Law instead of righteousness: Jewish property under popular rule

Preživjeli povratnici iz nacističkih logora smrti u Jugoslaviji, koja je od 7. ožujka 1945. godine uspostavila komunističku vladavinu, morale su brzo shvatiti da ne mogu računati na državnu pomoć: ni repatrijacija, niti reintegracija u jugoslavensku državu, državi nisu bili prioriteti. Programske deklaracije i zakoni velikim su djelom ostali mrtvo slovo na papiru. Pokazat ću to na primjerima povrata imovine, pružanju liječničke i terapeutske skrbi za preživjele traume, te socijalno zbrinjavanje žrtava koje su ostale ne samo bez članova obitelji, nego i bez svoje imovine i materijalne egzistencije. U trenutku kapitulacije Njemačkog Reicha, Glavni stožer savezničkih snaga u Europi (SHAEF) suočavao se s otprilike 11-13 milijuna raseljenih osoba, koje će nakon završetka rata trebati repatrirati ili za njih pronaći mogućnosti za novu egzistenciju. Među 14 različitih nacija kojima su pripadali „Displaced persons“ (DPs) , nalazili su se, po njihovoj procjeni, između 150-200 tisuća Jugoslovena (u savezničkim procjenama nema raščlanjivanja kontingente po pripadnosti pojedinim jugoslavenskim narodima ili narodnostima). Procjene Saveznika obuhvaćale su i 20.000-30.000 Židova.Survivors returning from the Nazi death camps in Yugoslavia, which established communist rule on March 7, 1945, had to quickly realize that they could not count on state aid: neither repatriation nor reintegration into the Yugoslav state was priorities for the state. Program declarations and laws largely remained a dead letter. I will show this in the examples of property restitution, provision of medical and therapeutic care for survivors of trauma, and social care for victims who were left not only without family members but also without their property and material existence. At the time of the capitulation of the German Reich, the General Staff of the Allied Forces in Europe (SHAEF) was faced with approximately 11-13 million displaced persons, who would need to be repatriated or found opportunities for a new existence after the end of the war. Among the 14 different nations to which the "Displaced persons" (DPs) belonged, there were, according to their estimation, between 150-200 thousand Yugoslavs (the allied estimates do not break down the contingents by belonging to individual Yugoslav nations or nationalities). Allied estimates also included 20,000-30,000 Jews.Ovaj rad nagrađen je nagradom Otkup na 63. nagradnom konkursu Saveza Jevrejskih opština Srbije za 2019. godinu (in 2019, at the 63th award competition of the Federation of Jewish Communities of Serbia, this paper received the buyout award)

ARCHIVAL MATERIAL OF THE TERRITORIAL ADMINISTRATION OF THE NATIONAL PROPERTIES

Članak donosi povijesni pregled postanka i analizu sadržaja fonda Zemaljske uprave narodnih dobara, koja je pohranjena u Povijesnom arhivu u Zagrebu i Hrvatskom državnom arhivu.The article surveys the content and importance of the archival material of the Territorial Administration of the National Properties. That archival material is kept in the Croatian State Archive and in the Historical Archive in Zagreb

Religious motifs in Juraj Škarpa's sculpture

Rad predstavlja kiparski opus Jurja Škarpe, s naglaskom na sakralne motive u njegovim djelima. Škarpa je djelovao u prvoj polovici XX. stoljeća kada se osim umjetničke, mijenja i politička scena na ovim prostorima. Najveći broj umjetnina s religioznim motivima nalazi se na grobljima, prvenstveno Mirogoju. Sakralna kiparska djela nalazila su se u opusu gotovo svakoga hrvatskog kipara, ali su bila uglavnom malobrojna u odnosu na ostatak opusa. Umjetnost u Hrvatskoj je zaostajala za zapadnom, a novoosnovane umjetničke grupe su se opredijelile za socijalnu funkciju umjetnosti. Juraj Škarpa nije bio članom umjetničkih udruženja, niti se u potpunosti priklonio jednom stilskom pravcu. Većinu njegovih djela karakterizira ekspresionistički izričaj, dok u svojim sakralnim djelima ublažavao ekspresiju lica i tijela.The paper presents the sculptural work of Juraj Škarpa, with emphasis on religious motifs in his works. Škarpa lived and worked in the first half of the 20th century when both artistic and political scene in this area are changing. The sacral sculptures are found in the work of almost every Croatian sculptor, but most of them were focused on secular subjects. The largest number of works of art with religious motifs are found in cemeteries, primarily Mirogoj in Zagreb. Art in Croatia was lagging behind for the west, and newly established groups of artists opted for the social function of art. Juraj Škarpa was not a member of artistic associations, nor was he entirely in favor of a stylistic line. Most of his works are characterized as expressionist, while in his sacred works he softens facial and body expression

Religious motifs in Juraj Škarpa's sculpture

Rad predstavlja kiparski opus Jurja Škarpe, s naglaskom na sakralne motive u njegovim djelima. Škarpa je djelovao u prvoj polovici XX. stoljeća kada se osim umjetničke, mijenja i politička scena na ovim prostorima. Najveći broj umjetnina s religioznim motivima nalazi se na grobljima, prvenstveno Mirogoju. Sakralna kiparska djela nalazila su se u opusu gotovo svakoga hrvatskog kipara, ali su bila uglavnom malobrojna u odnosu na ostatak opusa. Umjetnost u Hrvatskoj je zaostajala za zapadnom, a novoosnovane umjetničke grupe su se opredijelile za socijalnu funkciju umjetnosti. Juraj Škarpa nije bio članom umjetničkih udruženja, niti se u potpunosti priklonio jednom stilskom pravcu. Većinu njegovih djela karakterizira ekspresionistički izričaj, dok u svojim sakralnim djelima ublažavao ekspresiju lica i tijela.The paper presents the sculptural work of Juraj Škarpa, with emphasis on religious motifs in his works. Škarpa lived and worked in the first half of the 20th century when both artistic and political scene in this area are changing. The sacral sculptures are found in the work of almost every Croatian sculptor, but most of them were focused on secular subjects. The largest number of works of art with religious motifs are found in cemeteries, primarily Mirogoj in Zagreb. Art in Croatia was lagging behind for the west, and newly established groups of artists opted for the social function of art. Juraj Škarpa was not a member of artistic associations, nor was he entirely in favor of a stylistic line. Most of his works are characterized as expressionist, while in his sacred works he softens facial and body expression

Religious motifs in Juraj Škarpa's sculpture

Rad predstavlja kiparski opus Jurja Škarpe, s naglaskom na sakralne motive u njegovim djelima. Škarpa je djelovao u prvoj polovici XX. stoljeća kada se osim umjetničke, mijenja i politička scena na ovim prostorima. Najveći broj umjetnina s religioznim motivima nalazi se na grobljima, prvenstveno Mirogoju. Sakralna kiparska djela nalazila su se u opusu gotovo svakoga hrvatskog kipara, ali su bila uglavnom malobrojna u odnosu na ostatak opusa. Umjetnost u Hrvatskoj je zaostajala za zapadnom, a novoosnovane umjetničke grupe su se opredijelile za socijalnu funkciju umjetnosti. Juraj Škarpa nije bio članom umjetničkih udruženja, niti se u potpunosti priklonio jednom stilskom pravcu. Većinu njegovih djela karakterizira ekspresionistički izričaj, dok u svojim sakralnim djelima ublažavao ekspresiju lica i tijela.The paper presents the sculptural work of Juraj Škarpa, with emphasis on religious motifs in his works. Škarpa lived and worked in the first half of the 20th century when both artistic and political scene in this area are changing. The sacral sculptures are found in the work of almost every Croatian sculptor, but most of them were focused on secular subjects. The largest number of works of art with religious motifs are found in cemeteries, primarily Mirogoj in Zagreb. Art in Croatia was lagging behind for the west, and newly established groups of artists opted for the social function of art. Juraj Škarpa was not a member of artistic associations, nor was he entirely in favor of a stylistic line. Most of his works are characterized as expressionist, while in his sacred works he softens facial and body expression

"Out of respect for the victims..." Tito's Yugoslavia and the Holocaust

„U čast žrtvama nacističkih i fašističkih režima“, autor akcizira i ekstrapolira, na osnovu diplomatskih i pravnih dokumenata (iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Rijeci, kao i iz Arhiva Republike Slovenije) angažovanje jugoslovenskih komunista da unište nasleđe nacista, kao i italijanskih fašista i njihovih satelitskih režima u Jugoslaviji. Biće to oštri diskontinuitet sa „Ancien Regime i njihovim zakonima nemorala i nehumanosti“. Međutim, odmah posle jeseni 1945. godine, jugoslovensko društvo, umorno od ratnih zločina, „krvi i suza“, suočilo se sa vizijama novog, sistematskog i sistemski, uništenja čovečnosti i morala. Dok su glavni akteri i protagonisti stravičnih ratnih zločina, počinjenih širom Evrope, uspeli da pobegnu i izađu sa bilo kakvom kaznom i odgovornošću, njihove žrtve su morale da snose posledice. Tipično za komunizam je bilo uništenje njihovog prava da povrate ne samo goli život, već i minimum materijalnog izdržavanja: gonjeni za vreme nacističke okupacije zbog rase, u novoj Jugoslaviji bili su - odlikovani i počašćeni kao partizani, priznavani kao žrtve - i diskriminisani kao „kapitalisti“ i „ klasni neprijatelji“. U stvari, našli su ih na istoj stepenici odgovornosti za sve zločine poput grupa koje su zajednički optužene za kolaboraciju, izdaju, zaveru i ratne zločine: jugoslovenska nemačka manjina. Dok su se predratne demokratske zemlje obavezale u borbu za kažnjavanje planera i izvršilaca nacističkih ratnih zločina, jugoslovenski komunisti, opijeni pobedom i osvetom, same žrtve su bile prinuđene da vode neverovatne i mukotrpne bitke sa pravnim režimom koji je odbijao da prizna njihove tragedije - osim ako vlasti nisu bile potpuno obaveštene i imale svaku priliku da saznaju o jedinstvenoj životnoj sudbini. Ove bitke za njihovo zakonsko nasleđe morale su se nastaviti i posle jeseni 1990. godine, u formalno demokratskim državama. Jedno od svedočenja je gorko zaključilo: Čini se da su zakoni stvoreni kako da se izbegne restitucija, više nego da se dokaže satisfakcija preživelim žrtvama. Dakle, mora se konstatovati da je Holokaust do danas negiran - u Sloveniji i u Hrvatskoj.„In honor of the victims of Nazi and Fascist Regimes“, the author excise and extrapolate, on the basis of diplomatic and law documents (from the Croatian State Archive in Zagreb and Rijeka, as well as from the Archive of the Republic of Slovenia) the engagement of the Yugoslav communists to annihilate the legacy of the Nazis, as well as of the Italian fascists and their satellite regimes in Yugoslavia. It will be sharped discontinuity with the „Ancien Regime and their laws of immorality and inhumanity”. However, immediately after the Fall of 1945, the Yugoslav society, tired of war crimes, „blood and tears“, faced visions of a new, systematic, and systemic, annihilation of humanity and morality: While the main actors and protagonists of the horrendous war crimes, committed all over Europe, succeeded to escape and come out with any punishment and responsibility, their victims had to bear consequences. Typically communism was the annihilation of their rights to regain not merely naked life, but a minimum of material sustainment: Prosecuted during nazi-occupation for race, in the new Yugoslavia they were - decorated and honored as partizans, acknowledged as victims - and discriminated against as „capitalists“ and „class-enemies“. In fact, they found them at the same step of responsibility for all the crimes like groups collectively accused of collaboration, treason, plot, and war crimes: the Yugoslav German minority. While the prewar-democratic countries committed themselves to the fight for the punishment of the planners and executors of nazi war crimes, the Yugoslav communists, drunken by victory and revenge, the very victims were forced to lead improbable and painstaking battles with a legal regime that refused to recognize their tragedies - unless the authorities were completely informed and had every opportunity to learn about the unique life trajectory. These battles for their legal inheritance had to continue also after the Fall of 1990, in formally democratic states: One of the testimonies concluded bitterly: The laws seem to be created how to avoid restitution, more than to prove satisfaction to the surviving victims. So it must be stated that Holocaust has been denied until today - in Slovenia as well as in Croatia.Ovaj rad nagrađen je prvom nagradom „Ženi Lebl“ na 60. nagradnom konkursu Saveza Jevrejskih opština Srbije za 2016. godinu (this work was awarded the first prize "Ženi Lebl" at the 60th prize competition of the Federation of Jewish Communities of Serbia for 2016)

Okkupant om okkupert. Fremstillingen av nordmenn i Deutsche Polarzeitung og Polar-Kurier (1941–1945)

Under den tyske okkupasjonen av Norge 1940–1945 møttes okkupant og okkupert; tyskere og nordmenn; soldater og sivile. Denne avhandlingen søker å avdekke hvordan nordmenn ble fremstilt i den tyske okkupasjonsavisen Deutsche Polarzeitung, fra november 1944 Polar-Kurier, utgitt i Tromsø 9. februar 1941–6. mai 1945. Avisen er lite utforsket i tidligere forskning, men kildeundersøkelser tilsier at den trolig må forstås som et sivilt presseprodukt. Imidlertid var den sannsynligvis hovedsakelig rettet mot tyske og tyskallierte soldater i Norge, og i tillegg deltok soldater i produksjonen av avisen. Fremstillingene analyseres hovedsakelig kvalitativt ved representasjonsanalyse, og det undersøkes hvilke emner nordmenn ble presentert i forbindelse med, hvordan språkbruken om nordmenn var, samt hvordan relasjonen mellom nordmenn og tyskere ble fremstilt som et fellesskap. Slik søker avhandlingen å besvare to problemstillinger: Hvorvidt fremstillingene av nordmenn var preget av en ideologisk slagside; enten en SS-ideologisk rasebasert tankegang eller en mer økonomisk «Großraumwirtschaft»-tenking, eller om de kan knyttes til mer allmenne former for tyske Norden-svermeri, eller om representasjonene av nordmenn først og fremst må forstås i lys av Deutsche Polarzeitung og Polar-Kurier som nyhetsorgan. Videre undersøkes det om fremstillingene var dynamiske eller statiske, og om det slik kan spores en utvikling i representasjonen av nordmenn. Dette gjøres ved utvalget av fire ulike måneder: Først undersøkes fremstillingen av nordmenn i avisens første uker (9. februar–4. mars 1941) og måneden etter Svolvær-raidet (5. mars–4. april 1941). Deretter undersøkes fremstillingene i august 1943, som i stor grad ble preget av tyske aksjoner mot norske partisaner. Til slutt studeres representasjonene av nordmenn i tidsrommet 21. november–20. desember 1944, og dermed etter overgangen til Polar-Kurier, som var en sammenslåing av Deutsche Polarzeitung og Lappland-Kurier i november 1944. Siste periode innebærer slik også tiden under og etter tysk tilbaketrekning fra Finland og tvangsevakueringen av den norske befolkningen i Finnmark og Nord-Troms. En undersøkelse av Deutsche Polarzeitung og Polar-Kurier finnes i appendiks

Riikoja, Heinrich. Isikuarhiiv

370 säilikutI Biograafilised dokumendid. 1.Tunnistused, tõendid, avaldused, autobiograafiad, ankeedid, kalendermärkmikud, s.1-12. 2. Ülikooliõpingutega seotu, s.13-14. 3. Aukirjad, esemed jms. H.Riikoja tegevuse kohta, s.15-23. II Materjalid ametialasest ja ühiskondlikust tegevusest. 1. Tegevus Tartu ülikoolis. 1.1. Kirjavahetus, esitised, aruanded jms., s.24-29. 1.2. Loengud, s.30-47. 1.3. TÜ jt. õppeasutuste programmid, õppekavad, ajajaotuskavad, s.48-58. 1.4. Hinnangud lõpetajate, aspirantide, kateedritöötajate kohta. Diplomi-ja võistlustööde retsensioonid, s.59-64. 1.5. Kongresside, konverentside, komandeeringute dokumendid, s.65-69. 2. Tegevus Loodusvarade Instituudis, Põllutöödirektooriumi Kalandusosakonnas, TA Zooloogia ja Botaanika Instituudis jt. teadusasutustes, s.70-77. III Loomingulised materjalid. 1. Teaduslikud ja populaarteaduslikud tööd, s.78-100. 2. Tähtpäevaartiklid ja populaarsed artiklid ajakirjanduses, s.101-103. 3. Tartu ülikooli puudutavad ja ühiskondlik-poliitilise sisuga artiklid, ettekanded, s.104-107. 4. Retsensioonid ja arvamused teadustööde kohta, s.108-111. 5. Materjalid seoses kaastööga Eesti Entsüklopeediale ja Eesti Nõukogude Entsüklopeediale , s.112-114. 6. Trükised. Ajalehelõigendid, s.115-123. IV Kirjavahetus. 1. Kirjad H. Riikojale, s.124-303. 2. H. Riikoja kirjad, s.304-330. 3. H. Riikoja kirjavahetus seoses tööde väljaandmise ja tõlkimisega, publokatsioonide vahetamisega, väljaannete, teadusliku aparatuuri jms. tellimisega, s.331-340. 4. Õnnitlused, tervitused, kutsed ja kavad H. Riikojale, s.341-356. V Varia, s.357. VI Fotod, s.358-367. VII Teiste isikute käsikirjad ja pühendustega trükised, s.368-370http://www.ester.ee/record=b3542281*es