Rhetorical analysis and comparison between Turkish presidents Kemal Ataturk and Recep Tayyip Erdogan

Ovaj rad sadrži retoričku analizu i usporedbu govora turskih predsjednika Mustafe Kemala Atatürka i Recepa Tayyipa Erdoğana. Prvi dio rada predstavlja teorijski okvir rada koji je objasnio najvažnije odrednice retorike u politici: argumentaciju u političkim govorima, metode uvjeravanja (etos, patos i logos), vrste tvrdnji i očitosti te specifičnosti turske politike koja se zasniva na principima kemalizma. Detaljnije je objašnjena važnost izgradnje govornikovog karaktera, zatim kako se postiže logičnost u argumentaciji te utjecaj emocija na persuazivnost u govoru. Praktični dio rada deskriptivnom je metodom prikazao analizu i usporedbu korpusa koji se sastoji od triju Atatürkovih i triju Erdoğanovih govora. Od svakog političara obrađena su dva epideiktička i jedan politički govor. U govorima su se analizirale tema i struktura govora, tvrdnje i potpore tvrdnjama, argumentacijske pogreške i stilske figure. Rezultati analize pokazali su kako govornici najviše uvjeravaju vlastitim autoritetom (etosom) i emocijama (patosom), a u oblikovanju političkih tvrdnji zadržavaju se u području preliminarne argumentacije ili im nedostaje oblikovanje specifičnog prijedloga. Česte pogreške zamijećene u govorima su: ad hominem, ad populum, ad metum, ad misericordiam i zanemarivanje alternativa. U govoru su česti metaforički izrazi, epiteti, personifikacije, hiperbole, aluzije, simboli i ponavljanja.This thesis contains an rhetorical analysis and comparison of speeches of Turkish Presidents Mustafa Kemal Atatürk and Recep Tayyip Erdoğan. The first part presents a theoretical framework of analysis, outlining the most important determinants of rhetoric in politics, argumentation in political speeches and methods of persuasion (ethos, pathos and logos), types of claims and supports and specificity of Turkish politics, which is based on the principles of Kemalism. The importance of building the speaker's character, ways of achieving logic in argumentation, and the influence of emotions on persuasiveness in speech are explained in more detail. Practical part of the thesis was presented in a descriptive method of analyzing and comparing the corpus, which consisted of three Atatürk's speeches and three Erdoğan's speeches. Two epideictic and one political speech were addresed by each politician. The speeches analyzed the topic and structure of speech, claims and supports, argumentation fallacies and stylistic figures. The results of the analysis showed that speakers were most persuasive by using their own authority (ethos) and emotions (pathos) while retaining political claims in the area of preliminary argumentation or lacking a specific proposal. Common argumentation fallacies noticed in speeches are: ad hominem, ad populum, ad metum, ad misericordiam and neglect of alternatives. In speech, metaphorical expressions, epithets, personifications, hyperbolas, allusions, symbols and repetitions are commonly used

Rhetorical analysis and comparison between Turkish presidents Kemal Ataturk and Recep Tayyip Erdogan

Ovaj rad sadrži retoričku analizu i usporedbu govora turskih predsjednika Mustafe Kemala Atatürka i Recepa Tayyipa Erdoğana. Prvi dio rada predstavlja teorijski okvir rada koji je objasnio najvažnije odrednice retorike u politici: argumentaciju u političkim govorima, metode uvjeravanja (etos, patos i logos), vrste tvrdnji i očitosti te specifičnosti turske politike koja se zasniva na principima kemalizma. Detaljnije je objašnjena važnost izgradnje govornikovog karaktera, zatim kako se postiže logičnost u argumentaciji te utjecaj emocija na persuazivnost u govoru. Praktični dio rada deskriptivnom je metodom prikazao analizu i usporedbu korpusa koji se sastoji od triju Atatürkovih i triju Erdoğanovih govora. Od svakog političara obrađena su dva epideiktička i jedan politički govor. U govorima su se analizirale tema i struktura govora, tvrdnje i potpore tvrdnjama, argumentacijske pogreške i stilske figure. Rezultati analize pokazali su kako govornici najviše uvjeravaju vlastitim autoritetom (etosom) i emocijama (patosom), a u oblikovanju političkih tvrdnji zadržavaju se u području preliminarne argumentacije ili im nedostaje oblikovanje specifičnog prijedloga. Česte pogreške zamijećene u govorima su: ad hominem, ad populum, ad metum, ad misericordiam i zanemarivanje alternativa. U govoru su česti metaforički izrazi, epiteti, personifikacije, hiperbole, aluzije, simboli i ponavljanja.This thesis contains an rhetorical analysis and comparison of speeches of Turkish Presidents Mustafa Kemal Atatürk and Recep Tayyip Erdoğan. The first part presents a theoretical framework of analysis, outlining the most important determinants of rhetoric in politics, argumentation in political speeches and methods of persuasion (ethos, pathos and logos), types of claims and supports and specificity of Turkish politics, which is based on the principles of Kemalism. The importance of building the speaker's character, ways of achieving logic in argumentation, and the influence of emotions on persuasiveness in speech are explained in more detail. Practical part of the thesis was presented in a descriptive method of analyzing and comparing the corpus, which consisted of three Atatürk's speeches and three Erdoğan's speeches. Two epideictic and one political speech were addresed by each politician. The speeches analyzed the topic and structure of speech, claims and supports, argumentation fallacies and stylistic figures. The results of the analysis showed that speakers were most persuasive by using their own authority (ethos) and emotions (pathos) while retaining political claims in the area of preliminary argumentation or lacking a specific proposal. Common argumentation fallacies noticed in speeches are: ad hominem, ad populum, ad metum, ad misericordiam and neglect of alternatives. In speech, metaphorical expressions, epithets, personifications, hyperbolas, allusions, symbols and repetitions are commonly used

Triplex Confinium in the 18th Century: Experience, Knowledge and Memory

Tematsko područje ovog rada počiva na analizi i interpretaciji graničnih društava i vojno-adminsitrativnih logika habsburške, mletačke i osmanske uprave na području Triplex Confiniuma od 1699. do 1797. godine iz makrohistorijskih i mikrohistorijskih perspektiva. Makrohistorijske perspektive predstavljaju izvršnu moć imperijalnih sila, a mikrohistorijske lokalno stanovništvo i njegovu svakodnevicu podređenu vlasti. Osnova teorijska polazišta definirana su unutar Lattimoreove klasifikacije granice kao pravnog i društvenog čina razgraničenja te border studies s fokusom na fenomen pograničja koji simultano predstavlja simbolički i fizički prostor. Rad sadržava trojnu strukturu temeljenu na pojmovima iskustvo, znanje i pamćenje kroz koje su se metaforičkim značenjem uspostavile percepcije ,,odozgo“ i ,,odozdo“ oblikujući kontrastne sustave ranonovovjekovnog života. Pritom, glavni cilj ovoga rada je povezati sva tri pojma kao nedjeljiv i međusobno ovisan dio trojne strukture čime se oblikuje Triplex Confinium kao dinamično sjecište sociokulturnih, multikonfesionalnih, individualnih i kolektivnih identiteta i odnosa te političkih strategija. U iskustvu, ranonovovjekovna kartografija temeljena na imagološkim konstruktima te gradnja, obnavljanje i rušenje vojnih pograničnih utvrđenja kao iskustveno i anticipirajuće oblikovali su dvostruki i kontrolirajući odnos između podređenog i nadređenog. Znanje je prikazalo konstrukciju i reprezentaciju Drugoga kao sociokulturno i konfesionalno Drugo, dok je sanitarni kordon predstavljao fizičku preventivnu mjeru protiv unošenja zaraznih bolesti čime se nametalo pitanje stvarne kontrole granice. Zadnji dio rada pamćenje, kroz muslimansku i krajiško-uskočku epiku ponudio je prezentaciju i (re)konstrukciju simboličkih geografija višegraničja ranonovovjekovnih kartografskih produkcija kroz koje je oblikovan geografski i mentalni (kulturni) prostor narodnih pjesama.The thematic field of this thesis is based on the analysis and interpretation of border societies and military-administrative logic of the Habsburg, Venetian and Ottoman administration in the Triplex Confinium area from 1699. to 1797. from a macrohistorical and microhistorical perspective. Macrohistorical perspectives represent the executive power of the imperial powers while the microhistorical represent the local population and its everyday life subordinated to its authority. The basic theoretical starting points of this thesis are defined within Lattimore's classification of the border as a legal and social act of demarcation and Border studies with a focus on the phenomenon of the border that simultaneously represents symbolic and physical space. The thesis has a triple structure based on the concepts of Experience, Knowledge and Memory through which perceptions "above" and "below" were established by methaphorical meaning and the shaping of contrasting systems in early modern life. The main goal of this thesis is to connect all three concepts as an indivisible and interdependent part of the triple structure, thus shaping the Triplex Confinium as a dynamic intersection of sociocultural, multiconfessional, individual and collective identities, relationships and political strategies. In the Experience chapter, early modern cartography, which is based on imagological constructs and the construction, restoration and demolition of military border fortifications as experiential and anticipatory shaped the dual and controlling relationship between subordinate and superior. The Knowledge chapter explains the construction and representation of the Other as a sociocultural and confessional Other, while the sanitary cordon represented a physical preventive measure against the spreading of infectious diseases, thus imposing the issue of actual border control. In the last part of the thesis Memory, the analysis of Muslim and Krajina-Uskok epics offers the presentation and (re)construction of symbolic multiple borderlands geographies of early modern cartographic productions through which the geographical and mental (cultural) space of folk songs was formed

Triplex Confinium in the 18th Century: Experience, Knowledge and Memory

Tematsko područje ovog rada počiva na analizi i interpretaciji graničnih društava i vojno-adminsitrativnih logika habsburške, mletačke i osmanske uprave na području Triplex Confiniuma od 1699. do 1797. godine iz makrohistorijskih i mikrohistorijskih perspektiva. Makrohistorijske perspektive predstavljaju izvršnu moć imperijalnih sila, a mikrohistorijske lokalno stanovništvo i njegovu svakodnevicu podređenu vlasti. Osnova teorijska polazišta definirana su unutar Lattimoreove klasifikacije granice kao pravnog i društvenog čina razgraničenja te border studies s fokusom na fenomen pograničja koji simultano predstavlja simbolički i fizički prostor. Rad sadržava trojnu strukturu temeljenu na pojmovima iskustvo, znanje i pamćenje kroz koje su se metaforičkim značenjem uspostavile percepcije ,,odozgo“ i ,,odozdo“ oblikujući kontrastne sustave ranonovovjekovnog života. Pritom, glavni cilj ovoga rada je povezati sva tri pojma kao nedjeljiv i međusobno ovisan dio trojne strukture čime se oblikuje Triplex Confinium kao dinamično sjecište sociokulturnih, multikonfesionalnih, individualnih i kolektivnih identiteta i odnosa te političkih strategija. U iskustvu, ranonovovjekovna kartografija temeljena na imagološkim konstruktima te gradnja, obnavljanje i rušenje vojnih pograničnih utvrđenja kao iskustveno i anticipirajuće oblikovali su dvostruki i kontrolirajući odnos između podređenog i nadređenog. Znanje je prikazalo konstrukciju i reprezentaciju Drugoga kao sociokulturno i konfesionalno Drugo, dok je sanitarni kordon predstavljao fizičku preventivnu mjeru protiv unošenja zaraznih bolesti čime se nametalo pitanje stvarne kontrole granice. Zadnji dio rada pamćenje, kroz muslimansku i krajiško-uskočku epiku ponudio je prezentaciju i (re)konstrukciju simboličkih geografija višegraničja ranonovovjekovnih kartografskih produkcija kroz koje je oblikovan geografski i mentalni (kulturni) prostor narodnih pjesama.The thematic field of this thesis is based on the analysis and interpretation of border societies and military-administrative logic of the Habsburg, Venetian and Ottoman administration in the Triplex Confinium area from 1699. to 1797. from a macrohistorical and microhistorical perspective. Macrohistorical perspectives represent the executive power of the imperial powers while the microhistorical represent the local population and its everyday life subordinated to its authority. The basic theoretical starting points of this thesis are defined within Lattimore's classification of the border as a legal and social act of demarcation and Border studies with a focus on the phenomenon of the border that simultaneously represents symbolic and physical space. The thesis has a triple structure based on the concepts of Experience, Knowledge and Memory through which perceptions "above" and "below" were established by methaphorical meaning and the shaping of contrasting systems in early modern life. The main goal of this thesis is to connect all three concepts as an indivisible and interdependent part of the triple structure, thus shaping the Triplex Confinium as a dynamic intersection of sociocultural, multiconfessional, individual and collective identities, relationships and political strategies. In the Experience chapter, early modern cartography, which is based on imagological constructs and the construction, restoration and demolition of military border fortifications as experiential and anticipatory shaped the dual and controlling relationship between subordinate and superior. The Knowledge chapter explains the construction and representation of the Other as a sociocultural and confessional Other, while the sanitary cordon represented a physical preventive measure against the spreading of infectious diseases, thus imposing the issue of actual border control. In the last part of the thesis Memory, the analysis of Muslim and Krajina-Uskok epics offers the presentation and (re)construction of symbolic multiple borderlands geographies of early modern cartographic productions through which the geographical and mental (cultural) space of folk songs was formed

Triplex Confinium in the 18th Century: Experience, Knowledge and Memory

Tematsko područje ovog rada počiva na analizi i interpretaciji graničnih društava i vojno-adminsitrativnih logika habsburške, mletačke i osmanske uprave na području Triplex Confiniuma od 1699. do 1797. godine iz makrohistorijskih i mikrohistorijskih perspektiva. Makrohistorijske perspektive predstavljaju izvršnu moć imperijalnih sila, a mikrohistorijske lokalno stanovništvo i njegovu svakodnevicu podređenu vlasti. Osnova teorijska polazišta definirana su unutar Lattimoreove klasifikacije granice kao pravnog i društvenog čina razgraničenja te border studies s fokusom na fenomen pograničja koji simultano predstavlja simbolički i fizički prostor. Rad sadržava trojnu strukturu temeljenu na pojmovima iskustvo, znanje i pamćenje kroz koje su se metaforičkim značenjem uspostavile percepcije ,,odozgo“ i ,,odozdo“ oblikujući kontrastne sustave ranonovovjekovnog života. Pritom, glavni cilj ovoga rada je povezati sva tri pojma kao nedjeljiv i međusobno ovisan dio trojne strukture čime se oblikuje Triplex Confinium kao dinamično sjecište sociokulturnih, multikonfesionalnih, individualnih i kolektivnih identiteta i odnosa te političkih strategija. U iskustvu, ranonovovjekovna kartografija temeljena na imagološkim konstruktima te gradnja, obnavljanje i rušenje vojnih pograničnih utvrđenja kao iskustveno i anticipirajuće oblikovali su dvostruki i kontrolirajući odnos između podređenog i nadređenog. Znanje je prikazalo konstrukciju i reprezentaciju Drugoga kao sociokulturno i konfesionalno Drugo, dok je sanitarni kordon predstavljao fizičku preventivnu mjeru protiv unošenja zaraznih bolesti čime se nametalo pitanje stvarne kontrole granice. Zadnji dio rada pamćenje, kroz muslimansku i krajiško-uskočku epiku ponudio je prezentaciju i (re)konstrukciju simboličkih geografija višegraničja ranonovovjekovnih kartografskih produkcija kroz koje je oblikovan geografski i mentalni (kulturni) prostor narodnih pjesama.The thematic field of this thesis is based on the analysis and interpretation of border societies and military-administrative logic of the Habsburg, Venetian and Ottoman administration in the Triplex Confinium area from 1699. to 1797. from a macrohistorical and microhistorical perspective. Macrohistorical perspectives represent the executive power of the imperial powers while the microhistorical represent the local population and its everyday life subordinated to its authority. The basic theoretical starting points of this thesis are defined within Lattimore's classification of the border as a legal and social act of demarcation and Border studies with a focus on the phenomenon of the border that simultaneously represents symbolic and physical space. The thesis has a triple structure based on the concepts of Experience, Knowledge and Memory through which perceptions "above" and "below" were established by methaphorical meaning and the shaping of contrasting systems in early modern life. The main goal of this thesis is to connect all three concepts as an indivisible and interdependent part of the triple structure, thus shaping the Triplex Confinium as a dynamic intersection of sociocultural, multiconfessional, individual and collective identities, relationships and political strategies. In the Experience chapter, early modern cartography, which is based on imagological constructs and the construction, restoration and demolition of military border fortifications as experiential and anticipatory shaped the dual and controlling relationship between subordinate and superior. The Knowledge chapter explains the construction and representation of the Other as a sociocultural and confessional Other, while the sanitary cordon represented a physical preventive measure against the spreading of infectious diseases, thus imposing the issue of actual border control. In the last part of the thesis Memory, the analysis of Muslim and Krajina-Uskok epics offers the presentation and (re)construction of symbolic multiple borderlands geographies of early modern cartographic productions through which the geographical and mental (cultural) space of folk songs was formed

Rhetorical analysis and comparison between Turkish presidents Kemal Ataturk and Recep Tayyip Erdogan

Ovaj rad sadrži retoričku analizu i usporedbu govora turskih predsjednika Mustafe Kemala Atatürka i Recepa Tayyipa Erdoğana. Prvi dio rada predstavlja teorijski okvir rada koji je objasnio najvažnije odrednice retorike u politici: argumentaciju u političkim govorima, metode uvjeravanja (etos, patos i logos), vrste tvrdnji i očitosti te specifičnosti turske politike koja se zasniva na principima kemalizma. Detaljnije je objašnjena važnost izgradnje govornikovog karaktera, zatim kako se postiže logičnost u argumentaciji te utjecaj emocija na persuazivnost u govoru. Praktični dio rada deskriptivnom je metodom prikazao analizu i usporedbu korpusa koji se sastoji od triju Atatürkovih i triju Erdoğanovih govora. Od svakog političara obrađena su dva epideiktička i jedan politički govor. U govorima su se analizirale tema i struktura govora, tvrdnje i potpore tvrdnjama, argumentacijske pogreške i stilske figure. Rezultati analize pokazali su kako govornici najviše uvjeravaju vlastitim autoritetom (etosom) i emocijama (patosom), a u oblikovanju političkih tvrdnji zadržavaju se u području preliminarne argumentacije ili im nedostaje oblikovanje specifičnog prijedloga. Česte pogreške zamijećene u govorima su: ad hominem, ad populum, ad metum, ad misericordiam i zanemarivanje alternativa. U govoru su česti metaforički izrazi, epiteti, personifikacije, hiperbole, aluzije, simboli i ponavljanja.This thesis contains an rhetorical analysis and comparison of speeches of Turkish Presidents Mustafa Kemal Atatürk and Recep Tayyip Erdoğan. The first part presents a theoretical framework of analysis, outlining the most important determinants of rhetoric in politics, argumentation in political speeches and methods of persuasion (ethos, pathos and logos), types of claims and supports and specificity of Turkish politics, which is based on the principles of Kemalism. The importance of building the speaker's character, ways of achieving logic in argumentation, and the influence of emotions on persuasiveness in speech are explained in more detail. Practical part of the thesis was presented in a descriptive method of analyzing and comparing the corpus, which consisted of three Atatürk's speeches and three Erdoğan's speeches. Two epideictic and one political speech were addresed by each politician. The speeches analyzed the topic and structure of speech, claims and supports, argumentation fallacies and stylistic figures. The results of the analysis showed that speakers were most persuasive by using their own authority (ethos) and emotions (pathos) while retaining political claims in the area of preliminary argumentation or lacking a specific proposal. Common argumentation fallacies noticed in speeches are: ad hominem, ad populum, ad metum, ad misericordiam and neglect of alternatives. In speech, metaphorical expressions, epithets, personifications, hyperbolas, allusions, symbols and repetitions are commonly used