokazao kao potencijalna opcija za anesteziju u kirurgiji kuka, no tek se treba dokazati njegova pouzdanost

Suradljivost bolesnika s adolescentnom idiopatskom skoliozom tijekom konzervativnog liječenja – pregled istraživanja i iskustva multidisciplinarnog tima Klinike za ortopediju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb

Konzervativno liječenje skolioze uključuje nošenje korektivne ortoze u propisanom vremenu, nerijetko potpomognuto režimom fizikalne terapije. Djelotvornost liječenja ortozom dokazana je brojnim kliničkim ispitivanjima te predstavlja “zlatni standard” konzervativnog liječenja. Suradnja bolesnika u liječenju ortozom bît je uspješnosti tretmana. Liječenje je učinkovito samo u vrijeme rasta, a najčešće se odvija u periodu adolescencije. Adolescencija je psihološki vrlo burno razdoblje pa suradnja s adolescentnim bolesnikom može biti otežana iz više razloga. Zato je važno razumijevanje i uvažavanje psihosocijalnih aspekata u liječenju ove skupine bolesnika, kao i razumijevanje i uvažavanje dinamike cijele obitelji. Unaprjeđivanje suradnje važno je za tijek i ishod liječenja, a postupci unaprjeđivanja suradnje i pružanja psihološke potpore trebaju biti kontinuirani i strukturirani. Bolesnici koji dobivaju adekvatnu psihološku potporu koja uključuje i edukaciju o važnosti tretmana bolje surađuju te se općenito bolje osjećaju od onih bolesnika koji navedenu potporu nisu primili

NEW TECHNIQUES AND PROSPECTS IN INVASIVE TREATMENT IN VERTEBROLOGY

U članku su obrađene novosti i perspektive u invazivnom liječenju u vertebrologiji s naglaskom na interventne i poluinvazivne postupke te minimalno invazivnu kirurgiju u liječenju hernije intervertebralnog diska slabinske kralježnice. Osim toga opisane su novosti u neuroablativnim postupcima u liječenju križobolje, fiksaciji kralježnice i operativnom liječenju skolioza. Članak se osvrće i na metode koje se još ne primjenjuju kod nas, a koje dosta obećavaju kao što su rekonstrukcije nukleusa pulpozusa transplantacijom autolognih hondrocita, a prikazane su najnovije spoznaje u kirurgiji vratne kralježnice. Upozoreno je na uspješnost svake pojedine kirurške metode liječenja. Osim što je informativan, zajedno s odgovarajućim člankom o patofiziologiji spinalne boli, magnetskoj rezonanciji i konzervativnom liječenju ovaj tematski članak o najnovijim spoznajama u tom području može pomoći u pristupu bolesnicima.In this article authors outline new techniques and prospects in invasive treatment in vertebrology with emphasis on interventional and semi invasive procedures and minimally invasive surgery for lumbar disc herniation. They describe new approaches in neuroablative procedures for back pain treatment, in spinal fixation and in surgical treatment of scoliosis. Authors also report methods of great expectations which are not yet in use in our clinical practice but are promising like reconstruction of nucleus pulposus by autologous chondrocytes transplantation. New methods in cervical spine surgery are also discussed. The efficacy of each surgical method is pointed out. Apart from being informative, together with the corresponding article on patophysiology, magnetic resonance imaging and conservative treatment, these articles considering recent developments can be used as an aid in decision making when approaching these patients

The influence of biological and biomechanical factors on polyethylene wear in Intraplant HI total hip arthroplasty

UVOD Oštećenje zgloba kuka može se liječiti zamjenom kuka ugradnjom totalne endoproteze (TEP), te u današnje vrijeme TEP zgloba kuka spada među najučinkovitije i najisplativije operativne zahvate. Unatoč razvoju, kao posljedica ugradnje TEP-a kuka u sve ranijoj životnoj dobi, uočava se i porast broja revizijskih operacija. U našoj ustanovi primijećen je skraćen vijek trajanja TEP-a kuka model acetabuluma Intraplant HI te je zamijećeno pojačano trošenje polietilena. Unatoč lošim osobinama korištenog polietilena, kod određenog broja pacijenata trošenje polietilena ne napreduje tako brzo. Pojedini autori navode da određeni mehanički, biomehanički te biološki čimbenici mogu imati utjecaj na trošenje polietilena i preživljenje TEP-a kuka. Pritom postoje kontradiktorna mišljenja o važnosti koju pojedini mehanički, biomehanički i biološki čimbenici imaju na vijek trajanja TEP-a zgloba kuka. ------ HIPOTEZA I CILJEVI Postavljena je hipoteza da model TEP-a Intraplant HI predstavlja dobar model ubrzanog trošenja polietilena te da, osim mehaničkih karakteristika polietilena, na preživljenje i trošenje značajno utječu biološke karakteristike pacijenata, druge mehaničke karakteristike implantata i biomehanički odnosi zglobnih tijela. Cilj je istražiti odnos bioloških (dob, spol, tjelesna težina, vrsta artroze), mehaničkih (promjer glave, duljina vrata, veličina acetabularne, veličina femoralne komponente, metoda fiksacije) te biomehaničkih čimbenika (nagib i anteverzija acetabuluma, najmanja udaljenost centra od osovine femura, od Kohlerove linije te linije figure suze, te položaja femoralne komponente) sa stupnjem trošenja polietilena i preživljenjem. Nadalje, cilj je odrediti koji čimbenici najviše utječu na trošenje polietilena i preživljenje kod TEP-a kuka model Intraplant HI. ----- ISPITANICI I METODE Ovo je retrospektivno istraživanje odobreno od strane Etičkog povjerenstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te je provedeno na Klinici za ortopediju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uključeno je 199 ispitanika kod kojih je ugrađen model TEP-a kuka Intraplant HI. Iz postojeće dokumentacije zabilježeni su biološki čimbenici (spol, dob, tjelesna težina i dijagnoza, trajanje operacije i gubitak krvi), a iz operacijskih protokola mehanički čimbenici (promjer glave, dužina vrata, veličina i vrsta femoralne komponente). Na osnovi poznatog promjera glave i odgovarajućeg softvera za digitalnu obradu slika PhotoShop CS6, izvršena je digitalizacija rendgenskih slika. Izmjereni se biomehanički čimbenici (nagib acetabuluma, najmanja udaljenost centra elipse od osovine femura, Kohlerove linije i linije koja prolazi dnom figura suza, te je određen položaj femoralne komponente). Metodom prema Dorru, izmjereno je i formulom izračunato trošenje polietilena, a metodom prema Lewinneku izmjerena je i izračunata anteverzija acetabuluma. Uključeni su samo ispitanici s dostupnim svim navedenim podatcima, kod kojih je do 1. listopada 2015. godine učinjena revizija, ili ispitanici bez revizije, ali kod kojih je posljednja rendgenska snimka učinjena najmanje sedam godina nakon ugradnje TEP-a. Zabilježeno je vrijeme proteklo od ugradnje do revizije, razlog revizije te podatak o tome koji je dio same endoproteze zamijenjen. Za svaki od navedenih podataka istražena je korelacija (povezanost) svakoga od evaluiranih parametara s trošenjem polietilena i preživljenjem. ----- REZULTATI Medijan praćenja do revizije jest 141 mjesec (11,75 godina). U navedenom razdoblju revizija je učinjena kod 61 od 199 (30,7 %) TEP-ova, a čak kod 52,5 % revidiranih TEP-ova razlog za reviziju bilo je trošenje polietilena. Nakon toga kao najčešći razlog revizije slijedi razlabavljenje proteze (36,1 %). Trošenje polietilena kako u apsolutnoj (P = 0,044) tako i u godišnjoj (relativiziranoj) potrošnji (P = 0,002) značajno je veće u bescementnih u odnosu na hibridne proteze, ali su hibridne češće revidirane: 48,1 % naprama 27,9 % (P = 0,032). Kod hibridnih proteza značajno je najčešći razlog revizije razlabavljenje proteze (76,9 % naprama 25,0 %), a u skupini bescementnih proteza trošenje polietilena (62,5 % naprama 15,4 %) (P = 0,004). Shodno tim rezultatima, kod bescementnih proteza najčešće je mijenjan polietilen (52,1 %), dok je u hibridnih najčešće mijenjan femur (46,2 %) (P < 0,001). Nađeni su klinički značajne povezanosti pojedinih bioloških, mehaničkih i biomehaničkih čimbenika s trošenjem polietilena, revizijom i razlogom za reviziju. ----- ZAKLJUČAK Dokazana je povezanost bioloških čimbenika dobi i dijagnoze s trošenjem polietilena (PE) i rizikom revizije, pri čemu mlađa životna dob rezultira većim trošenjem polietilena, a mlađe osobe i oni s posttraumatskom dijagnozom imaju veći rizik za reviziju. Dokazana je povezanost mehaničkih čimbenika s trošenjem i revizijom, pri čemu se najvažnijom pokazala metoda fiksacije femoralne komponente. Tako bescementne endoproteze pokazuju veće godišnje trošenje polietilena, dok hibridne predstavljaju veći rizik za reviziju, pokazuju veću učestalost razlabavljenja i češće rezultiraju zamjenom svih dijelova endoproteze u odnosu na bescementne. Kod biomehaničkih parametara, veći nagib acetabuluma i valgus položaj femura rezultiraju većim trošenjem polietilena, a kranijalnije pozicioniran acetabulum predstavlja veći rizik za reviziju te češće rezultira razlabavljenjem. Kao najbolji prediktori trošenja polietilena definirani su nagib acetabuluma pri čemu se kod većeg nagiba uočava veće trošenje PE-a te životna dob pri čemu kod mlađe životne dobi nalazimo veće trošenje polietilena. Kao najbolji prediktor revizije definirana je metoda fiksacije, odnosno hibridna u odnosu na bescementnu vrstu fiksacije, a potom posttraumatska dijagnoza i trošenje polietilena, dok je najjači prediktor razlabavljenja kao razloga za reviziju hibridna proteza u odnosu na bescementnu, a nakon toga posttraumatska dijagnoza.Poor survival rate of the model Intraplant HI used in our institution is observed. There is controversy about the importance that certain patient, implant or surgery related factors have on PE wear and revision rate in total hip replacement (THR). We made a hypothesis that THR cup model Intraplant HI presents a good “in vivo” model of accelerated polyethylene (PE) wear. The aim of this study is to investigate the relationship between patient, implant and surgery related factors, with the degree of polyethylene wear and revision rate. There is a significant correlation of PE wear and revision rate with patient, surgery and implant related factors in THR. The best predictor of more PE wear is higher degree of cup inclination and younger age. The best predictor of revision is hybrid method of fixation compared to cementless, followed by post-traumatic diagnosis and PE wear. The hybrid method of fixation compared to cementless, and later posttraumatic diagnosis are the strongest predictors for loosening as a reason for revision