PARENTS’ ATTITUDES TOWARDS VACCINATION OF THEIR OWN CHILDREN: EXPERIENCE FROM TWO PEDIATRIC CLINICS OF THE ZAGREB-WEST HEALTH CENTER

Neki roditelji nisu skloni cijepljenju vlastite djece što je rezultiralo padom stope procijepljenosti djece čime je ozbiljno ugrožena razina kolektivnog imuniteta u Hrvatskoj. Stoga je cilj ovog rada bio ispitati stavove roditelja prema cijepljenju vlastite djece te čimbenike koji na njih utječu. Istraživanje je provedeno u dvije pedijatrijske ambulante Doma zdravlja Zagreb – Zapad u kojemu su sudjelovali roditelji koji su dovodili djecu na cijepljenje ili redovite preglede. Za ispitivanje je korišten anonimni upitnik koji je sadržavao 26 pitanja: prvi dio upitnika sadržavao je pitanja o demografskim i socioekonomskim obilježjima ispitanika, a drugi dio odnosio se na stavove roditelja prema cijepljenju vlastite djece koji su procijenjeni uz pomoć Likertove ljestvice. Dobiveni rezultati statistički su obrađeni korištenjem statističkog programa SPSS 21 (IBM SPSS Statistics for Windows, Version 21.0. Armonk, NY: IBM Corp.) uz metode deskriptivne i inferencijske statistike. U istraživanju je sudjelovalo 120 roditelja od kojih je 80 (66,7 %) bilo ženskog spola. Većina (90 %) roditelja cijepi svoju djecu redovito, 6,7 % roditelja zabrinuto je zbog cijepljenja djece i nema jasan stav o zakonskoj obvezi cijepljenja djece, a samo se jedan (0,8 %) roditelj izričito protivi obveznom cijepljenju djece. Kada bi imali pravo izbora, 37 (30,8 %) roditelja bi i dalje cijepili svoju djecu, dok bi čak 76 (63,3 %) roditelja odbilo cijepiti svoje dijete. Kao najčešći razlog zbog kojeg bi roditelji odbili cijepiti svoje dijete navodi se strah od nuspojava (52,5 % roditelja). Postoji statistički značajna razlika u stavovima o cijepljenju između ispitanika s obzirom na spol ispitanika i broj djece u obitelji: pozitivniji stav o cijepljenju imaju očevi (p=0,036) te roditelji koji imaju više djece (p=0,000). Kao izvor informacija o cijepljenju 102 (85 %) ispitanika je navelo nadležnog liječnika, a 66 (55 %) medicinsku sestru. U procjeni zadovoljstva roditelja s dobivenim informacijama o cijepljenju pokazalo se da je 42 (35 %) roditelja nezadovoljno informacijama o cijepljenju koje su dobili od nadležnog liječnika i medicinske sestre. Nedostatno informiranje roditelja dovodi do njihove pretjerane zabrinutosti, osobito glede nuspojava cjepiva, što ponekad može rezultirati donošenjem neadekvatnih odluka o cijepljenju. Iako većina naših roditelja ima pozitivan stav prema cijepljenju i u vrlo visokom postotku ispunjavaju obvezu redovnog cijepljenja vlastite djece, potrebno je uložiti dodatne napore u educiranje javnosti o cijepljenju. Zdravstveni djelatnici, osobito prvostupnice i magistre sestrinstva, mogle bi imati veću ulogu u educiranju roditelja o važnosti cijepljenja, njegovoj učinkovitosti i sigurnosti, s ciljem podizanja i održavanja visokih stopa procijepljenosti djece u Hrvatskoj.Aim: Vaccination proved to be one of the most effective and safe healthcare interventions, which has significantly reduced the morbidity and mortality of many infectious diseases. However, some parents are not willing to have their children vaccinated, and the parents\u27 negative attitudes towards vaccination have resulted in a declined vaccination coverage rate. Therefore, the level of collective immunity has been severely compromised, primarily among pre-school children. The aim of this study was to examine parents\u27 attitudes towards vaccination of their own children and to determine factors that influence development of these attitudes. Methods: The study was conducted in two pediatric clinics of the Zagreb-West Health Center and included parents having brought their children for vaccination or regular examinations. Participants were asked to complete an anonymous questionnaire containing 26 questions used to evaluate the parents\u27 attitudes towards vaccination of their own children. The first part contained questions on demographic and socioeconomic characteristics. The second part contained Likert scale for assessment of the parents\u27 attitudes. The results obtained were statistically analyzed using the SPSS 21 statistical software (IBM SPSS Statistics for Windows, Version 21.0, Armonk, NY, IBM Corp.) and descriptive and inferential statistics methods. Results: The study included 120 parents, 80 (66.7%) of whom were women. The majority (90%) of parents vaccinated their children regularly, 6.7% were concerned about vaccination and had no clear view of the legal obligation to vaccinate children, and only one (0.8%) parent explicitly opposed mandatory vaccination. If they had the right to choose, 37 (30.8%) parents would still vaccinate their children, whereas 76 (63.3%) would refuse to do so. As many as 63 (52.5%) parents stated fear of side effects as the most common reason why they would refuse to vaccinate their child. There was a statistically significant difference in the parents\u27 attitudes towards vaccination according to participant gender and number of children: fathers (p=0.036) showed more positive attitude towards vaccination, as well as parents with more children (p=0.000). No statistically significant difference was found in the participants\u27 attitudes towards vaccination according to their age, marital status, level of education, employment, or family income. As their source of information about vaccination, 102 (85%) respondents listed their physician and 66 (55%) listed medical nurses. Internet as the source of information about vaccination was reported by 98 (81.7%) respondents, 75 (62.5%) respondents exchanged information about vaccination with their friends and other parents, and 33 (27.5%) respondents acquired needed information through leaflets, television and magazines. Regarding respondents\u27 satisfaction with the information about vaccination obtained, 77 (64.2%) parents were satisfied and 42 (35%) were dissatisfied with the information they received from their physician and medical nurse. Discussion: Most parents had a positive attitude towards child vaccination and a high percentage of them fulfilled their obligation and regularly vaccinated their children. Less than 1% of parents were explicit opponents of mandatory vaccination. The main reason why parents refused to vaccinate their children was fear from vaccine side effects, and not mistrust of their effectiveness. Inadequate information leads to parents\u27 over-concerns, especially regarding vaccine side effects, which may result in inappropriate decisions regarding vaccination. Conclusion: Although most of our parents had a positive attitude towards child vaccination and a high percentage of them regularly vaccinated their children, additional efforts should be made to educate the public about the importance of vaccination. Healthcare professionals, especially bachelors and masters of nursing, could play greater role in educating parents on the importance of vaccination, its effectiveness and safety, with the aim of raising and maintaining high childhood vaccination rates in Croatia

Prehistoric art

U ovom završnom radu obrađena je tema koja pokriva područje umjetnosti u starijem kamenom dobu. Rad obuhvaća paleolitičku umjetnost, karakteristike i samu dataciju cijelog razdoblja. Pobliže su predstavljena donjopaleolitička, srednjopaleolitička i gornjopaleolitička umjetnost. Četiri su kulture obilježile razdoblje gornjeg paleolitika, orinjačka, gravetska, solitrejska i madlenska kultura. Radom su obuhvaćene razne tehnike kojima su se služili paleolitički “umjetnici”, poput gravure, crteža, slike. Teme paleolitičkog slikarstva usko su vezane za način preživljavanja u ono vrijeme, odnosno lov na divljač. U samom završetku rada nalazi se poglavlje o interpretacijama paleolitičke umjetnosti i svaka je pojedinačno objašnjena.The subject of this thesis is Paleolithic art. The paper deals with the characteristics and the radiometric datings of the Paleolithic in general and of its art. The Lower, Middle, and Upper Paleolithic art is explained more in detail. The Upper Paleolithic is marked by four cultures, the Aurignacian, the Gravettian, the Solutrean, and the Magdalenian. The thesis covers a variety of techniques used by the Paleolithic "artists", such as engravings, drawings, paintings. The themes of the Paleolithic paintings are closely related to survival modes at that time, i.e. hunting. The final chapter deals with different interpretations of the Paleolithic art and each of the interpretations is individually explained

Iskustva programa “Recite da nepušenju“

Pušenje cigareta predstavlja najveću epidemiju XX. stoljeća. Danas prema procjenama SZO zbog uživanja duhana godišnje umire 4,9 milijuna ljudi u svijetu, a podaci upućuju da će broj narasti na 10 milijuna do 2030. godine kao rezultat eksplozije u broju pušača u Kini i ostalim zemljama u razvoju

Poster 15. - Prestanak pušenja i porast tjelesne težine

Danas se pušenje duhana smatra glavnim izbježivim čimbenikom za zdravlje. Korist od prestanka pušenja dobro je poznata. Dokazano je da je prestanak pušenja u bilo kojoj životnoj dobi dobra odluka jer se smanjuje rizik od pobola vezanog uz pušenje duhana, produljuje životni vijek i poboljšava kvaliteta života. Prestankom pušenja u 30-im godinama života smanjuje se 90% rizika od razvoja bolesti vezanih uz pušenje duhana. Kod osoba sa koronarnim bolestima, prestanak pušenja smanjuje smrtnost za 36%. Iako je korist od prestanka pušenja značajna, mnogi pušači, unatoč postojećoj želji da prestanu pušiti, teško to uspiju ostvariti i održati apstinenciju. često je razlog tome dobivanje na tjelesnoj težini nakon prestanka pušenja. Različita su istraživanja pokazala da žene češće dobiju više na tjelesnoj težini nego muškarci za vrijeme apstinencije od nikotina. Mehanizam povećanja tjelesne težine kod osoba koje su prestale pušiti nastaje zbog: povećanog unosa kalorija, smanjenog bazalnog metabolizma, smanjene fizičke aktivnost i povećane aktivnosti lipoproteina lipaze. Debljanje nakon prestanka pušenja uglavnom nastaje i zbog povećanja količine tjelesnih masti. Omjer opsega struka i bokova (WHR) veći je kod pušača i ovisi o broju popušenih cigareta. Studije su pokazale da pušenje duhana smanjuje toleranciju na glukozu i osjetljivost na inzulin te da su pušači otporni na inzulin i hiperinzulinemični, u usporedbi s nepušačima. Nadalje, prestanak pušenja čini se poboljšava osjetljivost na inzulin unatoč debljanju. Postoji niz intervencija koje se koriste u programima za odvikavanje od pušenja s ciljem da osoba nakon prestanka pušenja ne dobije na tjelesnoj težini. Ispitana je učinkovitost nekoliko intervencija: korištenje nikotinske zamjenske terapije, farmakoterapija, tjelesna aktivnost, edukacija i niskokalorična dijeta. Cochrane sustavni pregled „Interventions for preventing weight gain after smoking cessation“ opisuje 16 studija koje su uključene u analizu te iznosi prednosti i nedostatke svih analiziranih intervencija

Izvedivost multimodalne intervencije za prestanak pušenja tijekom hospitalizacije sa šetomjesečnim praćenjem nakon otpusta: pilot istraživanje

The main aim of this pilot project was to introduce multimodal smoking cessation intervention in the hospital setting and to analyze users’ satisfaction and efficacy of the intervention within six months post-discharge. Multimodal intervention for smoking cessation was used and it consisted of the “5 A’s” model (Ask, Advice, Assess, Assist, Arrange) for behavior change, printed self-help materials for smoking cessation, and telephone counseling (one, three and six months after discharge from the hospital). The main outcome of the study was smoking status at six months. A total of 103 participants were included in this pilot project. At six-month follow-up, 49% of participants self-reported continuous non-smoking. Among the remaining participants, 20 reported smoking reduction, 19 were still smoking, and 16 participants were unable to make contact with. In the logistic regression, among all analyzed variables, only two of them were positively associated with smoking cessation after six months: participants’ response that they would like to quit smoking within the next six months (B=4.688; p=0.018) and answering that they did not smoke when they were ill and bed-ridden due to illness (B=3.253; p=0.020). Satisfaction with the intervention was very high; 70% of participants rated the intervention as ‘excellent’. Therefore, multimodal smoking cessation intervention can be successfully introduced at hospital setting yielding high smoking abstinence rates at six months post-discharge and high level of user satisfaction. Healthcare workers who work in hospitals should be educated so they can provide such intervention on a regular basis.Glavni cilj ovoga probnog projekta bio je provesti multimodalnu intervenciju za prestanak pušenja kod hospitaliziranih bolesnika i analizirati učinkovitost intervencije šest mjeseci nakon otpusta iz bolnice, kao i zadovoljstvo korisnika intervencijom. Primijenjena je multimodalna intervencija za prestanak pušenja koja se sastojala od pristupa „5 P“ (Pitati, Poticati, Procijeniti, Pomoći i Pratiti) za promjenu ponašanja, tiskanih materijala za samopomoć kod prestanka pušenja i telefonskog savjetovanja (nakon jednog mjeseca, tri mjeseca i šest mjeseci od otpusta iz bolnice). Glavni ishod studije bio je pušački status nakon šest mjeseci. Uključeno je ukupno 103 sudionika. Nakon šest mjeseci praćenja 49% sudionika izjavilo je da su prestali pušiti. Među preostalim sudionicima 20 ih je smanjilo broj popušenih cigareta na dan, 19 ih je i dalje pušilo, a sa 16 sudionika se nije moglo stupiti u kontakt. U logističkoj regresiji su od svih analiziranih varijabla samo dvije bile pozitivno povezane s prestankom pušenja nakon šest mjeseci: odgovor sudionika da bi htjeli prestati pušiti u sljedećih šest mjeseci (B=4,688; p=0,018) i odgovor da ne puše kad su bolesni u toj mjeri da moraju ležati u krevetu (B=3,253; p=0,020). Zadovoljstvo intervencijom bilo je vrlo visoko; 70% sudionika ocijenilo je intervenciju kao “izvrsnu”. Stoga se multimodalna intervencija za prestanak pušenja može uspješno uvesti u bolničkim uvjetima, omogućuje visoku stopu apstinencije od pušenja šest mjeseci nakon otpusta i veliko zadovoljstvo korisnika. Zdravstveno osoblje koje radi u bolnicama trebalo bi se obrazovati kako bi mogli redovito pružati takvu intervenciju

Intervencije za prestanak pušenja u ordinaciji liječnika obiteljske medicine

Korist od prestanka pušenja je nemjerljiva u bilo kojoj životnoj dobi, a ujedno je to i jedna od najvažnijih odluka u brizi za vlastito zdravlje svakog pušača. Prestanak pušenja u 35. godini života povećava očekivano trajanje života u prosjeku za 7 godina u odnosu na pušača iste dobi koji nastavi pušiti, dok prestanak pušenja u starijoj životnoj dobi (iznad 65 godina) može povećati očekivano trajanje života za prosječno 2 godine (1). Razlika u kvaliteti života same osobe koja je prestala pušiti i njegovih bližnjih se višestruko poboljšava i toga je svjestan svaki pušač, jer upravo iz ovog razloga nema pušača koji bar jedanput nije poželio prestati pušiti. Ovisnost o duhanu je bolest kroničnog karaktera. Razvoj ovisnosti o nikotinu povezuje se s njegovim djelovanjem u području ventralnog tegmentuma , koje ga čini sredstvom ovisnosti. (2,3). Kada se na dopaminskim neuronima u području ventralnog tegmentuma nikotinski receptori α4 i β2 adaptiraju na kronično intermitentno pulsacijsko otpuštanje nikotina, dolazi do povećanog otpuštanja dopamina, koje izaziva osjećaj ugode i zadovoljstva te na taj način dovodi do razvoja ovisnosti. Međutim, nikotin djeluje i na druge podtipove nikotinskih receptora u mozgu. Na primjer, učinak nikotina na postsinaptičke nikotinske receptore α7 u prefrontalnom korteksu povezuje se s prokognitivnim djelovanjem i tzv. budnosti mozga koju on izaziva, a ne s razvojem ovisnosti (3). Koliko će osoba biti uspješna u prestanku pušenja ovisi o stupnju ovisnosti o nikotinu i motivaciji osobe za prestanak pušenja, tj. o spremnosti na promjenu (4). Prema dobro prihvaćenom transteorijskom modelu, pušači se na temelju spremnosti za prestanak pušenja mogu svrstati u nekoliko stadija: prekontemplacija (ne želi prestati pušiti), kontemplacija (razmišlja o prestanku pušenja, ali ne u bliskoj budućnosti, najčešće u sljedećih 6 mjeseci), priprema (planira prestati pušiti u skoroj budućnosti, tj. u sljedećih mjesec dana), akcija (pokušava prestati tj. prestao je pušiti u zadnjih 6 mjeseci) i održavanje (apstinira od pušenja već duže vrijeme, ali radi na tome da spriječi relaps) (5-7). U literaturi nalazimo i druge prediktore važne za uspješnost u prestanku pušenja, kao što su ženski spol, stupanj naobrazbe i podrška partnera (8-9). Okolina u kojoj pušač živi ili radi ima izrazito veliki utjecaj na uspješnost prestanka pušenja. Veliki broj studija dokazao je da je zabrana pušenja na poslu značajan prediktor za uspješan prestanak pušenja (10). Procjenjuje se da 70% pušača barem jedanput u godini posjeti svog liječnika obiteljske medicine (LOM), a 90 % u periodu od 3 godine(11). Stoga je ordinacija obiteljske medicine zasigurno mjesto gdje se mogu provoditi javnozdravstvene intervencije za unaprjeđenje zdravlja, pa tako i intervencije kojima je cilj prestanak pušenja. Prepoznati su brojni čimbenici koji utječu na preventivni rad liječnika u tom području, kao što su nedostatak vremena i nedovoljna edukacija za provođenje programa za odvikavanje od pušenja (12,13). Također, na preventivno djelovanje liječnika utječu i njihovi osobni stavovi prema toj intervenciji, kao i vlastito zdravstveno ponašanje (12). Nerijetko liječnici misle da pacijenti ne žele promijeniti svoje ponašanje i da nisu dovoljno motivirani te da je diskutiranje o prestanku pušenja neugodno za pacijenta i u konačnici nedjelotvorno (12,13). Nedostatak financijskih sredstava također je vrlo značajna barijera za provođenje intervencija za prestanak pušenja u ordinaciji obiteljskog liječnika (14). Dodatni problem koji se pojavljuje u praksi je da motivirani liječnici obiteljske medicine u svom radu s pušačima ne uzimaju u obzir stadij u kojem se pušač nalazi te je intervencija neprilagođena njegovim potrebama što često dovodi od frustracije i liječnika i pacijenta. Prema istraživanju provedenom u Hrvatskoj u 2008. godini na uzorku od 3229 ispitanika, gotovo polovica pušača u Hrvatskoj želi prestati pušiti (15). Prema tom istom istraživanju, zabrinutost zbog štetnih posljedica pušenja na zdravlje značajan je prediktor za donošenje odluke o prestanku pušenja. Ispitanici koji su ponešto zabrinuti imaju 2,7 puta, odnosno 3,2 puta veće izglede da donesu odluku o prestanku pušenja, u odnosu na one koji nisu uopće zabrinuti. Vrlo zabrinuti ispitanici imaju 12 puta veće izglede donijeti odluku o prestanku pušenja (15). U istom istraživanju vrlo značajan prediktor za donošenje odluke o prestanku pušenja je savjet liječnika (15). Savjet liječnika i intenzivne bihevioralne intervencije, primjerice grupna terapija i individualne konzultacije, dokazano su učinkovite metode za prestanak pušenja (16,17). U zadnje vrijeme postoji sve više dokaza da je održavanje apstinencije uspješnije ako se koristi zamjenska nikotinska terapija ili neki drugi oblik farmakoterapije (18, 19). Stoga, LOM ima mogućnost koristiti različite intervencije u svom radu s pacijentima koji su pušači: 5P pristup: LOM mora biti kompetentan da pomogne svom pacijentu, ne samo u liječenju bolesti koje su posljedica pušenja i nezdravog života, već i u procesu odvikavanja od pušenja. U radu sa svojim pacijentima pušačima LOM bi trebao koristi 5P pristup ( sa engl.: 5A model): Pitati, Poticati, Procijeniti, Pomoći i Pratiti (20). Pitati : Važno je svakog pacijenta starijeg od 10 godina pitati, odnosno registrirati njegov pušački status. Poticati: Svakog pušača treba potaknuti da prestane pušiti tako da ga se jasno i nedvosmisleno upozori da time narušava svoje zdravlje i zdravlje najbližih. Cilj je potaknuti pacijenta da sam razmišlja o svom zdravlju i donese odluku o promjeni načina života. Procijeniti: Kao što smo već naveli, pušači se na temelju spremnosti za prestanak pušenja mogu svrstati u nekoliko stadija, stoga je važno procjeniti u kojoj se fazi određeni pacijent nalazi te koliko je motiviran za prestanak pušenja. Pomoći: Na osnovi procjene svakom pacijentu se može pomoći, ovisno o stadiju u kojem se trenutačno nalazi. Onima koji ne žele prestati treba dati kratki savjet o prednostima prestanka pušenja s naglaskom na činjenicu da je to svakako njihova osobna odluka te da su im naša vrata uvijek otvorena. Onima koji razmišljaju o prestanku pušenja, pripremaju se ili su nedavno prestali pušiti ponuditi aktivnu pomoć; upoznati s edukativnim materijalima, uspostaviti aktivnu suradnju, objasniti simptome apstinencijske krize te razmotriti uporabu farmakoterapijskih sredstava i metoda za prevladavanje apstinencijske krize. Bivše je pušače potrebno učvrstiti u njihovoj odluci da takvi i ostanu, jer je to ipak jedna od najboljih mogućih odluka koju osoba može napraviti za svoje zdravlje. Pratiti: Ovisnost o nikotinu spada u teške oblike ovisnosti, zbog čega je proces odvikavanja od pušenja praćen nizom poteškoća s kojima se pacijent često ne može sam suočiti. Preporuča se naručiti pacijenta na kontrolu tjedan dana nakon datuma prestanka, ponoviti je za mjesec dana, zatim nakon tri mjeseca te zadnju kontrolu napraviti nakon šest mjeseci. Praćenje je iznimno bitno u samom procesu odvikavanja, jer se radi o bolesti iz grupe ovisnosti i recidivi su vrlo česti. Kontrolom kod LOM-a pacijent dobiva dodatnu motivaciju da izdrži, problemi koji se pojave se rješavaju u hodu i jednostavnije se rješavaju situacije u kojima pacijent „poklekne“ i zapali ponovo. Zamjenska nikotinska terapija: Zamjenska nikotinska terapija (nicotine replacement therapy - NRT) smanjuje apstinencijske simptome tijekom odvikavanja od pušenja tako da zamjenjuje nikotin unošen pušenjem cigareta ili drugih oblika duhana. NRT je u svijetu dostupan u obliku guma za žvakanje, transdermalnih flastera, sprejeva za nos, inhalatora, sublingvalnih tableta i pastila. U Hrvatskoj su pušačima dostupne žvakaće gume i flasteri, ali po relativno visokim cijenama (35 HRK za 15 guma za žvakanje, 110 HRK za 7 transdermalnih flastera). Rezultati Cochraneova sustavnog pregleda, koji je analizirao 132 istraživanja s više od 40.000 ispitanika, dokazuju da su svi oblici NRT-a djelotvorni i da njihovo korištenje povećava vjerojatnost prestanka pušenja (18). Nadalje, autori preporučaju da odluka o obliku NRT-a koji će se koristiti ovisi o sklonosti samog pacijenta. Liječnik obiteljske medicine treba biti upoznat s načinom primjene NRT-a i potencijalnim nuspojavama te o svemu razgovarati s pacijentom prije nego započne uzimati terapiju. Anksiolitici i antidepresivi: Obzirom da je jedan od simptoma apstinencijske krize anksioznost, teoretski bi primjena anskiolitka mogla pomoći pušačima da lakše prebrode apstinencijsku krizu. Međutim, nema dokaza da primjena anksiolitika povećava vjerojatnost prestanka pušenja. (19,21). LOM u radu s pacijentom koji želi prestati pušiti svakako mora razmotriti i pitanje psihijatrijskog komorbititeta te ordinirati adekvatnu terapiju i u tom slučaju je upotreba ovih lijekova više nego opravdana. Postoje dokazi da je antidepresiv bupropion, kao selektivni inhibitor pohrane katekolamina (noradrenalina i dopamina) u neuronima, s minimalnim učinkom na ponovnu pohranu serotonina, vrlo učinkovit u odvikavanju od pušenja (22). Kod nas je registriran kao antidepresiv, a ne lijek za odvikavanje od pušenja te ga liječnici ne mogu propisivati pacijentima na teret HZZO-a. Isto tako, dokazano je da triciklički antidepresiv nortriptilin povećava stopu prestanka pušenja. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (npr. fluoksetin) nisu se pokazali učinkovitim kod prestanka pušenja. (19,22) Ostala farmakoterapija Vareniklin je novija vrsta terapije i snažna pomoć u prestanku pušenja. On se, uz visok stupanj afiniteta i selektivnosti, veže na α4 i β2 neuronske nikotinske receptore, gdje djeluje kao djelomični agonist. Na taj način smanjuje želju za cigaretom, žudnju i ostale simptome apstinencijske krize. Međutim, iako je ovaj lijek učinkovit u odvikavanju od pušenja, treba biti oprezan prilikom propisivanja jer ima potencijalno teške nuspojave: promjena ponašanja, razdražljivost, depresija, razmišljanje o i sklonost suicidu. Konačno, cijena za osobe koje odluče prestati pušiti uz pomoć vareniklina je relativno visoka i ne može se propisati na teret HZZO-a. Pušači će trebati izdvojiti oko 2.600 kuna za terapiju koja traje tri mjeseca, dok konzumiranje kroz 24 tjedna (što je učinkovitije) iznosi - 5.200 kuna.   Zaključak Poznato je da većina pušača misli da je pušenje štetno za zdravlje i želi prestati pušiti. Prema zadnjem istraživanju provedenom u Republici Hrvatskoj, svaki drugi pušač želi prestati pušiti, ali to nije lako jer je ovisnost o nikotinu jedna od najjačih poznatih ovisnosti. Većina pušača pokuša prestati pušiti i bez medicinske pomoći, ali su rezultati daleko bolji ukoliko se u proces uključi liječnik i njegov tim. Djelotvorne intervencije za odvikavanje od pušenja postoje i stoga je zdravstveni sustav u suradnji s liječnicima obiteljske medicine dužan pacijentima koji žele prestati pušiti osigurati pomoć pri odvikavanju. Nužno je sustavno raditi na poticanju liječnika obiteljske medicine da pomognu svojim pacijentima u odvikavanju od pušenja uz pravedno stručno i financijsko vrednovanje. Pušačima koji ne žele prestati pušiti liječnik treba ponuditi kratki savjet s ciljem povećanja motivacije za prestanak pušenja, ali i aktivno pomoći svakom pušaču koji želi prestati pušiti. Nikotinska zamjenska terapija i drugi oblici farmakoterapije koji su se pokazali učinkovitima u odvikavanju od pušenja u Republici Hrvatskoj nisu dostupni pacijentima na recept odnosno HZZO ne pokriva troškove liječenja. Ovakvim pristupom su pušači stavljeni u neravnopravan odnos u odnosu na druge pacijente, a liječnik obiteljske medicine je često nemoćan jer je terapija koja bi pomogla pacijentu u odvikavanju od pušenja nedostupna zbog financijskih razloga. Da bi model intervencije za prestanak pušenja zaživio u praksi liječnika obiteljske medicine neophodan je sustavni pristup koji bi uključivao edukaciju liječnika, aktiviranje struktura koje sudjeluju u donošenju odluka u zdravstvenom sustavu i uključivanje HZZO-a u smislu adekvatnog financijskog vrednovanja rada liječnika i sudjelovanja u troškovima liječenja pušača