Relationship between behavioural inhibition and activation systems with perfectionism among sports-oriented grammar school students

Polazeći od teorije osjetljivosti na potkrepljenje (Gray, 1982), cilj istraživanja je bio provjeriti hipotezu o diferencijalnoj povezanosti bihevioralno-inhibicijskog i bihevioralnoaktivacijskog sustava s različitim oblicima perfekcionizma u kategoriziranih sportaša, polaznika gimnazijskog srednjoškolskog usmjerenja. U istraživanju je sudjelovalo 130 učenika i 88 učenica Športske gimnazije Zagreb (Mdob = 16.62, SD = 1.16). Sudionici su ispunili ljestvicu pozitivnog i negativnog perfekcionizma (Terry-Short i dr., 1995) i BIS/BAS upitnik (Carver i White, 1994) koji mjeri stupanj osjetljivosti bihevioralno-inhibicijskog sustava (BIS podljestvica) te stupanj osjetljivosti bihevioralno-aktivacijskog sustava (podljestvice: BAS – nagon, BAS – traženje zabave i BAS – osjetljivost na nagradu). Prema dobivenim rezultatima, specifična obilježja adaptivnog perfekcionizma povezana su s osjetljivošću bihevioralno-aktivacijskog sustava, dok su specifična obilježja neadaptivnog perfekcionizma povezana s osjetljivošću bihevioralnoinhibicijskog sustava. Dobiveni rezultati u skladu su s polaznom hipotezom utemeljenom na osnovnim pretpostavkama dvoprocesnog modela perfekcionizma (Slade i Owens, 1998) i teorije osjetljivosti na potkrepljenje (Gray, 1982; Pickering i Gray, 1999). Rezultati istraživanja sagledani su u kontekstu suvremenih operacionalizacija perfekcionizma i metodoloških nedostataka ranijih empirijskih radovaUsing the Reinforcement Sensitivity Theory (Gray, 1982) as a starting point,the aim of the study was to test the hypothesis about differential association of behavioural inhibition and behavioural activation systems with different forms of perfectionism among gifted athletes enrolled in a secondary grammar school program. A total of 130 male and 88 female students from the Zagreb Sports-Oriented Grammar School (Sportska gimnazija) participated in the study (Mage = 16.62, SD = 1.16). Participants completed the Positive and Negative Perfectionism Scale (Terry-Short et al., 1995) and the BIS/BAS Scale (Carver and White, 1994) which measures the sensitivity of behavioural inhibition (BIS subscale) and behavioural activation systems (BAS – drive, BAS – fun seeking, and BAS – reward sensitivity subscales). According to the obtained results, the specific aspects of adaptive perfectionism are related to the sensitivity of the behavioural activation, while the specific aspects of maladaptive perfectionism are related to the sensitivity of the behavioural inhibition system. The findings confirmed the initial hypothesis based on the Dual Process Model of Perfectionism (Slade and Owens, 1998) and Reinforcement Sensitivity Theory (Gray, 1982; Pickering and Gray, 1999). The results are discussed in the context of contemporary operationalisations of perfectionism and the methodological shortcomings of earlier empirical studies

Motives for Participation in Physical Activity Among Adults in Croatia: A Population-based Cross-sectional Study

Cilj je istraživanja bio utvrditi motive za sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti osoba mlađe i srednje odrasle dobi u Hrvatskoj. Ukupan uzorak sudionika sastojao se od 419 muškaraca (Mdob = 39,85; SD = 1,28) i 442 žene (Mdob = 40,49; SD = 1,31) koji su procjenjivali važnost sedam motiva za sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti (mršavljenje, poboljšanje opće kondicije, povećanje mišićne mase, opuštanje, poboljšanje izgleda, druženje i ublažavanje specifičnih zdravstvenih tegoba). Prema dobivenim rezultatima, muškarci više ističu važnost poboljšanja opće kondicije, izgradnje mišićne mase, poboljšanja fizičkog izgleda i socijalizacije, dok žene znatno češće u tjelesnoj aktivnosti sudjeluju radi reguliranja tjelesne težine i ublažavanja specifičnih zdravstvenih tegoba. U skladu s očekivanjima muškarci i žene mlađe odrasle dobi u tjelesnoj aktivnosti češće sudjeluju radi unapređenja tjelesnog izgleda, dok su osobama srednje odrasle dobi važniji opuštanje i ublažavanje specifičnih zdravstvenih tegoba. Rezultati upućuju na važnost diferencijalnog pristupa u promociji tjelesne aktivnosti muškaraca i žena različitih dobnih skupina. U radu se navode i najčešće barijere za sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti odraslih osoba te načini za njihovo svladavanje.The aim of the study was to determine the motives for the participation in physical activity among young and middle-aged adults in Croatia. The total sample consisted of 419 male participants (Mage = 39.85; SD = 1.28) and 442 female participants (Mage = 40.49; SD = 1.31) who evaluated the importance of seven motives for the participation in physical activity (weight loss, general fitness improvement, increased muscle mass, relaxation, improvement of physical appearance, socialization, and alleviation of specific health problems). According to the results obtained, the male participants mainly point to the importance of general fitness improvement, increased muscle mass, improvement in physical appearance and socialization, whereas the female participants more often participate in physical activity in order to regulate body weight and alleviate specific health problems. As expected, young male and female adults more often participate in physical activity to improve their physical appearance, while middle-aged adults emphasized relaxation effect and health improvement. The results point to the importance of a differential approach in promoting physical activity among men and women of different age groups. The paper also outlines and discusses the most common barriers to the participation in physical activity among adults

The relationship of cognitive styles and perfectionism with competitive anxiety and self-confidence among athletes

Natjecateljska anksioznost i samopouzdanje u značajnoj mjeri utječu na kvalitetu sportske izvedbe (11, 46), stoga je važno utvrditi činitelje koji doprinose objašnjenju stupnja njihove izraženosti kod sportaša. U skladu s navedenim, cilj istraživanja bio je utvrditi obilježja povezanosti različitih oblika kognitivnih stilova i perfekcionističkih težnji sa stupnjem izraženosti natjecateljske anksioznosti i samopouzdanja kod sportaša. U istraživanju je sudjelovalo 193 sportaša (raspon dobi 18 – 40 godina) koji se bave odbojkom (n=94) ili vaterpolom (n=99). Sudionici istraživanja ispunili su Upitnik stanja kompetitivne anksioznosti – 2 (27), Skalu optimizma – pesimizma (31) i Višedimenzionalni inventar perfekcionizma u sportu (40). U skladu s očekivanjem, kognitivna i somatska anksioznost sportaša su u negativnoj korelaciji sa samopouzdanjem i optimizmom te u pozitivnoj korelaciji s pesimizmom i neadaptivnim perfekcionizmom. Nasuprot tomu, samopouzdanje je u pozitivnoj korelaciji s optimizmom te u negativnoj korelaciji s pesimizmom i neadaptivnim perfekcionizmom. Kognitivni stilovi i perfekcionizam sportaša objašnjavaju 40% varijance kognitivne anksioznosti, 29% varijance somatske anksioznosti i 31% varijance samopouzdanja sportaša. Prema dobivenim rezultatima, s ciljem smanjenja kognitivne anksioznosti i povećanja samopouzdanja sportaša, važno je poticati optimizam te umanjiti pesimizam i neadaptivni perfekcionizam. Rad na smanjenju stupnja izraženosti neadaptivnih perfekcionističkih težnji posebno je važan kod sportaša kod kojih somatska anksioznost interferira s kvalitetom sportske izvedbe.Competitive anxiety and self-confidence significantly affect the quality of athletic performance (11, 46), therefore it is important to identify factors that contribute to higher level of those traits among athletes. The aim of the study was to determine how different forms of cognitive styles and perfectionism are related to competitive anxiety and self-confidence in athletes. The study involved 193 athletes (age range 18-40 years) who play volleyball (n = 94) or water polo (n = 99). Study participants completed the Competitive State Anxiety Inventory-2 (27), the Optimism-Pessimism Scale (31) and the Multidimensional Inventory of Perfectionism in Sport (40). As expected, cognitive and somatic anxiety are negatively correlated with self-confidence and optimism, and positively correlated with pessimism and maladaptive perfectionism. In contrast, self confidence is positively correlated with optimism and negatively correlated with pessimism and maladaptive perfectionism. Cognitive styles and perfectionism explain 40% of variance of cognitive anxiety, 29% of variance of somatic anxiety, and 31% of variance of athlete’s self-confidence. According to the results, in order to reduce cognitive anxiety and increase self-confidence in athletes, it is important to encourage optimism and to reduce pessimism and maladaptive perfectionism. Reduction of the level of maladaptive perfectionism is especially important among athletes in whom somatic anxiety interferes with the quality of sports performance

La otra cara de la medalla: construcción y características métricas del Cuestionario de la Conducta Negativa de Entrenadores (CCNE)

U sportu se pobjeda i poraz uobičajeno smatraju najrelevantnijim kriterijem procjene kompetentnosti sportskih trenera. Posljedično, negativna se ponašanja trenera nerijetko ignoriraju, što naročito dolazi do izražaja u slučajevima kada su takvi oblici ponašanja povezani sa sportskim uspjehom. S obzirom na to da su postojeći mjerni instrumenti dominantno namijenjeni procjeni pozitivnih aspekata trenerova stila rukovođenja, osnovni je cilj istraživanja bio konstruirati i validirati Upitnik negativnog ponašanja trenera (UNPT). Dodatni je cilj bio ispitati razlikuju li se sportaši timskih i individualnih sportova u percepciji trenerova ponašanja. Upitnik NPT sastoji se od 13 čestica raspoređenih na tri podljestvice: Neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša, Negativna povratna informacija i Usmjerenost na rezultat. U istraživanju u kojem su utvrđene psihometrijske karakteristike upitnika (faktorska struktura, pouzdanost, osjetljivost, konvergentna i divergentna valjanost) sudjelovali su studenti i studentice Kineziološkog fakulteta (n=181). Rezultati istraživanja pokazali su da je UNPT valjan i pouzdan mjerni instrument koji se može koristiti u različitim istraživanjima u području sporta. Sukladno očekivanjima, veća zastupljenost negativnih i manja zastupljenost pozitivnih ponašanja trenera utvrđena je kod sudionika timskih sportova. Rezultati upućuju na potrebu za daljnjim istraživanjem uzroka, korelata i posljedica različitih oblika ponašanja sportskih trenera.In sport, winning and losing are usually propounded as the most important criteria for the evaluation of coaches\u27 competences. Thus, negative coaching behaviours are too often ignored, particularly if those behaviours are associated with sport success. Since existing measures for the assessment of coaches\u27 leadership style are dominantly focused on positive aspects of coaching behaviours, the main aim of the study was to develop and validate the Negative Coaching Behaviour Questionnaire (NCBQ). An additional aim was to examine possible differences in perceptions of coaches\u27 behaviour between athletes from individual versus team sports. The NCBQ is a 13-item inventory that assesses undesirable coach’s behaviour on three subscales, i.e. Insensitivity to Athletes’ Wellbeing, Negative Feedback, and Results Orientation. Psychometric characteristics of NCBQ (factor structure, reliability, sensitivity, convergent and divergent validity) were tested on a sample of 181 kinesiology students. The results showed that NCBQ is valid and reliable measure useful for the assessment of negative coaching behaviours in various sport-related research. As expected, athletes from team sports reported a higher frequency of negative and a lower frequency of positive coaching behaviours. In future studies, more attention should be given to exploring antecedents, correlates and consequences of different coaching behaviours.En el deporte, la victoria y la derrota se consideran los criterios más relevantes de valoración de las competencias de los entrenadores. En consecuencia, muchas veces se ignoran sus conductas negativas, especialmente si ese tipo de conducta está relacionado con el éxito deportivo. Dado que los instrumentos de mediación existentes en la mayor parte están destinados a la valoración de aspectos positivos que los entrenadores muestran en su liderazgo, el objetivo principal de esta investigación fue construir y validar el Cuestionario de la Conducta Negativa de Entrenadores (CCNE). El objetivo secundario fue examinar si hay alguna diferencia en la percepción de la conducta del entrenador por parte de los deportistas que practican un deporte de equipo y aquellos que practican un deporte individual. El CCNE consta de trece partículas divididas en tres subescalas: Insensibilidad al bienestar personal de los deportistas, Feedback negativo y Enfoque al resultado. En la investigación en la que se determinaron las características psicométricas del cuestionario (estructura factorial, confiabilidad, sensibilidad, validez convergente y divergente) participaron estudiantes de la Facultad de Quinesiología (n=181). Los resultados demuestran que el CCNE es un instrumento de medición válido y confiable que se puede utilizar en diferentes investigaciones en el campo deportivo. Conforme a las expectativas, se ha determinado mayor grado de conducta negativa y menor grado de conducta positiva de entrenadores en deportes de equipo. Los resultados indican la necesidad de futuras investigaciones sobre las causas, correlatos y consecuencias de diferentes tipos de conducta de entrenadores deportivos

"Women\u27s Sports is Not a Real Sports": Negative Stereotypes about Sportswomen and the Experience of Gender Inequality in Handball in Croatia

Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi koliko se često mladi rukometaši i rukometašice susreću s negativnim stereotipima prema sportašicama. Osim spomenutoga, ispitali smo razlikuju li se sportašice koje su u različitom stupnju izložene negativnim stereotipima u doživljaju rodne neravnopravnosti koja se očituje u nejednakim uvjetima treniranja i nejednakom načinu vrednovanja sportskih postignuća mladića i djevojaka koji treniraju u njihovom sportskom klubu. U istraživanju je sudjelovalo 522 rukometaša/ica (289 mladića i 233 djevojaka) čiji se raspon dobi kretao od 14 do 17 godina (M=14,75; SD=0,96). Prema dobivenim rezultatima, s negativnim se stereotipima prema sportašicama i/ili sportu u kojem sudjeluju djevojke susrelo 94,5% mladića i 95,6% djevojaka. Mlade su sportašice češće izložene stavu prema kojem sport nije aktivnost namijenjena djevojkama (U=28188,00, p<0,05), odnosno stavu koji podrazumijeva da sport u kojem sudjeluju žene nije atraktivan (U=28111,00, p<0,05). Djevojke koje se češće susreću s negativnim stereotipima prema sportašicama statistički značajno češće navode da sportaši i sportašice u njihovom klubu ne treniraju u jednakim uvjetima (U=3551,000, p<0,001) te da se njihovi sportski uspjesi ne vrednuju na isti način (U=3353,500, p<0,001). Dobiveni rezultati upućuju na potrebu za poduzimanjem mjera s ciljem suzbijanja negativnih stereotipa prema sportašicama te omogućavanja jednakih uvjeta treniranja i vrednovanja sportskih rezultata sportaša i sportašica.The main aim of the study was to determine how often young handball players encountered negative stereotypes towards sportswomen. In addition, we examined whether young sportswomen who were differentially exposed to those stereotypes differed in their perception of gender inequality regarding training conditions and sporting achievement appraisal of boys and girls in their sports clubs. The study involved 522 handball players (289 boys and 233 girls) whose ages ranged from 14 to 17 years (M = 14.75; SD = 0.96). The results showed that 94.5 % of boys and 95.6 % of girls who participated in the study have heard negative stereotypes towards sportswomen and/or the sports in which they participate. Young sportswomen were more often exposed to the attitudes according to which sports activities are not suitable for girls (U = 28188,00, p <0,05) as well as to the attitudes implying that women’s sports are not attractive (U = 28111.00, p <0.05). Furthermore, girls who were more often exposed to negative stereotypes towards sportswomen more frequently reported that boys and girls in their club trained in unequal conditions (U = 3551,000, p <0.001) and that their sports achievements were not valued equally (U = 3353,500, p <0,001). The obtained results indicate the need to undertake measures to combat the negative stereotypes towards sportswomen and enable equal training conditions and equal sports achievements evaluation for boys and girls who participate in sports

Djevojkama bi bilo bolje da se bave nečim drugim, a ne sportom: stavovi prema sportašicama i (ne)ravnopravnost u sportskom okruženju

Temeljem empirijskih nalaza koji pokazuju da djevojke i žene znatno rjeđe sudjeluju u organiziranim sportskim aktivnostima te potaknuta seksističkim načinom prikaza sportašica u medijima, kao i brojnim pritužbama o neravnopravnom položaju sportaša i sportašica u hrvatskom društvu, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske Višnja Ljubičić, dipl. iur. Predlaže provedbu istraživanja s ciljem utvrđivanja zastupljenosti negativnih stavova prema sportašicama te doživljaja rodne (ne)ravnopravnosti u sportu mladih u Hrvatskoj. S obzirom da u posljednje vrijeme sve veći broj djevojaka iskazuje interes za sudjelovanjem u sportovima čije karakteristike odstupaju od obilježja koja se uobičajeno pripisuju ženskim rodnim ulogama, u suradnji s predstavnicom Hrvatskog rukometnog saveza dr. sc. Lidijom Bojić-Ćaćić, provedeno je istraživanje u okviru kojeg su analizirane specifične barijere i izazovi s kojima se susreću sportašice koje se u Hrvatskoj bave tradicionalno „muškim“ sportom. U knjizi „Djevojkama bi bilo bolje da se bave nečim drugim, a ne sportom - Stavovi prema sportašicama i (ne)ravnopravnost u sportskom okruženju“ rezultati spomenutog istraživanja sagledani su u kontekstu dosadašnjih teorijskih i empirijskih spoznaja u ovom području. Pored navedenog, posebna pažnja posvećena je praktičnoj primjeni istraživačkih nalaza pri kreiranju javnih politika i mjera namijenjenih suzbijanju negativnih rodnih stereotipa i predrasuda te uspostavi rodne ravnopravnosti u sportskom okruženju. Knjiga se sastoji od četiriju dijelova. U prvom dijelu pod nazivom „Trčiš kao djevojčica“ prikazani su empirijski nalazi koji upućuju na višestruke dobrobiti bavljenja sportom za vrijeme djetinjstva i adolescencije, kao i podaci koji pokazuju da se djevojke rjeđe uključuju u organizirane sportske aktivnosti te češće odustaju od bavljenja sportom. U ovom dijelu naveden je i pregled dosadašnjih spoznaja o obilježjima i posljedicama negativnih stavova prema sportašicama te rezultati istraživanja koji pokazuju da, unatoč porastu broja sportašica, status djevojaka i žena u sportu nije značajno unaprijeđen. U drugom dijelu „Djevojkama bi bilo bolje da se bave nečim drugim, a ne sportom“ prikazani su rezultati kvantitativnog istraživanja o zastupljenosti i obilježjima negativnih stereotipa i predrasuda prema sportašicama te doživljaju rodne (ne)ravnopravnosti u sportu. U istraživanju je sudjelovalo 522 rukometaša i rukometašica adolescentne dobi te 171 rukometni trener i trenerica iz različitih dijelova Hrvatske. Dobiveni rezultati analizirani su u kontekstu ranijih empirijskih nalaza te su predložene smjernice za buduća istraživanja u ovom području. Na kraju drugog dijela razmatraju se dobrobiti uspostave rodne ravnopravnosti u sportu na razini pojedinca, sportskih klubova, saveza i sportskih organizacija te na razini društva u cjelini. U trećem dijelu koji nosi naziv „Dečki, igrajte kao cure!“ navedene su znanstvene utemeljene preporuke za pokretanje pozitivnih društvenih promjena, odnosno različite mjere koje mogu doprinijeti suzbijanju negativnih rodnih stereotipa i predrasuda u sportu te uspostavi ravnopravnog statusa sportaša i sportašica u Hrvatskoj. U posljednjem, četvrtom dijelu knjige, pod nazivom „Od sada ću tome posvećivati više pažnje“ prikazani su rezultati evaluacije provedene edukacije o negativnim rodnim stereotipima i rodnoj (ne)ravnopravnosti u sportu na kojoj su sudjelovali rukometni treneri i trenerice. Odgovori polaznika/ca analizirani su u kontekstu važnosti edukacije o ovim temama u okviru stručne izobrazbe sportskih kadrova. Knjiga „Djevojkama bi bilo bolje da se bave nečim drugim, a ne sportom – Stavovi prema sportašicama i (ne)ravnopravnost u sportskom okruženju“ namijenjena je znanstvenicima/ama i istraživačima/cama te visokoškolskim nastavnicima/ama i studentima/cama u području psihologije i sociologije sporta, sportskim djelatnicima/ama te donositeljima javnih politika koji u značajnoj mjeri mogu doprinijeti suzbijanju negativnih rodnih stereotipa i uspostavi rodne ravnopravnosti u sportu. Pored navedenog, knjiga je namijenjena nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture, ali i roditeljima kojima može pomoći u procesu osvješćivanja rodnih stereotipa i njihovih posljedica

The relationship of cognitive styles and perfectionism with competitive anxiety and self-confidence among athletes

Natjecateljska anksioznost i samopouzdanje u značajnoj mjeri utječu na kvalitetu sportske izvedbe (11, 46), stoga je važno utvrditi činitelje koji doprinose objašnjenju stupnja njihove izraženosti kod sportaša. U skladu s navedenim, cilj istraživanja bio je utvrditi obilježja povezanosti različitih oblika kognitivnih stilova i perfekcionističkih težnji sa stupnjem izraženosti natjecateljske anksioznosti i samopouzdanja kod sportaša. U istraživanju je sudjelovalo 193 sportaša (raspon dobi 18 – 40 godina) koji se bave odbojkom (n=94) ili vaterpolom (n=99). Sudionici istraživanja ispunili su Upitnik stanja kompetitivne anksioznosti – 2 (27), Skalu optimizma – pesimizma (31) i Višedimenzionalni inventar perfekcionizma u sportu (40). U skladu s očekivanjem, kognitivna i somatska anksioznost sportaša su u negativnoj korelaciji sa samopouzdanjem i optimizmom te u pozitivnoj korelaciji s pesimizmom i neadaptivnim perfekcionizmom. Nasuprot tomu, samopouzdanje je u pozitivnoj korelaciji s optimizmom te u negativnoj korelaciji s pesimizmom i neadaptivnim perfekcionizmom. Kognitivni stilovi i perfekcionizam sportaša objašnjavaju 40% varijance kognitivne anksioznosti, 29% varijance somatske anksioznosti i 31% varijance samopouzdanja sportaša. Prema dobivenim rezultatima, s ciljem smanjenja kognitivne anksioznosti i povećanja samopouzdanja sportaša, važno je poticati optimizam te umanjiti pesimizam i neadaptivni perfekcionizam. Rad na smanjenju stupnja izraženosti neadaptivnih perfekcionističkih težnji posebno je važan kod sportaša kod kojih somatska anksioznost interferira s kvalitetom sportske izvedbe.Competitive anxiety and self-confidence significantly affect the quality of athletic performance (11, 46), therefore it is important to identify factors that contribute to higher level of those traits among athletes. The aim of the study was to determine how different forms of cognitive styles and perfectionism are related to competitive anxiety and self-confidence in athletes. The study involved 193 athletes (age range 18-40 years) who play volleyball (n = 94) or water polo (n = 99). Study participants completed the Competitive State Anxiety Inventory-2 (27), the Optimism-Pessimism Scale (31) and the Multidimensional Inventory of Perfectionism in Sport (40). As expected, cognitive and somatic anxiety are negatively correlated with self-confidence and optimism, and positively correlated with pessimism and maladaptive perfectionism. In contrast, self confidence is positively correlated with optimism and negatively correlated with pessimism and maladaptive perfectionism. Cognitive styles and perfectionism explain 40% of variance of cognitive anxiety, 29% of variance of somatic anxiety, and 31% of variance of athlete’s self-confidence. According to the results, in order to reduce cognitive anxiety and increase self-confidence in athletes, it is important to encourage optimism and to reduce pessimism and maladaptive perfectionism. Reduction of the level of maladaptive perfectionism is especially important among athletes in whom somatic anxiety interferes with the quality of sports performance

The other Side of the Medal: Development and Metric Characteristics of Negative Coaching Behavior Questionnaire (NCBQ)

In sport, winning and losing are usually propounded as the most important criteria for the evaluation of coaches' competences. Thus, negative coaching behaviours are too often ignored, particularly if those behaviours are associated with sport success. Since existing measures for the assessment of coaches' leadership style are dominantly focused on positive aspects of coaching behaviours, the main aim of the study was to develop and validate the Negative Coaching Behaviour Questionnaire (NCBQ). An additional aim was to examine possible differences in perceptions of coaches' behaviour between athletes from individual versus team sports. The NCBQ is a 13-item inventory that assesses undesirable coach’s behaviour on three subscales, i.e. Insensitivity to Athletes’ Wellbeing, Negative Feedback, and Results Orientation. Psychometric characteristics of NCBQ (factor structure, reliability, sensitivity, convergent and divergent validity) were tested on a sample of 181 kinesiology students. The results showed that NCBQ is valid and reliable measure useful for the assessment of negative coaching behaviours in various sport-related research. As expected, athletes from team sports reported a higher frequency of negative and a lower frequency of positive coaching behaviours. In future studies, more attention should be given to exploring antecedents, correlates and consequences of different coaching behaviours

Sexual Harassment of Young Athletes by Their Coaches and Depression, Anxiety, and Stress in Later Life

Cilj istraživanja bio je ispitati učestalost seksualnog uznemiravanja od strane trenera u sportskim aktivnostima u kojima sudjeluju djeca i adolescenti te povezanost tog iskustva s depresivnosti, anksioznosti i stresom u kasnijoj životnoj dobi. U istraživanju su sudjelovali mladići i djevojke (n = 501; Mdob = 20,86, SD = 1,81) koji su se prije 18. godine bavili sportom. Prema dobivenim rezultatima, 25 % sudionika je u vrijeme dok su bili maloljetni doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja od strane trenera. Sudionici koji posjeduju takvo iskustvo postigli su više rezultate na ljestvicama depresivnosti, anksioznosti i stresa. Rezultati upućuju na potrebu za poduzimanjem mjera prevencije i suzbijanja seksualnog uznemiravanja u sportu mladih.The aim of the study was to determine the frequency of sexual harassment perpetrated by coaches in youth sports activities and to examine the association of those experiences with depression, anxiety, and stress in later life. Study participants were young men and women (n = 501; Mage = 20,86, SD = 1,81) who participated in sports before they turned 18 years old. The results showed that 25 % of participants experienced some form of sexual harassment by coaches while they were minors. Participants who had this kind of experience obtained higher results on depression, anxiety, and stress scales. The results indicate the need to undertake measures aimed at preventing and stopping sexual harassment in youth sport