Oko - zapostavljeni organ u medicini rada: literaturni pregled poznatih efekata okolišnih i radnih onečišćenja na oko

The objective of this study was to give an overview of the known literature data on the infl uence of environmental and occupational factors on the eye. Sixty-six articles were selected by searching Medline and PubMed databases using the following key words in different combinations: occupational and environmental factors, dry eye syndrome, cataract, retinal vascular changes. Most of the studies dealt with conditions on the eye surface and used eye discomfort syndrome and dry eye syndrome to outline the effects of air pollutants. Some reported increased frequency of lens opacities due to indoor fuel exposure, in particular biofuel, and negative effects of styrene exposure on colour vision. Investigations of retinal vascular changes and retinopathy after chronic exposure to carbon disulfide (CS2) and of retinal and choroidal haemodynamics after exposure to carbon monoxide (CO) found that CS2 caused an increase in retinal venous diameters and CO caused an increase in arterial and venous diameters, retinal blood fl ow velocity, and fundus pulsation amplitude. This article also discusses the infl uence of light exposure on retinal damage. It shows that very little information is available about the infl uence of environmental and occupational factors on the eye, and retina and retinal vessels in particular.Cilj ovog pregleda bio je dobivanje uvida u opseg informacija na području utjecaja okolišnih i radnih faktora na oči. Izabrali smo šezdeset šest radova pretražujući Medline i PubMed baze podataka na ključne riječi u više kombinacija: oko, radna okolina, okoliš, sindrom suhog oka, katarakta, krvožilne promjene mrežnice, oštećenje oka svjetlošću. Većina radova bavi se stanjima površine oka, i upotrebljava “sindrom neudobnoga oka” (engl. eye discomfort syndrome) i sindrom suhog oka (engl. dry eye syndrome) kao pokazatelje utjecaja polutanata. Primijećeno je učestalo zamućenje očne leće kao posljedica izloženosti gorivima u zatvorenim prostorijama, osobito biogorivima te štetan utjecaj ekspozicije stirenu na raspoznavanje boja. Istraživan je utjecaj kronične ekspozicije ugljičnom disulfidu (CS2) na promjene krvnih žila retine te promjena prokrvljenosti mrežnice i koroideje kao posljedica ekspozicije ugljičnom monoksidu (CO). Uočeno je da CS2 uzrokuje povećanja promjera retinalnih vena, a CO uzrokuje povećan promjer i arterija i vena mrežnice. Posljedično se uočava ubrzanje protoka krvi kroz žile mrežnice i pojačanje amplitude pulzacija žila fundusa. Diskutiran je i štetni utjecaj svjetla na mrežnicu. Pregled literature pokazuje da je opseg informacija na području utjecaja okolišnih i radom uvjetovanih čimbenika na oči oskudan, osobito s obzirom na utjecaj ovih faktora na mrežnicu i njezine krvne žile

Workability Management Following Cardiac Transplantation

Transplantacija srca priznata je metoda kirurškog zbrinjavanja krajnjeg stadija zatajivanja srca. Nakon operacije većini je pacijenata poboljšana kvaliteta života te dobrim rehabilitacijskim mjerama može gotovo potpuno povratiti fizičku funkcionalnost, no pitanja socijalne reintegracije obično nisu dovoljno razrađena. Jedan od najboljih načina postizanja reintegracije jest povratak na radno mjesto. Pritom treba riješiti pitanje novonastale radne sposobnosti. U pacijenata sa srčanim transplantatom koristimo se različitim mjerenjima fiziološke funkcije (spiroergometrijom, 24-satnim praćenjem krvnog tlaka i EKG-a itd.), psihološkim testovima (probirom na psihijatrijske komorbiditete) te određivanjem subjektivne radne sposobnosti kako bismo dobili multidimenzionalnu sliku radne sposobnosti. Osnova te sposobnosti jest zdravlje. Radna sposobnost podložna je, dakle, promjenama, ali se uvelike može poboljšati širokim spektrom pravodobno implementiranih rehabilitacijskih mjera. U tekstu je opisan prikaz rehabilitacijskog procesa.Cardiac transplantation is a well-established method of surgical treatment for end stage cardiac failure. After the surgery most patients improve their quality of life and following a good rehabilitation process can achieve full physical functionality they had before experiencing cardiac failure. However, methods of social reintegration have not been fully developed. One of the best ways of returning to social life following a long period of inability is through workplace reintegration. To achieve this goal, issues of work capacity have to be addressed. In patients following cardiac transplantation measurements of various physiological functioning (cardio-respiratory exercise testing, 24h ECG, 24 blood pressure etc), psychological tests (various screening methods for psychiatric comorbidities) and subjective work ability all need to be assessed in order to determine patient’s social and psycho-physical workability. It must be noted that workability can be improved with appropriate rehabilitative measures. This text outlines the rehabilitation process

Respiratory symptoms and ventilatory capacity in wool textile workers

Ispitivana je skupina od 158 radnica zaposlenih na preradi vune. Respiracijski simptomi registrirani su u 158 izloženih i u 87 neizloženih (kontrolnih) radnica. U svih radnica registrirana je visoka prevalencija kroničnih respiracijskih simptoma i bolesti. Ventilacijski kapacitet u izloženih radnica mjeren je registriranjem krivulje maksimalni ekspiracijski protok-volumen (MEFV) na kojoj su očitavani forsirani vitalni kapaciteti (FVK), forsirani ekspiracijski volumen u prvoj sekundi (FEV1) te maksimalni ekspiracijski protoci pri 50% i zadnjih 25% vitalnog kapaciteta (FEF50, FEF25). Utvrđena je značajno viša prevalencija svih kroničnih respiracijskih simptoma u izloženih nego u radnica kontrolne skupine. Izloženost prašini vune uzrokovala je značajne akutne redukcije tijekom radne smjene koje su varirale od 2,0 do 9, 1 % . A radnice zaposlene dulje od 10 godina pokazivale su slične akutne redukcije ventilacijskog kapaciteta kao i one s kratim zaposlenjem. Pušači su pokazivali slične akutne i kronične promjene ventilacijskih testova kao i nepušači. U velikog broja radnica utvrđene su vrijednosti FEF50 i FEF25 niže od 70% predviđenih vrijednosti. Rezultati bronhoprovokativnih testova s ekstraktom vune ne pokazuju korelaciju s respiracijskim smetnjama. Naši rezultati upućuju na to da izloženost prašini vune može dovesti do razvoja kroničnih respiracijskih simptoma i oštećenja plućne funkcije.Subjects in the study were 158 female wool textile workers and 87 control non-exposed workers. Respiratory symptoms were assessed by means of a questionnaire. Ventilatory capacity was measured in wool workers by recording maximum expiratory flow-volume (MEFV) curves on monday before and after the work shift Forced vital capacity (FVC), one-second forced expiratory volume (FEV,) and now rates at 50% and the last 25% of the vital capacity (FEF50, FEF25) were measured on MEFV curves. Significantly higher prevalences or all chronic respiratory symptoms were recorded in exposed than in control workers (P<0.01 ). Exposure to wool dust caused signficant across shift reductions of ventilatory capacity varying from 2.0 to 9.1 %. Those reductions were similar in textile workers exposed to wool for more than 10 years showed similar across shift reductions of ventilalory capacity tests as those with shorter exposure. Smokers and non-smokers had similar acute and chronic lung function changes. In a larger number of wool workers FEF50 and FEF25 were below 70% of predicted normal values. Bronchoprovocation testing with wool dust extract did not demonstrate correlation with respiratoy impairment. Our data suggest that dust exposure in wool textile mills may be associated with the development of chronic respiratory symptoms and impaired lung functio

Genotoksičnost metalnih nanočestica: osvrt na podatke istraživanja In vivo

With increasing production and application of a variety of nanomaterials (NMs), research on their cytotoxic and genotoxic potential grows, as the exposure to these nano-sized materials may potentially result in adverse health effects. In large part, indications for potential DNA damaging effects of nanoparticles (NPs) originate from inconsistent in vitro studies. To clarify these effects, the implementation of in vivo studies has been emphasised. This paper summarises study results of genotoxic effects of NPs, which are available in the recent literature. They provide indications that some NP types cause both DNA strand breaks and chromosomal damages in experimental animals. Their genotoxic effects, however, do not depend only on particle size, surface modifi cation (particle coating), and exposure route, but also on exposure duration. Currently available animal studies may suggest differing mechanisms (depending on the duration of exposure) by which living organisms react to NP contact. Nevertheless, due to considerable inconsistencies in the recent literature and the lack of standardised test methods - a reliable hazard assessment of NMs is still limited. Therefore, international organisations (e.g. NIOSH) suggest utmost caution when potential exposure of humans to NMs occurs, as long as evidence of their toxicological and genotoxic effect(s) is limited.S povećanjem proizvodnje i primjene niza različitih nanomaterijala (NM) raste i potreba istraživanja njihovih mogućih citotoksičnih i genotoksičnih učinaka kao i drugih štetnih učinaka na zdravlje u uvjetima profesionalne ili opće izloženost ljudi. Indikacije potencijanog oštećenja DNA kojeg uzrokuju nanočestice u velikoj mjeri proizlaze iz nedosljednih in vitro ispitivanja. Kako bi se razjasnili ti učinci, naglašena je potreba provedbe in vivo ispitivanja. Ovaj pregledni rad sažima rezultate procjene genotoksičnih učinaka nanočestica koji su objavljeni u novijoj stručnoj i znanstvenoj literaturi. Navedeni rezultati pokazuju da određene nanočestice uzrokuju lomove u molekuli DNA i oštećuju kromosome u eksperimentalnim životinjama. Njihovi genotoksični učinci ne ovise samo o veličini čestice, modifi kaciji površine (oblaganje čestice) i načinu izlaganja, već i o trajanju izloženosti nanočesticama. Postojeća istraživanja provedena na životinjama upućuju na različite mehanizme koji ovise o trajanju izlaganja i pomoću kojih živi organizmi reagiraju na doticaj s nanočesticama. Međutim postoje brojne nedosljednosti u novijoj literaturi, a standardne testne metode nisu dostupne pa je stoga pouzdanija procjena opasnosti od izlaganja nanomaterijalima u ljudi još uvijek veoma ograničena. Stoga se u međunarodnim dokumentima savjetuje oprez prilikom svakog izlaganja ljudi nanomaterijalima kako bi se spriječili mogući opći toksični genotoksični učinci