Negenetski čimbenici morfoloških odlika vimena istarskih ovaca

Considering the facts that Istrian sheep is Croatian indigenous breed with the highest milk production, and increasing interest of local farmers for machine milking implementation, the aim of this study was to determine the factors affecting udder morphology traits of Istrian ewes. Ninetythree purebred Istrian ewes with symmetrical udders and no signs of clinical mastitis, from second to fourth lactation, were used for this study. Average udder depth of Istrian ewes was 15.85 cm, udder width 13.05 cm, udder circumference 39.66 cm, cistern height 1.44 cm, teat position 2.85 (scored from 1 to 5), teat angle 47.32°, teat length 3.43 cm and teat width 2.03 cm. The traits related to udder size (depth, width, and circumference) were significantly (P<0.01) affected by lactation milk yield. These traits were also in high and positive correlations (P<0.01) with daily milk yield. With the increase of parity, the morphological aptitude of udder to mechanical milking become worse, with an increase (P<0.01) of cistern height, teat angle and position. As lactation of Istrian ewes continued morphological traits defining udder aptitude for machine milking improved (decrease of cistern height, teat angle and position). Ewes with two and more lambs had larger udder (P<0.05) than ewes with a single lamb.S obzirom na činjenicu da je istarska ovca najmliječnija hrvatska izvorna pasmina ovaca te na sve veći interes uzgajivača za primjenom strojne mužnje, cilj ovog rada bio je utvrditi čimbenike morfoloških odlika vimena istarskih ovaca. Istraživanjem su bile obuhvaćene ukupno 93 čistokrvne istarske ovce, od druge do četvrte laktacije, sa simetrično razvijenim vimenom i bez znakova kliničkog mastitisa. Prosječna dubina vimena bila je 15,85 cm, širina vimena 13,05 cm, opseg vimena 39,66 cm, visina cisterne 1,44 cm, položaj sisa 2,85 (ocjena raspona od 1 do 5), kut sise 47,32°, duljina sise 3,43 cm i širina sise 2,03 cm. Odlike vezane uz veličinu vimena (dubina, širina i opseg vimena) bile su pod značajnim utjecajem (P<0,01) količine mlijeka proizvedenoga u laktaciji. Također, ove odlike su bile u visokoj i pozitivnoj korelaciji (P<0,01) sa dnevnom proizvodnjom mlijeka. S povećanjem redoslijeda laktacije prikladnost vimena strojnoj mužnji je narušena, s posljedičnim povećanjem (P<0,01) visine cisterne, kuta i položaja sisa. S odmicanjem laktacije utvrđeno je poboljšanje prikladnosti vimena strojnoj mužnji (smanjenje visine cisterne te kuta i položaja sisa). Ovce s dvoje i više ojanjene janjadi imale su veće (P<0,05) i razvijenije vime nego ovce s jednim janjetom

Mogućnosti ublažavanja utjecaja mliječnih preživača na okoliš

Livestock industry, with dairy sector as one of the fastest growing, largely contributes to the atmospheric/soil pollution and greenhouse gases emissions (i.e. methane, carbon dioxide, and nitrous oxide) on the global scale. The goal of this paper is to present a short synthesis of published scientific works aiming to reduce dairy ruminants’ environmental footprint by mitigating land degradation, water pollution and depletion, and greenhouse gasses emissions (GHG) by implementing novel nutritional, biotechnological, microbiological, animal management, and manure management strategies. In order to mitigate land degradation, suggested strategies include the introduction and adjustment of grazing fees and lease rents, and addressing pollution by establishing a “provider gets - polluter pays”. Improving water use efficiency is the most important in animal feed production. Contamination of water with microorganisms and parasites from manure should be prevented to avoid a public health hazards. With respect to methane and nitrous oxide emissions, the most common nutritional strategy for mitigating GHG emissions is using forages with lower fiber and higher soluble carbohydrates content or grazing less mature pastures. Although many of feed additives (organic acids, secondary plant components, and lipids) can be effective to some extent in reducing rumen methanogenesis, much in vivo research is still needed to clarify which amounts and combinations of additives are the most effective in mitigating methane emission. In order to successfully respond to the increasing global demand for raw milk and milk products, the dairy industry will have to mitigate future negative impacts on the environment, modifying the current production systems, and maintain at the same time high quality of final products at an economic price acceptable for the consumers.Stočarska proizvodnja, osobito mliječni sektor kao jedan od najbrže rastućih, u velikoj mjeri doprinosi onečišćenju atmosfere/tla i emisijama stakleničkih plinova (tj. emisiji metana, ugljičnog dioksida i dušičnog dioksida) na globalnoj razini. Cilj ovog rada je dati sažet pregled objavljenih znanstvenih radova na temu istraživanja mogućnosti smanjenja utjecaja mliječnih preživača na okoliš kroz ublažavanje degradacije zemljišta, smanjenje onečišćenja i osiromašenja kvalitete voda te smanjenja emisija stakleničkih plinova (GHG) primjenom suvremenih hranidbenih, biotehnoloških i mikrobioloških strategija, kao i strategija upravljanja farmom te upravljanja otpadnim tvarima na farmi. Kako bi se ublažila degradacija zemljišta, predložene su strategije uvođenja i prilagodbe naknada za ispašu i najamnine te rješavanje onečišćenja uspostavom odnosa “dobavljač dobiva - zagađivač plaća”. Poboljšanje učinkovitosti korištenja vode najvažnije je u proizvodnji stočne hrane. Zagađenje vode mikroorganizmima i parazitima iz stajskog gnoja treba spriječiti kako bi se izbjegla ugroza javnog zdravlja. S obzirom na emisije metana i dušičnog dioksida, najčešća hranidbena strategija za ublažavanje emisija stakleničkih plinova je korištenje krme s nižim sadržajem vlakana i višim sadržajem topljivih ugljikohidrata ili ispašom manje zrelih pašnjaka. Iako mnogi dodaci hrani za životinje (npr. organske kiseline, sekundarne biljne komponente i lipidi) mogu djelovati u određenoj mjeri na smanjenje metanogeneze buraga, još uvijek je potrebno provesti brojna in vivo istraživanja kako bi se pojasnilo koje su količine i kombinacije dodataka najučinkovitije u ublažavanju emisije metana. Da bi se uspješno odgovorilo na povećanu globalnu potražnju za sirovim mlijekom i mliječnim proizvodima, mliječna industrija morat će ublažiti buduće negativne utjecaje na okoliš mijenjajući postojeće proizvodne sustave i istodobno održavajući visoku kvalitetu gotovih proizvoda cjenovno prihvatljivih potrošačima

Sezonske promjene sastava obroka utječu na sastav masnih kiselina mlijeka krava Jersey pasmine u ekološkom uzgoju

The aim of this study was to determine effect of diet-based seasonal changes on fatty acid composition of Jersey milk in mountain region of Croatia. Bulk milk samples (200 mL) were collected during total-mixed ratio (TMR)-based, intermediate and pasture-based diet. Fatty acid composition of milk was determined by gas-chromatography. We found that pasture-based diet has positive effect on fatty acid composition of Jersey milk considering human nutrition. During pasture-based diet, Jersey cows produced milk with lower (P<0.05) saturated fatty acid and higher (P<0.05) polyunsaturated fatty acid content. Namely, regarding individual fatty acids, milk produced during pasture-based diet had lower (P<0.05) C16:0 and higher (P<0.05) C18:2n-6, C18:3n-6 and conjugated linoleic acid (CLA) content than milk produced during TMR and intermediate diet. Milk produced during pasture-based diet can be valuable source of healthbeneficial PUFA in diet.Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj sezonskih promjena u sastavu obroka na profil masnih kiselina u mlijeku krava Jersey pasmine. Skupni uzorci mlijeka iz laktofriza (200 mL) prikupljeni su tijekom prehrane bazirane na potpuno izmiješanom obroku (TMR), prijelaznog razdoblja sa TMR-a na ispašu i samo ispaše. Profil masnih kiselina je određen plinskom kromatografijom. Utvrđeno je da hranidba bazirana na ispaši ima pozitivan utjecaj na profil masnih kiselina sa stanovišta ljudske prehrane. Tijekom hranidbe bazirane na ispaši u mlijeku Jersey krava utvrđen je manji (P<0,05) udio zasićenih masnih kiselina i veći (P<0,05) sadržaj polinezasićenih masnih kiselina. Naime, što se tiče udjela pojedinačnih masnih kiselina, mlijeko proizvedeno tijekom pašne sezone imalo je manji (P<0,05) udio C16:0 i veći (P<0,05) udio C18:2n-6, C18:3n-6 te CLA masnih kiselina. Mlijeko proizvedeno tijekom pašne sezone može biti vrijedan izvor višestruko nezasićenih masnih kiselina koji imaju poželjan nutritivni učinak

La variabilità del contenuto di minerali in due tipi di prosciutto

The aim of this study was to elaborate on the mineral content variability of two dry-cured ham types for better understanding of the contribution of minerals to reference daily intake (RDI). These two ham types were based on Istrian and Dalmatian ham manufacturing process. Significantly higher (P<0.05) contents of ash, NaCl, sodium (Na), potassium (K), phosphorus (P), zinc (Zn), iron (Fe), copper (Cu), and manganese (Mn) were found in Istrian ham, while Dalmatian ham had higher moisture content. Calcium (Ca) and magnesium (Mg) content did not differ between ham types. The variability of moisture, ash, NaCl, Na, P, Mg, and Ca content can be regarded as low, while the variability of K, Zn, Fe, Cu, and Mn content should be considered as high. It was observed that mineral content variability within ham type was more often lower than overall variability. Intake of Na by consumption of 100 g of dry-cured ham is between 2350.54 mg in Dalmatian ham and 3148.33 mg in Istrian ham, respectively, thus exceeding recommended daily limitation. Therefore, more efforts in ham manufacturing have to be done to lower Na content. Average contribution of K, P, and Zn to the RDI values were 31.89 %, 40.14 %, and 50.80 %, respectively. Considering that, dry-cured ham could be regarded as a source of a significant amount of these minerals. Contribution of Fe and Cu should be carefully considered because of high variability between ham types. Contribution of Mg, Ca, and Mn to RDI values were lower than 10 %.Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi varijabilnost sadržaja minerala u dva tipa pršuta radi boljeg razumijevanja doprinosa minerala preporučenom unosu (PU). Ova dva tipa pršuta temeljila su se na postupku proizvodnje Istarskog i Dalmatinskog pršuta. Značajno veći (P<0,05) sadržaj pepela, NaCl, natrija (Na), kalija (K), fosfora (P), cinka (Zn), željeza (Fe), bakra (Cu) i mangana (Mn) pronađen je u Istarskom pršutu, dok je Dalmatinski pršut imao veći sadržaj vlage. Sadržaj Ca i Mg nije se razlikovao između pršuta. Varijabilnost sadržaja vlage, pepela, NaCl, Na, P, Mg i Ca može se smatrati niskom, dok bi varijabilnost sadržaja K, Zn, Fe, Cu i Mn mogla smatrati visokom. Uočeno je da je varijabilnost sadržaja minerala unutar tipa pršuta češće niža od ukupne varijabilnosti. Unos Na konzumacijom 100 g iznosi između 2350,54 mg u Dalmatinskom pršutu i 3148,33 mg u Istarskom pršutu, što premašuje preporučeno dnevno ograničenje. Zbog toga bi se trebalo uložiti više napora u tehnologiju proizvodnje pršuta kako bi se smanjio sadržaj Na. Prosječni doprinos K, P i Zn vrijednostima PU iznosio je 31,89 %, 40,14 % i 50,80 %. S obzirom na to, pršuti se mogu smatrati hranom koja sadrži značajne količine ovih minerala. Doprinos Fe i Cu vrijednostima PU treba pažljivo razmotriti zbog velike varijabilnosti između pršuta. Doprinos Mg, Ca i Mn vrijednostima preporučenog unosa bio je niži od 10 %.Das Ziel dieser Studie war es, die Variabilität des Mineralstoffgehalts von zwei luftgetrockneten Rohschinken festzustellen, um den Beitrag der Mineralstoffe zur empfohlenen täglichen Verzehrmenge (RDA) besser zu verstehen. Diese zwei Schinkensorten basieren auf dem Herstellungsprozess von istrischem und dalmatinischem Schinken. Signifikant höhere (P<0,05) Gehalte an Asche, NaCl, Natrium (Na), Kalium (K), Phosphor (P), Zink (Zn), Eisen (Fe), Kupfer (Cu) und Mangan (Mn) wurden in istrischem Schinken gefunden, während der dalmatinische Schinken einen höheren Feuchtigkeitsgehalt aufwies. Der Gehalt an Kalzium (Ca) und Magnesium (Mg) unterschied sich nicht zwischen den Schinkensorten. Die Variabilität des Feuchtigkeits-, Asche-, NaCl-, Na-, P-, Mg- und Ca-Gehalts kann als gering angesehen werden, während die Variabilität des K-, Zn-, Fe-, Cu- und Mn-Gehalts als hoch angesehen werden sollte. Es wurde beobachtet, dass die Variabilität des Mineralstoffgehalts innerhalb der Schinkensorte häufiger geringer war als die Gesamtvariabilität. Die Aufnahme von Na durch den Verzehr von 100 g luftgetrocknetem Rohschinken liegt zwischen 2350,54 mg bei dalmatinischem Schinken und 3148,33 mg bei istrischem Schinken und übersteigt damit die empfohlene Tagesgrenze. Daher müssen bei der Schinkenherstellung mehr Anstrengungen unternommen werden, um den Na-Gehalt zu senken. Der durchschnittliche Beitrag von K, P und Zn zu den RDA-Werten betrug 31,89 %, 40,14 % bzw. 50,80 %. In Anbetracht dessen kann der luftgetrocknete Schinken als eine Quelle von bedeutenden Mengen dieser Mineralien angesehen werden. Der Beitrag von Fe und Cu sollte aufgrund der hohen Variabilität zwischen den Schinkensorten sorgfältig betrachtet werden. Der Beitrag von Mg, Ca und Mn zu den RDA-Werten war geringer als 10 %.El objetivo de este estudio fue determinar la variabilidad del contenido mineral en dos tipos de jamón para comprender mejor la contribución de los minerales a la ingesta recomendada (IDR). Estos dos tipos de jamón se basaron en el proceso de producción del jamón de Istria y Dalmacia. Se encontró un contenido significativamente mayor (P<0.05) de cenizas, NaCl, sodio (Na), potasio (K), fósforo (P), zinc (Zn), hierro (Fe), cobre (Cu) y manganeso (Mn) en el jamón de Istria, mientras que el jamón de Dalmacia tenía un mayor contenido de humedad. El contenido de Ca y Mg no difirió entre los jamones. La variabilidad de los contenidos de humedad, cenizas, NaCl, Na, P, Mg y Ca puede considerarse baja, mientras que la variabilidad de los contenidos de K, Zn, Fe, Cu y Mn podría considerarse alta. Fue notado que la variabilidad del contenido mineral dentro del tipo de jamón es menor que la variabilidad total. La ingestión de Na con el consumo de 100 g del jamón de Dalmacia se sitúa entre 2350,54 mg y 148,33 mg en el jamón de Istria, lo que excede el límite diario recomendado. Por lo tanto, se deben realizar más esfuerzos en la tecnología de producción de jamón para reducir el contenido de Na. La contribución media de K, P y Zn a los valores de IDR fue 31,89 %, 40,14% y 50,80 %. Habida cuenta de esto, el jamón puede considerarse un alimento que contiene cantidades significativas de estos minerales. La contribución de Fe y Cu a los valores de IDR debe considerarse cuidadosamente debido a la gran variabilidad entre los jamones. La contribución de Mg, Ca y Mn a los valores de la ingesta recomendada fue inferior al 10 %Il presente lavoro di ricerca è stato elaborato con lo scopo di determinare la variabilità del contenuto di minerali in due tipi di prosciutto per meglio comprendere il contributo dei minerali all’assunzione di riferimento (*AR in croato: PU). Questi due tipi di prosciutto si sono basati sul processo produttivo del Prosciutto istriano e del Prosciutto dalmato. Significamente più alto il valore (P<0,05) del contenuto di ceneri, di sale (NaCl), di sodio (Na), di potassio (K), di fosforo (P), di zinco (Zn), di ferro (Fe), di rame (Cu) e di manganese (Mn) è stato trovato nel Prosciutto istriano, mentre il Prosciutto dalmato indicava un maggior contenuto di umidità. Il contenuto di Calcio (Ca) e magnesio (Mg) non ha dimostrato delle differenze tra i due tipi di prosciutto. La variabilità del contenuto di umidità, di ceneri, di sale (NaCl), di sodio (Na), di fosforo (P), di magnesio (Mg) e di Calcio (Ca) può essere considerata bassa, mentre la variabilità del contenuto di potassio (K), di zinco (Zn), di ferro (Fe), di rame (Cu) e di manganese (Mn) può essere considerata alta. È stato notato che la variabilità del contenuto di minerali nel tipo di prosciutto è spesso più bassa rispetto alla variabilità totale. L’assunzione di sodio (Na) consumando 100 g di Prosciutto dalmato è compresa tra 2350,54 mg e tra 3148,33 mg nel Prosciutto istriano. Entrambi sono i valori che superano il limite giornaliero raccomandato. Di conseguenza sarebbe necessario investire maggiori sforzi nelle tecniche della produzione del prosciutto ai fini di ridurne il contenuto di sodio (Na). Il contributo medio di potassio (K), di fosforo (P) e di zinco (Zn) ai valori di AR (*PU) importa del 31,89 %, 40,14 % e 50,80 %. Detto questo, il prosciutto può essere considerato un alimento che contiene quantità significative di questi minerali. Il contributo di ferro (Fe) e di rame (Cu) ai valori di AR (*PU) deve essere considerato con attenzione a causa della grande variabilità tra i prosciutti. Il contributo di magnesio (Mg), di calcio (Ca) e di manganese (Mn) ai valori di AR (*PU) è stato inferiore al 10 %

Utjecaj spola na kemijski sastav mesa i sastav masnih kiselina sisajuće paške janjadi.

The objective of this paper was to analyse the chemical composition of musculus longissimus dorsi (MLD), and the fatty acid composition of MLD, and kidney knob fat in Pag sheep suckling lambs carcasses, and to determine the effect of sex on those parameters. Although the Pag sheep belongs to a group of breeds of combined production traits, it is primarily bred for milk production, while the meat of suckling lambs is another important source of income. For this research muscle and fat samples were collected from 12 Pag sheep lamb carcasses (6 males and 6 females), slaughtered at the average age of 33 days. Although female lambs were heavier at slaughter, male lambs had heavier carcasses on average (P<0.05). The chemical composition of MLD was not affected by sex; meat from male and female lambs contained 25.82 % and 26.00 % of dry matter, 74.18 % and 74.00 % of moisture, 19.37 % and 19.13 % of protein, 5.25 % and 5.93 % of fat, and 1.17 % and 1.15 % of ash, respectively. Moreover, the sex had no significant effect on the fatty acid composition of MLD and kidney knob fat in Pag sheep lamb carcasses. However, the kidney knob fat of the experimental lambs contained more SFA than the muscle tissue, whilst the long-chain PUFA content of the former was concurrently lower than that of the latter. Total SFA, MUFA and PUFA contents in the MLD of Pag sheep lambs are in accordance with the results reported by other authors for the edible parts of the carcasses of Mediterranean suckling lambs, slaughtered at the age of 25 - 45 days.Cilj ovog rada je bio analizirati kemijski sastav musculus longissimus dorsi (MLD), sastav masnih kiselina MLD-a i bubrežnog loja trupova sisajuće paške janjadi te utvrditi utjecaj spola na navedene pokazatelje. Iako paška ovca pripada skupini ovaca kombiniranih proizvodnih svojstava, primarno je uzgajana za proizvodnju mlijeka, dok je meso drugi važan izvor prihoda. Za ovo istraživanje uzeti su uzorci mišića i loja s ukupno 12 trupova (6 muške i 6 ženske) paške janjadi zaklane pri prosječnoj dobi od 33 dana. Iako je ženska janjad imala veću tjelesnu masu prije klanja, trupovi muške janjadi bili su prosječno znatno teži (P<0,05). Kemijski sastav MLD-a nije bio pod utjecajem spola; meso muške i ženske janjadi sadržavalo je 25,82 % i 26,00 % suhe tvari, 74,18 % i 74,00 % vode, 19,37 % i 19,13 % proteina, 5,25 % i 5,93 % masti te 1,17 % i 1,15 % pepela. Štoviše, spol nije imao statistički značajan utjecaj na sastav masnih kiselina MLD-a i bubrežnog loja trupova paške janjadi. Međutim, bubrežni loj istraživane janjadi sadržavao je više zasićenih masnih kiselina od mišićnog tkiva, dok je sadržaj dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina bubrežnog loja bio niži od onog u MLD-u. Ukupni sadržaj zasićenih, mononezasićenih i polinezasićenih masnih kiselina u MLD-u paške janjadi u skladu je s rezultatima drugih autora za jestive dijelove trupa sisajuće janjadi mediteranskih pasmina zaklane u dobi od 25 do 45 dana

Svojstva trupa i boja mesa janjadi iz različitih sustava proizvodnje.

Sheep production in Croatia is primarily based on indigenous breeds and different production systems determined by specific environmental conditions and tradition. The aim of this research was to determine the influence of sex on birth weight, daily gain, pH value, and meat colour as well as the slaughter and carcass traits of lambs derived from three different sheep production systems. For that purpose a total of 306 lambs from three breeds reared in three production systems with different production goals were randomly selected: I - milk production, Pag sheep (total 112 lambs: 66 males and 46 females); II - lamb meat production, Dalmatian Pramenka (total 96 lambs: 52 males and 44 females), and III - milk and lamb meat production, Istrian sheep (total 98 lambs: 54 males and 44 females). Sex only had a significant influence on daily gain and age (P<0.01), and weight at slaughter (P<0.05) in production system III. The effect of sex on slaughter characteristics between the investigated breeds was variable. The highest pH value of m. longissimus dorsi (MLD) was determined in production system III, while the L* value of the same muscle differed (P<0.001) between all three production systems and the b* value was significantly lower in production system II. The highest value of L* and b* parameters of m. rectus abdominis (MRA) was determined in production systems III and I, respectively. Sex significantly affected the b* parameter of MRA in production system I, L* parameters of MLD and MRA in production system II, and pH value and L* parameter of MLD in production system III. The results of this study indicate that in a rather small geographical area the possibilities exist for the production of lamb carcasses with specific quality characteristics.Ovčarska proizvodnja u Hrvatskoj primarno se temelji na izvornim pasminama i različitim sustavima proizvodnje te je određena tradicijom i specifičnim uvjetima okoliša. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj spola na porođajnu masu, dnevni prirast, pH vrijednost i boju mesa kao i klaoničke pokazatelje te odliku trupova janjadi iz tri različita sustava ovčarske proizvodnje. Za tu svrhu nasumično je odabrano ukupno 306 janjadi triju pasmina uzgajane u tri različita proizvodna sustava: I. – proizvodnja mlijeka, paška ovca (ukupno 112 janjadi: 66 muške i 46 ženske); II. – proizvodnja janjećeg mesa, dalmatinska pramenka (ukupno 96 janjadi: 52 muške i 44 ženske) i III. – proizvodnja mlijeka i janjećeg mesa, istarska ovca (ukupno 98 janjadi: 54 muške i 44 ženske). Spol je značajno utjecao na dnevni prirast i dob (P<0,01) te tjelesnu masu prije klanja (P<0,05) samo u proizvodnom sustavu III. Utvrđen je varijabilan utjecaj spola na klaoničke pokazatelje janjadi istraživanih pasmina. Najviša pH vrijednost m. longissimus dorsi (MLD) utvrđena je u proizvodnom sustavu III namijenjenom proizvodnji mlijeka i mesa. L* vrijednost MLD-a razlikovala (P<0,001) se između sva tri proizvodna sustava, dok je b* vrijednost bila značajno niža u proizvodnom sustavu II. Najviša vrijednost L* pokazatelja m. rectus abdominis (MRA) utvrđena je u proizvodnom sustavu III, a najviša vrijednost b* pokazatelja MRA-a u proizvodnom sustavu I. Spol je značajno utjecao na b* pokazatelj MRA u janjadi paške ovce, L* pokazatelj MLD-a i MRA u janjadi dalmatinske pramenke te pH vrijednost i L* pokazatelj MLD-a u proizvodnom sustavu III. Rezultati ovog istraživanja sugeriraju da unutar malog zemljopisnog područja postoje mogućnosti za proizvodnju janjećih trupova sa specifičnim kvalitativnim karakteristikama

Istraživanje porodne mase i rasta do odbića jaradi hrvatske šarene koze.

The aim of this research was to determine some production characteristics of Croatian multicolored goat kids (birth weight, age and body weight at weaning, and average daily gain) in extensive breeding conditions. The research included 530 goat kids from four family farms in the area of the Šibenik - Knin and Zadar County. The birth weight and body weight of the kids at weaning were determined by individual weighing on an electronic scale with accuracy of ±0.05 kg. The kids were with other goats from birth to weaning and they consumed pasture grass and browsed while consuming milk by suckling. The results of the research indicate that the kids’ birth weights, their body weight at weaning and average daily gain are quite variable and under the influence of sex, type of birth and the season of kidding. After parturition, the kids weighed 2.28 kg on average, and 23.0 kg at weaning (on the 186th day). The kids gained 115.43 g on average daily in the period from birth to weaning, but in comparison to female kids, male kids had significantly (P<0.001) higher average daily weight gain (125.15 : 106.96 g) and significantly (P<0.05) higher body weight at weaning (23.46 : 22.58 kg). The lowest average daily gain (103.92 g) was determined in kids of low birth weight (<1.50 kg), and the highest (163.04 g) in kids of higher birth weight (≥3.50 kg). The significant (P<0.001) influence of the kidding season on birth weight and growth of kids from birth to weaning was determined.Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi neke proizvodne karakteristike jaradi hrvatske šarene koze (porođajna masa, dob i tjelesna masa pri odbiću te prosječni dnevni prirast) u ekstenzivnim uvjetima uzgoja. Istraživanje je uključilo 530 jaradi s četiri obiteljska gospodarstva iz Šibensko-kninske i Zadarske županije. Porođajna masa i tjelesna masa jaradi pri odbiću određivani su pojedinačnim vaganjem, uz pomoć elektroničke vage s preciznošću od ±0,05 kg. Jarad je držana s kozama od jarenja do odbića pri čemu je uz sisanje mlijeka bila na paši i brstu. Rezultati istraživanja pokazuju da su porođajna masa jaradi, njihova tjelesna masa pri odbiću i prosječni dnevni prirast prilično varijabilni i pod utjecajem spola, tipa porođaja i sezone jarenja. Nakon jarenja jarad je prosječno težila 2,28 kg, a pri odbiću (dob od 186 dana) prosječno 23,0 kg. Jarad je u razdoblju od jarenja do odbića prirastala prosječno 115,43 g dnevno, a u usporedbi sa ženskom jaradi, muška jarad imala je značajno (P<0,001) veći prosječni dnevni prirast (125,15 : 106,96 g) i značajno (P<0,05) veću tjelesnu masu pri odbiću (23,46 : 22,58 kg). Najmanji prosječni dnevni prirast (103,92 g) utvrđen je kod jaradi s malom porođajnom masom (<1,50 kg), dok je najveći prosječni dnevni prirast (163,04 g) ustanovljen kod jaradi s najvećom porođajnom masom (≥3,50 kg). Također je utvrđen i značajan (P<0,001) utjecaj sezone jarenja na porođajnu masu i rast jaradi od jarenja do odbića

Koncentracija uree u kozjem mlijeku: važnost određivanja i čimbenici varijabilnost

The optimal concentration of urea in cow\u27s milk is known and is often used to assess the balance of energy and protein in diets. While in goat (and sheep) milk it is not controled nor defined. Main determinants of urea formation in milk are the amount of crude protein intake and the ratio betwwen protein and energy proportion in diet. Goat diet with excessive amount of crude protein and energy unbalanced diet cause the excess of nitrogenous substances in rumen along with release of ammonia and rise in concentration of urea in blood and milk, which adversely affects the production, milk coagulation propreties, environmental pollution and reproductive capabilities of goats. However, besides diet, there are other factors that influence milk urea concentration: breed, stage of lactation, parity, season, body mass, litter size, production and chemical composition of milk. Numerous studies conducted on cow milk included the influence of sources of variability listed above, while there are only few studies available for goat milk due to its less economic importance, seasonal polyesterity and different way of breeding and keeping goats. The aim of this paper is to comparatively and critically combine the previous research results on the importance of determining the milk urea concentration as well as on individual sources of variability of urea concentration in goat milk.Optimalna koncentracija ureje u kravljem mlijeku je poznata i često se koristi za procjenu izbalansiranosti obroka energijom i proteinima, dok u kozjem (i ovčjem) mlijeku još uvijek nije definirana. Glavne odrednice stvaranja ureje u mlijeku jesu količina sirovih proteina u obroku i omjer proteinskog i energetskog dijela obroka. Hranidba koza s prekomjernom količinom sirovih proteina i energetski neuravnotežena hranidba uzrokuje višak dušičnih tvari u buragu, uz oslobađanje amonijaka i porast koncentracije ureje u krvi i mlijeku, što može nepovoljno utjecati na proizvodnju, koagulacijske osobine mlijeka, zagađenje okoliša i reproduktivne odlike koza. Međutim, osim hranidbe, postoje i drugi čimbenici koncentracije ureje u mlijeku: pasmina, stadij i redoslijed laktacije, vrijeme mužnje, sezona, tjelesna masa, veličina legla, proizvodnja i kemijski sastav mlijeka. Brojne studije provedene na kravljem mlijeku uključivale su utjecaj navedenih izvora varijabilnosti, dok je za kozje mlijeko dostupno svega nekoliko studija, vjerojatno zbog njegove manje ekonomske važnosti, sezonske poliestričnosti i različitog načina uzgoja i držanja koza. Cilj ovog rada je komparativno i kritički objediniti dosadašnje rezultate istraživanja o važnosti određivanja koncentracije ureje kao i pojedinim izvorima varijabilnosti koncentracije ureje u kozjem mlijeku