Utjecaj postupka ravnanja TIG parametrima na mehanička svojstva Al-limova

Ravnanje limova postupcima u kojima dolazi do unosa topline mijenja mikrostrukturu te posljedično mehanička svojstva materijala. U ovom radu cilj je bilo utvrditi koliki utjecaj imaju različiti parametri TIG (eng. tungsten inert gas) postupka korišteni pri ravnanju aluminijevih limova legure 5083 H321 na vlačnu i savojnu čvrstoću te optimizirati postupak ravnanja. Provedbom eksperimenata izvršena je usporedba mehaničkih svojstava referentnog materijala i materijala nakon različitih uvjeta grijanja TIG postupkom. Provedbom vlačnog testa i ispitivanjem na savijanje potvrđeno je kako limovi koji su dva puta grijani, ohlađeni vodom, kao i oni koji na svojoj površini imaju aluminijev oksid, nemaju značajne promjene mehaničkih svojstava te i dalje zadovoljavaju zahtjeve relevantnih normi. Rezultati ovakvih istraživanja dobivaju primjenu u industriji, kada se temeljem eksperimentalnih podataka propišu radne upute i certificiraju postupci prema kojima se može vršiti određena obrada materijala, a da materijal bude i dalje prema svojim svojstvima unutar propisanih granica sigurnosti za eksploataciju

Analiza mikrostrukture zavarenog spoja aluminijeve legure EN AW-6060 (AIMgSi)

Kako bi se postigla visoka kvaliteta zavarenog spoja, osim ispravne metode, potrebno je poznavati utjecaje na materijal u spoju i usvojiti adekvatne parametre zavarivanja. Mnogi su čimbenici koji mogu utjecati na pojavu grešaka u izvedenom spoju, unatoč dobro postavljenim parametrima zavarivanja, a shodno tome definirane su i razne norme, odnosno pravila prema kojima se zavareni spojevi kontroliraju kako bi se sa sigurnošću mogli pustiti u primjenu. Ovaj rad bavi se analizom sučeljeno zavarenog spoja s ciljem ocjenjivanja kvalitete zavarenog spoja te utvrđivanja utjecaja parametara zavarivanja na istu. Zavareni spoj izveden je na cijevi debljine stjenke 5 mm, TIG postupkom, gdje je osnovni materijal EN AW-6060/T66 (AlMgSi), a dodatni materijal Al 5183 (AlMg4.5Mn0.7). Priprema uzorka za makroskopsku i mikroskopsku analizu izvršena je u nekoliko koraka, odnosno brušenjem, poliranjem te nagrizanjem radi jasnije analize mikrostrukture. Makroskopska analiza provedena je na optičkom stereomikroskopu, dok je za utvrđivanje mikrostrukture te mikrostrukturnih konstituenata korišten svjetlosni metalografski mikroskop. Za ocjenjivanje, odnosno procjenu kvalitete zavarenog spoja praćena je norma HRN EN ISO 17639 koja pokriva i makroskopsku i mikroskopsku analizu zavarenih spojeva. Analiza je pokazala znatnu količinu nepravilnosti te različitosti u mikrostrukturi spoja